I, q. 104, a. 2
Očuvaju li se od Boga neposredno
Prigovor 1. Čini se da Bog neposredno čuva svako stvorenje. Istim je naime djelovanjem Bog očuvatelj stvari kojim i stvoritelj, kako je rečeno. No Bog je neposredno stvoritelj svega. Dakle, neposredno je također očuvatelj.
Prigovor 2. Nadalje, svaka je pojedina stvar bliža samoj sebi nego drugoj stvari. No ne može se priopćiti nijednom stvorenju da čuva samo sebe. Dakle, još mnogo manje može mu se priopćiti da čuva drugo. Dakle, Bog sve čuva bez ikakva posrednoga uzroka koji čuva.
Prigovor 3. Nadalje, učinak se čuva u bitku od onoga što je njegov uzrok ne samo s obzirom na nastajanje nego i s obzirom na bitak. No svi stvoreni uzroci, kako se čini, nisu uzroci svojih učinaka osim s obzirom na nastajanje, naime nisu uzroci osim pokretanjem, kako je gore utvrđeno. Dakle, nisu uzroci koji čuvaju svoje učinke u bitku.
Naprotiv, po istome se stvar čuva po čemu ima bitak. No Bog daje bitak stvarima posredovanjem nekih posrednih uzroka. Dakle, također stvari u bitku čuva posredovanjem nekih uzroka.
Odgovaram: kako je rečeno, na dva načina nešto čuva neku stvar u bitku: na jedan način posredno i po akcidentu, po tome što uklanja ili sprječava djelovanje onoga što kvari; na drugi način izravno i po sebi, jer o njemu ovisi bitak drugoga, kao što o uzroku ovisi bitak učinka. Na oba se pak načina neka stvorena stvar nalazi kao ona koja očuvava drugu. Bjelodano je naime da i u tjelesnim stvarima ima mnogo toga što sprječava djelovanja onoga što kvari, i po tome se nazivaju očuvateljima stvari, kao što sol sprječava meso od truljenja, i slično je u mnogim drugim stvarima. Nalazi se također da o nekom stvorenju ovisi neki učinak prema svojemu bitku. Kada su naime mnogi uzroci uređeni, nužno je da učinak ovisi prvo doista i prvenstveno o prvom uzroku, a drugotno o svim posrednim uzrocima. I zato je prvenstveno prvi uzrok onaj koji očuvava učinak, a drugotno svi posredni uzroci, i to utoliko više ukoliko uzrok bude viši i bliži prvomu uzroku. Stoga se višim uzrocima, čak i u tjelesnim stvarima, pripisuje očuvanje i postojanost stvari, kao što Filozof kaže u XII. Metaphys. da je prvo gibanje, to jest dnevno, uzrok neprekidnosti nastajanja; a drugo gibanje, koje je po zodijaku, jest uzrok različitosti koja je prema nastajanju i propadanju. I slično astrolozi pripisuju Saturnu, koji je najviši od planeta, postojane i trajne stvari. Tako se dakle mora reći da Bog čuva neke stvari u bitku posredovanjem nekih uzroka.
Odgovor na 1. prigovor: Bog je neposredno sve stvorio, ali je u samom stvaranju stvari uspostavio red u stvarima, da jedne ovise o drugima, po kojima bi se drugotno čuvale u bitku; pod pretpostavkom ipak glavnoga očuvanja, koje je od njega samoga.
Odgovor na 2. prigovor: budući da je vlastiti uzrok onaj koji očuvava učinak koji o njemu ovisi; kao što se nijednom učinku ne može podijeliti to da bude uzrok samoga sebe, a može mu se ipak podijeliti to da bude uzrok drugoga; tako se također nijednom učinku ne može podijeliti to da bude očuvatelj samoga sebe, a može mu se ipak podijeliti to da bude očuvatelj drugoga.
Odgovor na 3. prigovor: nijedno stvorenje ne može biti uzrok drugoga u pogledu toga da stekne novi oblik ili raspoloženje, osim na način neke promjene, jer uvijek djeluje pod pretpostavkom nekoga subjekta. No nakon što je uvelo oblik ili raspoloženje u učinak, bez druge promjene učinka takav oblik ili raspoloženje čuva. Kao što se u zraku, ukoliko se iznova rasvjetljuje, shvaća stanovita promjena; ali očuvanje je svjetla bez promjene zraka, iz same prisutnosti onoga koji rasvjetljuje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.