Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 67, a. 6

Ostaje li ljubav

Prigovor 1. Čini se da ljubav ne ostaje nakon ovoga života u slavi. Jer, kako se kaže u 1 Kor 13: „Kada dođe ono što je savršeno, dokinut će se ono što je djelomično“, to jest ono što je nesavršeno. No ljubav je zemaljskoga putovanja nesavršena. Dakle dokinut će se dolaskom savršenosti slave.

Prigovor 2. Nadalje, habitusi i čini razlikuju se prema objektima. No objekt je ljubavi spoznato dobro. Budući dakle da je jedna spoznaja sadašnjega života a druga spoznaja budućega života; čini se da ne ostaje ista ljubav na oba mjesta.

Prigovor 3. Nadalje, od onoga što je istoga pojma, nesavršeno može doći do jednakosti savršenosti neprekidnim rastom. No ljubav zemaljskoga putovanja nikada ne može dospjeti do jednakosti ljubavi domovine, ma koliko rasla. Dakle čini se da ljubav zemaljskoga putovanja ne ostaje u domovini.

Naprotiv, Apostol kaže, 1 Kor 13: „Ljubav nikada ne prestaje“.

Odgovaram: treba reći da, kako je gore rečeno, kada nesavršenost neke stvari nije od pojma njezine vrste, ništa ne priječi da isto po broju što je prije bilo nesavršeno, poslije bude savršeno, kao što se čovjek rastom usavršuje, i bjelina jačanjem. Ljubav je pak ljubav; u čijem pojmu nema nikakve nesavršenosti, može naime biti i onoga što se posjeduje i onoga što se ne posjeduje, i viđenoga i neviđenoga. Stoga se ljubav ne dokida savršenošću slave, nego ista po broju ostaje.

Odgovor na 1. prigovor: nesavršenost ljubavi prigodice se odnosi prema njoj samoj, jer u pojmu ljubavi nije nesavršenost. Uklonivši pak ono što je prigodice, ipak ostaje supstancija stvari. Stoga, dokidanjem nesavršenosti ljubavi, ne dokida se sama ljubav.

Odgovor na 2. prigovor: ljubav nema za objekt samu spoznaju, jer tako ne bi bila ista na putu i u domovini. Nego ima za objekt samu spoznatu stvar, koja je ista, naime samoga Boga.

Odgovor na 3. prigovor: ljubav zemaljskoga putovanja rastom ne može doći do jednakosti ljubavi domovine zbog razlike koja je sa strane uzroka, gledanje je naime neki uzrok ljubavi, kako se kaže u IX. Ethic. Bog pak što se savršenije spoznaje, to se savršenije ljubi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.