Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 25, a. 1

O redu strasti srditoga prema strastima požudnoga

Prigovor 1. Čini se da su strasti srditoga ranije od strasti požudnoga. Red je naime strasti prema redu objekata. No objekt je srditoga teško dobro, koje se čini najvišim među ostalim dobrima. Dakle, čini se da strasti srditoga prethode strastima požudnoga.

Prigovor 2. Nadalje, pokretač je raniji od pokrenutoga. No srdito se odnosi prema požudnomu kao pokretač prema pokrenutomu; ono se naime zato daje životinjama da se uklone zapreke kojima se požudno priječi uživati u svojem objektu, kako je gore rečeno; a onaj tko uklanja ono što priječi ima pojam pokretača, kako se kaže u VIII. Physic. Dakle, strasti srditoga ranije su od strasti požudnoga.

Prigovor 3. Nadalje, radost i žalost jesu strasti požudnoga. No radost i žalost slijede strasti srditoga; Filozof naime u IV. Ethic. kaže da „kažnjavanje smiruje nalet srdžbe, stvarajući ugodu umjesto žalosti“. Dakle, strasti požudnoga kasnije su od strasti srditoga.

Naprotiv, strasti požudnoga gledaju na apsolutno dobro, a strasti srditoga gledaju na suženo dobro, naime teško. Budući dakle da je dobro jednostavno ranije od suženoga dobra, čini se da su strasti požudnoga ranije od strasti srditoga.

Odgovaram: strasti požudnoga odnose se na više toga negoli strasti srditoga. U strastima se naime požudnoga nalazi nešto što pripada gibanju, kao želja; i nešto što pripada počinku, kao radost i žalost. No u strastima srditoga ne nalazi se ništa što bi pripadalo počinku, nego samo ono što pripada gibanju. Čemu je razlog to što ono u čemu se već počiva nema pojam teškoga ili mučnoga, što je objekt srditoga. Počinak pak, budući da je svrha gibanja, raniji je u nakani, ali je kasniji u izvršenju. Ako se dakle usporede strasti srditoga sa strastima požudnoga koje označuju počinak u dobru, bjelodano strasti srditoga prethode po redu izvršenja takvim strastima požudnoga; kao što nada prethodi radosti, odakle je i uzrokuje, prema onome što veli Apostol u Rim 12: „U nadi budite radosni“. No strast požudnoga koja unosi počinak u zlu, naime žalost, stoji u sredini između dviju strasti srditoga. Slijedi naime strah; kad naime nastupi zlo kojega se bojalo, uzrokuje se žalost. No prethodi pokretu srdžbe, jer kad se iz prethodeće žalosti netko podiže na osvetu, to pripada pokretu srdžbe. I zato što se uzvratiti zlima shvaća kao dobro, kada srdit to postigne, raduje se. I tako je očito da svaka strast srditoga završava u strasti požudnoga koja pripada počinku, naime ili u radosti ili u žalosti. Ako se pak usporede strasti srditoga sa strastima požudnoga koje unose gibanje, tako su bjelodano strasti požudnoga ranije, zato što strasti srditoga dodaju povrh strasti požudnoga; kao što i objekt srditoga dodaje povrh objekta požudnoga mučnost ili teškoću. Nada naime povrh želje dodaje neko nastojanje i neko uzdignuće duha radi postizanja teškoga dobra. I slično strah povrh bijega ili gnušanja dodaje neko potištenje duha, zbog teškoće zla. Tako su dakle strasti srditoga u sredini između strasti požudnoga koje unose gibanje k dobru ili k zlu, i između strasti požudnoga koje unose počinak u dobru ili u zlu. I tako je očito da strasti srditoga i imaju počelo od strasti požudnoga, i završavaju u strastima požudnoga.

Odgovor na 1. prigovor: taj bi razlog imao snagu kad bi od pojma objekta požudnoga bilo nešto suprotno teškomu, kao što je od pojma objekta srditoga to da bude teško. No budući da je objekt požudnoga dobro apsolutno, naravno je raniji od objekta srditoga, kao opće od vlastitoga.

Odgovor na 2. prigovor: onaj tko uklanja ono što priječi nije pokretač po sebi, nego po akcidentu. Sada pak govorimo o redu strasti po sebi. I povrh toga srdito uklanja ono što priječi počinak požudnoga u svojem objektu. Otuda iz toga ne slijedi osim to da strasti srditoga prethode strastima požudnoga koje pripadaju počinku.

Odgovor na 3. prigovor: o njima također polazi treći razlog.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.