Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

O Aproniju se ne zna ništa; no iz spomena Inocenta (o kojemu vidi Pismo 143.) čini se opravdanim zaključiti da je živio na Zapadu.

Ne znam po kojim se đavolskim smicalicama dogodilo da sav tvoj trud, i napori poštovanoga prezbitera Inocenta, i moje vlastite molitve i želje za sada izgledaju bez ikakva učinka. Hvala Bogu što si dobro i što oganj vjere plamti u tebi čak i kad si usred đavolskih zasjeda. Moja je najveća radost čuti da se moji duhovni sinovi bore za Kristovu stvar; a On u koga vjerujemo zacijelo će tako oživjeti ovu našu revnost da ćemo rado i dragovoljno proliti svoju krv u obranu Njegove vjere.

Žalosti me čuti da je jedna plemenita obitelj podrivena, iz kojega razloga ne mogu doznati; jer mi donositelj pisma nije mogao dati nikakvu obavijest. S pravom možemo tugovati zbog gubitka naših zajedničkih prijatelja i moliti Krista, jedinoga Vladara i Gospodina, da im se smiluje. U isto smo vrijeme zaslužili primiti kaznu iz Božje ruke, jer smo pružili utočište neprijateljima Gospodnjim.

Najbolji put koji možeš izabrati jest ostaviti sve i doći na Istok, prije svega na sveta mjesta; jer ovdje je sada sve mirno. Krivovjernici, istina, nisu očistili otrov iz svojih prsiju, ali se ne usuđuju otvoriti svoja bezbožna usta. Oni su »kao gluha guja što uši začepljuje«. Pozdravi poštovanu braću u moje ime.

Što se tiče naše kuće, koliko je do tjelesnoga bogatstva, ona je potpuno uništena nasrtajima krivovjernika; no milosrđem Kristovim još je uvijek ispunjena duhovnim bogatstvima. Bolje je živjeti o kruhu nego izgubiti vjeru.