OPOBIJANJE JEDNE NOVE UNITARIJANSKE LAŽI
Dolazim do posljednjeg dijela u seriji: ISUSOV BOG, 2. DIO.
PAVAO
U ovom dijelu raspravljat ću o Pavlovoj kristologiji kako bih pokazao da je taj sveti sluga uskrsnuloga Krista tvrdio kako je Isus utjelovljeni Jahve, baš kao što je to učinio i Ivan.
Za početak, znamo da je Pavao jasno dao do znanja kako je Isus i dalje čovjek na nebu, premda proslavljeni:
„Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.” Filipljanima 3,20-21Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista:
„Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo,” 1 Timoteju 2,5-6Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus,
Istodobno, međutim, on je također tvrdio da je uskrsli Krist Bog u apsolutnom smislu, tj. on nije samo Božansko biće nego je veliki Bog i Spasitelj svih vjernika.
Iznosim neke od stihova u kojima ovaj sveti sluga Kristov prepoznaje Sina kao Boga u apsolutnom smislu.
TITU 2,13-14
„iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista (tou megalou theou kai soteros hemon ‘Iesou Christou), koji je sebe dao za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi narod kao svoju baštinu, revan u dobrim djelima.”
Grčki jezik rabi određenu gramatičku konstrukciju koja posve jasno potvrđuje da se Krista naziva velikim Bogom, kako objašnjava sljedeća tekstualna bilješka:
tn Izrazi „Bog i Spasitelj” obojica se odnose na istu osobu, Isusa Krista. Ovo je jedna od najjasnijih izjava u Novom zavjetu o božanstvu Krista. Konstrukcija u grčkom jeziku poznata je kao pravilo Granvillea Sharpa, nazvana po engleskom filantropu i lingvistu koji je prvi jasno formulirao to pravilo 1798. godine. Sharp je istaknuo da u konstrukciji član-imenica-καί-imenica (gdje je καί [kai] = „i”), kada su dvije imenice u jednini, opće i označavaju osobe (tj. nisu vlastita imena), one uvijek imaju istu referencu. Primjeri poput „prijatelj i brat”, „Bog i Otac” itd. obiluju u Novom zavjetu kako bi dokazali Sharpovu poantu. Jedino je pitanje mogu li se izrazi poput „Bog” i „Spasitelj” smatrati općim imenicama za razliku od vlastitih imena. Sharp i drugi koji su uslijedili (poput T. F. Middletona u njegovom remek-djelu The Doctrine of the Greek Article) dokazali su da je vlastito ime u grčkom ono koje se ne može staviti u množinu. Budući da su se i „Bog” (θεός, theos) i „Spasitelj” (σωτήρ, sōtēr) povremeno nalazili u množini, oni ne predstavljaju vlastita imena i stoga odgovaraju Sharpovu pravilu. Iako je bilo 200 godina pokušaja da se obori Sharpovo pravilo, svi su pokušaji bili uzaludni. Sharpovo pravilo ostaje opravdano nakon što se sva prašina slegla. Za više informacija o Sharpovu pravilu vidi ExSyn 270-78, osobito 276. Vidi također 2 Pt 1,1Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. i Jd 4.
(NET Bible https://netbible.org/bible/Titus+2; isticanje moje)
Uvaženi evangelički teolog i pisac Robert M. Bowman Jr. slaže se s tim:
7. Titu 2,13iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.. Gramatički i kontekstualno, ovo je jedan od najjačih dokaznih tekstova za božanstvo Krista. Sharpovo prvo pravilo, kada se ispravno shvati, dokazuje da bi se tekst trebao prevesti „naš veliki Bog i Spasitelj” (usp. istu konstrukciju u Lk 20,37“A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.; Otk 1,6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! i mnogim drugim ulomcima). Također imajte na umu da Pavao uvijek rabi riječ „očitovanje” („pojavak”) za Krista: 2 Sol 2,8Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga -; 1 Tim 6,14čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista.; 2 Tim 1,10a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju; 4,1. 8. Gledište da Pavao želi reći kako je Isus Krist „slava velikoga Boga i Spasitelja” ima nekoliko poteškoća. Na primjer, tumačiti „Spasitelja” kao nekoga tko nije „Isus Krist” u ovom je kontekstu nespretno i nevjerojatno. Takva alternativna objašnjenja nikada se ne bi razmatrala da je Pavao napisao „pojavak slave velikoga našega Boga i Spasitelja Isusa Krista”. Stoga je temeljni problem pretpostavka da Pavao nije mogao nazvati Isusa Bogom.
