I-II, q. 44, a. 4
Ometa li djelovanje
Prigovor 1. Čini se da strah ometa djelovanje. Djelovanje se naime ponajviše ometa iz pomutnje razuma, koji upravlja u djelu. No strah pomućuje razum, kako je rečeno. Dakle, strah ometa djelovanje.
Prigovor 2. Nadalje, oni koji čine nešto sa strahom lakše u djelovanju posrću, kao što ako tko hoda po gredi postavljenoj visoko, zbog straha lako pada; a ne bi pao ako bi hodao po istoj gredi postavljenoj nisko, zbog nedostatka straha. Dakle, strah ometa djelovanje.
Prigovor 3. Nadalje, lijenost, ili tromost, neka je vrsta straha. No lijenost ometa djelovanje. Dakle, i strah.
Naprotiv, Apostol veli u Fil 2: „Sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja“, što ne bi rekao ako bi strah ometao dobro djelovanje. Strah dakle ne ometa dobro djelovanje.
Odgovaram: vanjsko se čovjekovo djelovanje doista uzrokuje od duše kao od prvoga pokretača, no od tjelesnih udova kao od oruđa. Događa se pak da djelovanje bude ometeno i zbog nedostatka oruđa, i zbog nedostatka glavnoga pokretača. S obzirom dakle na tjelesna oruđa, strah, koliko je do njega, uvijek je po svojoj naravi takav da ometa vanjsko djelovanje, zbog manjka topline koji iz straha nastaje u vanjskim udovima. No s obzirom na dušu, ako je strah umjeren, te ne pomućuje mnogo razum, pridonosi dobrom djelovanju, ukoliko uzrokuje neku brižljivost i čini da se čovjek pozornije savjetuje i djeluje. Ako pak strah toliko poraste da pomuti razum, ometa djelovanje također i s obzirom na dušu. No o takvu strahu Apostol ne govori.
Odgovor na 1. prigovor: i time je jasan odgovor na prvo.
Odgovor na 2. prigovor: oni koji padaju s grede postavljene visoko trpe pomutnju mašte, zbog straha od zamišljena pada.
Odgovor na 3. prigovor: svatko tko se boji izbjegava ono čega se boji, i stoga, budući da je lijenost strah od samoga djelovanja, ukoliko je mučno, ometa djelovanje, jer odvraća volju od njega. No strah koji je o drugim stvarima utoliko pomaže djelovanju ukoliko naginje volju na vršenje onoga po čemu čovjek izbjegava ono čega se boji.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.