Poglavlje 1. Pozdrav. Pohvala Korinćanima prije izbijanja raskola među njima
Crkva Božja koja boravi u Rimu Crkvi Božjoj koja boravi u Korintu, onima koji su pozvani i posvećeni voljom Božjom po Gospodinu našemu Isusu Kristu: neka vam se umnože milost i mir od svemogućega Boga po Isusu Kristu.
Zbog iznenadnih i uzastopnih nevolja i nesreća koje su nas zadesile, ljubljena braćo, smatramo da smo ponešto zakasnili obratiti pozornost na pitanja o kojima ste nas pitali, a osobito na onu sramotnu i odvratnu pobunu, posve mrsku Božjim izabranicima, koju je nekolicina nepromišljenih i samouvjerenih ljudi raspirila do takva stupnja bezumlja da je vaše časno i slavno ime, dostojno sveopće ljubavi, pretrpjelo tešku štetu.
Jer tko je ikada, makar i kratko vrijeme, boravio među vama, a da nije ustanovio kako je vaša vjera čvrsto ukorijenjena i bogata krepostima? Tko se nije divio razboritosti i umjerenosti vaše pobožnosti u Kristu? Tko nije razglašavao veličinu vaše trajne gostoljubivosti? I tko se nije radovao vašemu savršenom i pouzdano utemeljenom znanju?
Sve ste činili bez pristranosti i hodili ste u Božjim zapovijedima, pokoravajući se svojim predstojnicima i iskazujući prezbiterima među vama svu dužnu čast. Mladićima ste nalagali da budu trijezna i ozbiljna duha. Svoje ste žene poučavali da sve čine s besprijekornom, čestitom i čistom savješću, ljubeći svoje muževe kako im dolikuje. Učili ste ih da, živeći po pravilu poslušnosti, dolično upravljaju svojim kućanstvom i da se u svemu odlikuju razboritošću.
Poglavlje 2. Nastavak pohvale Korinćanima
Svi ste se, osim toga, odlikovali poniznošću i ni u čemu se niste nadimali ohološću. Radije ste se pokoravali nego što ste zahtijevali pokornost i bili ste spremniji davati nego primati. Zadovoljni onime što vam je Bog pribavio i pomno pazeći na njegove riječi, bili ste iznutra ispunjeni njegovim naukom, a njegove su vam patnje neprestano bile pred očima.
Tako je svima vama bio darovan dubok i obilan mir. Imali ste nezasitnu želju činiti dobro, dok je na sve vas bilo izliveno obilje Duha Svetoga.
Ispunjeni svetim nakanama, s istinskom revnošću duha i pobožnim pouzdanjem pružali ste ruke prema svemogućemu Bogu, moleći ga da vam bude milostiv ako ste nehotice počinili kakav prijestup.
Danju i noću brinuli ste se za cijelo bratstvo, kako bi se broj Božjih izabranika spasio u milosrđu i s čistom savješću. Bili ste iskreni i neiskvareni te niste pamtili uvrede koje ste jedni drugima nanijeli. Svaka vam je stranačka podjela i svaki raskol bio odvratan.
Tugovali ste zbog prijestupa svojih bližnjih i njihove ste nedostatke smatrali vlastitima. Nikada niste žalili učiniti kakvo dobročinstvo, nego ste bili spremni na svako dobro djelo.
Urešeni potpuno kreposnim i pobožnim životom, sve ste činili u strahu Božjemu. Gospodnje zapovijedi i odredbe bile su zapisane na pločama vaših srdaca.
Poglavlje 3. Žalosno stanje Korintske Crkve nakon što je zbog zavisti i suparništva u njoj izbila pobuna
Bila vam je darovana svaka čast i sreća, i tada se ispunilo ono što je napisano:
„Ljubljeni je moj jeo i pio,
Ponovljeni zakon 32,15Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.
raširio se, udebljao i počeo ritati.”
Iz toga su proizišli suparništvo i zavist, svađa i pobuna, progon i nered, rat i sužanjstvo.
Tako su se bezvrijedni podignuli protiv časnih, neugledni protiv uglednih, bezumni protiv mudrih, a mladi protiv onih koji su poodmakli u godinama.
Zbog toga su pravednost i mir sada daleko od vas. Svatko je napustio strah Božji i postao slijep u vjeri. Nitko više ne hodi prema odredbama koje je Bog ustanovio niti živi onako kako dolikuje kršćaninu, nego svatko ide za vlastitim opakim požudama, ponovno se predajući nepravednoj i bezbožnoj zavisti po kojoj je i sama smrt ušla u svijet.
Poglavlje 4. Mnoga su zla već u drevna vremena proizišla iz istoga izvora
Jer ovako je napisano:
„Nakon nekoga vremena Kajin prinese Gospodinu žrtvu od zemaljskih plodova. Abel također prinese od prvine svoje stoke i od njihove pretiline. Bog pogleda na Abela i njegove darove, ali na Kajina i njegove žrtve ne svrati pogleda.
Kajin se veoma ražalosti i lice mu se smrknu. Bog reče Kajinu: ‘Zašto si žalostan i zašto ti je lice smrknuto? Ako pravo prinosiš, ali pravo ne dijeliš, nisi li sagriješio? Smiri se; tvoj se prinos vraća tebi i ponovno ćeš njime raspolagati.’
Kajin zatim reče svomu bratu Abelu: ‘Pođimo u polje.’ I dok su bili u polju, Kajin nasrnu na svoga brata Abela i ubi ga.”
Vidite, braćo, kako su zavist i ljubomora dovele do bratoubojstva.
Zbog zavisti je i naš otac Jakov pobjegao pred licem svoga brata Ezava. Zavist je prouzročila da Josip bude progonjen do smrti i odveden u ropstvo.
Zavist je prisilila Mojsija da pobjegne pred faraonom, egipatskim kraljem, nakon što je od svoga sunarodnjaka čuo riječi:
„Tko je tebe postavio za suca ili vladara nad nama? Zar ćeš i mene ubiti kao što si jučer ubio Egipćanina?”
Izlazak 2,14Ovaj odvrati: “Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipćanina?” Mojsije se uplaši pa će u sebi: “Tako! Ipak se saznalo.”
Zbog zavisti su Aron i Mirjam morali boraviti izvan tabora. Zavist je Datana i Abirama žive strovalila u podzemlje zbog pobune koju su podigli protiv Mojsija, Božjega sluge.
Zbog zavisti David nije samo podnosio mržnju tuđinaca nego ga je progonio i Šaul, izraelski kralj.
Poglavlje 5. Ni u najnovije vrijeme iz istoga izvora nisu nastala manja zla. Mučeništvo Petra i Pavla
Ali nemojmo se dugo zadržavati na drevnim primjerima, nego prijeđimo na najnovije duhovne junake. Uzmimo plemenite primjere iz vlastitoga naraštaja.
Zbog zavisti i ljubomore najveći i najpravedniji stupovi Crkve bili su progonjeni i predani smrti.
Stavimo pred svoje oči slavne apostole.
Petar je zbog nepravedne zavisti podnio ne jednu ili dvije, nego mnoge nevolje. Nakon što je naposljetku pretrpio mučeništvo, otišao je na mjesto slave koje mu pripada.
Zbog zavisti je i Pavao zadobio nagradu strpljive ustrajnosti. Sedam je puta bio bačen u okove, bio je prisiljen bježati i bio je kamenovan.
Nakon što je propovijedao i na Istoku i na Zapadu, stekao je slavnu čast koja pripada njegovoj vjeri. Poučio je cijeli svijet pravednosti, stigao do krajnjih granica Zapada i pretrpio mučeništvo pod upraviteljima.
Tako je napustio ovaj svijet i otišao na sveto mjesto, pokazavši se izvanrednim primjerom strpljivosti.
Poglavlje 6. Nastavak. Drugi mučenici
Tim ljudima, koji su život proveli u vršenju svetosti, valja pridodati veliko mnoštvo izabranika koji su, pretrpjevši zbog zavisti mnoge uvrede i muke, postali nama najizvrsniji primjer.
Zbog zavisti su progonjene žene, Danaide i Dirke, te su, nakon što su pretrpjele strašne i neizrecive muke, postojano dovršile trku svoje vjere. Premda slabe tijelom, primile su plemenitu nagradu.
Zavist je otuđila žene od njihovih muževa i izvrnula riječi našega praoca Adama:
„Ovo je sada kost od mojih kostiju
Postanak 2,23Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!”
i meso od mojega mesa.”
Zavist i svađa razorile su velike gradove i iskorijenile moćne narode.
Poglavlje 7. Poziv na pokajanje
Ovo vam, ljubljeni, pišemo ne samo da vas opomenemo na vašu dužnost nego i da podsjetimo sami sebe. Jer svi se borimo u istom borilištu i svima nam je određena ista borba.
Odbacimo stoga isprazne i besplodne brige te pristupimo slavnom i časnom pravilu svojega svetog poziva.
Pazimo na ono što je dobro, ugodno i prihvatljivo pred Onim koji nas je stvorio.
Uprimo pogled u Kristovu krv i uvidimo koliko je ta krv dragocjena Bogu. Prolivena radi našega spasenja, ona je cijelomu svijetu ponudila milost pokajanja.
Osvrnimo se na sva prošla vremena i naučimo kako je Gospodin iz naraštaja u naraštaj pružao mogućnost pokajanja svima koji su mu se htjeli obratiti.
Noa je propovijedao pokajanje i svi koji su ga poslušali bili su spašeni.
Jona je Ninivljanima navijestio propast, ali oni su se pokajali za svoje grijehe, molitvom umilostivili Boga i zadobili spasenje, premda nisu pripadali Božjemu savezu.
Poglavlje 8. Nastavak o pokajanju
Službenici Božje milosti govorili su o pokajanju po Duhu Svetome. I sam Gospodar svega zakletvom je o njemu izjavio:
„Života mi moga - govori Gospodin - nije mi mila smrt grešnika, nego njegovo pokajanje.”
Ezekiel 33,11Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!'
Dodao je i ovu milosrdnu izjavu:
„Pokaj se, dome Izraelov, zbog svoje nepravednosti.”
Ezekiel 18,30Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast!
I još:
„Reci sinovima mojega naroda: makar vaši grijesi sezali od zemlje do neba, makar bili crveniji od grimiza i crnji od kostrijeti, ako mi se obratite svim srcem i kažete: ‘Oče!’, poslušat ću vas kao sveti narod.”
Na drugome mjestu govori:
„Operite se i očistite! Uklonite opačinu svojih duša ispred mojih očiju. Prestanite činiti zlo, naučite činiti dobro. Tražite pravdu, izbavljajte potlačenoga, branite sirotu i zauzimajte se za udovicu.
