Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 63, a. 1

Je li krepost u nama od naravi

Prigovor 1. Čini se da je krepost u nama od naravi. Jer Damaščanin kaže u III. knjizi: „naravne su kreposti i jednako se nalaze u svima“. I Antun kaže u govoru monasima: „ako narav volja promijeni, izopačenost je; sačuva li se stanje, i krepost je“. I na Mt 4, na ono: „obilazio je Isus“ itd., Glosa kaže: „uči naravnim pravednostima, naime čistoći, pravednosti, poniznosti, koje čovjek ima naravno“.

Prigovor 2. Nadalje, dobro kreposti jest biti u skladu s razumom, kako je iz rečenoga očito. Ali ono što je u skladu s razumom, naravno je čovjeku, budući da je razum čovjekova narav. Dakle, krepost se nalazi u čovjeku od naravi.

Prigovor 3. Nadalje, ono se naziva naravnim što nam pripada od rođenja. Ali kreposti nekima pripadaju od rođenja, kaže se naime u Job 31: „od djetinjstva je raslo sa mnom smilovanje i iz utrobe je izišlo sa mnom“. Dakle, krepost se nalazi u čovjeku od naravi.

Naprotiv, ono što se nalazi u čovjeku od naravi, zajedničko je svim ljudima i ne oduzima se grijehom, jer i u zlim dusima naravna dobra ostaju, kako Dionizije kaže u IV. pogl. de Div. Nom. Ali krepost se ne nalazi u svim ljudima; i odbacuje se grijehom. Dakle, ne nalazi se u čovjeku od naravi.

Odgovaram: glede tjelesnih oblika, neki su govorili da su u potpunosti iznutra, kao oni koji postavljaju pritajenost oblika. Neki pak da su u potpunosti izvana, kao oni koji postavljaju da tjelesni oblici potječu od nekoga odvojenog uzroka. Neki pak da su dijelom iznutra, ukoliko naime unaprijed postoje u tvari u mogućnosti; a dijelom izvana, ukoliko se naime privode u čin po djelatniku. Tako su također glede znanosti i kreposti neki doista tvrdili da su u potpunosti iznutra, tako naime da sve kreposti i znanosti naravno unaprijed postoje u duši; ali se poukom i vježbanjem uklanjaju zapreke znanosti i kreposti, koje duši pristižu od težine tijela; kao kada se željezo posvjetljuje turpijanjem. I to je bilo mišljenje platonika. Drugi su pak govorili da su u potpunosti izvana, to jest iz utjecaja djelatnoga razuma, kako postavlja Avicena. Drugi su pak rekli da su prema prikladnosti znanosti i kreposti u nama od naravi, ali ne prema savršenstvu, kako Filozof kaže u II. Ethic. A to je istinitije. Za čije razjašnjenje valja uzeti u obzir da se nešto nekome čovjeku naziva naravnim na dva načina: na jedan način, iz naravi vrste; na drugi način, iz naravi pojedinca. I jer pojedina stvar ima vrstu prema svojemu obliku, a biva pojedinačna prema tvari; oblik je pak čovjeka umna duša, a tvar tijelo; ono što odgovara čovjeku prema umnoj duši, njemu je naravno prema pojmu vrste; a ono što mu je naravno prema određenom tjelesnom sastavu, njemu je naravno prema naravi pojedinca. Jer ono što je naravno čovjeku sa strane tijela prema vrsti, na neki se način odnosi na dušu, ukoliko je naime takvo tijelo takvoj duši razmjerno. Na oba je pak načina krepost čovjeku naravna prema nekome začetku. Prema naravi doista vrste, ukoliko se u čovjekovu razumu naravno nalaze neka naravno spoznata načela, kako spoznatljivih tako i onih stvari koje valja činiti, a koja su stanovita sjemena intelektualnih i moralnih kreposti; i ukoliko se u volji nalazi neka naravna težnja za dobrim koje je u skladu s razumom. Prema naravi pak pojedinca, ukoliko su iz tjelesnoga raspoloženja neki raspoloženi ili bolje ili lošije za pojedine kreposti, ukoliko su naime neke osjetilne moći čini pojedinih dijelova tijela, iz čijega se raspoloženja potpomažu ili priječavaju takve moći u svojim činima, i dosljedno tome razumske moći, kojima takve osjetilne moći služe. I prema tome jedan čovjek ima naravnu prikladnost za znanost, drugi za hrabrost, treći za umjerenost. I na te načine kako intelektualne tako moralne kreposti, prema nekome začetku prikladnosti, jesu u nama od naravi. Ali ne njihovo dovršenje. Jer narav je određena za jedno, dok dovršenje takvih kreposti nije prema jednome načinu djelovanja, nego na različite načine, prema različitim građama u kojima kreposti djeluju, i prema različitim okolnostima. Tako je dakle očito da se kreposti u nama nalaze od naravi prema prikladnosti i začetku, ali ne prema savršenstvu, osim bogoslovnih kreposti, koje su u potpunosti izvana.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na prigovore. Jer prva dva razloga polaze prema tome što se sjemena kreposti nalaze u nama od naravi, ukoliko smo razumni. Treći pak razlog polazi prema tome što iz naravnoga raspoloženja tijela, koje ima od rođenja, jedan ima prikladnost za smilovanje, drugi za umjeren život, treći za drugu krepost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.