I-II, q. 89, a. 6
Može li laki grijeh biti u komu zajedno sa samim istočnim grijehom
Prigovor 1. Čini se da laki grijeh može biti u komu sa samim istočnim. Raspoloženje, naime, prethodi habitusu. No lako je raspoloženje za smrtno, kako je gore rečeno. Dakle, lako se u nevjernika, kojemu nije otpušteno istočno, nalazi prije smrtnoga. I tako katkad nevjernici imaju lake grijehe s istočnim, bez smrtnih.
Prigovor 2. Nadalje, manje ima povezanosti i slaganja lako sa smrtnim negoli smrtni grijeh sa smrtnim. No nevjernik podložan istočnomu grijehu može počiniti jedan smrtni grijeh, a ne drugi. Dakle, može također počiniti laki grijeh, a ne smrtni.
Prigovor 3. Nadalje, može se odrediti vrijeme u kojemu dijete najprije može biti počinitelj stvarnoga grijeha. Do kojega vremena kad dođe, može barem kroz neko kratko vrijeme ostati a da ne sagriješi smrtno, jer se to događa i u najvećih zločinaca. U tom pak razdoblju, ma koliko kratkom, može lako sagriješiti. Dakle, laki grijeh može biti u komu s istočnim grijehom, bez smrtnoga.
Naprotiv, jer za istočni se grijeh ljudi kažnjavaju u limbu djece, gdje nema osjetne kazne, kako će se niže reći. U pakao se pak strovaljuju ljudi samo zbog smrtnoga grijeha. Neće, dakle, biti mjesta u kojemu bi se mogao kazniti onaj koji ima laki grijeh sa samim istočnim.
Odgovaram: nemoguće je da laki grijeh bude u komu s istočnim grijehom, bez smrtnoga. Razlog je tomu taj što prije nego što dođe do dobi rasuđivanja nedostatak dobi, priječeći uporabu razuma, ispričava ga od smrtnoga grijeha, odakle ga još mnogo više ispričava od lakoga grijeha ako počini nešto što je po svojemu rodu takvo. Kad pak počne imati uporabu razuma, ne ispričava se posve od krivnje lakoga i smrtnoga grijeha. No prvo što čovjeku tada pada na pamet za razmišljanje jest da promisli o samome sebi. I ako uistinu sebe usmjeri k dužnoj svrsi, po milosti će postići oproštenje istočnoga grijeha. Ako pak ne usmjeri sebe k dužnoj svrsi, prema onome kako je u toj dobi sposoban za rasuđivanje, sagriješit će smrtno, ne čineći ono što je u njemu. I od tada neće u njemu biti lakoga grijeha bez smrtnoga, osim nakon što mu sve bude po milosti otpušteno.
Odgovor na 1. prigovor: lako nije raspoloženje koje iz nužde prethodi smrtnomu, nego slučajno, kao što napor raspoložuje katkad za ognjicu, no ne kao što toplina raspoložuje za oblik ognja.
Odgovor na 2. prigovor: ne priječi se to da laki grijeh bude ujedno sa samim istočnim zbog svoje udaljenosti ili slaganja, nego zbog nedostatka uporabe razuma, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: od drugih se smrtnih grijeha dijete koje počinje imati uporabu razuma može kroz neko vrijeme suzdržati, no od grijeha navedenoga propusta ne oslobađa se osim ako se, čim prije može, obrati k Bogu. Prvo, naime, što se javlja čovjeku koji ima rasuđivanje jest da misli o samome sebi, k čemu drugo usmjeruje kao k svrsi; svrha je, naime, prva u nakani. I stoga je to vrijeme za koje se obvezuje iz potvrdne Božje zapovijedi, kojom Gospodin veli: „Obratite se k meni, i ja ću se obratiti k vama“, Zah 1.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.