Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 27, a. 4

Je li neka druga od duševnih strasti

Prigovor 1. Čini se da neka druga strast može biti uzrok ljubavi. Filozof naime kaže u VIII. Ethic. da se neki ljube zbog užitka. No užitak je neka strast. Dakle, neka druga strast jest uzrok ljubavi.

Prigovor 2. Nadalje, želja je neka strast. No neke ljubimo zbog želje za nečim što od njih očekujemo, kao što se očituje u svakom prijateljstvu koje je radi koristi. Dakle, neka druga strast jest uzrok ljubavi.

Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u X. knjizi De Trin.: „Za čije postignuće tko ne gaji nadu, ili mlako ljubi, ili uopće ne ljubi, ma koliko vidio kako je lijepo“. Dakle, i nada je uzrok ljubavi.

Naprotiv, sve se druge duševne sklonosti uzrokuju iz ljubavi, kako Augustin kaže u XIV. knjizi De Civ. Dei.

Odgovaram: nema nijedne druge strasti duše koja ne bi pretpostavljala neku ljubav. Čemu je razlog to što svaka druga strast duše ili unosi gibanje k nečemu, ili počinak u nečemu. Svako pak gibanje k nečemu, ili počinak u nečemu, potječe iz neke sunaravnosti ili prilagodbe, koja pripada pojmu ljubavi. Otuda je nemoguće da neka druga strast duše bude općenito uzrok svake ljubavi. Događa se ipak da neka druga strast bude uzrok neke ljubavi, kao što je i jedno dobro uzrok drugoga.

Odgovor na 1. prigovor: kada tko ljubi nešto zbog užitka, ta se ljubav doduše uzrokuje iz užitka, ali se taj užitak opet uzrokuje iz druge prethodeće ljubavi; nitko naime ne uživa osim u stvari koja je na neki način ljubljena.

Odgovor na 2. prigovor: želja za nekom stvari uvijek pretpostavlja ljubav prema toj stvari. No želja za nekom stvari može biti uzrok da se druga stvar ljubi; kao što onaj tko želi novac ljubi zbog toga onoga od koga novac prima.

Odgovor na 3. prigovor: nada uzrokuje ili povećava ljubav i na temelju užitka, jer uzrokuje užitak, a također i na temelju želje, jer nada jača želju; ne želimo naime tako žarko ono čemu se ne nadamo. Pa ipak je i sama nada u pogledu nekoga ljubljenoga dobra.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.