Dođite sada da se zajedno parbimo - govori Gospodin. Budu li vaši grijesi kao grimiz, učinit ću ih bijelima poput snijega; budu li crveni kao purpur, učinit ću ih poput vune.
Budete li voljni i poslušni, uživat ćete dobra zemlje. Ali ako odbijete i ne poslušate, mač će vas proždrijeti, jer su usta Gospodnja govorila.”
Izaija 1,16 - 20operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!
Želeći, dakle, da svi njegovi ljubljeni postanu dionici pokajanja, Gospodin je ove riječi utvrdio svojom svemogućom voljom.
Poglavlje 9. Primjeri svetaca
Pokorimo se stoga njegovoj uzvišenoj i slavnoj volji. Moleći za njegovo milosrđe i čovjekoljublje, napustimo svako besplodno nastojanje, svađu i zavist koja vodi u smrt, te se obratimo njegovu milosrđu.
Postojano promatrajmo one koji su savršeno služili njegovoj uzvišenoj slavi.
Uzmimo Henoka, koji se pokazao pravednim u poslušnosti te je bio prenesen, a smrt se nije nad njim pokazala.
Noa se pokazao vjernim i svojom je službom svijetu propovijedao obnovljenje. Po njemu je Gospodin spasio životinje koje su složno ušle u korablju.
Poglavlje 10. Nastavak
Abraham, nazvan Božjim prijateljem, pokazao se vjernim jer je poslušao Božje riječi.
U poslušnosti je napustio svoju zemlju, svoj rod i kuću svojega oca, kako bi, ostavivši malo područje, slab rod i neznatan dom, baštinio Božja obećanja.
Bog mu je rekao:
„Idi iz svoje zemlje, iz svojega roda i iz kuće svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati. Od tebe ću učiniti velik narod, blagoslovit ću te i uzveličati tvoje ime, i bit ćeš blagoslov.
Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljaju, a prokleti onoga koji te proklinje. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena zemlje.”
Postanak 12,1 - 3Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
I ponovno, kada se odvojio od Lota, Bog mu je rekao:
„Podigni oči i s mjesta na kojemu stojiš pogledaj prema sjeveru i jugu, prema istoku i zapadu. Svu zemlju koju vidiš dat ću tebi i tvojemu potomstvu zauvijek.
Učinit ću tvoje potomstvo poput praha zemaljskoga: ako tko može izbrojiti prah zemlje, moći će izbrojiti i tvoje potomstvo.”
Postanak 13,14 - 16Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
Pismo također kaže:
„Bog izvede Abrama i reče mu: ‘Pogledaj prema nebu i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. Takvo će biti tvoje potomstvo.’
Abram povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost.”
Zbog njegove vjere i gostoljubivosti bio mu je u starosti darovan sin. A iz poslušnosti ga je prinio Bogu kao žrtvu na jednoj od gora koju mu je Bog pokazao.
Poglavlje 11. Nastavak. Lot
Zbog svoje gostoljubivosti i pobožnosti Lot je bio spašen iz Sodome kada je cijela okolna zemlja bila kažnjena ognjem i sumporom. Time je Gospodin jasno pokazao da ne napušta one koji se u njega uzdaju, nego one koji se od njega odvrate predaje kazni i mukama.
Lotova žena, koja je pošla s njime, ali nije bila istoga duha kao on niti je ostala suglasna s njime u pogledu zapovijedi koja im je bila dana, postala je primjerom te se pretvorila u stup soli, koji stoji sve do današnjega dana.
To se dogodilo kako bi svi spoznali da oni koji su podijeljena srca i koji ne vjeruju Božjoj moći sami na sebe navlače osudu i postaju znakom svim budućim naraštajima.
Poglavlje 12. Nagrada vjere i gostoljubivosti. Rahaba
Zbog svoje vjere i gostoljubivosti bila je spašena bludnica Rahaba.
Kada je Jošua, sin Nunov, poslao uhode u Jerihon, kralj te zemlje saznao je da su došli izvidjeti njegovu zemlju te je poslao ljude da ih uhvate i pogube.
Gostoljubiva ih je Rahaba primila i sakrila na krovu svoje kuće pod stabljikama lana.
Kada su stigli kraljevi ljudi, rekli su joj:
„K tebi su došli ljudi koji su došli izvidjeti našu zemlju. Izvedi ih, jer tako zapovijeda kralj.”
Ona im odgovori:
„Dvojica ljudi koje tražite doista su došla k meni, ali su ubrzo ponovno otišla i više ih nema.”
Tako im nije otkrila uhode.
Zatim je rekla tim ljudima:
„Pouzdano znam da vam je Gospodin, Bog vaš, predao ovaj grad, jer su strah i trepet pred vama obuzeli njegove stanovnike. Kada ga, dakle, zauzmete, sačuvajte mene i kuću mojega oca.”
Oni joj rekoše:
„Bit će kako si nam rekla. Čim doznaš da smo blizu, saberi svu svoju obitelj pod svoj krov i bit će sačuvani. Svi koji se nađu izvan tvoje kuće poginut će.”
Dali su joj i znak: neka sa svoje kuće objesi grimiznu vrpcu.
Time su pokazali da će otkupljenje po krvi Gospodnjoj biti darovano svima koji vjeruju i uzdaju se u Boga.
Vidite, ljubljeni, da u toj ženi nije bila samo vjera nego i proroštvo.
Poglavlje 13. Poziv na poniznost
Budimo stoga, braćo, ponizna duha. Odbacimo svaku oholost, umišljenost, ludost i srdžbu te postupajmo prema onome što je napisano.
Jer Duh Sveti govori:
„Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću,
ni junak svojom snagom,
ni bogataš svojim bogatstvom.
Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom,
tražeći ga revno
i čineći pravdu i pravednost.”
Osobito imajmo na umu riječi Gospodina Isusa kojima nas je poučavao blagosti i strpljivosti.
Jer ovako je govorio:
„Budite milosrdni da biste zadobili milosrđe.
Opraštajte da bi vam bilo oprošteno.
Kako vi činite, tako će se činiti i vama.
Kako sudite, tako će se suditi i vama.
Kako iskazujete dobrotu, tako će se i vama iskazivati dobrota.
Mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti.”
Ovom se zapovijedi i ovim pravilima učvrstimo kako bismo hodili u poniznosti i poslušnosti njegovim svetim riječima.
Jer sveta Riječ kaže:
„Na koga ću pogledati
Izaija 66,2Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje” - riječ je Jahvina. “Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.
ako ne na krotka i miroljubiva čovjeka
koji dršće pred mojim riječima?”
Poglavlje 14. Trebamo se pokoravati Bogu, a ne začetnicima pobune
Pravo je i sveto, dakle, ljudi i braćo, da se radije pokoravamo Bogu nego da slijedimo one koji su zbog svoje oholosti i buntovnosti postali predvodnicima odvratna suparništva.
Jer nećemo pretrpjeti tek neznatnu štetu, nego ćemo se izložiti velikoj opasnosti ako se lakomisleno predamo sklonostima ljudi koji žele izazivati svađe i nemire kako bi nas odvratili od dobra.
Budimo jedni prema drugima dobrostivi po uzoru na nježno milosrđe i dobrotu našega Stvoritelja.
Jer napisano je:
„Dobrostivi će prebivati u zemlji
Izreke 2,21 - 22Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj.
i nedužni će ostati u njoj,
a prijestupnici će biti istrijebljeni s njezina lica.”
I ponovno Pismo kaže:
„Vidjeh bezbožnika silno uzdignuta,
uzvišena poput cedrova libanonskih.Prođoh, i gle, više ga ne bijaše;
tražio sam njegovo mjesto,
ali ga nisam mogao pronaći.Čuvaj nedužnost i gledaj na pravednost,
jer miroljubivu čovjeku ostaje potomstvo.”
Poglavlje 15. Moramo prianjati uz one koji istinski njeguju mir, a ne uz one koji se samo pretvaraju da to čine
Prionimo, dakle, uz one koji u pobožnosti njeguju mir, a ne uz one koji ga licemjerno ispovijedaju samo riječima.
Jer Pismo na jednom mjestu kaže:
„Ovaj me narod časti usnama,
ali mu je srce daleko od mene.”
I ponovno:
„Ustima blagoslivljaju,
ali u srcu proklinju.”
I opet kaže:
„Ljubili su ga ustima
i lagali mu svojim jezikom.Njihovo srce nije bilo postojano uz njega
i nisu bili vjerni njegovu savezu.”
Neka zanijeme prijevarne usne i neka Gospodin uništi sve lažljive usne i jezik koji govori oholo, one koji kažu:
„Svojim ćemo jezikom nadvladati.
Naše su usne naše;
tko je gospodar nad nama?”
„Zbog tlačenja siromaha
i uzdisanja potrebita
sada ću ustati - govori Gospodin -
postavit ću ga na sigurno
i smjelo ću postupati s njime.”
Poglavlje 16. Krist kao primjer poniznosti
Krist pripada onima koji su ponizna duha, a ne onima koji se uzvisuju nad njegovim stadom.
Gospodin naš Isus Krist, Žezlo Božjega veličanstva, nije došao u sjaju oholosti i uznositosti, premda je mogao tako doći, nego u poniznosti, kao što je Duh Sveti o njemu unaprijed navijestio.
Jer govori:
„Gospodine, tko povjerova našoj poruci
i komu se objavi ruka Gospodnja?Navijestili smo pred njim:
on je poput djeteta
i poput korijena iz zemlje žedne.Nema obličja ni slave.
Vidjeli smo ga,
ali na njemu nije bilo obličja ni ljepote.Njegov je izgled bio neugledan,
manje častan od izgleda drugih ljudi.Bio je čovjek izložen udarcima i patnji,
upoznat s podnošenjem boli.Njegovo se lice odvraćalo od nas;
bio je prezren
i nismo ga cijenili.On nosi naše grijehe
i trpi bol radi nas,
a mi smo mislili
da je zbog sebe izložen muci,
udarcima i nevolji.Ali on bijaše ranjen zbog naših prijestupa
i satrt zbog naših bezakonja.Na njemu bijaše kazna radi našega mira
i njegovim smo ranama ozdravljeni.Svi smo poput ovaca zalutali;
svaki je čovjek pošao svojim putem,
a Gospodin ga je predao zbog naših grijeha.Dok je trpio, nije otvarao svojih usta.
Kao ovca odveden je na klanje
i kao što janje pred onim koji ga striže šuti,
tako ni on ne otvara svojih usta.U njegovu poniženju uskraćen mu je pravedan sud.
