I-II, q. 36, a. 1
Je li uzrok boli izgubljeno dobro, ili više sjedinjeno zlo
Prigovor 1. Čini se da je izgubljeno dobro više uzrok boli nego sjedinjeno zlo. Veli naime Augustin u knjizi De octo quaestionibus Dulcitii da je bol o gubitku vremenitih dobara. S istim dakle razlogom svaka bol nastaje iz gubitka nekoga dobra.
Prigovor 2. Nadalje, gore je rečeno da je bol koja se protivi nasladi o istome o čemu je naslada. No naslada je o dobru, kako je gore rečeno. Dakle, bol je poglavito o gubitku dobra.
Prigovor 3. Nadalje, prema Augustinu u XIV. De Civ. Dei, ljubav je uzrok žalosti, kao i drugih duševnih čuvstava. No objekt je ljubavi dobro. Dakle, bol ili žalost više gleda na izgubljeno dobro nego na sjedinjeno zlo.
Naprotiv, Damaščanin veli u II. knjizi da „očekivano zlo stvara strah, a prisutno žalost“.
Odgovaram: kada bi se lišenosti u shvaćanju duše odnosile onako kako se odnose u samim stvarima, činilo bi se da ovo pitanje nema nikakve važnosti. Zlo je naime, kako se držalo u prvoj knjizi, lišenost dobra, a lišenost u naravi stvari nije ništa drugo doli manjak suprotnoga habitusa; prema ovome dakle isto bi bilo žalostiti se o izgubljenom dobru i o posjedovanom zlu. No žalost je gibanje težnje koje slijedi shvaćanje. U shvaćanju pak sama lišenost ima razlog nekoga bića, stoga se naziva razumsko biće. I tako se zlo, budući da je lišenost, odnosi na način suprotnoga. I stoga se, što se tiče težnoga gibanja, razlikuje gleda li se poglavitije na sjedinjeno zlo ili na izgubljeno dobro. I jer se gibanje životinjske težnje na ovaj način odnosi u djelima duše kako se prirodno gibanje odnosi u prirodnim stvarima; iz razmatranja prirodnih gibanja može se uzeti istina. Ako naime uzmemo u prirodnim gibanjima pristupanje i odstupanje, pristupanje po sebi gleda na ono što odgovara naravi; a odstupanje po sebi gleda na ono što je suprotno; kao što se teško po sebi udaljuje od gornjega mjesta, a pristupa prirodno donjemu mjestu. No ako uzmemo uzrok obaju gibanja, naime težinu, sama težina prije naginje k mjestu dolje nego što odvraća od mjesta gore, od kojega odstupa kako bi težila dolje. Tako dakle, budući da se žalost u težnim gibanjima odnosi na način bježanja ili odstupanja, a naslada na način traženja ili pristupanja; kao što naslada prije gleda na postignuto dobro, kao na vlastiti objekt, tako žalost gleda na sjedinjeno zlo. No uzrok naslade i žalosti, naime ljubav, prije gleda na dobro nego na zlo. Tako dakle na onaj način na koji je objekt uzrok strasti, vlastitije je uzrok žalosti ili boli sjedinjeno zlo nego izgubljeno dobro.
Odgovor na 1. prigovor: sam gubitak dobra shvaća se pod razlogom zla, kao što se i gubitak zla shvaća pod razlogom dobra. I stoga Augustin veli da bol proizlazi iz gubitka vremenitih dobara.
Odgovor na 2. prigovor: naslada i njoj suprotna bol gledaju na isto, ali pod suprotnim razlogom, jer ako je naslada o prisutnosti nečega, žalost je o odsutnosti istoga. U jednoj se pak od suprotnosti uključuje lišenost druge, kako je očito u X. Metaphys. I otuda je to što je žalost koja je o suprotnome na neki način o istome pod suprotnim razlogom.
Odgovor na 3. prigovor: kada iz jednoga uzroka proizlaze mnoga gibanja, ne mora biti da sva poglavitije gledaju na ono na što poglavitije gleda uzrok, nego samo prvo. Svako pak od ostalih poglavitije gleda na ono što mu odgovara prema vlastitom razlogu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.