Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 65, a. 5

Može li ljubav postojati bez njih

Prigovor 1. Čini se da ljubav može postojati bez vjere i nade. Ljubav je naime Božja ljubav. No Boga možemo ljubiti naravno, čak i bez pretpostavljene vjere ili nade u buduće blaženstvo. Dakle, ljubav može postojati bez vjere i nade.

Prigovor 2. Nadalje, ljubav je korijen svih kreposti, prema onome iz Ef 3: „U ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni“. No korijen je katkad bez grana. Dakle, ljubav može katkad postojati bez vjere i nade i drugih kreposti.

Prigovor 3. Nadalje, u Kristu je bila savršena ljubav. On ipak nije imao vjeru i nadu, jer je bio savršeni posjednik blaženstva, kako će se dolje reći. Dakle, ljubav može postojati bez vjere i nade.

Naprotiv, Apostol kaže, Heb 11: „Bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu“; što ponajviše pripada ljubavi, kako je očito prema onome iz Izr 8: „Ja ljubim one koji mene ljube“. Nada je također ona koja uvodi u ljubav, kako je gore rečeno. Dakle, ljubav se ne može imati bez vjere i nade.

Odgovaram: treba reći da ljubav ne označuje samo Božju ljubav, nego također neko prijateljstvo prema njemu; koje doista povrh ljubavi dodaje uzajamno uzvraćanje ljubavi s nekim uzajamnim zajedništvom, kako se kaže u VIII. Ethic. A da to pripada ljubavi, očito je po onome što se kaže u 1 Iv 4: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“. I u 1 Kor 1 kaže se: „Vjeran je Bog po kojemu ste pozvani u zajedništvo Sina njegova“. To pak zajedništvo čovjeka s Bogom, koje je neko prisno općenje s njime, započinje se doduše ovdje u sadašnjosti po milosti, a usavršit će se u budućnosti po slavi, od čega se i jedno i drugo drži vjerom i nadom. Stoga kao što netko ne bi mogao s nekim imati prijateljstvo ako ne bi vjerovao ili bi očajavao da može imati neko zajedništvo ili prisno općenje s njime; tako netko ne može imati prijateljstvo prema Bogu, koje je ljubav, osim ako nema vjeru, po kojoj vjeruje u takvo zajedništvo i općenje čovjeka s Bogom, i nada se da tomu zajedništvu pripada. I tako ljubav bez vjere i nade nipošto ne može postojati.

Odgovor na 1. prigovor: ljubav nije bilo kakva Božja ljubav, nego Božja ljubav kojom ga se ljubi kao objekt blaženstva, za koji se usmjerujemo po vjeri i nadi.

Odgovor na 2. prigovor: ljubav je korijen vjere i nade ukoliko im daje savršenstvo kreposti. Ali vjera i nada, prema vlastitom pojmu, pretpostavljaju se ljubavi, kako je gore rečeno. I tako ljubav bez njih ne može postojati.

Odgovor na 3. prigovor: Kristu je nedostajala vjera i nada zbog onoga što je nesavršenosti u njima. No umjesto vjere imao je otvoreno gledanje; a umjesto nade puno posjedovanje. I tako je u njemu bila savršena ljubav.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.