Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 97, a. 4

Treba li se primjena ljudskoga zakona promijeniti po oprostu upraviteljâ

Prigovor 1. Čini se da upravitelji mnoštva ne mogu dati oprost u ljudskim zakonima. Zakon je, naime, uspostavljen radi zajedničke koristi, kako Izidor veli. No opće se dobro ne smije propustiti radi privatne koristi neke osobe, jer, kako Filozof veli u I. Ethic., „dobro je naroda božanskije nego dobro jednoga čovjeka“. Dakle, čini se da se ne bi trebao dati oprost komu da djeluje protiv općega zakona.

Prigovor 2. Nadalje, onima koji su nad drugima postavljeni zapovijeda se u Pnz 1: „Tako ćete saslušati maloga kao i velikoga, niti ćete gledati tko je tko, jer Božji je sud.“ No dopustiti nekome ono što se zajednički svima uskraćuje čini se da je pristranost. Dakle, takve oproste upravitelji mnoštva ne mogu činiti, budući da je to protiv zapovijedi božanskoga zakona.

Prigovor 3. Nadalje, ljudski zakon, ako je ispravan, mora biti u suglasju s naravnim zakonom i božanskim zakonom, jer inače ne bi odgovarao bogoštovlju, niti bi se slagao sa stegom, što se zahtijeva za zakon, kako Izidor veli. No u božanskom i naravnom zakonu nijedan čovjek ne može dati oprost. Dakle, niti u ljudskom zakonu.

Naprotiv, apostol veli, 1 Kor 9: „Upravljanje (dispensatio) mi je povjereno.“

Odgovaram: oprost (dispensatio) u pravom smislu uključuje odmjeravanje nečega zajedničkoga prema pojedinačnostima, odakle se i upravitelj obitelji naziva upraviteljem (dispensator), ukoliko svakomu iz obitelji s težinom i mjerom raspodjeljuje i poslove i nužno za život. Tako se, dakle, i u bilo kojem mnoštvu iz toga veli da tko daje oprost, što raspoređuje kako pojedini trebaju ispuniti neki opći propis. Događa se pak katkad da neki propis koji je za korist mnoštva u većini slučajeva nije prikladan ovoj osobi, ili u ovom slučaju, jer bi se ili time zapriječilo nešto bolje, ili također uvelo neko zlo, kako je očito iz gore rečenoga. Opasno bi pak bilo da se to prepusti sudu bilo koga, osim možda zbog očite i iznenadne pogibli, kako je gore rečeno. I stoga onaj koji ima upravljati mnoštvom ima vlast davanja oprosta u ljudskom zakonu koji se oslanja na njegov autoritet, tako naime da u osobama ili slučajevima u kojima zakon manjka podijeli dopuštenje da se propis zakona ne opsluži. Ako pak bez ovoga razloga, iz same volje, podijeli dopuštenje, neće biti vjeran u upravljanju, ili će biti nerazborit: nevjeran uistinu ako nema nakanu usmjerenu na opće dobro; a nerazborit ako ne poznaje razlog davanja oprosta. Zbog čega Gospodin veli, Lk 12: „Tko je, misliš, vjerni i razboriti upravitelj kojega je gospodar postavio nad svojom čeljadi?“

Odgovor na 1. prigovor: kad se s kime čini oprost da ne opslužuje opći zakon, to se ne smije činiti na štetu općega dobra, nego s onom nakanom da pridonosi općemu dobru.

Odgovor na 2. prigovor: nije pristranost ako se ne opslužuju jednake stvari u nejednakim osobama. Otuda kad stanje neke osobe zahtijeva da se razumno u njoj nešto posebno opsluži, nije pristranost ako joj se učini neka posebna milost.

Odgovor na 3. prigovor: naravni zakon, ukoliko sadrži opće propise koji nikada ne varaju, ne može primiti oprost. U drugim pak propisima, koji su kao zaključci općih propisa, katkad čovjek daje oprost, na primjer da se zajam ne vrati izdajniku domovine, ili nešto tomu slično. Prema božanskomu pak zakonu tako se odnosi svaki čovjek kao privatna osoba prema javnomu zakonu kojemu je podložena. Otuda kao što u ljudskom javnom zakonu ne može dati oprost osim onaj od koga zakon ima autoritet, ili onaj komu je sam povjerio; tako u propisima božanskoga prava, koji su od Boga, nitko ne može dati oprost osim Bog, ili ako je komu sam posebno povjerio.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.