I-II, q. 69, a. 4
O prikladnosti nagrada koje im se pripisuju
Prigovor 1. Čini se da se nagrade blaženstava neprikladno nabrajaju. U kraljevstvu se naime nebeskom, koje je vječni život, sva dobra sadrže. Postavivši dakle kraljevstvo nebesko, nije trebalo postavljati druge nagrade.
Prigovor 2. Nadalje, kraljevstvo se nebesko postavlja kao nagrada i u prvome blaženstvu i u osmome. Dakle, istim razlogom, trebalo se postaviti u svima.
Prigovor 3. Nadalje, u blaženstvima se napreduje uzlazeći, kako Augustin kaže. U nagradama pak čini se da se napreduje silazeći, jer posjedovanje zemlje manje je od kraljevstva nebeskoga. Dakle, neprikladno se takve nagrade navode.
Naprotiv, stoji autoritet samoga Gospodina, koji predlaže takve nagrade.
Odgovaram: treba reći da se te nagrade najprikladnije navode, uzevši u obzir stanje blaženstava prema trima gore navedenim blaženstvima. Tri se naime prva blaženstva uzimaju po odvraćanju od onoga u čemu se sastoji nasladno blaženstvo, koje čovjek želi tražeći ono što se prirodno želi, ne gdje treba tražiti, naime u Bogu, nego u vremenitim i prolaznim stvarima. I stoga se nagrade triju prvih blaženstava uzimaju prema onome što neki traže u zemaljskome blaženstvu. Traže naime ljudi u vanjskim stvarima, naime bogatstvima i častima, neku uzvišenost i obilje, a i jedno i drugo unosi kraljevstvo nebesko, po kojemu čovjek postiže uzvišenost i obilje dobara u Bogu. I stoga je kraljevstvo nebesko Gospodin obećao siromasima duhom. Divlji pak i nesmiljeni ljudi traže po parnicama i ratovima sebi steći sigurnost uništavajući svoje neprijatelje. Otuda je Gospodin obećao krotkima sigurno i mirno posjedovanje zemlje živih, po kojoj se označuje čvrstoća vječnih dobara. Ljudi pak u požudama i nasladama svijeta traže utjehu protiv napora sadašnjega života. I stoga Gospodin utjehu obećava onima koji tuguju. Druga pak dva blaženstva pripadaju djelima djelatnoga blaženstva, koja su djela kreposti što čovjeka usmjeruju k bližnjemu, od kojih se djela neki odvraćaju zbog neuredne ljubavi prema vlastitomu dobru. I stoga je Gospodin pripisao tim blaženstvima one nagrade zbog kojih ljudi od njih odstupaju. Odstupaju naime neki od djela pravednosti ne vraćajući dug, nego prije grabeći tuđe kako bi se vremenitim dobrima ispunili. I stoga je Gospodin onima koji gladuju za pravednošću obećao sitost. Odstupaju također neki od djela milosrđa da se ne bi uplitali u tuđe nevolje. I stoga Gospodin milosrdnima obećava milosrđe, po kojemu bivaju oslobođeni od svake nevolje. Druga pak dva posljednja blaženstva pripadaju motriteljskoj sreći ili blaženstvu, i stoga se prema prikladnosti raspolažućih uvjeta koji se postavljaju u zasluzi, vraćaju nagrade. Čistoća naime oka raspolaže za jasno gledanje, stoga se onima koji su čista srca obećava božansko gledanje. Uspostaviti pak mir ili u samome sebi ili među drugima očituje da je čovjek nasljedovatelj Boga, koji je Bog jedinstva i mira. I stoga mu se za nagradu vraća slava božanskoga posinjenja, koja je u savršenom sjedinjenju s Bogom po dovršenoj mudrosti.
Odgovor na 1. prigovor: kako Krizostom kaže, sve su te nagrade u zbilji jedno, naime vječno blaženstvo; koje ljudski razum ne shvaća. I stoga ga je trebalo opisati po različitim dobrima nama poznatima, sačuvavši prikladnost prema zaslugama kojima se nagrade pripisuju.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je osmo blaženstvo neka čvrstoća svih blaženstava, tako mu pripadaju nagrade svih blaženstava. I stoga se vraća na početak, kako bi se razumjelo da mu se dosljedno pripisuju sve nagrade. Ili, prema Ambroziju, siromasima se duhom obećava kraljevstvo nebesko s obzirom na slavu duše; a onima koji trpe progonstvo u tijelu s obzirom na slavu tijela.
Odgovor na 3. prigovor: također se nagrade prema dodavanju odnose međusobno. Više je naime posjedovati zemlju kraljevstva nebeskoga nego jednostavno imati, mnoga naime imamo koja čvrsto i mirno ne posjedujemo. Više je također tješiti se u kraljevstvu nego imati i posjedovati, mnoga naime s boli posjedujemo. Više je također nasititi se nego se jednostavno tješiti, sitost naime obilje utjehe unosi. Milosrđe pak nadilazi sitost, da naime više čovjek primi nego što je zaslužio ili mogao poželjeti. Još je pak veće Boga vidjeti, kao što je veći onaj tko na kraljevu dvoru ne samo blaguje nego i kraljevo lice gleda. Najviše pak dostojanstvo u kraljevskoj kući ima kraljev sin.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.