I-II, q. 45, a. 1
Je li smionost suprotna strahu
Prigovor 1. Čini se da se smionost ne protivi strahu. Augustin naime veli u knjizi Octoginta trium quaest. da je smionost mana. Mana se pak protivi kreposti. Budući da dakle strah nije krepost, nego strast, čini se da se strahu ne protivi smionost.
Prigovor 2. Nadalje, jednome je jedno suprotno. No strahu se protivi nada. Dakle, ne protivi mu se smionost.
Prigovor 3. Nadalje, svaka pojedina strast isključuje suprotnu strast. No ono što se isključuje strahom jest bezbrižnost, Augustin naime veli u II. Confess. da strah bdije nad bezbrižnošću; dakle, bezbrižnost se protivi strahu. Dakle, ne smionost.
Naprotiv, Filozof veli u II. Rhetoric. da je „smionost suprotna strahu“.
Odgovaram: razlogu suprotnosti pripada to da se najviše međusobno udaljuju, kako se veli u X. Metaphys. Ono pak što se najviše udaljuje od straha jest smionost, strah naime izbjegava buduću štetu, zbog njezine pobjede nad samim onim koji se boji; a smionost napada prijeteću opasnost, zbog vlastite pobjede nad samom opasnošću. Stoga se očito strahu protivi smionost.
Odgovor na 1. prigovor: srdžba i smionost, i nazivi svih strasti, mogu se uzeti dvostruko. Na jedan način, prema tome što označuju apsolutno gibanja osjetilne težnje prema nekom dobru ili zlu objektu, i tako su nazivi strasti. Na drugi način, prema tome što zajedno s takvim gibanjem označuju odstupanje od poretka razuma, i tako su nazivi mana. I na ovaj način govori Augustin o smionosti, no mi govorimo sada o smionosti prema prvom načinu.
Odgovor na 2. prigovor: jednome prema istome nema više suprotnosti, no prema različitim stvarima ništa ne priječi da jednome više stvari bude suprotno. I tako je gore rečeno da strasti srditoga dijela imaju dvostruku suprotnost, jednu prema opreci dobra i zla, i tako se strah protivi nadi; drugu prema opreci pristupanja i odstupanja, i tako se strahu protivi smionost, a nadi očaj.
Odgovor na 3. prigovor: bezbrižnost ne označuje nešto suprotno strahu, nego samo isključenje straha, onaj se naime naziva bezbrižnim koji se ne boji. Stoga se bezbrižnost suprotstavlja strahu kao lišenost, a smionost kao suprotnost. I kao što suprotnost uključuje u sebi lišenost, tako smionost bezbrižnost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.