Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 39, a. 1

Je li svaka žalost zlo

Prigovor 1. Čini se da je svaka žalost zla. Veli naime Grgur Nisenski: „Svaka je žalost zlo, naravi same sebe“. No ono što je prirodno zlo, uvijek je i posvuda zlo. Dakle, svaka je žalost zla.

Prigovor 2. Nadalje, ono što svi izbjegavaju, čak i kreposni, jest zlo. No žalost svi izbjegavaju, čak i kreposni, jer, kako se veli u VII. Ethic., „iako razborit čovjek ne smjera na to da se naslađuje, ipak smjera na to da se ne žalosti“. Dakle, žalost je zlo.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je tjelesno zlo objekt i uzrok tjelesne boli, tako je duhovno zlo objekt i uzrok duhovne žalosti. No svaka je tjelesna bol zlo tijela. Dakle, svaka je duhovna žalost zlo duše.

Naprotiv, žalost zbog zla protivi se nasladi zbog zla. No naslada zbog zla jest zla, stoga se za osudu nekih veli u Izr 2 da se „vesele kad zlo učine“. Dakle, žalost zbog zla jest dobra.

Odgovaram: da je nešto dobro ili zlo, može se reći dvostruko. Na jedan način, apsolutno i po sebi. I tako je svaka žalost neko zlo, jer to samo što je čovjekova težnja tjeskobna zbog prisutnoga zla ima razlog zla; time se naime ometa mirovanje težnje u dobru. Na drugi se način nešto naziva dobrim ili zlim iz pretpostavke drugoga, kao što se stidljivost naziva dobrim iz pretpostavke počinjenoga sramotnoga djela, kako se veli u IV. Ethic. Tako dakle, pretpostavivši nešto rastužujuće ili bolno, dobroti pripada to da se netko zbog prisutnoga zla žalosti ili boli. To naime da se ne žalosti ili ne boli ne bi moglo biti osim zato što ili ne osjeća, ili zato što ne smatra sebi protivnim, a oboje je od toga očito zlo. I stoga dobroti pripada da, pretpostavivši prisutnost zla, slijedi žalost ili bol. I to je ono što Augustin veli u VIII. Super Gen. ad Litt.: „Još je dobro to što boli izgubljeno dobro, jer da u naravi nije preostalo neko dobro, ne bi bilo nikakva bola zbog izgubljena dobra u kazni“. No budući da su moralne rasprave u pojedinačnostima, u kojima su djelovanja, ono što je iz pretpostavke dobro valja suditi dobrim, kao što se ono što je iz pretpostavke dragovoljno sudi dragovoljnim, kako se veli u III. Ethic., i gore je izloženo.

Odgovor na 1. prigovor: Grgur Nisenski govori o žalosti s obzirom na zlo koje rastužuje, no ne s obzirom na onoga koji osjeća i odbacuje zlo. I s ove također strane svi izbjegavaju žalost, ukoliko izbjegavaju zlo, ali osjet i odbijanje zla ne izbjegavaju. I tako također valja reći o tjelesnoj boli, jer osjet i odbijanje tjelesnoga zla svjedoči o dobroj naravi.

Odgovor na 2. prigovor: i time je jasan odgovor na drugo i treće.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.