(Bowman, The Biblical Basis of the Doctrine of the Trinity, IV. Sin, Isus Krist, jest Bog.; isticanje moje)
Hebrejska Biblija izričito jasno govori da nema drugoga velikoga Boga osim jedne istinske Božanske osobe, Jahvea:
„Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik (ho megas), jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi;” Ponovljeni zakon 10,17Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi;
„A sada, o Bože naš, veliki (ho megas) Bože, jaki i strašni, koji čuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, svećenike i proroke naše, očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.” Nehemija 9,32A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji čuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, svećenike i proroke naše, očeve naše i sav narod tvoj od…
„Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje. Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog.” Psalam 86,8-10Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.
Usporedite grčki prijevod spomenutoga teksta:
„Jer ti si velik (megas) i činiš čudesa: ti si jedini [i] veliki Bog (ho theos monos ho megas).” Psalam 85,10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj. LXX
DJELA 20,28
„Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju (ten ekklesian tou theou) koju on steče svojom krvlju.”
Zapanjujuće, većina grčkih svjedoka zapravo čita: Crkvu Gospodina i Boga:
„Pazite dakle na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete zajednicu Gospodina i Boga (ten ekklesian tou kyriou kai tou theou) koju steče svojom krvlju.” WEB
Pavlove su riječi izuzetno slične Tominu priznanju kada je ovaj vidio uskrsnuloga Krista kako se pojavljuje pred njim u njegovu proslavljenom tjelesnom tijelu:
„Toma odgovori Isusu: ’Gospodin moj i Bog moj (ho kyrios mou kai ho theos mou)!’ Isus mu reče: ’Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.’” Common English Bible (CEB)
Da Pavao opisuje Isusa kao Boga koji je prolio svoju krv da otkupi narod kao svoje vlasništvo, jasno je iz samih inačica, kako objašnjava Rob Bowman:
5. Dj 20,28“Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.”: „Crkvu Božju koju steče krvlju svojom“. Čitanja s varijantama (npr. „Crkvu Gospodnju“) pokazuju da se izvorne riječi shvaćalo u značenju „krvlju svojom“a ne „krvlju svojega [Sina]“ (budući da inače nitko ne bi pomislio to mijenjati). (Čini se da nitko nije pomislio tumačiti tekst u značenju „krvlju svojega“ sve do otprilike prije stotinu godina.) Stoga su svi drugi prijevodi pokušaji da se izbjegne zapanjujuća jasnoća i značenje ovoga retka.
(Bowman, The Biblical Basis of the Doctrine of the Trinity; isticanje moje)
Bowman dalje pokazuje kako su „krvlju svojom“ čitali crkveni pisci i biblijski učenjaci prvih osam stoljeća:
„Iako većina suvremenih engleskih prijevoda donosi posljednji dio ovoga retka na isti način kao i NASB (ESV, NIV, NKJV, HCSB i drugi), mnogi se znanstvenici i komentatori posljednjih desetljeća priklanjaju prijevodu koji se nalazi u NRSV-u (kao i u REB-u). Nema sumnje koji je razlog za takvu sklonost: oni koji osporavaju uobičajeni prijevod smatraju jezik kojim se izražava ideja da Bog ima „krv” teškim, ako ne i nemogućim za prihvatiti.