Tko će opisati njegov naraštaj?Jer njegov je život uzet sa zemlje.
Zbog prijestupa mojega naroda
bio je odveden u smrt.Odredit ću zle za njegov grob
i bogate za njegovu smrt,
premda nije počinio nepravde
niti se prijevara našla u njegovim ustima.Gospodinu se svidjelo očistiti ga udarcima.
Prinesete li žrtvu za grijeh,
vaša će duša vidjeti dugovječno potomstvo.Gospodinu se svidjelo
osloboditi ga patnje njegove duše,
pokazati mu svjetlost
i oblikovati ga razumijevanjem;opravdati Pravednika
koji dobro služi mnogima,
a on će sam nositi njihove grijehe.Zato će baštiniti mnoge
i dijelit će plijen silnih,jer je svoju dušu predao smrti
i bio ubrojen među prijestupnike.Ponio je grijehe mnogih
i zbog njihovih je grijeha bio predan.”
I ponovno govori:
„Ja sam crv, a ne čovjek;
ruglo ljudi i prezir naroda.Svi koji me vide izruguju mi se;
razvlače usne
i odmahuju glavom, govoreći:‘Uzdao se u Boga; neka ga izbavi!
Neka ga spasi
ako mu je doista mio!’”
Vidite, ljubljeni, kakav nam je primjer dan. Ako se Gospodin tako ponizio, što ćemo učiniti mi koji smo po njemu došli pod jaram njegove milosti?
Poglavlje 17. Sveci kao primjeri poniznosti
Budimo nasljedovatelji i onih koji su, odjeveni u kozje i ovčje kože, išli uokolo navješćujući Kristov dolazak. Mislim na proroke Iliju, Elizeja i Ezekiela te na ostale o kojima Pismo daje slično svjedočanstvo.
Abraham je bio osobito počašćen i nazvan Božjim prijateljem. Ipak, promatrajući revno Božju slavu, ponizno je rekao:
„Ja sam samo prah i pepeo.”
Postanak 18,27“Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu”, opet progovori Abraham. - “Ja, prah i pepeo!
O Jobu je također napisano:
„Job bijaše čovjek pravedan i besprijekoran, istinoljubiv, bogobojazan i uzdržavao se od svakoga zla.”
Job 1,1Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.
Ali optužujući samoga sebe, rekao je:
„Nijedan čovjek nije slobodan od nečistoće, makar njegov život trajao samo jedan dan.”
Job 14,4 - 5Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
Mojsije je bio nazvan vjernim u cijelome Božjem domu. Po njegovoj je službi Bog kaznio Egipat pošastima i mukama.
Ipak, premda je bio tako silno počašćen, nije govorio uznosito. Kada mu je iz grma došla Božja riječ, rekao je:
„Tko sam ja da mene šalješ? Ja sam čovjek slaba glasa i spora jezika.”
I ponovno je rekao:
„Ja sam samo poput dima iz lonca.”
Poglavlje 18. David kao primjer poniznosti
A što ćemo reći o Davidu, o kojemu je dano takvo svjedočanstvo i za kojega je Bog rekao:
„Našao sam čovjeka po svojemu srcu, Davida, sina Jišajeva, i pomazao sam ga vječnim milosrđem”?
Ipak, upravo taj čovjek govori Bogu:
„Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svojemu
i po mnoštvu svojih smilovanja izbriši moj prijestup.Operi me još više od moje nepravde
i očisti me od mojega grijeha.Jer priznajem svoju nepravdu
i moj je grijeh svagda preda mnom.Tebi, samo tebi, sagriješih
i učinih što je zlo pred tobom,da budeš opravdan u svojim riječima
i pobijediš kada ti se sudi.Evo, u prijestupima sam začet
i u grijesima me začela moja majka.Evo, ti ljubiš istinu
i pokazao si mi tajne i skrivene stvari mudrosti.Poškropi me izopom i bit ću čist;
operi me i bit ću bjelji od snijega.Daj mi čuti radost i veselje
pa će se radovati kosti koje si ponizio.Odvrati lice od mojih grijeha
i izbriši sve moje nepravde.Čisto srce stvori u meni, Bože,
i pravi duh obnovi u mojoj nutrini.Ne odbaci me od svojega lica
i svojega Svetog Duha ne uzmi od mene.Vrati mi radost svojega spasenja
i učvrsti me svojim upravljajućim Duhom.Poučavat ću prijestupnike tvojim putovima
i bezbožnici će se obratiti tebi.Oslobodi me krivnje za krv, Bože,
Bože mojega spasenja,i moj će jezik klicati
zbog tvoje pravednosti.Gospodine, otvori moja usta
i moje će usne naviještati tvoju hvalu.Jer da si želio žrtvu, prinio bih je;
ali ti se ne raduješ paljenicama.Žrtva ugodna Bogu jest skrušen duh;
srce raskajano i ponizno
Bog neće prezreti.”
Poglavlje 19. Nasljedujući te primjere, tražimo mir
Poniznost i pobožna podložnost tako velikih i slavnih ljudi učinile su boljima ne samo nas nego i naraštaje koji su bili prije nas - sve one koji su sa strahom i u istini primili Božje objave.
Budući da pred sobom imamo tolike velike i slavne primjere, vratimo se miru koji nam je od početka postavljen kao cilj.
Uprimo pogled u Oca i Stvoritelja svega svijeta te prionimo uz njegove silne i neizmjerno velike darove i dobročinstva mira.
Promatrajmo ga razumom i očima duše gledajmo njegovu strpljivu volju. Razmislimo koliko je bez srdžbe prema svemu svojemu stvorenju.
Poglavlje 20. Mir i sklad svemira
Nebesa, koja se okreću pod njegovom upravom, u miru su mu podložna.
Dan i noć prolaze stazom koju im je odredio, ni na koji način ne ometajući jedno drugo.
Sunce i Mjesec, zajedno sa zborovima zvijezda, skladno se kreću prema njegovoj zapovijedi, unutar granica koje su im određene i bez ikakva odstupanja.
Plodna zemlja, prema njegovoj volji, u određeno vrijeme obilno donosi hranu ljudima, životinjama i svim živim bićima na njoj, bez oklijevanja i bez mijenjanja ijedne odredbe koju je on ustanovio.
Neistraživa mjesta bezdana i neopisivi predjeli podzemlja obuzdani su istim zakonima.
Golemo i neizmjerno more, njegovim djelovanjem sabrano u različita korita, nikada ne prelazi granice koje su mu postavljene, nego čini kako mu je zapovjeđeno.
Jer rekao je:
„Dotle ćeš dolaziti
Job 38,11Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
i tu će se lomiti tvoji valovi.”
Ocean, neprohodan ljudima, i svjetovi koji se nalaze iza njega uređeni su istim Gospodnjim odredbama.
Godišnja doba - proljeće, ljeto, jesen i zima - mirno ustupaju mjesto jedno drugomu.
Vjetrovi iz različitih krajeva u pravo vrijeme bez zapreke izvršavaju svoju službu.
Vječno tekući izvori, stvoreni za užitak i zdravlje, bez prestanka pružaju svoja njedra za život ljudi.
Čak se i najmanja živa bića okupljaju u miru i slozi.
Veliki Stvoritelj i Gospodar svega odredio je da sve to postoji u miru i skladu. On čini dobro svima, a najobilnije nama koji smo po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, pribjegli njegovu milosrđu.
Njemu slava i veličanstvo u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 21. Pokoravajmo se Bogu, a ne začetnicima pobune
Pazite, ljubljeni, da njegova brojna dobročinstva ne postanu povodom osude sviju nas. To će se dogoditi ne budemo li živjeli dostojno njega i jednodušno činili ono što je dobro i ugodno u njegovim očima.
Jer Pismo na jednome mjestu kaže:
„Duh je Gospodnji svjetiljka
Izreke 20,27Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe.
koja istražuje dubine čovjekove nutrine.”
Razmislimo koliko nam je blizu i kako mu nije skrivena nijedna naša misao niti ijedno razmišljanje kojim se bavimo.
Pravo je stoga da ne napuštamo mjesto koje nam je njegova volja odredila. Radije uvrijedimo ljude koji su bezumni, nepromišljeni i naduti te se hvale ohološću svojega govora nego Boga.
Poštujmo Gospodina Isusa Krista, čija je krv bila predana za nas. Cijenimo one koji nama upravljaju, poštujmo starije među nama i odgajajmo mlade u strahu Božjemu.
Svoje žene usmjeravajmo prema dobru. Neka u svemu svojem ponašanju pokazuju ljupku krepost čistoće; neka očituju iskrenu blagost svojega duha; neka načinom govora pokažu da vladaju svojim jezikom.
Neka svoju ljubav ne iskazuju pristranošću prema pojedincima, nego neka jednaku naklonost pružaju svima koji se pobožno boje Boga.
Neka vaša djeca budu dionici istinskoga kršćanskog odgoja. Neka nauče koliko poniznost vrijedi pred Bogom, koliko kod njega može postići duh čiste ljubavi te kako je uzvišen i velik strah Božji, koji spašava sve one što u njemu hode čista uma.
Jer Bog istražuje misli i želje srca. Njegov je dah u nama i kada mu se svidi, uzet će ga.
Poglavlje 22. Ove opomene potvrđuje kršćanska vjera, koja naviješta bijedu grešna ponašanja
Vjera koja je u Kristu potvrđuje sve ove opomene. Jer on nam se sam po Duhu Svetome ovako obraća:
„Dođite, djeco, i poslušajte me;
poučit ću vas strahu Gospodnjemu.Tko je čovjek koji želi život
i ljubi dane u kojima će gledati dobro?Čuvaj svoj jezik od zla
i svoje usne od prijevarna govora.Kloni se zla i čini dobro;
traži mir i idi za njim.Oči su Gospodnje upravljene prema pravednicima
i njegove su uši otvorene njihovim molitvama.Lice je Gospodnje protiv onih koji čine zlo,
da s lica zemlje izbriše spomen na njih.Pravednik zavapi i Gospodin ga usliša
te ga izbavi iz svih njegovih nevolja.Mnoge su patnje određene bezbožniku,
ali milosrđe okružuje one
koji se uzdaju u Gospodina.”
Poglavlje 23. Budite ponizni i vjerujte da će Krist ponovno doći
Svemilosrdni i dobrostivi Otac pun je smilovanja prema onima koji ga se boje. Blago i s ljubavlju daruje svoje milosti onima koji mu pristupaju jednostavna srca.
Nemojmo stoga biti podijeljena duha niti neka se naša duša uznosi zbog njegovih neizmjerno velikih i slavnih darova.
