I, q. 101, a. 1
Bi li se djeca rađala savršena u znanju
Prigovor 1. Čini se da bi se u stanju nevinosti djeca rodila savršena u znanju. Kakav je naime bio Adam, takve bi sinove rađao. No Adam je bio savršen u znanju, kako je gore rečeno. Dakle, sinovi bi se od njega rađali savršeni u znanju.
Prigovor 2. Nadalje, neznanje se uzrokuje iz grijeha, kako kaže Beda. No neznanje je lišenost znanja. Dakle, prije grijeha tek rođena djeca imala bi svako znanje.
Prigovor 3. Nadalje, tek rođena djeca imala bi pravednost. No za pravednost se traži znanje, koje upravlja u onome što treba činiti. Dakle, imala bi također znanje.
Naprotiv, naša je duša po naravi poput prazne ploče na kojoj ništa nije napisano, kako se kaže u III. De anima. No ista je narav duše sada koja bi bila i tada. Dakle, duše djece u početku bile bi lišene znanja.
Odgovaram: kako je gore rečeno, o onome što je iznad naravi vjeruje se samom autoritetu; stoga gdje autoritet nedostaje, moramo slijediti stanje naravi. Čovjeku je pak naravno da znanje stječe osjetilima, kako je gore rečeno, i stoga se duša sjedinjuje s tijelom jer ga treba za svoje vlastito djelovanje; čega ne bi bilo kad bi odmah od početka imala znanje koje nije stečeno po osjetnim moćima. I stoga treba reći da se djeca u stanju nevinosti ne bi rađala savršena u znanju; nego bi ga tijekom vremena bez poteškoće stjecala, pronalazeći ili učeći.
Odgovor na 1. prigovor: biti savršen u znanju bio je pojedinačni akcident prvoga roditelja, ukoliko je naime on bio uspostavljen kao otac i poučavatelj čitavoga ljudskoga roda. I stoga u pogledu toga nije rađao sinove sebi slične; nego samo u pogledu naravnih ili besplatnih akcidenata čitave naravi.
Odgovor na 2. prigovor: neznanje je lišenost znanja koje se treba imati za ono vrijeme. Čega u tek rođene djece ne bi bilo, jer bi imala znanje koje im je pristajalo prema onome vremenu. Stoga u njih ne bi bilo neznanja, nego neznanje u pogledu nekih stvari. Koje također Dionizije stavlja u svetih anđela u VII. poglavlju Cael. hier.
Odgovor na 3. prigovor: djeca bi imala dostatno znanje za upravljanje njima u djelima pravednosti u kojima se ljudi upravljaju po općim počelima prava; koje bi tada mnogo punije imala nego što ga sada po naravi imamo, a slično i ostalih općih počela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.