I, q. 101, a. 2
Bi li odmah nakon rođenja imala savršenu uporabu razuma
Prigovor 1. Čini se da bi djeca u stanju nevinosti, tek rođena, imala savršenu uporabu razuma. Sada naime djeca nemaju savršenu uporabu razuma zbog toga što tijelo otežava dušu. To pak tada nije postojalo, jer, kako se kaže u Mudr 9: „tijelo koje propada otežava dušu“. Dakle, prije grijeha i propadanja koje je uslijedilo iz grijeha, tek rođena djeca imala bi savršenu uporabu razuma.
Prigovor 2. Nadalje, neke druge životinje čim se rode imaju uporabu naravne dovitljivosti, kao što janje odmah bježi od vuka. Mnogo bi dakle više ljudi u stanju nevinosti, tek rođeni, imali savršenu uporabu razuma.
Naprotiv, narav napreduje od nesavršenoga k savršenome u svemu što nastaje rađanjem. Dakle, djeca ne bi odmah od početka imala savršenu uporabu razuma.
Odgovaram: kako je bjelodano iz gore rečenoga, uporaba razuma na neki način ovisi o uporabi osjetnih moći; stoga, kad je osjetilo sputano i kad su nutarnje osjetne moći zapriječene, čovjek nema savršenu uporabu razuma, kako je bjelodano kod onih koji spavaju i onih koji buncaju. Osjetne su pak moći stanovite sposobnosti tjelesnih organa, i stoga, kad su njihovi organi zapriječeni, nužno je da njihovi čini budu zapriječeni, a posljedično i uporaba razuma. U djece se pak nalazi zapreka tih moći zbog pretjerane vlažnosti mozga. I zato u njih nema savršene uporabe razuma, kao ni ostalih udova. I zato djeca u stanju nevinosti ne bi imala savršenu uporabu razuma, kakvu bi imala u savršenoj dobi. Ipak, imala bi savršeniju nego sada u pogledu onoga što je k njima pripadalo s obzirom na ono stanje; kao što je i o uporabi udova ranije rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: otežavanje se dodaje iz propadanja tijela po tome što se uporaba razuma priječuje također u pogledu onoga što pripada čovjeku prema bilo kojoj dobi.
Odgovor na 2. prigovor: niti druge životinje nemaju tako savršenu uporabu naravne dovitljivosti odmah od početka kao poslije. Što je bjelodano iz toga što ptice uče letjeti svoje ptiće, a slično se nalazi i u drugim rodovima životinja. A u čovjeku je ipak posebna zapreka zbog obilja vlažnosti mozga, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.