Neka bude daleko od nas ono što je napisano:
„Bijedni su oni koji su podijeljena duha
i sumnjičava srca te govore:‘To smo slušali još u danima svojih otaca,
ali evo, ostarjeli smo,
a ništa nam se od toga nije dogodilo.’Bezumni! Usporedite se sa stablom;
uzmite za primjer vinovu lozu.Najprije odbacuje lišće,
zatim pušta pupove,
potom izrasta lišće,
a onda cvjeta.Nakon toga dolazi nezrelo grožđe,
a naposljetku zreo plod.”
Vidite kako plod stabla za kratko vrijeme sazrijeva.
Uistinu, njegova će se volja brzo i iznenada ispuniti, kao što i Pismo svjedoči:
„Brzo će doći i neće zakasniti.”
I ponovno:
„Iznenada će u svoj hram doći Gospodin, Svetac kojega očekujete.”
Malahija 3,1Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već - govori Jahve nad Vojskama.
Poglavlje 24. Bog nam u prirodi neprestano pokazuje da će biti uskrsnuća
Promotrimo, ljubljeni, kako nam Gospodin neprestano pokazuje da će doći buduće uskrsnuće. Njegovom je prvinom učinio Gospodina Isusa Krista, uskrisivši ga od mrtvih.
Promatrajmo, ljubljeni, uskrsnuće koje se neprestano zbiva.
Dan i noć navješćuju nam uskrsnuće. Noć tone u san i dan ustaje; dan ponovno odlazi i dolazi noć.
Promotrimo zemaljske plodove i način na koji se obavlja sjetva.
Sijač izlazi i baca sjeme u zemlju. Posijano sjeme pada na zemlju suho i golo te se postupno raspada.
A zatim ga silna moć Gospodnje providnosti iz toga raspadanja ponovno podiže, pa iz jednoga sjemena izrastaju mnoga i donose plod.
Poglavlje 25. Feniks kao znamenje našega uskrsnuća
Promotrimo i onaj čudesni znak uskrsnuća koji se pojavljuje u istočnim krajevima, to jest u Arabiji i okolnim zemljama.
Postoji ptica koja se naziva feniks. Jedina je svoje vrste i živi pet stotina godina.
Kada se približi vrijeme njezina raspadanja i smrti, načini sebi gnijezdo od tamjana, smirne i drugih miomirisa. Kada se njezino vrijeme ispuni, ulazi u to gnijezdo i umire.
Dok joj se tijelo raspada, iz njega nastaje neka vrsta crva koji se hrani sokovima mrtve ptice i potom dobiva perje.
Kada ojača, podigne gnijezdo u kojemu se nalaze kosti njegova roditelja te ih nosi iz Arabije u Egipat, u grad zvan Heliopolis.
Usred bijela dana, leteći pred očima svih ljudi, položi ih na žrtvenik Sunca, a zatim se žurno vraća u svoje prijašnje boravište.
Svećenici potom pregledaju zapise o datumima i ustanove da se ptica vratila upravo kada se navršila petstota godina.
Poglavlje 26. Uskrsnut ćemo, kao što svjedoči i Pismo
Smatramo li, dakle, velikim i čudesnim da Stvoritelj svega ponovno uskrisi one koji su mu pobožno služili u pouzdanju čvrste vjere, kada nam čak i po jednoj ptici pokazuje veličinu svoje moći da ispuni obećanje?
Jer Pismo na jednome mjestu kaže:
„Uskrisit ćeš me
i ja ću ti zahvaljivati.”
I ponovno:
„Legoh i zaspah;
ustadoh jer si ti sa mnom.”
A Job kaže:
„Uskrisit ćeš ovo moje tijelo
Job 19,25 - 26Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
koje je sve to pretrpjelo.”
Poglavlje 27. U nadi uskrsnuća prionimo uz svemogućega i sveznajućega Boga
Imajući, dakle, ovu nadu, neka naše duše budu vezane uz Onoga koji je vjeran svojim obećanjima i pravedan u svojim sudovima.
Onaj koji nam je zapovjedio da ne lažemo tim više neće ni sam lagati, jer Bogu ništa nije nemoguće osim lagati.
Neka se zato vjera u njega ponovno rasplamsa u nama i razmislimo kako mu je sve blizu.
Riječju svoje moći sve je ustanovio, a svojom ih riječju može i oboriti.
Tko će mu reći:
„Što si učinio?”
Ili tko će se oduprijeti snazi njegove moći?
Kada i kako mu se svidi, učinit će sve, i ništa od onoga što je odredio neće proći.
Sve je pred njim otvoreno i ništa se ne može sakriti njegovu naumu.
„Nebesa navješćuju slavu Božju
i svod nebeski objavljuje djelo ruku njegovih.Dan danu predaje poruku,
a noć noći priopćuje znanje.Nema riječi ni govora
Psalam 19,1 - 4Zborovođi. Psalam. Davidov.
u kojima se ne bi čuo njihov glas.”
Poglavlje 28. Bog vidi sve: stoga se klonimo prijestupa
Budući da Bog sve vidi i čuje, bojmo ga se i napustimo zla djela koja proizlaze iz opakih želja, kako bismo njegovim milosrđem bili zaštićeni od budućih sudova.
Jer kamo bi itko od nas mogao pobjeći od njegove silne ruke? Ili koji bi svijet mogao primiti nekoga tko bježi od njega?
Pismo na jednome mjestu kaže:
„Kamo da pođem
i gdje da se sakrijem od tvoje prisutnosti?Uziđem li na nebo, ondje si ti.
Odmaknem li se sve do krajnjih granica zemlje,
ondje je tvoja desnica.Prostrem li svoju postelju u bezdanu,
ondje je tvoj Duh.”
Kamo će, dakle, itko otići ili gdje će pobjeći od Onoga koji obuhvaća sve?
Poglavlje 29. Pristupimo Bogu čista srca
Pristupimo mu, dakle, u svetosti duha, podižući prema njemu čiste i neokaljane ruke.
Ljubimo svojega dobrostivog i milosrdnog Oca, koji nas je učinio dionicima blagoslova svojih izabranika.
Jer ovako je napisano:
„Kada je Svevišnji razdijelio narode
i raspršio Adamove sinove,
odredio je granice narodima
prema broju Božjih anđela.Jakov, njegov narod, postao je Gospodnji dio,
Ponovljeni zakon 32,8 - 9Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:
a Izrael dio njegove baštine.”
Na drugome mjestu Pismo kaže:
„Evo, Gospodin sebi uzima narod
između drugih naroda,kao što čovjek uzima prvine
sa svojega gumna;i iz toga će naroda izići Presveti.”
Poglavlje 30. Činimo ono što je Bogu ugodno i bježimo od onoga što mrzi kako bismo bili blagoslovljeni
Budući, dakle, da smo dio Svetoga, činimo sve što pripada svetosti.
Klonimo se svakoga zlog govora, svakoga odvratnog i nečistog zagrljaja, svakoga pijanstva, pomame za promjenama, svih sramotnih požuda, odvratnoga preljuba i proklete oholosti.
Jer Pismo kaže:
„Bog se protivi oholima,
a poniznima daje milost.”
Prionimo stoga uz one kojima je Bog udijelio milost.
Zaodjenimo se slogom i poniznošću. Neprestano vladajmo sobom i držimo se podalje od svakoga šaptanja i ogovaranja. Budimo opravdani svojim djelima, a ne riječima.
Jer Pismo kaže:
„Onaj koji mnogo govori
morat će mnogo toga i čuti kao odgovor.Zar onaj koji je rječit
misli da je zbog toga pravedan?Blagoslovljen je čovjek rođen od žene
koji živi samo kratko vrijeme.Ne budi sklon mnogim riječima.”
Neka naša hvala bude u Bogu, a ne u nama samima, jer Bog mrzi one koji sami sebe hvale.
Neka drugi svjedoče o našim dobrim djelima, kao što je bilo i s našim pravednim precima.
Drskost, oholost i bezobzirnost pripadaju onima koje je Bog prokleo; umjerenost, poniznost i blagost pripadaju onima koje je blagoslovio.
Poglavlje 31. Pogledajmo na koji način možemo zadobiti Božji blagoslov
Prionimo, dakle, uz njegov blagoslov i razmotrimo kojim ga sredstvima možemo zadobiti. Promislimo o onome što se događalo od početka.
Zbog čega je naš otac Abraham bio blagoslovljen? Nije li zato što je po vjeri vršio pravednost i istinu?
Izak se sa savršenim pouzdanjem, kao da je znao što će se dogoditi, radosno predao da bude prinesen kao žrtva. (Postanak 22,6 - 10Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.)
Jakov je zbog svojega brata ponizno napustio vlastitu zemlju, otišao Labanu i služio mu. Njemu je bilo dano žezlo dvanaest izraelskih plemena.
Poglavlje 32. Ne opravdavamo se vlastitim djelima, nego vjerom
Tko iskreno razmotri svaki od tih događaja, prepoznat će veličinu darova koji su bili dani Jakovu.
Od njega su potekli svećenici i svi leviti koji služe kod Božjega žrtvenika. Od njega je po tijelu potekao i naš Gospodin Isus Krist. (Rimljanima 9,5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.)
Od njega su potekli kraljevi, knezovi i vladari iz Judina plemena. Ni ostala njegova plemena nisu malene slave, jer je Bog obećao:
„Tvoje će potomstvo biti poput zvijezda nebeskih.”
Svi su oni, dakle, bili počašćeni i uzveličani ne zbog sebe samih, svojih djela ili pravednosti koju su izvršili, nego djelovanjem Božje volje.
I mi, pozvani njegovom voljom u Kristu Isusu, ne opravdavamo se sami po sebi, ni svojom mudrošću, razumom, pobožnošću ili djelima koja smo učinili u svetosti srca, nego vjerom kojom je svemogući Bog od početka opravdavao sve ljude.
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 33. Ne napuštajmo dobra djela i ljubav. Sam nam je Bog primjer dobrih djela
Što ćemo, dakle, učiniti, braćo? Hoćemo li postati nemarni u činjenju dobra i prestati vršiti djela ljubavi?
Ne dao Bog da tako postupimo!
Naprotiv, sa svom revnošću i spremnošću duha pohitajmo izvršiti svako dobro djelo.
Jer sam se Stvoritelj i Gospodar svega raduje svojim djelima. Svojom je beskrajnom moći ustanovio nebesa, a svojom ih je nedokučivom mudrošću ukrasio.
Razdvojio je zemlju od vode koja je okružuje i učvrstio je na nepomičnom temelju vlastite volje. Životinjama koje se nalaze na njoj zapovjedio je svojom riječju da počnu postojati.