„Mala lekcija iz gramatike neizbježna je kako bi se razumio problem s tumačenjem NRSV-a. Sporne riječi koje se obično prevode kao „vlastitom krvlju”, ali u NRSV-u kao „krvlju vlastitoga Sina”, jesu tou haimatos tou idiou (doslovno, „krv, njegova-vlastita”). Rijec idiou („vlastiti”) jest pridjev za koji bismo normalno shvatili da opisuje imenicu haimatos („krv”). Red riječi ovdje, gdje pridjev slijedi iza imenice s drugim članom između njih, posve je normalan i uobičajen u grčkom jeziku. Drugi primjer ove konstrukcije pojavljuje se u istom ovom retku: „Duh Sveti” (to pneuma to hagion, doslovno, „Duh, Sveti”). Sve do druge polovice devetnaestog stoljeća nitko nije predložio da riječi o kojima je ovdje riječ ne znače „vlastitom krvlju.”
„Temelj za alternativni prijevod „krvlju vlastitoga Sina” jest u tome što grčki jezik može koristiti pridjeve kao da su imenice (tehnički se naziv nalazi u supstantivnoj uporabi). Mnogi suvremeni znanstvenici tvrde da je tou idiou takva imenička uporaba pridjeva, te stoga znači „svoga Vlastitoga”, što se može usporediti s uporabom pridjeva „Ljubljeni” (Ef 1,6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome) kao svojevrsnog izraza naklonosti.
„Ovo reinterpretiranje teksta gramatički je moguće i teško ga je potpuno opovrgnuti, ali to jedva da je najprirodnije shvaćanje. Kao što smo spomenuli, prošlo je osamnaest stoljeća prije nego što je se bilo tko toga sjetio. Novi zavjet nigdje ne naziva Isusa „njegovim Vlastitim” (ho idios), niti je taj izraz ikada u ranoj Crkvi preuzet kao naziv za Isusa. Supstantivna uporaba izraza ho idios (ili bilo koje gramatičke varijacije, kao što je ton idion) zapravo je rijetka u Novom zavjetu, a u jednini se pojavljuje samo jednom, i to čak ne u smislu upućivanja na određenu osobu (Iv 15,19Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.). S druge strane, ho idios funkcionira kao pridjev koji slijedi iza imenice, baš kao u Dj 20,28“Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.”, u nekoliko novozavjetnih tekstova (Iv 1,41On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” - što znači “Krist - Pomazanik”.; 5,43; 7,18; Dj 1,25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.”).
„Skloni smo složiti se s Nigelom Turnerom, znanstvenikom grčke gramatike dvadesetog stoljeća, koji je alternativni prijevod Djela 20,28“Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.” nazvao „teološkom dosjetkom koja nameće umišljene razlike u spontanu tvrdnju, i to nije prirodan način tumačenja grčkog jezika.” Kako je katolički znanstvenik Charles DeVine komentirao prije šezdeset godina, ovo nije ništa drugo nego pokušaj „da se po svaku cijenu izbjegne puna snaga izraza „sama Božja krv.””
(Bowman & J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case For The Deity of Christ [Kregel Publications, 2007], Part 3: Name Above All Names: Jesus Shares the Names of God, Chapter 12. Immanuel: God With Us, str. 145-146; isticanje moje)(1)
I:
30. Prvi znanstvenici koji su predložili alternativni prijevod „krv njegova vlastitoga” čine se J. A. Bengel i F. J. A. Hort; vidi Harris, Jesus as God, 139; i Charles F. DeVine, „The ‘Blood of God’ in Acts 20:28“Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.”” CBQ 9 (1947): 405.
(Isto, str. 330-331)
RIMLJANIMA 9,5
Sljedeći redak još je jedan primjer u kojem blaženi Apostol slavi uskrnulog Krista kao Boga u apsolutnom smislu:
„od kojih su oci i od kojih je, što se tiče tijela, Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vijeke. Amen.” NKJV
I gramatika i kontekst odlučno upućuju na to da se Isusa opisuje kao Boga koji kraljuje nad svime i koji je vječno blagoslovljen ili hvaljen.
