I-II, q. 43, a. 1
Je li uzrok straha ljubav
Prigovor 1. Čini se da ljubav nije uzrok straha. Ono naime što uvodi nešto, uzrok je toga. No strah uvodi ljubav caritasa, kako Augustin veli u tumačenju Ivanove poslanice. Dakle, strah je uzrok ljubavi, a ne obrnuto.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof veli u II. Rhetoric. da se „ponajviše boje oni od kojih očekujemo da nam prijete neka zla“. No po tome što od nekoga očekujemo zlo više bivamo potaknuti na mržnju prema njemu nego na ljubav. Dakle, strah se više uzrokuje iz mržnje nego iz ljubavi.
Prigovor 3. Nadalje, gore je rečeno da ono što je od nas samih nema razlog strašnoga. No ono što je iz ljubavi ponajviše proizlazi iz dubine srca. Dakle, strah se ne uzrokuje iz ljubavi.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi Octoginta trium quaest.: „Nitko ne sumnja da nema drugoga uzroka bojanju, osim da ono što ljubimo, ili postignuto izgubimo, ili ne postignemo čemu smo se nadali“. Svaki se dakle strah uzrokuje iz toga što nešto ljubimo. Ljubav je dakle uzrok straha.
Odgovaram: objekti se duševnih strasti odnose prema njima kao oblici prema prirodnim ili umjetnim stvarima, jer duševne strasti primaju vrstu od objekata, kao rečene stvari od svojih oblika. Kao što je dakle što god je uzrok oblika uzrok stvari uspostavljene po njemu; tako je također što god, i na koji god način, uzrok objekta uzrok strasti. Događa se pak da nešto bude uzrok objekta ili na način djelatnoga uzroka, ili na način tvarnoga raspoloženja. Kao što je objekt naslade prividno prikladno sjedinjeno dobro, čiji je djelatni uzrok ono što čini sjedinjenje, ili što čini prikladnost ili dobrotu, ili prividnost takvoga dobra; uzrok pak na način tvarnoga raspoloženja jest habitus, ili koje god raspoloženje prema kojemu nekome biva prikladno ili prividno ono dobro koje mu je sjedinjeno. Tako je dakle, u ovome pitanju, objekt straha procijenjeno buduće blisko zlo kojemu se ne može lako oduprijeti. I stoga ono što može nanijeti takvo zlo djelatni je uzrok objekta straha, i dosljedno samoga straha. Ono pak po čemu se tko tako raspolaže da mu nešto bude takvo uzrok je straha, i njegova objekta, na način tvarnoga raspoloženja. I na ovaj je način ljubav uzrok straha, iz toga naime što tko ljubi neko dobro slijedi da je lišenost takvoga dobra njemu zlo, i dosljedno da ga se boji kao zla.
Odgovor na 1. prigovor: kako je gore rečeno, strah po sebi i prvo gleda na zlo koje izbjegava, koje se protivi nekomu ljubljenom dobru. I tako se po sebi strah rađa iz ljubavi. Drugotno pak gleda na ono po čemu dolazi takvo zlo. I tako po akcidentu katkad strah uvodi ljubav, ukoliko naime čovjek koji se boji biti kažnjen od Boga opslužuje njegove zapovijedi, i tako se počinje nadati, a nada uvodi ljubav, kako je gore rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: onoga od koga se očekuju zla prvo se doista mrzi, no nakon što se od njega već počinju nadati dobra, tada se počinje ljubiti. Dobro pak kojemu se protivi zlo koje se boji od početka se ljubilo.
Odgovor na 3. prigovor: onaj razlog vrijedi o onome što je uzrok strašnoga zla na način djelatnika. Ljubav je pak njegov uzrok na način tvarnoga raspoloženja, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.