Jednako tako, stvorivši more i živa bića u njemu, svojom ih je moći zatvorio unutar njihovih granica.
Povrh svega, svojim svetim i neokaljanim rukama oblikovao je čovjeka, najizvrsnije među svojim stvorenjima, istinski velikoga zbog razuma koji mu je darovan - kao vidljivi lik svoje vlastite slike.
Jer Bog kaže:
„Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.”
I Bog stvori čovjeka:
„Muško i žensko stvori ih.”
Postanak 1,26 - 27I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!”
Kada je dovršio sve to, odobrio je svoja djela, blagoslovio ih i rekao:
„Rastite i množite se.”
Postanak 1,28I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”
Vidimo, dakle, kako su svi pravednici bili urešeni dobrim djelima i kako se sam Gospodin, urešen vlastitim djelima, njima radovao.
Imajući takav primjer, bez odgađanja se pokorimo njegovoj volji i svom svojom snagom izvršavajmo djela pravednosti.
Poglavlje 34. Velika je kod Boga nagrada za dobra djela. Sjedinjeni u slozi, molimo ga za tu nagradu
Dobar sluga s pouzdanjem prima kruh svojega rada, dok lijen i nemaran sluga ne može pogledati svojega gospodara u lice.
Potrebno je stoga da budemo spremni činiti dobro, jer je od Boga sve.
On nas unaprijed opominje:
„Evo, Gospodin dolazi
i njegova je nagrada pred njim,
da svakomu uzvrati prema njegovu djelu.”
On nas, dakle, potiče da se svim srcem posvetimo tomu kako ne bismo bili lijeni ili nemarni ni u jednome dobrom djelu.
Neka naše hvaljenje i pouzdanje budu u njemu. Podložimo se njegovoj volji.
Promotrimo cijelo mnoštvo njegovih anđela: kako stoje spremni služiti njegovoj volji.
Jer Pismo kaže:
„Deset tisuća puta deset tisuća stajalo je oko njega
Daniel 7,10Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.
i tisuće tisuća služile su mu.”
I klicali su:
„Svet, svet, svet
Izaija 6,3I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!”
Gospodin nad vojskama;
sve je stvorenje puno njegove slave.”
I mi se stoga u slozi i s čistom savješću okupimo te mu usrdno zavapimo kao jednim ustima kako bismo postali dionicima njegovih velikih i slavnih obećanja.
Jer Pismo kaže:
„Što oko nije vidjelo
1. Korinćanima 2,9Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.
i uho nije čulo
i što nije ušlo u ljudsko srce,
to je Bog pripravio onima koji ga iščekuju.”
Poglavlje 35. Neizmjerna je ta nagrada. Kako ćemo je zadobiti?
Kako su blaženi i čudesni, ljubljeni, Božji darovi!
Život u besmrtnosti, sjaj u pravednosti, istina u savršenom pouzdanju, vjera u sigurnosti i samosvladavanje u svetosti!
Sve to već sada može obuhvatiti naš razum. Kakva će tek biti dobra pripravljena onima koji ga iščekuju?
Jedino njihov Stvoritelj i Otac svih vjekova, Presveti, poznaje njihovu veličinu i ljepotu.
Trudimo se, dakle, svom revnošću da budemo pribrojeni onima koji ga iščekuju kako bismo imali udjela u njegovim obećanim darovima.
Ali kako će se to ostvariti, ljubljeni?
Ako je naš um vjerom čvrsto usmjeren prema Bogu; ako revno tražimo ono što je njemu ugodno i prihvatljivo; ako činimo ono što je u skladu s njegovom besprijekornom voljom i ako slijedimo put istine.
Odbacimo od sebe svaku nepravednost i bezakonje, svaku pohlepu, svađu, zle postupke, prijevaru, došaptavanje i ogovaranje, svaku mržnju prema Bogu, oholost, uznositost, taštu slavu i častohleplje.
Jer oni koji takvo što čine mrski su Bogu - i ne samo oni koji to čine nego i oni koji odobravaju one koji tako postupaju. (Rimljanima 1,32Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.)
Pismo kaže:
„A grešniku Bog govori:
‘Zašto nabrajaš moje odredbe
i moj Savez uzimaš u svoja usta,kad mrziš pouku
i moje riječi bacaš iza sebe?Kada si vidio lopova,
pristao si uz njega,
a s preljubnicima si imao svoj dio.Svoja si usta ispunio zloćom
i tvoj je jezik smišljao prijevaru.Sjediš i govoriš protiv svojega brata;
klevećeš sina vlastite majke.To si činio, a ja sam šutio.
Pomislio si, bezbožniče,
da sam jednak tebi.Ali ukorit ću te
i staviti sve to pred tvoje oči.Shvatite ovo, vi koji zaboravljate Boga,
da vas ne rastrga poput lava
i da ne bude nikoga tko će vas izbaviti.Žrtva hvale proslavit će me,
a onomu koji ide pravim putem
pokazat ću Božje spasenje.’”
Poglavlje 36. Svi su nam blagoslovi darovani po Kristu
To je put, ljubljeni, na kojemu nalazimo svojega Spasitelja Isusa Krista, Velikoga svećenika svih naših prinosa, branitelja i pomoćnika u našoj slabosti.
Po njemu uzdižemo pogled prema nebeskim visinama. Po njemu kao u zrcalu promatramo neokaljano i uzvišeno Božje lice.
Po njemu su otvorene oči naših srdaca. Po njemu naš nerazuman i pomračen um ponovno procvjetava prema njegovu čudesnom svjetlu.
Po njemu je Gospodin htio da okusimo besmrtno znanje. On je odsjaj Božjega veličanstva i toliko je uzvišeniji od anđela koliko je baštinio izvrsnije ime od njih. (Hebrejima 1,3 - 4On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;)
Jer ovako je napisano:
„On svoje anđele čini duhovima,
a svoje službenike plamenom ognjenim.”
Ali o svojemu Sinu Gospodin govori:
„Ti si Sin moj,
danas te rodih.Zatraži od mene
i dat ću ti narode u baštinu,
a krajeve zemaljske u posjed.”
I ponovno mu govori:
„Sjedi mi zdesna
dok neprijatelje tvoje
ne položim za podnožje tvojim nogama.”
A tko su njegovi neprijatelji?
Svi zli i oni koji se protive Božjoj volji.
Poglavlje 37. Krist je naš vojskovođa, a mi njegovi vojnici
Djelujmo stoga, ljudi i braćo, svom snagom kao vojnici, u skladu s njegovim svetim zapovijedima.
Promotrimo one koji služe pod našim vojskovođama: s kakvim redom, poslušnošću i podložnošću izvršavaju ono što im je zapovjeđeno.
Nisu svi zapovjednici, niti tisućnici, satnici, pedesetnici ili nešto slično. Svaki u svojemu činu izvršava ono što mu zapovjede kralj i vojskovođe.
Veliki ne mogu opstati bez malenih, niti maleni bez velikih. U svemu postoji određena povezanost i iz nje proizlazi zajednička korist.
Uzmimo za primjer svoje tijelo.
Glava nije ništa bez nogu, a ni noge nisu ništa bez glave. I najmanji su udovi našega tijela potrebni i korisni cijelomu tijelu.
Svi zajedno skladno djeluju i podložni su zajedničkom poretku kako bi se očuvalo cijelo tijelo.
Poglavlje 38. Neka se članovi Crkve podlažu jedni drugima i neka se nitko ne uzvisuje iznad drugoga
Neka se tako i cijelo naše tijelo očuva u Kristu Isusu. Neka svatko bude podložan svojemu bližnjemu prema posebnom daru koji mu je udijeljen.
Neka snažni ne prezire slaboga, a slabi neka poštuje snažnoga.
Neka bogati skrbi za potrebe siromašnoga, a siromašni neka blagoslivlja Boga što mu je dao čovjeka po kojemu može biti podmirena njegova potreba.
Neka mudar čovjek ne pokazuje svoju mudrost samo riječima, nego dobrim djelima.
Neka ponizan čovjek ne svjedoči sam o sebi, nego neka prepusti drugomu da svjedoči za njega. (Izreke 27,2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.)
Onaj koji živi u tjelesnoj čistoći neka se zbog toga ne uzoholi niti hvali, nego neka zna da mu je dar uzdržljivosti udijelio netko drugi.
Razmotrimo, dakle, braćo, od kakve smo tvari načinjeni te kakvi smo i tko smo bili kada smo došli na ovaj svijet, kao da smo izišli iz groba i potpune tame.
Onaj koji nas je stvorio i oblikovao uveo nas je u svoj svijet, pripravivši nam svoje obilne darove još prije našega rođenja.
Budući da smo sve to primili od njega, dužni smo mu za sve zahvaljivati.
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 39. Nemamo razloga za umišljenost
Bezumnici i nepromišljeni ljudi, lišeni mudrosti i pouke, rugaju nam se i ismijavaju nas, želeći se uzvisiti u vlastitim predodžbama.
Jer što može učiniti smrtan čovjek? Kakvu snagu ima onaj koji je načinjen od praha?
Napisano je:
„Pred mojim očima nije bilo nikakva lika;
samo sam čuo dah i glas koji je govorio:Može li čovjek biti čist pred Gospodinom?
Može li se smatrati besprijekornim u svojim djelima?Gle, Bog nema pouzdanja ni u svoje sluge
i svojim anđelima nalazi nedostatke.Ni nebesa nisu čista pred njegovim očima;
koliko su manje oni koji prebivaju u kućama od gline,
od koje smo i mi sami načinjeni!Satire ih kao moljca;
od jutra do večeri nestaju.Budući da sami sebi nisu mogli pomoći,
zauvijek su propali.Dahnuo je na njih i oni su umrli
jer nisu imali mudrosti.Zazovi sada, hoće li ti se tko odazvati?
Kojemu ćeš se od svetih anđela obratiti?Jer srdžba ubija bezumnika,
a zavist usmrćuje zabludjeloga.Vidio sam bezumnika kako pušta korijen,
ali njegovo je prebivalište ubrzo bilo uništeno.Neka njegovi sinovi budu daleko od spasenja;
neka budu prezreni na vratima
i neka ne bude nikoga da ih izbavi.Ono što je bilo pripravljeno za njih
pravednici će pojesti,
a oni se neće izbaviti od zla.”
Poglavlje 40. Čuvajmo u Crkvi poredak koji je ustanovio Bog
Budući da su nam te stvari jasne i da imamo uvid u dubine božanskoga znanja, dužni smo sve što nam je Gospodin zapovjedio vršiti u odgovarajućem redu i u određena vremena.