Sljedeći evangelički prevoditelji i znanstvenici sažimaju razloge zbog kojih je većina biblijskih egzegeta i gramatičara uvjerena da je ovo još jedan redak koji uzvisuje Krista kao Boga:
tn Ili „Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vijeke”, ili „Mesija. Neka Bog koji je iznad svega bude blagoslovljen u vijeke!” ili „Mesija koji je iznad svega. Neka Bog bude blagoslovljen u vijeke!” Poteškoća s prijevodom ovdje nije tekstualno-kritičke naravi, već je problem interpunkcije. Budući da je žanr ovih uvodnih stihova Poslanice Rimljanima tužaljka, vjerojatno je najbolje ovo shvatiti kao potvrdu Kristova božanstva (kako tekst prevodi). Iako su drugi prijevodi mogući, vidjeti izraz hvale Bogu na kraju ovoga odlomka čini se čudno izvan mjesta. Ali za Pavla da svoju tužaljku dovede do vrhunca (to jest, njegova rodbina odbacila je Boga došloga u tijelu), produbljujući time svoju tjeskobu, sasvim je prikladno. To je također podržano gramatički i stilski: Izraz ὁ ὢν (ho ōn, „onaj koji jest”) najprirodnije se shvaća kao izraz koji modificira nešto u prethodnom kontekstu, a Pavlove doksologije uvijek su usko povezane s prethodnim kontekstom. Za detaljno proučavanje ovoga retka vidi B. M. Metzger, „The Punctuation of Rim 9,5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.” Christ and the Spirit in the New Testament, 95-112; i M. J. Harris, Jesus as God, 144-72.
(NET Bible https://netbible.org/bible/Romans+9; isticanje moje)
I:
Rimjanima 9,5 je još jedna očita potvrda Isusa kao Boga koja se može prevoditi na različite načine. Razmotrite sljedeće prijevode:
. . . čiji su oci, i od kojih je Krist po tijelu, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vijeke. Amen. (NASB)
. . . kojima pripadaju praoci i od kojih je Krist [proizišao] po tijelu: Bog, koji je nad svima, [bio] blagoslovljen u vijeke. Amen. (NWT)
Prema prijevodu NASB i većini novijih važnijih engleskih prijevoda, Pavao Krista naziva “Bogom”, dok u prijevodu NWT i nekim drugim (uglavnom starijim) prijevodima to ne čini. U drugim tekstovima koji navodno Isusa nazivaju “Bogom”, susreli smo se s raznim tekstualnim i prevodilačkim raspravama. Ovdje se razlika svodi na interpunkciju.
Ako redak rastavimo na retke i prevedemo ga od riječi do riječi redom bez interpunkcije, to će nam pomoći da vidimo u čemu su problemi:
a. čiji [su] oci
b. i od kojih [je] Krist po tijelu
c. onaj koji je iznad svega
d. Bog blagoslovljen u vijeke amen
Jednostavno rečeno, glavne mogućnosti35 za interpunkciju retka svode se na tri: (1) Staviti točku na kraj retka b, tako da retci c i d čine zasebnu rečenicu. To bi značilo da redak ne kaže da je Krist „iznad svega“ niti da je Bog.36 (2) Staviti točku na kraj retka c, tako da redak d bude zasebna rečenica. To bi značilo da redak kaže kako je Krist „iznad svega“ali ga ne naziva Bogom.37 (3) Sva četiri retka smatrati dijelom iste rečenice (koja može početi u 3. retku). To bi značilo da redak kaže kako je Krist „iznad svega“ i ujedno ga naziva Bogom.38
Dvije činjenice navode većinu prevoditelja da odaberu treću mogućnost. Kao prvo, gramatički, izraz „koji je iznad svega“ najprirodnije dopunjuje „Krista“ u prethodnom dijelu retka: „i od kojih je Krist po tijelu, onaj koji je iznad svega“ (doslovni prijevod). Osim toga, izraz „koji jest“ ili „onaj koji jest“ (ho on) gramatički se slaže s „Kristom“ (ho Christos), što čitatelja navodi na shvaćanje da izraz „koji je iznad svega“ nastavlja govoriti nešto o Kristu. Pavlova formulacija ovdje uvelike sliči sličnom izljevu hvale upućenom Bogu Ocu u drugoj Pavlovoj poslanici: „Bog i Otac Gospodina Isusa zna, onaj koji jest [ho on] blagoslovljen u vijeke, da ne lažem“ (2 Kor 11,31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem., prijevod autora). To znači da je treći redak Rimjanima 9,5 vrlo vjerojatno dio rečenice koja počinje u 3. retku. Misao da je Mesija „iznad svega“ zasigurno je u skladu s Pavlovim naukom; zapravo, ta se ideja ponavlja samo jedno poglavlje kasnije (Rim 10,12Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.).
