I-II, q. 111, a. 5
O usporedbi posvećujuće milosti i besplatno dane milosti
Prigovor 1. Čini se da je besplatno dana milost dostojnija od posvećujuće milosti. Naime, „dobro je naroda bolje negoli dobro pojedinca“, kako veli Filozof u I. Ethic. Ali posvećujuća milost usmjerava se samo na dobro jednoga čovjeka, dok se besplatno dana milost usmjerava na zajedničko dobro čitave Crkve, kako je gore rečeno. Dakle, besplatno dana milost dostojnija je od posvećujuće milosti.
Prigovor 2. Nadalje, veće je kreposti to što nešto može djelovati u drugo, negoli to što se samo u sebi samome usavršuje, kao što je veći sjaj tijela koje može i druga tijela obasjati, negoli onoga koje tako u sebi svijetli da druga ne može obasjati. Zbog čega također Filozof veli u V. Ethic. da je pravednost najdičnija od kreposti, po kojoj se čovjek ispravno odnosi i prema drugima. Ali po posvećujućoj milosti čovjek se usavršuje u samome sebi, dok po besplatno danoj milosti čovjek djeluje za usavršenje drugih. Dakle, besplatno dana milost dostojnija je od posvećujuće milosti.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je vlastito boljima, dostojnije je od onoga što je zajedničko svima, kao što je umovati, što je vlastito čovjeku, dostojnije od osjećati, što je zajedničko svim životinjama. Ali posvećujuća milost zajednička je svim udovima Crkve, dok je besplatno dana milost vlastiti dar dostojnijih udova Crkve. Dakle, besplatno dana milost dostojnija je od posvećujuće milosti.
Naprotiv, Apostol u 1 Kor 12, nabrojivši besplatno dane milosti, dodaje: „A ja vam pokazujem još izvrsniji put“, i kako je bjelodano po onome što slijedi, govori o ljubavi, koja pripada posvećujućoj milosti. Dakle, posvećujuća je milost izvrsnija od besplatno dane milosti.
Odgovaram: svaka je krepost utoliko izvrsnija ukoliko se usmjerava na više dobro. Uvijek je pak svrha vrednija od onoga što vodi k svrsi. No posvećujuća milost usmjerava čovjeka neposredno na sjedinjenje s posljednjom svrhom. A besplatno dane milosti usmjeravaju čovjeka na neke priprave za posljednju svrhu, kao što se po proroštvu i čudesima i drugom takvom ljudi privode k tome da se sjedine s posljednjom svrhom. I zato je posvećujuća milost mnogo izvrsnija od besplatno dane milosti.
Odgovor na 1. prigovor: kako Filozof veli u XII. Metaphys., dobro mnoštva, kao vojske, dvostruko je. Jedno doduše koje je u samome mnoštvu, kao poredak vojske. Drugo pak koje je odvojeno od mnoštva, kao dobro vojskovođe, i to je bolje, jer se k tome također ono drugo usmjerava. No besplatno dana milost usmjerava se na zajedničko dobro Crkve koje je crkveni poredak, dok se posvećujuća milost usmjerava na odvojeno zajedničko dobro, a to je sam Bog. I zato je posvećujuća milost plemenitija.
Odgovor na 2. prigovor: kad bi besplatno dana milost mogla to djelovati u drugome što čovjek postiže po posvećujućoj milosti, slijedilo bi da je besplatno dana milost plemenitija, kao što je izvrsniji sjaj sunca koje obasjava negoli obasjana tijela. Ali po besplatno danoj milosti čovjek ne može u drugome uzrokovati sjedinjenje s Bogom, kakvo sam ima po posvećujućoj milosti; nego uzrokuje neka raspoloženja za to. I zato nije potrebno da besplatno dana milost bude izvrsnija, kao što ni u vatri toplina koja očituje njezinu vrstu, po kojoj djeluje da uvede toplinu u druge stvari, nije plemenitija od njezina supstancijalnog oblika.
Odgovor na 3. prigovor: osjećati se usmjerava na umovati kao na svrhu, i zato je umovati plemenitije. Ovdje je pak obratno, jer ono što je vlastito, usmjerava se na ono što je zajedničko kao na svrhu. Stoga nije slično.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.