Zapovjedio je da se prinose prinosi i da se obavlja bogoslužje, ali ne nepromišljeno i neuredno, nego u određena vremena i sate.
Gdje i po kome želi da se to obavlja, sam je odredio svojom vrhovnom voljom, kako bi sve, pobožno izvršeno prema njegovoj dobroj volji, bilo njemu prihvatljivo.
Oni koji svoje prinose prinose u određena vremena prihvaćeni su i blagoslovljeni. Budući da slijede Gospodnje uredbe, ne griješe.
Velikomu su svećeniku povjerene njegove posebne službe. Svećenicima je propisano njihovo vlastito mjesto, a levitima su određene njihove posebne službe.
Laik je vezan odredbama koje pripadaju laicima.
Poglavlje 41. Nastavak o istome predmetu
Neka svaki od vas, braćo, zahvaljuje Bogu u svojemu redu, živeći s čistom savješću i primjerenom ozbiljnošću te ne prekoračujući pravilo službe koja mu je određena.
Svakodnevne žrtve, žrtve pričesnice, žrtve za grijeh i žrtve naknadnice ne prinose se na svakome mjestu, braćo, nego jedino u Jeruzalemu.
Čak se ni ondje ne prinose na bilo kojemu mjestu, nego samo na žrtveniku pred Hramom, nakon što veliki svećenik i prije spomenuti službenici pomno pregledaju ono što se prinosi.
Oni, dakle, koji učine nešto protivno njegovoj volji kažnjavaju se smrću.
Vidite, braćo: što nam je veće znanje darovano, to je veća i opasnost kojoj smo izloženi.
Poglavlje 42. Poredak crkvenih službenika
Apostoli su nam navijestili evanđelje koje su primili od Gospodina Isusa Krista, a Isus Krist bio je poslan od Boga.
Krist je, dakle, poslan od Boga, a apostoli od Krista. I jedno i drugo dogodilo se u pravilnome poretku, prema Božjoj volji.
Primivši svoje poslanje, potpuno uvjereni uskrsnućem našega Gospodina Isusa Krista i utvrđeni u Božjoj riječi, s punim pouzdanjem Duha Svetoga pošli su navješćivati da se približilo Božje kraljevstvo.
Propovijedajući po zemljama i gradovima, postavljali su prvine svojega rada - nakon što bi ih prethodno iskušali Duhom - za biskupe i đakone onih koji će povjerovati.
Ni to nije bilo nešto novo, jer je već mnogo vjekova ranije bilo napisano o biskupima i đakonima.
Pismo, naime, na jednome mjestu kaže:
„Postavit ću njihove biskupe u pravednosti
i njihove đakone u vjeri.”
Poglavlje 43. Mojsije je u davnini utišao prepirku nastalu oko svećeničkoga dostojanstva
I što je neobično u tome što su ljudi u Kristu, kojima je Bog povjerio takvu službu, postavili prije spomenute službenike?
I blaženi Mojsije, vjerni sluga u cijelome Božjem domu, zapisao je u svetim knjigama sve zapovijedi koje su mu bile dane. Ostali su ga proroci slijedili, jednodušno svjedočeći za odredbe koje je ustanovio.
Kada je nastalo suparništvo oko svećeništva i kada su se plemena međusobno prepirala o tome koje će od njih biti urešeno tim slavnim naslovom, zapovjedio je dvanaestorici plemenskih knezova da mu donesu svoje štapove, na svakome od kojih je bilo napisano ime pripadajućega plemena.
Uzeo je štapove, svezao ih zajedno, zapečatio prstenima plemenskih knezova i položio u Šator svjedočanstva na Božji stol.
Zatim je zatvorio vrata Šatora i zapečatio ključeve kao što je zapečatio štapove.
Tada im je rekao:
„Ljudi i braćo, pleme čiji štap procvjeta Bog je izabrao da vrši svećeničku službu i služi mu.”
Kada je osvanulo jutro, okupio je sav Izrael - šest stotina tisuća ljudi - pokazao pečate plemenskim knezovima, otvorio Šator svjedočanstva i iznio štapove.
Pokazalo se da Aronov štap nije samo procvjetao nego je na sebi donio i plod.
Što mislite, ljubljeni? Zar Mojsije nije unaprijed znao da će se to dogoditi?
Svakako da je znao. Ali postupio je tako da u Izraelu ne bi bilo pobune i da bi se proslavilo ime istinitoga i jedinoga Boga.
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 44. Apostolske odredbe donesene kako ne bi bilo prepirke oko svećeničke službe
I naši su apostoli po Gospodinu našemu Isusu Kristu znali da će nastati prepirka oko biskupske službe.
Upravo su zato, budući da su to savršeno unaprijed znali, postavili prije spomenute službenike, a potom odredili da ih, kada usnu, u njihovoj službi naslijede drugi prokušani ljudi.
Smatramo stoga da se iz službe ne mogu pravedno ukloniti oni koje su postavili apostoli ili koje su poslije, uz suglasnost cijele Crkve, postavili drugi ugledni ljudi, a koji su Kristovu stadu služili besprijekorno, ponizno, miroljubivo i nesebično te su dugo uživali dobar glas kod sviju.
Jer naš grijeh neće biti malen izbacimo li iz biskupske službe one koji su njezine dužnosti izvršavali besprijekorno i sveto.
Blaženi su oni prezbiteri koji su već dovršili svoju životnu trku i zadobili plodonosan i savršen odlazak s ovoga svijeta. Oni se ne moraju bojati da će ih netko ukloniti s mjesta koje im je bilo povjereno.
Ali vidimo da ste neke ljude izvrsna ponašanja uklonili iz službe koju su besprijekorno i časno vršili.
Poglavlje 45. Zlima je svojstveno mučiti pravednike
Skloni ste prepirkama, braćo, i puni revnosti za stvari koje ne pripadaju spasenju.
Pomno istražite Pisma, koja su istinske riječi Duha Svetoga.
Vidjet ćete da u njima nije napisano ništa nepravedno ni lažno. Ondje nećete pronaći da su pravednike odbacivali ljudi koji su i sami bili sveti.
Pravednici su bili progonjeni, ali samo od zlih. Bili su bacani u tamnice, ali samo od bezbožnih. Bili su kamenovani, ali samo od prijestupnika. Bili su ubijani, ali samo od prokletih ljudi koji su protiv njih začeli nepravednu zavist.
Izloženi takvim patnjama, slavno su ih podnosili.
Jer što ćemo reći, braćo?
Jesu li Daniela u lavlju jamu bacili ljudi koji su se bojali Boga? (Daniel 6,16Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: “Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!”)
Jesu li Ananiju, Azariju i Mišaela zatvorili u užarenu peć oni koji su vršili veliko i slavno štovanje Svevišnjega? (Daniel 3,20On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.)
Neka je takva pomisao daleko od nas!
Tko je, dakle, činio takve stvari?
Mrski ljudi, ispunjeni svakom zloćom, bili su raspaljeni tolikim bijesom da su mučili one koji su Bogu služili sa svetom i besprijekornom nakanom srca.
Nisu znali da je Svevišnji branitelj i zaštitnik svih koji čiste savjesti štuju njegovo nadasve uzvišeno ime.
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
A oni koji su te patnje pouzdano podnijeli sada su baštinici slave i časti. Bog ih je uzvisio i učinio slavnima te će spomen na njih trajati u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 46. Prionimo uz pravednike: vaše su svađe pogubne
Pravo je, dakle, braćo, da slijedimo takve primjere, jer je napisano:
„Prionite uz svete,
jer će se posvetiti oni koji uz njih prianjaju.”
Na drugome mjestu Pismo ponovno kaže:
„S nedužnim ćeš biti nedužan,
s izabranim ćeš biti izabran,
a s izopačenim postupat ćeš prema njegovoj izopačenosti.”
Prionimo stoga uz nedužne i pravedne, jer su oni Božji izabranici.
Zašto su među vama svađe, nemiri, podjele, raskoli i ratovi?
Nemamo li svi jednoga Boga i jednoga Krista? Nije li na nas izliven jedan Duh milosti? Nemamo li jedan poziv u Kristu? (Efežanima 4,4 - 6Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!)
Zašto razdvajamo i razdiremo Kristove udove? Zašto podižemo svađu protiv vlastitoga tijela?
Zar smo dospjeli do takva bezumlja da smo zaboravili kako smo udovi jedni drugima? (Rimljanima 12,5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.)
Sjetite se riječi Gospodina našega Isusa Krista. On je rekao:
„Jao onomu čovjeku po kojemu dolazi sablazan! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio nego da sablazni jednoga od mojih izabranika.
Bilo bi mu bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da bude bačen u morske dubine nego da sablazni jednoga od mojih malenih.”
Vaš je raskol mnogima srušio vjeru, mnoge je obeshrabrio, u mnogima je izazvao sumnju, a svima nama nanio bol.
I vaša pobuna još uvijek traje.
Poglavlje 47. Vaša je sadašnja nesloga gora od one koja je postojala u Pavlovo vrijeme
Uzmite poslanicu blaženoga apostola Pavla.
Što vam je napisao u vrijeme kada se evanđelje tek počelo navješćivati?
Doista vam je, nadahnut Duhom, pisao o sebi, Kefi i Apolonu, jer su se već tada među vama oblikovale stranke.
Ali vaša je tadašnja pristranost nosila manju krivnju, jer ste bili privrženi apostolima koji su već uživali velik ugled i čovjeku kojega su oni odobrili.
Sada, međutim, razmislite tko su oni koji su vas izopačili i umanjili ugled vaše nadaleko poznate bratske ljubavi.
Sramotno je, ljubljeni, uistinu veoma sramotno i nedostojno vašega kršćanskog poziva, da se čuje kako se najpostojanija i drevna Korintska Crkva zbog jednoga ili dvojice ljudi pobunila protiv svojih prezbitera.
Ta vijest nije doprla samo do nas nego i do onih koji nam ne pripadaju.
Zbog vašega se bezumlja huli ime Gospodnje, a vi sami sebe izlažete opasnosti.
Poglavlje 48. Vratimo se vršenju bratske ljubavi
Prekinimo zato što prije s takvim stanjem.
Padnimo pred Gospodina i sa suzama ga molimo da nam se milosrdno ponovno prikloni te nas vrati našemu prijašnjemu, doličnom i svetom življenju u bratskoj ljubavi.
Jer to su vrata pravednosti, otvorena za postizanje života, kao što je napisano:
„Otvorite mi vrata pravednosti;
kroz njih ću ući
i hvaliti Gospodina.Ovo su vrata Gospodnja;
kroz njih će pravednici ući.”