Druga je činjenica položaj riječi za „blagoslovljen“ (eulogetos), koja u grčkom dolazi nakon riječi za „Bog“ (theos). U biblijskim doksologijama koje stoje kao zasebne rečenice i koriste riječ blagoslovljen, ona uvijek prethodi božanskom imenu ili tituli (Bog, JHWH, itd.) u rečenici. Evo nekoliko tipičnih primjera.
Blagoslovljen budi Bog . . . (Psalmi 66,20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!; 68,35)
Blagoslovljen budi Gospodin . . . (Izl 18,10“Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih”, reče Jitro.; Rut 4,14Onda žene rekoše Noemi: “Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodičio njegovo ime u Izraelu!; Psalmi 28,6Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj.; 31,21)
Blagoslovljen budi Gospodin u vijeke. (Ps 89,52s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.)
Blagoslovljen budi Gospodin, Bog Izraelov . . . (1 Sam 25,32David odgovori Abigajili: “Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!; Psalmi 41,13A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka.; 106,48; usp. Lk 1,68“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!)
Blagoslovljen budi Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista . . . (2 Kor 1,3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!; Ef 1,3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.; 1 Pt 1,3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,)
Činjenica da Rimjanima 9,5 ne slijedi ovaj standardni biblijski uzorak za doksologiju koja stoji kao zasebna rečenica (koji Pavao i sam koristi na drugim mjestima) čini prilično izvjesnim da je „Bog blagoslovljen u vijeke“ dio iste rečenice kao i prethodni retci. Pavao koristi ovu strukturu rečenice i na drugim mjestima u svojim spisima, uključujući i ranije u istoj poslanici.
Zamijenili su istinu Božju lažju te su častili i služili stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je [hos estin] blagoslovljen u vijeke! Amen. (Rim 1,25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.).
Bog i Otac Gospodina Isusa, Onaj koji jest [ho on] blagoslovljen u vijeke. . . . (2 Kor 11,31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. NASB)
Iz tih razloga možemo biti sasvim sigurni da Rimjanima 9,5 doista naziva Isusa „Bogom“.39 Ovaj tekst ima utoliko veće značenje kada uzmemo u obzir da je to najraniji spis Novoga zavjeta koji Isusa naziva „Bogom“ (koji datira oko 57. godine po. Kr., oko četvrt stoljeća nakon Isusove smrti i uskrsnuća).40 Štoviše, u Rimjanima 9,5 vidimo tri od pet elemenata o kojima raspravljamo u ovoj knjizi a koji se odnose na Isusovo božanstvo: on prima božansku čast vječne hvale; ima božansko ime „Bog“; dijeli Božje prijestolje, držeći najviši položaj vladanja nad svim stvorenjem.
(Bowman & Komoszewski, Putting Jesus in His Place, str. 146-148; isticanje moje)
Kao što su Bowman & nagovijestili, upravo sljedeće poglavlje dodatno potvrđuje da je Pavao opisivao Krista kao Boga:
„Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.“ Rim 10,9-13Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
Zapanjujuće, Apostol pripisuje Kristu sljedeći tekst Staroga zavjeta koji govori o prizivanju imena JHWH kako bi se postiglo spasenje:
„‘Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. … Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, a među preživjelima oni koje Jahve pozove.“ Jl 2,28-29, 32
Jedini način na koji je nadahnuti Apostol mogao opisati Krista kao upravo onog JHWH čije ime čovjek mora ispovjediti za spasenje jest taj da je doista vjerovao da je Isus utjelovljeni JHWH!
