I-II, q. 60, a. 1
Postoji li samo jedna moralna krepost
Prigovor 1. Čini se da postoji samo jedna moralna krepost. Kao što naime u moralnim činima upravljanje pripada razumu, koji je subjekt intelektualnih kreposti; tako nagnuće pripada težbenoj moći, koja je subjekt moralnih kreposti. Ali jedna je intelektualna krepost koja upravlja u svim moralnim činima, naime razboritost. Dakle, i samo je jedna moralna krepost koja daje nagnuće u svim moralnim činima.
Prigovor 2. Nadalje, habitusi se ne razlikuju prema materijalnim predmetima, nego prema formalnim pojmovima predmeta. No formalni pojam dobra na koje se usmjeruje moralna krepost jest jedan, naime mjera razuma. Dakle, čini se da postoji samo jedna moralna krepost.
Prigovor 3. Nadalje, moralne stvari primaju vrstu od svrhe, kako je gore rečeno. Ali opća je svrha svih moralnih kreposti jedna, naime sreća; dok su vlastite i bliske bezbrojne. No moralne kreposti nisu bezbrojne. Dakle, čini se da postoji samo jedna.
Naprotiv, jedan habitus ne može biti u različitim moćima, kako je gore rečeno. No subjekt je moralnih kreposti težbeni dio duše, koji se razlikuje po različitim moćima, kako je rečeno u I. Dakle, ne može postojati samo jedna moralna krepost.
Odgovaram: kako je gore rečeno, moralne su kreposti neki habitusi težbenoga dijela. Habitus se pak vrstovno razlikuju prema posebnim razlikama predmeta, kako je gore rečeno. Vrsta se pak poželjnoga predmeta, kao i pojedine stvari, promatra prema specifičnom obliku, koji potječe od djelatnika. Valja pak razmotriti da se tvar onoga što trpi odnosi prema djelatniku na dva načina. Katkada naime prima oblik djelatnika prema istom pojmu, onako kako je u djelatniku, kao što biva u svim jednoznačnim djelatnicima. I tako je nužno, ako je djelatnik jedan po vrsti, da tvar primi oblik jedne vrste, kao što od ognja jednoznačno ne nastaje osim nešto što postoji u vrsti ognja. Katkada pak tvar prima oblik od djelatnika ne prema istom pojmu, onako kako je u djelatniku, kao što je očito kod nejednoznačnih roditelja, kao što životinja nastaje od sunca. I tada oblici primljeni u tvari od istoga djelatnika nisu jedne vrste, nego se raznolikuju prema različitom razmjeru tvari za primanje utjecaja djelatnika, kao što vidimo da po jednom djelovanju sunca gnjiljenjem nastaju životinje različitih vrsta prema različitom razmjeru tvari. Očito je pak da je u moralnim stvarima razum poput onoga koji zapovijeda i pokreće; a težbena je moć poput one kojoj se zapovijeda i koja biva pokrenuta. No težnja ne prima utisak razuma takoreći jednoznačno, jer ne postaje razumnom po biti, nego po sudjelovanju, kako se kaže u I. Ethic. Zato se poželjne stvari prema pokretanju razuma uspostavljaju u različitim vrstama, prema tome kako se na različite načine odnose prema razumu. I tako slijedi da su moralne kreposti različite prema vrsti, a ne samo jedna.
Odgovor na 1. prigovor: predmet je razuma istinito. No isti je pojam istinitoga u svim moralnim stvarima, koje su ono što se može i drukčije ponašati što se čini. Zato je u njima samo jedna krepost koja upravlja, naime razboritost. Predmet je pak težbene moći poželjno dobro. Čiji je pojam različit, prema različitom odnosu prema razumu koji upravlja.
Odgovor na 2. prigovor: to formalno jest jedno po rodu, zbog jedinstva djelatnika. Ali raznolikuje se po vrsti, zbog različitih odnosa primateljâ, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: moralne stvari nemaju vrstu od konačne svrhe, nego od bliskih svrha, koje doista, ako su i bezbrojne po broju, ipak nisu bezbrojne po vrsti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.