Premda su otvorena mnoga vrata, vrata pravednosti upravo su ona vrata koja su u Kristu.
Blaženi su svi koji su kroz njih ušli i usmjerili svoj put u svetosti i pravednosti, čineći sve bez nereda.
Neka je čovjek vjeran; neka bude snažan u izlaganju znanja; neka bude mudar u prosuđivanju riječi i čist u svim svojim djelima.
Ipak, što se više čini da je u tome uzvišeniji od drugih, to više mora biti ponizna duha i tražiti zajedničko dobro sviju, a ne samo vlastitu korist.
Poglavlje 49. Pohvala ljubavi
Tko posjeduje ljubav u Kristu, neka vrši Kristove zapovijedi.
Tko može opisati blaženu vezu Božje ljubavi? Koji je čovjek sposoban dostojno iskazati izvrsnost njezine ljepote?
Neizreciva je visina do koje nas ljubav uzdiže.
Ljubav nas sjedinjuje s Bogom.
Ljubav pokriva mnoštvo grijeha.
Ljubav sve podnosi i u svemu je strpljiva.
U ljubavi nema ničega nečasnog niti oholog.
Ljubav ne dopušta raskole. Ljubav ne izaziva pobune. Ljubav sve čini u slozi.
Po ljubavi su svi Božji izabranici postali savršeni. Bez ljubavi ništa nije ugodno Bogu.
U ljubavi nas je Gospodin primio k sebi.
Zbog ljubavi koju je imao prema nama Isus Krist, Gospodin naš, Božjom je voljom dao svoju krv za nas, svoje tijelo za naše tijelo i svoju dušu za naše duše.
Poglavlje 50. Molimo da budemo smatrani dostojnima ljubavi
Vidite, ljubljeni, koliko je ljubav velika i čudesna te kako se njezino savršenstvo ne može izraziti.
Tko je dostojan da se u njoj nađe osim onih koje je Bog udostojao toga dara?
Molimo se, dakle, i išćimo od njegova milosrđa da besprijekorno živimo u ljubavi, oslobođeni svake ljudske pristranosti prema pojedincima.
Svi naraštaji od Adama do današnjega dana prošli su, ali oni koji su Božjom milošću postali savršeni u ljubavi sada posjeduju mjesto među pobožnima i bit će objavljeni pri očitovanju Kristova kraljevstva.
Jer napisano je:
„Uđite nakratko u svoje skrovite odaje
dok ne prođu moja srdžba i gnjev.Tada ću se spomenuti povoljnoga dana
Izaija 26,20Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe.
i podignuti vas iz vaših grobova.”
Blaženi smo, ljubljeni, budemo li Božje zapovijedi čuvali u skladu ljubavi, kako bi nam po ljubavi bili oprošteni grijesi.
Jer napisano je:
„Blaženi su oni kojima su prijestupi oprošteni
i kojima su grijesi pokriveni.Blažen je čovjek kojemu Gospodin neće uračunati grijeh
i u čijim ustima nema prijevare.”
Ovo blaženstvo pripada onima koje je Bog izabrao po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.
Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 51. Neka sudionici u svađi priznaju svoje grijehe
Molimo, dakle, oproštenje za sve prijestupe koje smo počinili po bilo kakvu nagovoru protivnika.
Oni koji su bili predvodnici pobune i nesloge moraju imati na umu zajedničku nadu.
Jer oni koji žive u strahu i ljubavi radije će sami podnijeti patnju nego dopustiti da njihovi bližnji trpe. Radije će sami prihvatiti krivnju nego dopustiti da bude narušena sloga koja nam je tako dobro i pobožno predana.
Bolje je da čovjek prizna svoje prijestupe nego da otvrdne svoje srce, kao što su otvrdnula srca onih koji su podigli pobunu protiv Mojsija, Božjega sluge, i čija je osuda svima postala očita.
Jer živi su sišli u Podzemlje i smrt ih je progutala.
Faraon sa svojom vojskom, svi egipatski knezovi te bojna kola s njihovim konjanicima potonuli su u dubine Crvenoga mora i poginuli. (Izlazak 14)
To se nije dogodilo ni zbog čega drugoga nego zato što su njihova bezumna srca otvrdnula, premda je Mojsije, Božji sluga, učinio tolike znakove i čudesa u egipatskoj zemlji.
Poglavlje 52. Takvo je priznanje ugodno Bogu
Gospodinu, braćo, ništa nije potrebno. On ni od koga ne traži ništa osim da mu ispovjedi svoje grijehe.
Jer izabrani David govori:
„Ispovijedat ću se Gospodinu
i to će mu biti milije
nego mladi junac s rogovima i papcima.Neka to vide siromasi
i neka se obraduju.”
I ponovno kaže:
„Prinesi Bogu žrtvu hvale
i ispuni Svevišnjemu svoje zavjete.Zazovi me u dan nevolje;
ja ću te izbaviti,
a ti ćeš me proslaviti.”
Jer žrtva je Bogu skrušen duh.
Poglavlje 53. Mojsijeva ljubav prema njegovu narodu
Razumijete, ljubljeni - dobro razumijete sveta Pisma i veoma ste revno istraživali Božje objave.
Prisjetite se, dakle, ovih događaja.
Kada je Mojsije uzašao na goru i ondje proveo četrdeset dana i četrdeset noći u postu i poniznosti, Gospodin mu je rekao:
„Mojsije, Mojsije, brzo siđi odavde, jer je tvoj narod, koji si izveo iz egipatske zemlje, počinio bezakonje.
Brzo su skrenuli s puta kojim sam im zapovjedio hoditi i načinili su sebi lijevane likove.”
Gospodin mu je zatim rekao:
„Već sam ti jednom i ponovno govorio: vidio sam ovaj narod i gle, to je narod tvrde šije.
Dopusti mi da ih uništim i izbrišem njihovo ime ispod neba, a od tebe ću učiniti velik i čudesan narod, mnogo brojniji od ovoga.”
Ali Mojsije reče:
„Daleko to bilo od tebe, Gospodine! Oprosti grijeh ovomu narodu; a ako nećeš, izbriši i mene iz knjige živih.”
Izlazak 32,32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.”
O čudesne ljubavi! O nenadmašiva savršenstva!
Sluga slobodno govori svojemu Gospodaru i moli oproštenje za narod, ili pak traži da i sam propadne zajedno s njime.
Poglavlje 54. Onaj koji je pun ljubavi pretrpjet će svaki gubitak kako bi se Crkvi vratio mir
Tko je, dakle, među vama plemenita duha? Tko je milosrdan? Tko je pun ljubavi?
Neka kaže:
„Ako su zbog mene nastali pobuna, nesloga i raskoli, otići ću. Poći ću kamo god želite i učinit ću što god većina zapovjedi, samo neka Kristovo stado živi u miru s prezbiterima koji su nad njime postavljeni.”
Onaj koji tako postupi zadobit će veliku slavu u Gospodinu i svako će ga mjesto primiti.
Jer:
„Gospodnja je zemlja
i sva njezina punina.”
Oni koji žive pobožnim životom zbog kojega se nikada neće pokajati činili su takve stvari i uvijek će ih činiti.
Poglavlje 55. Primjeri takve ljubavi
Navedimo nekoliko primjera iz života pogana.
Mnogi su se kraljevi i knezovi u vrijeme pošasti, nakon što su primili proročki odgovor, dragovoljno predali smrti kako bi vlastitom krvlju izbavili svoje sugrađane od propasti.
Mnogi su napustili vlastite gradove kako bi u njima prestala pobuna.
Poznajemo mnoge među nama koji su se dragovoljno predali u okove kako bi otkupili druge.
Mnogi su se također predali u ropstvo kako bi novcem dobivenim za sebe pribavili hranu drugima.
I mnoge su žene, ojačane Božjom milošću, izvršile brojna junačka djela.
Blažena Judita, kada je njezin grad bio pod opsadom, zatražila je od starješina dopuštenje da iziđe u tabor tuđinaca.
Izložila se opasnosti i izišla zbog ljubavi prema svojoj domovini i opsjednutomu narodu, a Gospodin je Holoferna predao u ruke jedne žene. (Judita 8,30Ali puk trpi užasno od žeđe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obećali i da se zakunemo zakletvom koje nećemo prekršiti.)
I Estera, savršena u vjeri, izložila se ništa manjoj opasnosti kako bi izbavila dvanaest izraelskih plemena od prijeteće propasti.
Postom i poniznošću molila je vječnoga Boga, koji sve vidi. On je pogledao poniznost njezina duha i izbavio narod radi kojega se izložila pogibelji.
Poglavlje 56. Opominjimo i ispravljajmo jedni druge
Molimo se i za one koji su pali u kakav grijeh, da im budu darovane blagost i poniznost kako bi se podložili ne nama, nego Božjoj volji.
Tako će ih se među nama plodonosno i savršeno spominjati sa suosjećanjem, kako u našim molitvama Bogu tako i kada o njima govorimo svetima.
Prihvatimo ukor, ljubljeni, i neka se nitko zbog njega ne srdi.
Opomene kojima jedni druge upozoravamo dobre su i veoma korisne, jer nas sjedinjuju s Božjom voljom.
Sveta Riječ govori:
„Gospodin me teško kaznio,
ali me smrti nije predao.”
I ponovno:
„Jer koga Gospodin ljubi,
onoga odgaja
i šiba svakoga sina kojega prima.”
Također kaže:
„Neka me pravednik u milosrđu kazni
i neka me ukori,
ali neka ulje grešnika
ne pomazuje moje glave.”
I ponovno:
„Blažen je čovjek kojega Bog kori;
stoga ne odbacuj opomenu Svemogućega.Jer on zadaje bol, ali je ponovno liječi;
on ranjava, ali njegove ruke iscjeljuju.Iz šest će te nevolja izbaviti,
a u sedmoj te zlo neće dotaknuti.U gladi će te spasiti od smrti,
a u ratu od vlasti mača.Od biča jezika sakrit će te
i nećeš se bojati kada dođe nesreća.Smijat ćeš se nepravdi i bezbožniku
i nećeš se bojati zvijeri zemaljskih.Jer će zvijeri poljske živjeti u miru s tobom.
Tada ćeš znati da tvoj dom uživa mir
i da prebivalištu tvojega šatora ništa ne nedostaje.Znat ćeš da će tvoje potomstvo biti brojno,
a tvoja djeca poput trave zemaljske.U grob ćeš sići poput zrela žita
Job 5,17 - 26Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
koje se žanje u svoje vrijeme
ili poput snopa sabrana na gumnu
u pravi čas.”