Pavao čak identificira Duh JHWH-a kao Duh i Boga Oca i Isusa Krista!
„A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.“ Rim 8,9-11A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama.
„A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!’“ Gal 4,4-6A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan
„Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,“ Fil 1,19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,
Još jednom, jedini način na koji monoteistički Židov poput Pavla može nazvati Duha Svetoga samim Duhom Krista Sina jest taj da je bio uvjeren kako je Isus doista Jahve Svemogući koji je postao čovjekom!
To me dovodi do mog posljednjeg primjera.
FILIPLJANIMA 2,5-11
Smatra se da je sljedeći odlomak pjesma ili himan koji je apostol uvrstio u svoju nadahnutu poslanicu. Znanstvenici datiraju ovu pjesmu/himan oko 40-ih godina po. Kr., unutar desetljeća od Isusova uskrsnuća:
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, tražeći se u obličju Božjem, sebi nije kao plijen smatrao jednakost s Bogom, nego je sam sebe oplijenio uzevši obličje sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjekom nalik, ponizio se, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime koje je iznad svakog imena, da se na ime Isusovo sagne svako koljeno nebesnika, zemaljnika i podzemljiha, i da svaki jezik prizna: ‚Isus Krist je Gospodin!‘, na slavu Boga Oca.“ New International Version (NIV)
Ova pjesma/himna ne samo da slavi predljudsko, božansko postojanje i utjelovljenje Kristovo, nego također navješćuje njegovo uzvišenje na razinu časti i štovanja koje Stari zavjet pripisuje Jahvi Svemogućem.
Zapravo, pjesma/himna čak aludira na sljedeći monoteistički odlomak:
„Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati“ Iz 45,21-23Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.
Izaija je prorokovao o vremenu u kojem će svi narodi častiti i slaviti Jahvu priznajući ga jedinim pravednim Bogom i Spasiteljem. Pa ipak, ovdje u Poslanici Filipljanima kršćani pripisuju ovo štovanje Isusu!
To znači da su unutar manje od desetljeća prvi kršćani (od kojih je većina bila židovskog podrijetla) već navješćivali da je Isus onaj Jahve Bog za kojega je Izaija prorekao da će ga slaviti i častiti svi narodi, štoviše, cijelo stvorenje!
„... No najupečatljiviji primjer za to svakako je Poslanica Filipljanima 2,10-11da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika., koja preuzima Izaiju 45,23-25 (koji izvorno navješćuje podložnost Bogu) kako bi prikazala eshatološko priznanje Isusa kao Kyriosa, ‘na slavu Boga Oca’.“
Kako je primijetio pokojni ugledni stručnjak za Novi zavjet Larry W. Hurtado:
„Ove primjene starozavjetnih odlomaka o Kyriosu na Isusa nose i pretpostavljaju uvjerenje da je on na neki dubok način izravno i jedinstveno povezan s Bogom. Na primjer, u Poslanici Filipljanima 2,9-11Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, Isusov status daruje Bog, koji ga je uzvisio i dao mu ‘ime iznad svakog imena’. Kreativno razumijevanje Izaije 45,23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati u ovim stihovima kao predviđanja univerzalnog priznanja Isusa kao Kyriosa pokazuje da primanje ovoga naslova mora biti grčki ekvivalent nošenju starozavjetnog Božjeg imena. Moramo primijetiti da se općenito smatra kako je Poslanica Filipljanima 2,6-11On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, Pavlova prilagodba kristološke himne koja je vjerojatno nastala mnogo prije poslanice u kojoj je sačuvana, i da Pavao ne osjeća potrebu to objašnjavati ili opravdavati. To još jednom znači da Pavao ovdje NIJE NAKAKAV KRISTOLOŠKI INOVATOR, barem što se tiče sadržaja ovog odlomka i molitvene prakse koju on odražava. Umjesto toga, odlomak nam pruža dragocjeni povijesni dokaz o štovanju Isusa koje je bilo toliko poznato da se Pavao mogao poslužiti ovim fascinantnim kristološkim recitativom kao temeljem za iznošenje svoje stvarne poente ovdje, a to je poziv na odgovarajuće kršćansko etičko ponašanje.“
