Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 56, a. 1

Je li krepost u moći duše kao u subjektu

Prigovor 1. Čini se da krepost nije u moći duše kao u subjektu. Kaže naime Augustin u II. de Lib. Arbit. da je krepost ono čime se ispravno živi. No živjeti ne biva po moći duše, nego po njezinoj biti. Dakle, krepost nije u moći duše, nego u njezinoj biti.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u II. Ethic.: „krepost je ono što dobra čini onoga tko je ima i djelo njegovo čini dobrim“. No kao što se djelo uspostavlja po moći, tako se posjednik kreposti uspostavlja po biti duše. Dakle, krepost ne pripada više moći duše, nego njezinoj biti.

Prigovor 3. Nadalje, moć je u drugoj vrsti kakvoće. No krepost je neka kakvoća, kako je gore rečeno. A kakvoća nema kakvoću. Dakle, krepost nije u moći duše kao u subjektu.

Naprotiv, krepost je krajnji domet moći, kako se kaže u I. de caelo. No ono krajnje nalazi se u onome čiji je krajnji domet. Dakle, krepost je u moći duše.

Odgovaram: da krepost pripada moći duše, može biti očito iz triju razloga. Ponajprije, iz samoga pojma kreposti, koji označuje savršenstvo moći, a savršenstvo je u onome čije je savršenstvo. Drugo, iz toga što je djelatan habitus, kako je gore rečeno, a svako djelovanje potječe od duše po nekoj moći. Treće, iz toga što raspolaže za najbolje, a najbolje je svrha, koja je ili djelovanje stvari, ili nešto postignuto po djelovanju koje proizlazi iz moći. Zato je ljudska krepost u moći duše kao u subjektu.

Odgovor na 1. prigovor: živjeti se uzima na dva načina. Katkada se naime življenjem naziva sam bitak živoga bića, i tako pripada biti duše, koja je živomu biću počelo bitka. Na drugi način živjeti se naziva djelovanje živoga bića, i tako se krepošću ispravno živi, ukoliko po njoj netko ispravno djeluje.

Odgovor na 2. prigovor: dobro je ili svrha, ili se izriče u poretku prema svrsi. I zato, budući da se dobro onoga koji djeluje sastoji u djelovanju, i to samo što krepost čini dobro onoga koji djeluje, odnosi se na djelovanje, i dosljedno tome na moć.

Odgovor na 3. prigovor: za jedan se akcident kaže da je u drugome kao u subjektu, ne zato što bi akcident po samome sebi mogao nositi drugi akcident, nego zato što jedan akcident prianja uz supstanciju posredstvom drugoga akcidenta, kao boja tijelu posredstvom površine; odakle se za površinu kaže da je subjekt boje. I na taj se način za moć duše kaže da je subjekt kreposti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.