I-II, q. 24, a. 1
Može li se moralno dobro i zlo naći u strastima duše
Prigovor 1. Čini se da nijedna strast duše nije moralno dobra ili zla. Moralno je naime dobro i zlo vlastito čovjeku, jer se za običaje u pravom smislu kaže da su ljudski, kako Ambrozije kaže tumačeći Luku. No strasti nisu vlastite ljudima, nego su zajedničke i drugim životinjama. Dakle, nijedna strast duše nije moralno dobra ili zla.
Prigovor 2. Nadalje, čovjekovo je dobro ili zlo biti po razumu ili biti mimo razuma, kako Dionizije kaže u 4. poglavlju De div. nom. No strasti duše nisu u razumu, nego u osjetilnoj težnji, kako je gore rečeno. Dakle, ne pripadaju čovjekovu dobru ili zlu, što je moralno dobro.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u II. Ethic. da „po strastima niti bivamo hvaljeni niti kuđeni“. No prema moralnim dobrima i zlima bivamo hvaljeni i kuđeni. Dakle, strasti nisu moralno dobre ili zle.
Naprotiv, Augustin govoreći o strastima duše u XIV. knjizi De Civ. Dei kaže: „To su zla ako je zla ljubav; dobra ako je dobra“.
Odgovaram: strasti duše mogu se promatrati na dva načina: na jedan način, po sebi; na drugi način, ukoliko podliježu zapovijedi razuma i volje. Ako se dakle promatraju po sebi, ukoliko su naime neki pokreti nerazumne težnje, tako u njima nema moralnoga dobra ili zla, koje ovisi o razumu, kako je gore rečeno. Ako se pak promatraju ukoliko podliježu zapovijedi razuma i volje, tako se u njima nalazi moralno dobro i zlo. Bliža je naime osjetilna težnja samomu razumu i volji negoli vanjski udovi; čiji su pokreti i čini ipak moralno dobri ili zli ukoliko su svojevoljni. Otuda mnogo više i same strasti, ukoliko su svojevoljne, mogu se nazvati moralno dobrima ili zlima. Nazivaju se pak svojevoljnima ili po tome što se od volje zapovijedaju, ili po tome što se od volje ne priječe.
Odgovor na 1. prigovor: te strasti promatrane po sebi zajedničke su ljudima i drugim životinjama, ali ukoliko su od razuma zapovijeđene, vlastite su ljudima.
Odgovor na 2. prigovor: i niže težbene moći nazivaju se razumnima ukoliko na neki način imaju udjela u razumu, kako se kaže u I. Ethic.
Odgovor na 3. prigovor: Filozof kaže da ne bivamo hvaljeni ili kuđeni prema apsolutno promatranim strastima, ali ne otklanja mogućnost da postanu hvalevrijedne ili pokudne ukoliko bivaju uređene od razuma. Otuda dodaje: „Ne hvali se naime niti se kudi onaj tko se boji ili srdi, nego onaj tko to čini na određen način“, to jest po razumu ili mimo razuma.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.