Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 100, a. 1

Bi li se ljudi rodili s pravednošću

Prigovor 1. Čini se da se ljudi ne bi rodili s pravednošću. Naime, Hugo od Svetoga Viktora kaže da bi „prvi čovjek prije grijeha doista rađao sinove bez grijeha, ali ne baštinike očeve pravednosti“.

Prigovor 2. Nadalje, pravednost je po milosti, kako apostol kaže u Rim 5. No milost se ne prenosi rađanjem, jer bi tako bila naravna; nego je ulijeva sam Bog. Dakle, djeca ne bi bila rođena s pravednošću.

Prigovor 3. Nadalje, pravednost je u duši. No duša ne potječe od roditelja. Dakle, ni pravednost se ne bi prenosila od roditelja na sinove.

Naprotiv, Anselmo kaže u knjizi De conceptu virg. „da bi, u isto vrijeme kad bi imali razumnu dušu, bili pravedni oni koje bi čovjek rodio, ako ne bi sagriješio“.

Odgovaram: čovjek po naravi rađa sebi slično prema vrsti. Stoga u onim akcidentima koji slijede narav vrste nužno je da sinovi budu slični roditeljima, osim ako ne bude pogreške u djelovanju naravi, koje u stanju nevinosti ne bi bilo. No u pojedinačnim akcidentima nije nužno da sinovi budu slični roditeljima. Izvorna pak pravednost, u kojoj je prvi čovjek bio stvoren, bila je akcident naravi vrste, ne kao uzrokovan iz počela vrste, nego kao neki dar božanski dan čitavoj naravi. I to je očito, jer suprotnosti pripadaju jednomu rodu, a istočni grijeh, koji se protivi onoj pravednosti, naziva se grijehom naravi; stoga se prenosi od roditelja na potomke. I zbog toga bi također sinovi bili slični roditeljima u pogledu izvorne pravednosti.

Odgovor na 1. prigovor: Hugove riječi treba razumjeti ne u pogledu habitusa pravednosti, nego u pogledu izvršavanja čina.

Odgovor na 2. prigovor: neki kažu da se djeca ne bi rodila s besplatnom pravednošću, koja je počelo zasluživanja, nego s izvornom pravednošću. No budući da korijen izvorne pravednosti, u čijoj je pravosti načinjen čovjek, leži u natnaravnoj podložnosti razuma Bogu, što biva po posvećujućoj milosti, kako je gore rečeno; nužno je reći, ako bi se djeca rodila u izvornoj pravednosti, da bi se također rodila s milošću; kao što smo i o prvome čovjeku gore rekli da je bio stvoren s milošću. Ipak milost zbog toga ne bi bila naravna, jer se ne bi prenijela po moći sjemena, nego bi bila podijeljena čovjeku čim bi imao razumnu dušu. Kao što se također čim je tijelo pripremljeno od Boga ulijeva razumna duša, koja ipak ne potječe od roditelja.

Odgovor na 3. prigovor: odavde je bjelodano rješenje za treći prigovor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.