(Hurtado, Lord Jesus Christ: Devotion to Jesus in Earliest Christianity [William B. Eerdmans Publishing Co., Grand Rapids, MI/Cambridge U.K. 2003], 2. Early Pauline Christianity, str. 112-113; isticanje moje)
I:
„Naglasak na Isusovom visokom statusu već je zadan u 9. stihu, koji opisuje čine što predstavljaju Božji odgovor na Isusovo samoponiženje. Nadovezujući se na Isusovu poniznu poslušnost i odgovarajući na nju, čak do smrti na križu, Bog je Isusa ‘uzvisio’. ‘Uzvisio’ ovdje prevodi isti grčki glagol korišten u Psalmu 96,9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva! (LXX; Psalam 97,9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima. u hebrejskom) kako bi se hvalila Božja uzvišenost ‘daleko iznad svih bogova’. Bog je Isusu također dao ‘ime iznad svakog imena’. Iako ovdje nemamo izričitog spomena Isusova uskrsnuća, vrlo je vjerojatno da je Božje uzvišenje Isusa u Poslanici Filipljanima 2,9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, prešutno povezano s tim događajem. U Novom zavjetu Isusovo uskrsnuće nije bilo samo vraćanje u život; ono je također uključivalo Božju opravdanost i uzvišenje Isusa na jedinstven status, na primjer, ‘zdesna’ Bogu (slika i izraz preuzeti iz Psalma 110,1Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! [LXX 109,1], ključnog biblijskog teksta u najranijoj artikulaciji Isusova statusa)...
„Vratimo se našem odlomku iz Poslanice Filipljanima: u 9. stihu, napose, spomen toga da je Isusu dano ‘ime iznad svakog imena’ gotovo nam nalaže da mislimo na tradicijsko, pobožno židovsko vrednovanje svetog Božjeg imena. Osim toga, ovdje vjerojatno imamo još jedan odjek Izaije 45,18-25Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: “Ja sam Jahve i nema drugoga.. U Septuaginti tog Izaijinog odlomka, YHWH je Kyrios čija se uzvišenost treba očitovati svima. Stoga klicanje u Poslanici Filipljanima 2,11I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” - na slavu Boga Oca., ‘Kyrios Iesous Christos’ (‘Isus Krist/Mesija jest [Gospodin]’), određuje uzvišeno ime koje Isus sada nosi. Koliko god to zvučalo zapanjujuće, Poslanica Filipljanima 2,9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, mora se promatrati kao tvrdnja da je Bog na neki način dao Isusu (da sudjeluje u njemu?) božansko ime koje je u grčkom predstavljeno s Kyrios, a u hebrejskom s tetragrafom. Kako je Nagata istaknuo, ‘Stihovi 10-11 čine uzvišenog Isusa virtualno Bogom.’ Kao što ćemo ubrzo vidjeti, međutim, to ne znači da Isus zasjenjuje Boga biblijske tradicije. Uzvišene tvrdnje iznesene o Isusu predstavljaju prepoznatljivu ‘mutaciju’ u tradicionalnom židovskom monoteizmu, ali zasigurno ne i njegovo potpuno odbacivanje.“
(Hurtado, How on Earth Did Jesus Became a God?, Historical Questions about Earliest to Jesus [William B. Eerdmans Publishing Co., Grand Rapids, MI/Cambridge, U.K. 2005], Part I: Issues and Approaches, 4. A “Case Study” in Early Christian Devotion to Jesus: Philippians 2:6-11On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,, str. 93, 94-95; isticanje moje)
U svjetlu prethodnoga, svjedočanstvo i Ivana i Pavla (zapravo cjelokupnih novozavjetnih spisa) izvan svake razumne sumnje dokazuje da prvi krusršćani nisu smatrali kako je Isus tek neko ljudsko stvorenje, niti su mislili da Krist ne može biti Bog s obzirom na to da mu je Otac Bog.
