Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 5, a. 6

Postiže li čovjek blaženstvo po djelovanju nekoga višega stvorenja

Prigovor 1. Čini se da čovjek može postati blažen po djelovanju nekoga višega stvorenja, to jest anđela. Budući naime da se u stvarima nalazi dvostruki red: jedan dijelova svemira međusobno, a drugi čitava svemira prema dobru koje je izvan svemira; prvi se red usmjerava prema drugome kao prema cilju, kako se kaže u XII. Metaphys.; kao što je red dijelova vojske međusobno radi reda čitave vojske prema vojskovođi. No red dijelova svemira međusobno promatra se prema tome što viša stvorenja djeluju na niža, kako je rečeno u prvom dijelu; blaženstvo se pak sastoji u usmjerenju čovjeka prema dobru koje je izvan svemira, a to je Bog. Dakle, po djelovanju višega stvorenja, to jest anđela, na čovjeka, čovjek postaje blažen.

Prigovor 2. Nadalje, ono što je u mogućnosti takvo može se svesti u čin po onome što je u činu takvo, kao što ono što je u mogućnosti toplo postaje u činu toplo po onome što je u činu toplo. No čovjek je u mogućnosti blažen. Dakle, može postati u činu blažen po anđelu, koji je u činu blažen.

Prigovor 3. Nadalje, blaženstvo se sastoji u djelovanju razuma, kako je gore rečeno. No anđeo može prosvijetliti čovjekov razum, kako je utvrđeno u prvom dijelu. Dakle, anđeo može učiniti čovjeka blaženim.

Naprotiv, kaže se u Ps 83: „Milost i slavu dat će Gospodin“.

Odgovaram: budući da je svako stvorenje podložno zakonima naravi, kao ono koje ima ograničenu moć i djelovanje, ono što nadilazi stvorenu narav ne može nastati moću ijednoga stvorenja. I stoga, ako što treba nastati što je iznad naravi, to biva neposredno od Boga; poput uskrisivanja mrtvoga, prosvjetljivanja slijepoga i ostaloga tome sličnoga. Pokazano je pak da je blaženstvo stanovito dobro koje nadilazi stvorenu narav. Stoga je nemoguće da se podijeli po djelovanju ijednoga stvorenja, nego čovjek postaje blažen po djelovanju samoga Boga, ako govorimo o savršenom blaženstvu. Ako pak govorimo o nesavršenom blaženstvu, tako je isti razlog o njemu i o kreposti u čijem se činu sastoji.

Odgovor na 1. prigovor: ponajčešće biva u uređenim djelatnim moćima da privođenje k krajnjem cilju pripada najvišoj moći, dok niže moći potpomažu pri postizanju onoga krajnjega cilja priređujući za nj, kao što kormilarskomu umijeću, koje predsjeda brodograditeljskome, pripada uporaba broda radi koje sam brod nastaje. Tako se dakle i u redu svemira čovjeku doista pomaže od anđela za postizanje krajnjega cilja prema nekim prethodnim stvarima kojima se pripravlja za njegovo postizanje, ali sam krajnji cilj postiže po samom prvom djelatniku, a to je Bog.

Odgovor na 2. prigovor: kada neki oblik u činu postoji u nekome prema savršenom i naravnom bitku, može biti počelo djelovanja na drugoga; kao što toplo po toplini grije. No ako oblik u nekome postoji nesavršeno i ne prema naravnom bitku, ne može biti počelo priopćavanja samoga sebe drugomu; kao što nakana boje koja je u zjenici ne može učiniti bijelo; niti pak sve što je rasvijetljeno ili zagrijano može drugo zagrijavati i rasvjetljivati, jer bi tako rasvjetljivanje i zagrijavanje išlo u beskonačno. Svjetlo pak slave, po kojemu se Bog gleda, u Bogu je doista savršeno prema naravnom bitku, a u svakom stvorenju nesavršeno i prema obličnom ili participiranom bitku. Stoga nijedno blaženo stvorenje ne može priopćiti svoje blaženstvo drugomu.

Odgovor na 3. prigovor: blaženi anđeo prosvjetljuje čovjekov razum, ili također nižega anđela, u pogledu nekih razloga božanskih djela, ali ne u pogledu gledanja božanske biti, kako je rečeno u prvom dijelu. Za njezino naime gledanje svi bivaju neposredno prosvijetljeni od Boga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.