Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 112, a. 1

Je li sam Bog djelatni uzrok milosti

Prigovor 1. Čini se da nije sam Bog uzrok milosti. Veli se naime u Iv 1: „Milost i istina postade po Isusu Kristu“. Ali u imenu Isusa Krista razumijeva se ne samo božanska narav koja uzima nego i stvorena narav uzeta. Dakle, neko stvorenje može biti uzrok milosti.

Prigovor 2. Nadalje, ova se razlika postavlja između sakramenata novoga zakona i staroga: da sakramenti novoga zakona uzrokuju milost, koju sakramenti staroga zakona samo označuju. Ali sakramenti novoga zakona neka su vidljiva počela. Dakle, nije sam Bog uzrok milosti.

Prigovor 3. Nadalje, prema Dioniziju u knjizi Cael. Hier., anđeli čiste, obasjavaju i usavršuju i niže anđele i također ljude. Ali razumno se stvorenje čisti, obasjava i usavršuje po milosti. Dakle, nije sam Bog uzrok milosti.

Naprotiv, u Ps 83 veli se: „Milost i slavu dat će Gospodin“.

Odgovaram: nijedna stvar ne može djelovati iznad svoje vrste, jer uzrok uvijek mora biti jači od učinka. Dar pak milosti nadilazi svaku moć stvorene naravi, budući da nije ništa drugo doli neko sudioništvo u božanskoj naravi, koja nadilazi svaku drugu narav. I zato je nemoguće da ikakvo stvorenje uzrokuje milost. Tako je naime nužno da sam Bog pobožanstvenjuje, dajući zajedništvo u božanskoj naravi po nekom sudioništvu sličnosti, kao što je nemoguće da išta raspaljuje vatru osim same vatre.

Odgovor na 1. prigovor: Kristovo je čovještvo kao neko oruđe njegova božanstva, kako Damaščanin veli u III. knjizi. No oruđe ne vrši djelovanje glavnoga djelatnika vlastitom snagom, nego snagom glavnoga djelatnika. I zato Kristovo čovještvo ne uzrokuje milost vlastitom snagom, nego snagom pridruženoga božanstva, iz kojega su djelovanja Kristova čovještva spasonosna.

Odgovor na 2. prigovor: kao što u samoj Kristovoj osobi čovještvo uzrokuje naše spasenje po milosti, dok božanska snaga ponajprije djeluje; tako se također u sakramentima novoga zakona, koji potječu od Krista, uzrokuje milost doduše instrumentalno po samim sakramentima, ali ponajprije po snazi Duha Svetoga koji djeluje u sakramentima, prema onome iz Iv 3: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga“, i tako dalje.

Odgovor na 3. prigovor: anđeo čisti, obasjava i usavršuje anđela ili čovjeka na način neke pouke, a ne opravdavajući po milosti. Stoga Dionizije veli u VII. poglavlju De div. nom. da „takvo čišćenje, obasjanje i usavršenje nije ništa drugo doli primanje božanskoga znanja“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.