Naprotiv, ovi Duhom ispunjeni propovjednici i pisci naučavali su i navješćivali da je Isus Svemogući Bog koji je postao čovjekom, budući da je i osobno različit od Oca i Duha i u biti jedno s njima. Štoviše, budući da je po naravi postao čovjek i zauvijek ostaje čovjekom, nisu vidjeli nikakav problem u tome da on časti Oca kao svoga Boga, a da istodobno bude Bog po naravi.
A to ne bi trebalo ni bilo kojem istinskom kršćaninu koji vjeruje Bibliji!
DALJNJE ČITANJE
Isus: Bog koji je došao otkupiti svoju Crkvu
Apostolsko nadahnuto navještanje o uskrsnulom Kristu u Djelima apostolskim, 1. dio
ISUS KAO BOG U POSLANICI RIMLJANIMA 9,5
Isus koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vijeke! (Rim 9,5) [1. dio], [2. dio]
Carmen Christi: Štovanje Krista kao Boga
Ponovni promišljaj o Kristovu božanstvu u svjetlu himna Carmen Christi, 1. dio, 2. dio
Bart D. Ehrman dokazuje da je Muhamed lažni prorok, 2a. dio, 2b. dio
Pavao i božanska kristologija, 1. dio, 2. dio, 3. dio
BILJEŠKE
(1) Postoji još jedna rana potvrđena varijanta koja glasi „crkva Gospodnja“:
„Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da pasete crkvu Gospodnju (ten ekklesian tou kyriou) koju steče svojom krvlju.“ Revised Standard Version Catholic Edition (RSVCE)
Ono što ovo čitanje čini toliko intrigantnim jest to što ono zapravo potvrđuje apsolutno Kristovo božanstvo, budući da se grčki izraz ekklesia [ho] Kyrios koristio za prevođenje hebrejskog izraza qahal YHWH, što znači crkva/zajednica/sabor Jahvin:
„Tko je u spolnim organima ozlijeđen ili uškopljen, ne smije ući u zajednicu Gospodnju (ten ekklesian Kyriou [qahal YHWH]). [Onaj tko je rođen] od bludnice ne smije ući u zajednicu Gospodnju (ekklesian Kyriou [qahal YHWH]). Amonit i Moabac ne smiju ući u zajednicu Gospodnju (ekklesian Kyriou [qahal YHWH]), čak ni do desetog naraštaja ne smiju ući u zajednicu Gospodnju (ten ekklesian Kyriou [qahal YHWH]), štoviše dovijeka... Ako im se rode sinovi, u trećem naraštaju ući će u zajednicu Gospodnju (ekklesian Kyriou [qahal YHWH]).“ Pnz 23,2-4.9Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stučena mošnjica ili odrezano udo. LXX
„I sada [zapovijedam vam] pred svekolikom zajednicom Gospodnjom (pases ekklesias Kyriou [qahal YHWH]) i u čujnosti Boga našega, držite i tražite sve zapovijedi Gospoda Boga našega, da baštinite dobru zemlju i ostavite je svojim sinovima u baštinu nakon sebe dovijeka.“ 1 Ljet 28,8Sada, dakle, pred očima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u baštinu svojim sinovima nakon… LXX
„Ne plačite sa suzama u zajednici Gospodnjoj (ekklesia Kyriou [qahal YHWH]) niti neka [itko] plače nad ovim; jer on neće ukloniti prijekore“ Miš 2,5 LXX
Stoga govoriti o Gospodinu koji je svojom krvlju otkupio svoju crkvu znači prepoznati Isusa Krista kao Jahvu, Boga Svemoćnoga, koji je postao čovjekom!