Vidite, ljubljeni, da je zaštita darovana onima koje Gospodin odgaja. Budući da je Bog dobar, ispravlja nas kako bismo njegovom svetom kaznom bili poučeni.
Poglavlje 57. Neka se začetnici pobune podlože
Vi, dakle, koji ste položili temelje ovoj pobuni, podložite se prezbiterima i prihvatite ukor radi pokajanja, prignuvši koljena svojih srdaca.
Naučite se podložnosti i odbacite oholu i drsku samouvjerenost svojega jezika.
Bolje je da zauzimate skromno, ali časno mjesto u Kristovu stadu nego da, visoko se uzvisujući, budete izbačeni iz nade njegova naroda.
Jer ovako govori svekreposna Mudrost:
„Evo, izlit ću vam riječi svojega Duha
i poučit ću vas svojemu govoru.Budući da sam zvala, a vi niste slušali;
pružala sam svoje riječi,
ali vi niste marili;prezirali ste moje savjete
i niste prihvaćali moje ukore,i ja ću se smijati vašoj propasti
i radovati se kada vas zadesi pogibao;kada vas iznenada obuzme smetenost,
kada propast dođe poput oluje
i kada vas snađu nevolja i tjeskoba.Tada će me zazivati,
ali ih neću uslišiti.Zli će me tražiti,
ali me neće pronaći,jer su mrzili mudrost
i nisu izabrali strah Gospodnji.Nisu htjeli poslušati moje savjete
i prezreli su sve moje ukore.Zato će jesti plodove svojega puta
i nasititi se vlastitom bezbožnošću.Zbog nepravdi koje su činili nejakima
bit će pobijeni,
a istraga će bezbožnicima donijeti smrt.Ali onaj koji mene sluša
Izreke 1,22 - 33“Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
počivat će u nadi
i živjeti bez straha od ikakva zla.”
Poglavlje 58. Podložnost prethodi spasenju
Bježimo, dakle, od prijetećih opomena koje je Mudrost izrekla neposlušnima i podložimo se Božjemu presvetom i slavnom imenu, kako bismo svoje pouzdanje položili u najsvetije ime njegova veličanstva.
Prihvatite naš savjet i nećete požaliti.
Jer kao što živi Bog, kao što živi Gospodin Isus Krist i Duh Sveti - vjera i nada izabranika - tako će onaj koji je u poniznosti duha, ustrajnoj blagosti i bez kolebanja vršio odredbe i zapovijedi koje je Bog dao zadobiti mjesto i ime među onima koji se spašavaju po Isusu Kristu.
Po njemu neka je Bogu slava u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 59. Upozorenje protiv neposlušnosti. Molitva
Ne posluša li tko riječi koje je Bog po nama izgovorio, neka zna da će se zaplesti u prijestup i izložiti ozbiljnoj opasnosti.
Mi ćemo, međutim, biti nedužni za taj grijeh te ćemo ustrajno u molitvi i prošnji tražiti da Stvoritelj svega po svojemu ljubljenom Sinu Isusu Kristu sačuva netaknutim određeni broj svojih izabranika u cijelome svijetu.
Po njemu nas je pozvao iz tame u svjetlost, iz neznanja u spoznaju slave svojega imena.
Naša se nada oslanja na tvoje ime, koje je počelo svega stvorenja.
Otvorio si oči naših srdaca kako bismo spoznali tebe, koji si jedini Najviši među najvišima i Svet među svetima; (Izaija 57,15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: “U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.)
koji ponižavaš oholost uznositih; (Izaija 13,11Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.)
koji uništavaš naume narodâ;
koji ponizne uzvisuješ, a uzvišene ponižavaš;
koji obogaćuješ i osiromašuješ; (1. Samuelova 2,7Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.)
koji usmrćuješ i oživljuješ; (Ponovljeni zakon 32,39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).)
jedini Dobročinitelju duhova i Bože svakoga tijela;
koji promatraš bezdane i vidiš ljudska djela;
Pomoćniče onih koji su u opasnosti i Spasitelju onih koji su izgubili nadu;
Stvoritelju i Čuvaru svakoga duha;
koji umnožavaš narode na zemlji i između svih si izabrao one koji te ljube po Isusu Kristu, svojemu ljubljenom Sinu, po kojemu si nas poučio, posvetio i počastio.
Molimo te, Gospodine, budi nam pomoć i zaštita.
Spasi one među nama koji su u nevolji.
Smiluj se poniznima.
Podigni pale.
Pohitaj u pomoć potrebitima.
Izliječi bolesne.
Vrati zalutale iz svojega naroda.
Nasiti gladne.
Otkupi naše sužnje.
Podigni slabe.
Utješi malodušne.
Neka svi narodi spoznaju da si ti jedini Bog, da je Isus Krist tvoj Sin te da smo mi tvoj narod i ovce tvoje paše.
Poglavlje 60. Nastavak molitve
Djelima svojih ruku očitovao si trajni poredak svijeta.
Ti si, Gospodine, stvorio zemlju na kojoj prebivamo.
Vjeran si u svim naraštajima, pravedan u svojim sudovima, čudesan u snazi i veličanstvu.
Mudrošću si sve stvorio, a razumom učvrstio ono što je načinjeno.
Dobar si prema onima koji se spašavaju i vjeran prema onima koji se u tebe uzdaju.
Milosrdni i samilosni Bože, oprosti nam naša bezakonja, krivnje, prijestupe i sagrešenja.
Ne uračunavaj svaki grijeh svojim slugama i službenicama, nego nas očisti čistoćom svoje istine.
Upravljaj našim koracima kako bismo hodili u svetosti srca i činili ono što je dobro i ugodno pred tobom i pred našim vladarima.
Da, Gospodine, neka tvoje lice zasja nad nama na dobro i u miru, kako bismo bili zaštićeni tvojom silnom rukom i izbavljeni od svakoga grijeha tvojom uzdignutom mišicom.
Izbavi nas od onih koji nas nepravedno mrze.
Daruj slogu i mir nama i svima koji prebivaju na zemlji, kao što si ih darovao našim ocima kada su te zazivali u vjeri i istini, podložni tvojemu svemogućem i nadasve uzvišenom imenu.
Poglavlje 61. Nastavak molitve - za vladare i upravitelje
Našim vladarima i upraviteljima na zemlji ti si, Gospodine, svojom slavnom i neizrecivom moći dao vlast vladanja, kako bismo spoznali slavu i čast koju si im ti udijelio i bili im podložni, ni u čemu se ne protiveći tvojoj volji.
Daruj im, Gospodine, zdravlje, mir, slogu i postojanost kako bi vlast koju si im povjerio izvršavali bez prijestupa.
Jer ti, nebeski Gospodaru i vječni Kralju, sinovima ljudskim daješ slavu, čast i vlast nad onime što je na zemlji.
Ti, Gospodine, upravljaj njihovim odlukama prema onome što je dobro i ugodno u tvojim očima, kako bi vlast koju si im dao izvršavali pobožno, u miru i blagosti, te te pronašli milostivim.
Tebe, koji jedini možeš učiniti sve to i među nama ostvariti još obilnija dobra, hvalimo po Velikom svećeniku i Čuvaru naših duša, Isusu Kristu.
Po njemu neka su ti slava i veličanstvo sada, iz naraštaja u naraštaj i u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 62. Sažetak i zaključna pouka o pobožnosti
O onome što pripada našemu vjerskom životu i što je najkorisnije za čestit život onih koji žele hoditi pobožnim i pravednim putem dovoljno smo vam opširno pisali, ljudi i braćo.
Dotaknuli smo se svakoga pitanja o vjeri, pokajanju, istinskoj ljubavi, uzdržljivosti, trijeznosti i strpljivosti.
Podsjetili smo vas da u pravednosti, istini i strpljivosti svetim životom trebate ugađati svemogućemu Bogu, jednodušni, ne pamteći zlo, nego živeći u ljubavi i miru te postojanoj blagosti.
Tako su i naši prije spomenuti oci pronašli milost zbog poniznosti svojih misli prema Ocu, Bogu i Stvoritelju, kao i prema svim ljudima.
Na sve smo vas to podsjetili s još većom radošću jer smo bili uvjereni da pišemo ljudima koji su vjerni i nadasve ugledni te koji su duboko proniknuli u objave Božje pouke.
Poglavlje 63. Poticaj. Poslanica poslana po posebnim glasnicima
Pravo je, dakle, približiti se tolikim dobrim primjerima, prignuti vrat i izvršiti svoju dužnost poslušnosti kako bismo, neuznemiravani ispraznom pobunom, potpuno besprijekorni dosegli cilj koji nam je u istini postavljen.
Pružit ćete nam radost i veselje poslušate li riječi koje smo vam napisali te po Duhu Svetome iz korijena iščupate bezakoni gnjev svoje ljubomore, u skladu s molitvom za mir i jedinstvo koju smo iznijeli u ovoj poslanici.
Poslali smo vam vjerne i razborite ljude, čiji je život među nama od mladosti do starosti bio besprijekoran. Oni će biti svjedoci između vas i nas.
Učinili smo to kako biste znali da je sva naša briga bila i ostaje usmjerena na to da se među vama što prije uspostavi mir.
Poglavlje 64. Blagoslovi koji se ištu za sve koji zazivaju Boga
Neka Bog, koji sve vidi, Vladar svih duhova i Gospodar svakoga tijela, koji je izabrao Gospodina našega Isusa Krista, a po njemu i nas da budemo njegov osobiti narod, svakoj duši koja zaziva njegovo slavno i sveto ime daruje vjeru, strah, mir, strpljivost, dugotrpnost, samosvladavanje, čistoću i trijeznost kako bi bila ugodna njegovu imenu.
Neka to daruje po našemu Velikom svećeniku i Zaštitniku Isusu Kristu, po kojemu neka su mu slava, veličanstvo, moć i čast sada i u vijeke vjekova. Amen.
Poglavlje 65. Korinćani se pozivaju da brzo jave kako je mir ponovno uspostavljen. Završni blagoslov
Brzo nam u miru i radosti pošaljite natrag naše glasnike koji su došli k vama: Klaudija Efeba, Valerija Bitona i Fortunata.
Neka nam što prije donesu vijest o miru i slozi koje među vama tako usrdno želimo i za kojima čeznemo, kako bismo se mogli što prije radovati ponovno uspostavljenom dobrom poretku među vama.
Milost Gospodina našega Isusa Krista neka bude s vama i sa svima koji su posvuda po njemu pozvani od Boga.
Po njemu neka su Bogu slava, čast, moć, veličanstvo i vječna vlast od vijeka do vijeka. Amen.
Preveo i uredio: Ivan Jugović 2026.