Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 54, a. 4

Tvori li se jedan habitus iz mnogih habitusa

Prigovor 1. Čini se da se jedan habitus tvori iz više habitusa. Jer ono čiji nastanak ne biva dovršen odjednom, nego postupno, čini se da se sastoji iz više dijelova. No nastanak habitusa ne biva odjednom, nego postupno iz više činâ, kako je gore navedeno. Dakle, jedan se habitus tvori iz više habitusa.

Prigovor 2. Nadalje, cjelina se tvori iz dijelova. Ali jednom se habitusu pripisuju mnogi dijelovi, kao što Tulije navodi mnoge dijelove hrabrosti, umjerenosti i drugih kreposti. Dakle, jedan se habitus tvori iz više njih.

Prigovor 3. Nadalje, o jednome jedinom zaključku može se imati znanje i u činu i u habitusu. Ali mnogi zaključci pripadaju jednoj cjelovitoj znanosti, kao geometriji ili aritmetici. Dakle, jedan se habitus tvori iz mnogih.

Naprotiv, habitus je, budući da je neka kakvoća, jednostavan oblik. No ništa jednostavno ne tvori se iz više sastavnica. Dakle, jedan se habitus ne tvori iz više habitusa.

Odgovaram: habitus usmjeren na djelovanje, o kojemu sada prvenstveno raspravljamo, neko je savršenstvo moći. A svako je savršenstvo razmjerno onome što se može usavršiti. Zato kao što se moć, premda je jedna, proteže na mnogo toga ukoliko se podudara u nečemu jednome, to jest u nekome općem pojmu predmeta; tako se također habitus proteže na mnogo toga ukoliko ima poredak prema nečemu jednome, primjerice prema jednom posebnom pojmu predmeta, ili jednoj naravi, ili jednom počelu, kako je iz prethodnoga očito. Ako dakle razmatramo habitus prema onome na što se proteže, tako ćemo u njemu naći stanovitu mnogostrukost. Ali budući da je ta mnogostrukost usmjerena prema nečemu jednome, na što prvenstveno gleda habitus, odatle je habitus jednostavna kakvoća, koja se ne tvori iz više habitusa, čak i ako se proteže na mnogo toga. Jer se jedan habitus ne proteže na mnogo toga osim u poretku prema jednome, iz čega ima jedinstvo.

Odgovor na 1. prigovor: postupnost u nastanku habitusa ne događa se iz toga što bi dio njega nastajao nakon dijela, nego iz toga što subjekt ne postiže odmah čvrsto i teško pokretljivo raspoloženje; te iz toga što najprije nesavršeno počinje biti u subjektu, i malo-pomalo se usavršuje. Kao što biva i kod drugih kakvoća.

Odgovor na 2. prigovor: dijelovi koji se pripisuju pojedinim stožernim krepostima nisu integralni dijelovi iz kojih bi se tvorila cjelina, nego subjektivni ili potencijalni dijelovi, kako će se niže pokazati.

Odgovor na 3. prigovor: onaj tko u nekoj znanosti dokazivanjem stekne znanje o jednom zaključku, ima doista habitus, ali nesavršeno. Kada pak po nekom dokazu stekne znanje o drugom zaključku, ne rađa se u njemu drugi habitus; nego habitus koji je prije bio prisutan postaje savršeniji, ukoliko se proteže na više toga; time što su zaključci i dokazi jedne znanosti uređeni, te jedan proizlazi iz drugoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.