Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 5, a. 1

Može li čovjek postići blaženstvo

Prigovor 1. Čini se da čovjek ne može postići blaženstvo. Kao što je naime razumna narav iznad osjetilne, tako je intelektualna narav iznad razumne, kako je bjelodano po Dioniziju u knjizi De div. nom., na mnogim mjestima. No nerazumne životinje, koje imaju samo osjetilnu narav, ne mogu prispjeti k cilju razumne naravi. Dakle, ni čovjek, koji je razumne naravi, ne može prispjeti k cilju intelektualne naravi, a to je blaženstvo.

Prigovor 2. Nadalje, pravo se blaženstvo sastoji u gledanju Boga, koji je čista istina. No čovjeku je prirođeno da istinu motri u materijalnim stvarima, stoga razumski spoznatljive likove razumijeva u predodžbama, kako se kaže u III. De anima. Dakle, ne može prispjeti k blaženstvu.

Prigovor 3. Nadalje, blaženstvo se sastoji u postizanju najvišega dobra. No netko ne može prispjeti k najvišemu ako ne prijeđe posredne stupnjeve. Budući da je dakle između Boga i ljudske naravi posredna anđeoska narav, koju čovjek ne može nadići, čini se da ne može postići blaženstvo.

Naprotiv, kaže se u Ps 93: „blažen čovjek koga ti poučiš, Gospodine“.

Odgovaram: blaženstvo imenuje postizanje savršenoga dobra. Tko god je dakle sposoban za savršeno dobro, može prispjeti k blaženstvu. To pak da je čovjek sposoban za savršeno dobro očituje se iz ovoga: jer i njegov razum može shvatiti opće i savršeno dobro, i njegova volja može za njim težiti. I stoga čovjek može postići blaženstvo. Isto se također očituje iz toga što je čovjek sposoban za gledanje božanske biti, kako je utvrđeno u prvom dijelu; u kojem smo gledanju doista rekli da se sastoji savršeno čovjekovo blaženstvo.

Odgovor na 1. prigovor: na jedan način razumna narav nadilazi osjetilnu, a na drugi način intelektualna razumnu. Razumna naime narav nadilazi osjetilnu u pogledu objekta spoznaje, jer osjetilo nipošto ne može spoznati opće, čiji je spoznavatelj razum. No intelektualna narav nadilazi razumnu u pogledu načina spoznavanja iste spoznatljive istine; naime, intelektualna narav odmah shvaća istinu do koje razumna narav dopire istraživanjem razuma, kako je bjelodano iz onoga što je rečeno u prvom dijelu. I zato k onome što intelekt shvaća razum stanovitim gibanjem dopire. Stoga razumna narav može postići blaženstvo, koje je savršenstvo intelektualne naravi, ipak na drugi način nego anđeli. Anđeli su ga naime postigli odmah nakon početka svoga stvorenja, a ljudi tijekom vremena k njemu prispijevaju. No osjetilna narav k tomu cilju nipošto ne može doprijeti.

Odgovor na 2. prigovor: čovjeku je prema stanju sadašnjega života prirođen način spoznavanja razumski shvatljive istine po predodžbama. No nakon stanja ovoga života ima drugi prirođeni način, kako je rečeno u prvom dijelu.

Odgovor na 3. prigovor: čovjek ne može nadići anđele stupnjem naravi, tako da bi naime po naravi bio viši od njih. Može ih ipak nadići djelovanjem razuma dok razumijeva da postoji nešto iznad anđela što ljude čini blaženima; što kad savršeno postigne, bit će savršeno blažen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.