I-II, q. 72, a. 1
Razlikuju li se grijesi vrstom prema objektima
Prigovor 1. Čini se da se grijesi ne razlikuju vrstom prema objektima. Ljudski se naime čini ponajprije nazivaju dobrima ili zlima usporedbom s ciljem, kako je gore pokazano. Budući dakle da grijeh nije ništa drugo doli zao čovjekov čin, kako je rečeno, čini se da bi se prema ciljevima grijesi trebali razlikovati vrstom, više nego prema objektima.
Prigovor 2. Nadalje, zlo, budući da je lišenost, razlikuje se vrstom prema različitim vrstama opreka. No grijeh je neko zlo u rodu ljudskih čina. Dakle grijesi se više razlikuju vrstom prema oprekama nego prema objektima.
Prigovor 3. Nadalje, kada bi se grijesi vrstom razlikovali prema objektima, bilo bi nemoguće da se isti grijeh vrstom nađe oko različitih objekata. No nalaze se neki takvi grijesi, naime oholost je i u duhovnim i u tjelesnim stvarima, kako Grgur kaže u XXXIV Moral.; lakomost je također oko različitih rodova stvari. Dakle grijesi se ne razlikuju vrstom prema objektima.
Naprotiv, grijeh je riječ, djelo ili želja protiv Božjega zakona. No riječi ili djela ili želje razlikuju se vrstom prema različitim objektima, jer se čini po objektima razlikuju, kako je gore rečeno. Dakle i grijesi se prema objektima vrstom razlikuju.
Odgovaram: treba reći da se, kako je rečeno, u pojmu grijeha dvoje stječe, naime dragovoljan čin; i njegova neurednost, koja biva po odstupanju od Božjega zakona. Od toga pak dvoga jedno se po sebi odnosi prema onome tko griješi, koji namjerava takav dragovoljan čin izvršiti u takvoj građi; a drugo, naime neurednost čina, akcidentalno se odnosi prema nakani onoga tko griješi; nitko naime s nakanom za zlom ne djeluje, kako Dionizije kaže u 4. pogl. De div. nom. Očito je pak da svaka pojedina stvar postiže vrstu prema onome što je po sebi, a ne prema onome što je po akcidentu, jer ono što je po akcidentu izvan je pojma vrste. I stoga se grijesi vrstom razlikuju sa strane dragovoljnih čina, više nego sa strane neurednosti koja u grijehu postoji. Dragovoljni se pak čini razlikuju vrstom prema objektima, kako je u prethodnome pokazano. Stoga slijedi da se grijesi u pravom smislu razlikuju vrstom prema objektima.
Odgovor na 1. prigovor: cilj ponajprije ima narav dobra, i stoga se odnosi prema činu volje, koji je prvotan u svakom grijehu, kao objekt. Stoga se na isto svodi da se grijesi razlikuju prema objektima ili prema ciljevima.
Odgovor na 2. prigovor: grijeh nije čista lišenost, nego je čin lišen dužnoga reda. I stoga se grijesi više razlikuju vrstom prema objektima čina nego prema oprekama. Premda, čak i kada bi se razlikovali prema oprečnim krepostima, na isto bi se svelo, jer se kreposti razlikuju vrstom prema objektima, kako je gore navedeno.
Odgovor na 3. prigovor: ništa ne priječi da se u različitim stvarima koje se razlikuju vrstom ili rodom nađe jedan formalni vid objekta, od kojega grijeh prima vrstu. I na taj način oholost oko različitih stvari traži uzvišenost, a lakomost obilje onoga što se prilagođava ljudskoj uporabi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.