Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 11, a. 4

Je li samo o posjedovanom cilju

Prigovor 1. Čini se da uživanje nije osim o posjedovanom cilju. Kaže naime Augustin u X. knjizi De Trin. da je „uživati s radošću služiti se, ne još nade, nego već stvarnosti“. No dokle god se ne posjeduje, nema radosti stvarnosti, nego nade. Dakle, uživanje nije osim o posjedovanom cilju.

Prigovor 2. Nadalje, kako je rečeno, uživanje vlastito nije osim o krajnjem cilju, jer jedini krajnji cilj smiruje težnju. No težnja ne počiva osim u već posjedovanom cilju. Dakle, uživanje, govoreći u pravom smislu, nije osim o posjedovanom cilju.

Prigovor 3. Nadalje, uživati znači ubirati plod. No plod se ne ubire osim kada se cilj već posjeduje. Dakle, uživanje nije osim o posjedovanom cilju.

Naprotiv, „uživati je ljubavlju prianjati uz neku stvar radi nje same“, kako Augustin kaže. No to se može dogoditi i o neposjedovanoj stvari. Dakle, uživati može biti i o neposjedovanom cilju.

Odgovaram: uživati u sebi nosi stanoviti odnos volje prema krajnjem cilju, prema tome što volja ima nešto za krajnji cilj. Posjeduje se pak cilj na dva načina: na jedan način savršeno, a na drugi način nesavršeno. Savršeno doista kada se posjeduje ne samo u nakani nego i u stvarnosti; nesavršeno pak kada se posjeduje samo u nakani. Savršeno je dakle uživanje o već stvarno posjedovanom cilju. No nesavršeno je također o cilju neposjedovanom u stvarnosti, nego samo u nakani.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o savršenom uživanju.

Odgovor na 2. prigovor: počinak se volje priječi na dva načina: na jedan način sa strane objekta, jer naime nije krajnji cilj, nego se usmjerava k drugomu; na drugi način sa strane onoga tko teži za ciljem, koji još ne postiže cilj. Objekt je pak onaj koji daje vrstu činu, no o djelatniku ovisi način djelovanja, da bude savršen ili nesavršen, prema stanju djelatnika. I stoga je o onome što nije krajnji cilj uživanje nepravo, takoreći zaostajući za vrstom uživanja. O neposjedovanom pak krajnjem cilju uživanje je doista pravo, ali nesavršeno, zbog nesavršenoga načina posjedovanja krajnjega cilja.

Odgovor na 3. prigovor: za nekoga se kaže da prima ili posjeduje cilj ne samo prema stvarnosti nego i prema nakani, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.