Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 80, a. 1

Je li đavao izravno uzrok grijeha

Prigovor 1. Čini se da je đavao čovjeku izravno uzrok griješenja. Grijeh, naime, izravno leži u osjećaju. No Augustin veli, IV De Trin., da „đavao svojemu društvu opake osjećaje ulijeva“. I Beda, Super Act., veli da „đavao dušu vuče u osjećaj zloće“. I Izidor veli u knjizi De summo bono da „đavao srca ljudi skrivenim požudama ispunja“. Dakle, đavao je izravno uzrok grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, Jeronim veli da „kao što je Bog dovršitelj dobra, tako je đavao dovršitelj zla“. No Bog je izravno uzrok naših dobara. Dakle, đavao je izravno uzrok naših grijeha.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof dokazuje u jednom poglavlju Eudemske etike da valja postojati neko vanjsko počelo ljudskoga vijećanja. Ljudsko je pak vijećanje ne samo o dobrima, nego također i o zlima. Dakle, kao što Bog pokreće na dobro vijećanje, i po tome je izravno uzrok dobra; tako đavao pokreće čovjeka na zlo vijećanje, i po tome slijedi da je đavao izravno uzrok grijeha.

Naprotiv, Augustin dokazuje u I. i III. knjizi De lib. arb. „da ničim drugim ljudski um ne postaje robom požude osim vlastitom voljom“. No čovjek ne postaje robom požude osim po grijehu. Dakle, uzrok grijeha ne može biti đavao, nego samo vlastita volja.

Odgovaram: grijeh je neki čin. Otuda na ovaj način nešto može biti izravno uzrok grijeha, na koji je način tko izravno uzrok nekoga čina. Što se, dakako, ne događa osim po tome što vlastito počelo toga čina pokreće na djelovanje. Vlastito je pak počelo čina grijeha volja, jer svaki je grijeh voljan. Otuda ništa ne može izravno biti uzrok grijeha osim onoga što može pokrenuti volju na djelovanje. Volja se pak, kako je gore rečeno, od dvoga može pokrenuti: na jedan način od objekta, kao što se veli da poželjno zamijećeno pokreće težnju; na drugi način od onoga što iznutra naginje volju na htijenje. To pak nije osim ili sama volja, ili Bog, kako je gore pokazano. Bog pak ne može biti uzrok grijeha, kako je rečeno. Preostaje, dakle, da s ove strane samo volja čovjekova jest izravno uzrok njegova grijeha. Sa strane pak objekta može se shvatiti da nešto pokreće volju trostruko. Na jedan način sam predloženi objekt, kao što velimo da hrana pobuđuje želju čovjekovu za jelom. Na drugi način onaj koji predlaže ili nudi takav objekt. Na treći način onaj koji uvjerava da predloženi objekt ima pojam dobra, jer i ovaj na neki način predlaže vlastiti objekt volji, koji je istinsko ili prividno dobro razuma. Na prvi, dakle, način osjetilne stvari koje se izvana pojavljuju pokreću volju čovjekovu na griješenje; na drugi pak i treći način ili đavao ili također čovjek može poticati na griješenje, bilo nudeći nešto osjetilu poželjno, bilo uvjeravajući razum. No ni na jedan od ovih triju načina ne može nešto biti izravan uzrok grijeha, jer volja se ne pokreće iz nužde od bilo kojega objekta osim od posljednje svrhe, kako je gore rečeno; otuda nije dostatan uzrok grijeha niti izvana ponuđena stvar, niti onaj koji je predlaže, niti onaj koji uvjerava. Otuda slijedi da đavao nije uzrok grijeha izravno i dostatno, nego samo na način onoga koji uvjerava ili predlaže poželjno.

Odgovor na 1. prigovor: svi se ti autoriteti, i ako se koji slični nađu, imaju odnositi na to da đavao nagovarajući, ili neka poželjna predlažući, navodi na osjećaj grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: ona sličnost ima se promatrati s obzirom na to što je đavao na neki način uzrok naših grijeha kao što je Bog na neki način uzrok naših dobara. Ne promatra se ipak s obzirom na način uzrokovanja, jer Bog uzrokuje dobra iznutra pokrećući volju, što đavlu ne može pristajati.

Odgovor na 3. prigovor: Bog je opće počelo svakoga unutarnjega ljudskoga pokreta; no to što se ljudska volja određuje na zlo vijećanje, to je izravno uistinu iz ljudske volje, a od đavla na način onoga koji uvjerava ili predlaže poželjna.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.