I-II, q. 42, a. 6
Boje li se više one stvari protiv kojih nema lijeka
Prigovor 1. Čini se da se one stvari koje nemaju lijeka ne trebaju više bojati. Za strah se naime traži da ostane neka nada u spasenje, kako je gore rečeno. No u zlima koja nemaju lijeka ne ostaje nikakva nada u spasenje. Dakle, takva se zla ni na koji način ne boje.
Prigovor 2. Nadalje, zlu smrti nikakav se lijek ne može primijeniti, ne može naime, po naravi, biti povratka od smrti u život. Ipak se smrt ponajviše ne boji, kako veli Filozof u II. Rhetoric. Dakle, ne boje se više one stvari koje nemaju lijeka.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof veli u I. Ethic. da „nije veće dobro ono što je dugotrajnije od onoga što je dnevnoga vijeka, niti ono što je vječno od onoga što nije vječno“. Dakle, s istim razlogom, niti veće zlo. No čini se da se one stvari koje nemaju lijeka ne razlikuju od drugih osim zbog dugotrajnosti ili vječnosti. Dakle, zbog toga nisu gore, ili više za bojanje.
Naprotiv, Filozof veli u II. Rhetoric. da su „sve stvari koje valja bojati strašnije koje god, ako se pogriješi, ne biva da se isprave; ili za koje nema pomoći; ili nisu lake“.
Odgovaram: objekt je straha zlo, stoga ono što pridonosi povećanju zla pridonosi povećanju straha. Zlo se pak povećava ne samo prema vrsti samoga zla, nego također i prema okolnostima, kako je iz gore rečenoga očito. Među ostalim pak okolnostima dugotrajnost, ili također vječnost, čini se da više pridonosi povećanju zla. Ono naime što je u vremenu prema trajanju vremena na neki se način mjeri, stoga ako je trpjeti nešto u tolikom vremenu zlo, trpjeti isto u dvostrukom vremenu shvaća se kao udvostručeno. I prema ovomu razlogu, trpjeti isto u beskonačnom vremenu, što je vječno trpjeti, ima na neki način beskonačno povećanje. Zla pak koja, nakon što nadođu, ne mogu imati lijeka, ili ne lako, primaju se kao vječna ili dugotrajna. I stoga se ponajviše čine onima kojih se valja bojati.
Odgovor na 1. prigovor: lijek je zla dvostruk. Jedan, po kojemu se sprječava buduće zlo, da ne nadođe. I takvim uklonjenim lijekom oduzima se nada, i dosljedno strah. Stoga o takvu lijeku sada ne govorimo. Drugi je lijek zla kojim se već prisutno zlo uklanja. I o takvu lijeku sada govorimo.
Odgovor na 2. prigovor: premda je smrt neizlječivo zlo, ipak, jer ne prijeti izbliza, ne boji se, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: Filozof ondje govori o po sebi dobru, koje je dobro prema svojoj vrsti. Tako pak nešto ne postaje više dobro zbog dugotrajnosti ili vječnosti, nego zbog naravi samoga dobra.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.