I-II, q. 58, a. 1
Je li svaka krepost moralna krepost
Prigovor 1. Čini se da je svaka krepost moralna. Jer moralna se krepost naziva od običaja (mos), to jest navike. Ali na čine svih kreposti možemo se naviknuti. Dakle, svaka je krepost moralna.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u II. Ethic. da je „moralna krepost izborni habitus koji se sastoji u sredini razuma“. No čini se da je svaka krepost izborni habitus, jer čine bilo koje kreposti možemo činiti po izboru. Svaka se krepost također na neki način sastoji u sredini razuma, kako će se niže pokazati. Dakle, svaka je krepost moralna.
Prigovor 3. Nadalje, Tulije kaže u svojoj retorici da je „krepost habitus na način naravi, suglasan s razumom“. Ali budući da se svaka ljudska krepost usmjeruje na čovjekovo dobro, mora biti suglasna s razumom, jer dobro je čovjeka biti u skladu s razumom, kako Dionizije kaže. Dakle, svaka je krepost moralna.
Naprotiv, Filozof kaže u I. Ethic.: „govoreći o značajkama ponašanja, ne kažemo da je mudar ili razuman; nego da je krotak ili trijezan“. Tako dakle mudrost i razumijevanje počela nisu moralne kreposti. Koje su ipak kreposti, kako je gore rečeno. Nije dakle svaka krepost moralna.
Odgovaram: da bi to bilo bjelodano, valja razmotriti što je mos, jer ćemo tako moći znati što je moralna krepost. Mos pak označuje dvoje. Katkada naime označuje običaj, kao što se kaže u Dj 15: „ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti“. Katkada pak označuje neko naravno, ili takoreći naravno nagnuće za činjenje nečega, odakle se također i za nerazumne životinje kažu neke ćudi; odakle se kaže u 2 Mak 11 da su „poput lavova nasrnuvši na neprijatelje, oborili ih“. I tako se uzima mos u Ps 67, gdje se kaže: „koji čini da jednodušni prebivaju u domu“. I ta se dva značenja nipošto ne razlikuju kod Latina što se tiče glasa. U grčkome se pak razlikuju, jer ethos, što kod nas označuje ćud ili običaj, katkada ima prvi dugi slog, i piše se s eta, grčkim slovom; a katkada ima prvi kratki slog, i piše se s epsilon. Naziva se pak moralna krepost od mos, prema tome što mos označuje neko naravno, ili takoreći naravno nagnuće za činjenje nečega. I tomu je značenju riječi mos blisko drugo značenje, kojim označuje običaj, jer se običaj na neki način pretvara u narav i stvara nagnuće slično naravnome. Očito je pak da nagnuće na čin vlastito pripada težbenoj moći, kojoj pripada pokretati sve moći na djelovanje, kako je iz rečenoga očito. I zato se ne naziva svaka krepost moralnom, nego samo ona koja je u težbenoj moći.
Odgovor na 1. prigovor: taj prigovor polazi od mos, prema tome što označuje običaj.
Odgovor na 2. prigovor: svaki se čin kreposti može vršiti po izboru, ali ispravan izbor vrši samo krepost koja je u težbenom dijelu duše, rečeno je naime gore da je birati čin težbenoga dijela. Zato izborni habitus, koji je naime počelo izbora, jest samo onaj koji usavršuje težbenu moć, premda i čini drugih habitusa mogu potpadati pod izbor.
Odgovor na 3. prigovor: narav je počelo gibanja, kako se kaže u II. Physic. A pokretati na djelovanje vlastito je težbenomu dijelu. I stoga usličniti se naravi u suglasju s razumom vlastito je krepostima koje su u težbenoj moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.