I-II, q. 42, a. 1
Je li dobro objekt straha, ili zlo
Prigovor 1. Čini se da je dobro objekt straha. Veli naime Augustin u knjizi Octoginta trium quaest. da se „ničega ne bojimo, osim da ono što ljubimo, ili postignuto izgubimo, ili ne postignemo čemu smo se nadali“. No ono što ljubimo jest dobro. Dakle, strah gleda na dobro kao na vlastiti objekt.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof veli u II. Rhetoric. da je „moć, i to da je netko nad drugim, strašno“. No takvo što jest neko dobro. Dakle, dobro je objekt straha.
Prigovor 3. Nadalje, u Bogu ništa zlo ne može biti. No zapovijeda nam se da se Boga bojimo; prema onome iz Ps 33: „Bojte se Gospodina, svi sveti njegovi“. Dakle, strah je također o dobru.
Naprotiv, Damaščanin veli u II. knjizi da je strah o budućem zlu.
Odgovaram: strah je neko gibanje težne moći. Težnoj pak moći pripada traženje i bježanje, kako se veli u VI. Ethic. No traženje je dobra, a bježanje je zla. Stoga koje god gibanje težne moći unosi traženje, ima neko dobro za objekt, a koje god unosi bježanje, ima zlo za objekt. Stoga, budući da strah unosi neko bježanje, prvo i po sebi gleda na zlo kao na vlastiti objekt. Može pak gledati također i na dobro, prema tome što ima odnos prema zlu. Što doista može biti dvostruko. Na jedan doista način, ukoliko se po zlu oduzima dobro. Iz ovoga je naime samoga nešto zlo, što lišava dobra. Stoga, budući da se zlo izbjegava jer je zlo, slijedi da se izbjegava jer lišava dobra koje tko ljubeći traži. I prema ovome veli Augustin da nema nikakva uzroka bojanju, osim da se ne izgubi ljubljeno dobro. Na drugi se način dobro uspoređuje sa zlom kao njegov uzrok, ukoliko naime neko dobro svojom snagom može nanijeti neku štetu u ljubljenom dobru. I stoga, kao što nada, kako je gore rečeno, gleda na dvoje, naime na dobro u koje teži, i na ono po čemu se nada da će žuđeno dobro postići; tako također i strah gleda na dvoje, naime na zlo koje izbjegava, i na ono dobro koje svojom snagom može nanijeti zlo. I na ovaj način čovjek se boji Boga, ukoliko može nanijeti kaznu, bilo duhovnu bilo tjelesnu. Na ovaj se način također boji moći nekoga čovjeka, ponajviše kada je povrijeđena, ili kada je nepravedna, jer tako spremno ima nanijeti štetu. Tako se također boji biti podređen drugome, to jest oslanjati se na drugoga, tako naime da je u njegovoj moći uspostavljeno nanijeti nam štetu, kao što se onaj koji je svjestan zločina boji da zločin ne otkrije.
Odgovor na prigovore: i time je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.