Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 14, a. 1

Je li savjetovanje istraživanje

Prigovor 1. Čini se da savjetovanje nije istraživanje. Kaže naime Damaščanin da je „savjetovanje težnja“. No k težnji ne pripada istraživati. Dakle, savjetovanje nije istraživanje.

Prigovor 2. Nadalje, istraživati pripada diskurzivnomu razumu; i tako ne priliči Bogu, čija spoznaja nije diskurzivna, kako je navedeno u prvom dijelu. No savjet se pripisuje Bogu; kaže se naime u Ef 1 da „čini sve prema savjetu volje svoje“. Dakle, savjetovanje nije istraživanje.

Prigovor 3. Nadalje, istraživanje je o dvojbenim stvarima. No savjet se daje o onome što su sigurna dobra, prema onome apostolovu u 1 Kor 7: „O djevicama nemam zapovijedi Gospodnje, ali dajem savjet“. Dakle, savjetovanje nije istraživanje.

Naprotiv, Grgur Nisenski kaže: „Svaki je doista savjet pitanje; no nije svako pitanje savjet“.

Odgovaram: izbor, kako je rečeno, slijedi sud razuma o djelatnim stvarima. U djelatnim se pak stvarima nalazi velika nesigurnost, jer su djelovanja oko pojedinačnih kontingentnih stvari, koje su zbog svoje promjenjivosti nesigurne. U dvojbenim pak i nesigurnim stvarima razum ne donosi sud bez prethodnoga istraživanja. I stoga je nužno istraživanje razuma prije suda o onome što valja izabrati, i to se istraživanje naziva savjetovanjem. Zbog čega Filozof kaže u III. Ethic. da je „izbor težnja za unaprijed posavjetovanim“.

Odgovor na 1. prigovor: kada se čini dviju moći međusobno uređuju, u obama je nešto što pripada drugoj moći, i stoga se svaki čin može nazvati po objema moćima. Bjelodano je pak da se čin razuma koji upravlja u onome što vodi k cilju i čin volje koja prema vodstvu razuma teži u to međusobno uređuju. Stoga se i u činu volje, a to je izbor, očituje nešto od razuma, naime red; a u savjetovanju, koje je čin razuma, očituje se nešto od volje: kao tvar, jer savjetovanje je o onome što čovjek hoće činiti; a također i kao poticaj, jer iz toga što čovjek hoće cilj pokreće se na savjetovanje o onome što vodi k cilju. I zato, kao što Filozof kaže u VI. Ethic. da je izbor težidbeni intelekt, kako bi pokazao da se u izboru oboje stječe; tako Damaščanin kaže da je savjetovanje istraživačka težnja, kako bi pokazao da savjetovanje na neki način pripada i volji, oko koje i iz koje biva istraživanje, i razumu koji istražuje.

Odgovor na 2. prigovor: ono što se kaže o Bogu valja prihvatiti bez ikakva nedostatka koji se nalazi u nama; kao što je u nama znanje o zaključcima po diskursu od uzroka k učincima, ali znanje rečeno o Bogu označuje sigurnost o svim učincima u prvom uzroku, bez ikakva diskursa. I slično se savjet pripisuje Bogu u pogledu sigurnosti presude ili suda, koji u nama proizlazi iz istraživanja savjetovanja. No takvo istraživanje u Bogu nema mjesta, i stoga se savjetovanje prema tome Bogu ne pripisuje. I prema tome Damaščanin kaže da se „Bog ne savjetuje, naime onoga tko ne zna jest savjetovati se“.

Odgovor na 3. prigovor: ništa ne priječi da neke stvari budu najsigurnija dobra prema mišljenju mudrih i duhovnih ljudi koja ipak nisu sigurna dobra prema mišljenju većine ili tjelesnih ljudi. I zato se o takvima daju savjeti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.