I, q. 100, a. 2
Bi li se rađali utvrđeni u pravednosti
Prigovor 1. Čini se da bi se djeca u stanju nevinosti rodila utvrđena u pravednosti. Naime, Grgur kaže u IV. knjizi Moralium na ono „počinuo bih u snu svojemu itd.“: „kad prvoga roditelja ne bi iskvarila nikakva trulež grijeha, nipošto ne bi od sebe rađao sinove pakla; nego bi se od njega rađali samo oni koji sada po Otkupitelju imaju biti spašeni, kao izabrani“. Dakle, svi bi se rađali utvrđeni u pravednosti.
Prigovor 2. Nadalje, Anselmo kaže u knjizi Cur Deus homo da bi se, „ako bi praroditelji tako živjeli da kušani ne bi sagriješili, tako utvrdili sa svim svojim potomstvom da više ne bi mogli sagriješiti“. Dakle, djeca bi se rađala utvrđena u pravednosti.
Prigovor 3. Nadalje, dobro je moćnije nego zlo. No zbog grijeha prvoga čovjeka uslijedila je nužnost griješenja u onih koji se rađaju od njega. Dakle, ako bi prvi čovjek ustrajao u pravednosti, prenijela bi se na potomke nužnost obdržavanja pravednosti.
Prigovor 4. Nadalje, anđeo koji je prionuo uz Boga dok su drugi griješili, odmah je utvrđen u pravednosti, tako da više nije mogao sagriješiti. Dakle, slično bi i čovjek, da se odupro napasti, bio utvrđen. No kakav je sam bio, takve bi druge rađao. Dakle, i njegovi bi se sinovi rađali utvrđeni u pravednosti.
Naprotiv, Augustin kaže u XIV. knjizi De civ. Dei: „tako bi sretno bilo svekoliko ljudsko društvo kad niti oni“, naime praroditelji, „ne bi počinili zlo koje bi prenijeli na potomke, niti bi itko od njihova roda počinio bezakonje koje bi primilo osudu“. Iz čega se daje razumjeti da bi, čak i da prvi ljudi nisu sagriješili, neki iz njihova roda mogli počiniti bezakonje. Dakle, ne bi se rađali utvrđeni u pravednosti.
Odgovaram: ne čini se mogućim da bi se djeca u stanju nevinosti rađala utvrđena u pravednosti. Bjelodano je naime da djeca u svome rođenju ne bi imala više savršenstva nego njihovi roditelji u stanju rađanja. A roditelji, dokle god bi rađali, ne bi bili utvrđeni u pravednosti. Iz ovoga se naime razumno stvorenje utvrđuje u pravednosti što biva blaženo po jasnom gledanju Boga, uz kojega viđenoga ne može ne prianjati, budući da je on sama bit dobrote, od koje se nitko ne može odvratiti, jer se ništa ne želi i ne ljubi osim pod vidom dobra. I to kažem prema općem zakonu, jer se po nekoj posebnoj povlastici može drukčije dogoditi, kako se vjeruje o Djevici Bogorodici. No čim bi Adam prispio k onom blaženstvu da Boga vidi po biti, postao bi duhovan i umom i tijelom, i prestao bi animalan život, u kojemu bi jedino bila uporaba rađanja. Stoga je bjelodano da se djeca ne bi rađala utvrđena u pravednosti.
Odgovor na 1. prigovor: da Adam nije sagriješio, ne bi od sebe rađao sinove pakla, tako naime da od njega prime grijeh, koji je uzrok pakla. Ipak, mogli bi postati sinovi pakla griješeći po slobodnoj odluci. Ili, ako ne bi postajali sinovi pakla po grijehu, to ne bi bilo zbog toga što bi bili utvrđeni u pravednosti, nego zbog božanske providnosti, po kojoj bi se očuvali netaknuti od grijeha.
Odgovor na 2. prigovor: Anselmo to ne govori tvrdeći, nego nagađajući. Što je očito iz samoga načina govora, kada kaže: čini se da bi se, ako bi živjeli i tako dalje.
Odgovor na 3. prigovor: taj razlog nije djelotvoran, premda se čini da je njime Anselmo bio potaknut, kako je očito iz njegovih riječi. Ne upadaju naime potomci po grijehu prvoga roditelja u nužnost griješenja tako da se ne bi mogli vratiti k pravednosti, što je samo u osuđenih. Stoga ne bi ni nužnost negriješenja tako prenio na potomke da uopće ne bi mogli sagriješiti, što je samo u blaženih.
Odgovor na 4. prigovor: nije slično s čovjekom i anđelom. Naime, čovjek ima slobodnu odluku promjenjivu i prije izbora i poslije, a ne anđeo, kako je gore rečeno kada se raspravljalo o anđelima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.