Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 94, a. 6

Može li se izbrisati iz čovjekova uma

Prigovor 1. Čini se da se zakon naravi može izbrisati iz čovjekova srca. Jer u Rim 2, na ono „kad pogani, koji zakona nemaju“, itd., Glosa veli da se „u unutarnjem čovjeku obnovljenom po milosti upisuje zakon pravednosti, koji je krivnja izbrisala“. No zakon je pravednosti zakon naravi. Dakle, zakon se naravi može izbrisati.

Prigovor 2. Nadalje, zakon je milosti djelotvorniji nego zakon naravi. No zakon se milosti briše po krivnji. Dakle, još mnogo više zakon se naravi može izbrisati.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se zakonom određuje uvodi se kao pravedno. No mnoge su stvari od ljudi određene protiv zakona naravi. Dakle, zakon se naravi može izbrisati iz srdaca ljudi.

Naprotiv, Augustin veli u II Confess.: „Zakon je tvoj napisan u srcima ljudi, koji nikakva nepravda ne briše.“ No zakon napisan u srcima ljudi jest naravni zakon. Dakle, naravni se zakon ne može izbrisati.

Odgovaram: kako je gore rečeno, naravnomu zakonu pripadaju ponajprije neki najopćenitiji propisi koji su svima poznati, a neki sekundarni vlastitiji propisi koji su kao zaključci bliski počelima. Što se, dakle, tiče onih općih počela, naravni se zakon ni na koji način ne može izbrisati iz srdaca ljudi u općem smislu. Briše se ipak u pojedinačnom djelovanju, prema tome što je razum zapriječen primijeniti opće počelo na pojedinačno djelovanje zbog požude ili neke druge strasti, kako je gore rečeno. Što se pak tiče drugih, sekundarnih propisa, može se naravni zakon izbrisati iz srdaca ljudi ili zbog zlih nagovaranja, onim načinom kako se i u teorijskim stvarima događaju zablude oko nužnih zaključaka; ili također zbog opakih običaja i pokvarenih habitusa; kao što se u nekih nisu smatrala grijesima razbojništva, ili također poroci protiv naravi, kako i apostol veli u Rim 1.

Odgovor na 1. prigovor: krivnja briše zakon naravi u pojedinačnome, no ne u općem, osim možda s obzirom na sekundarne propise zakona naravi, na onaj način kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: milost, premda je djelotvornija od naravi, ipak je narav bitnija čovjeku, pa stoga i trajnija.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od sekundarnih propisa zakona naravi, protiv kojih su neki zakonodavci donijeli neke odredbe, koje su nepravedne.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.