Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Midraš Raba o Postanku iznosi neke prilično zanimljive opažaje i tvrdnje u pogledu žrtvovanja Izaka, a svi oni upućuju na razapinjanje Gospodina Isusa. Raba objašnjava zašto je to bio treći dan kada je Abraham stigao do mjesta i što tome daje toliku važnost, te uspoređuje Izaka kako nosi drva s čovjekom koji nosi svoj križ / vješala (hebr. tzeluvo ["njegov križ"], od tselav ["križ"]) na svoje pogubljenje! Nadalje spominje kako je Abraham molio Boga da se prisjeti vezanja Izaka kako bi bio milostiv prema njihovim potomcima kad god sagriješe.

Evo tog određenog odlomka iz Postanka Raba. Sva isticanja moja su.

Poglavlje 56

בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי וַיִּשָּׂא אַבְרָהָם אֶת עֵינָיו (בראשית כב, ד), כְּתִיב (הושע ו, ב): יְחַיֵּנוּ מִיֹּמָיִם בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי יְקִמֵנוּ וְנִחְיֶה לְפָנָיו, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל שְׁבָטִים, כְּתִיב (בראשית מב, יח): וַיֹּאמֶר אֲלֵהֶם יוֹסֵף בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל מְרַגְלִים, שֶׁנֶּאֱמַר (יהושע ב, טז): וְנַחְבֵּתֶם שָׁמָּה שְׁלשֶׁת יָמִים, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל מַתַּן תּוֹרָה, שֶׁנֶּאֱמַר (שמות יט, טז): וַיְהִי בַיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל יוֹנָה, דִּכְתִיב (יונה ב, א): וַיְהִי יוֹנָה בִּמְעֵי הַדָּגָה שְׁלשָׁה יָמִים וּשְׁלשָׁה לֵילוֹת, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל עוֹלֵי גוֹלָה, דִּכְתִיב (עזרא ח, לב): וַנֵּשֶׁב שָׁם יָמִים שְׁלשָׁה, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל תְּחִיַּת הַמֵּתִים, דִּכְתִיב: יְחַיֵּנוּ מִיֹּמָיִם בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי יְקִמֵנוּ, בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל אֶסְתֵּר, (אסתר ה, א): וַיְהִי בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי וַתִּלְבַּשׁ אֶסְתֵּר מַלְכוּת, לָבְשָׁה מַלְכוּת בֵּית אָבִיהָ. בְּאֵיזֶה זְכוּת, רַבָּנָן וְרַבִּי לֵוִי, רַבָּנָן אָמְרֵי בִּזְכוּת יוֹם הַשְּׁלִישִׁי שֶׁל מַתַּן תּוֹרָה, שֶׁנֶּאֱמַר: וַיְהִי בַיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי בִּהְיֹת הַבֹּקֶר. וְרַבִּי לֵוִי אָמַר בִּזְכוּת שֶׁל יוֹם שְׁלִישִׁי שֶׁל אַבְרָהָם אָבִינוּ, שֶׁנֶּאֱמַר: בַּיּוֹם הַשְּׁלִישִׁי. וַיַּרְא אֶת הַמָּקוֹם מֵרָחֹק, מָה רָאָה רָאָה עָנָן קָשׁוּר בָּהָר, אָמַר דּוֹמֶה שֶׁאוֹתוֹ מָקוֹם שֶׁאָמַר לִי הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא לְהַקְרִיב אֶת בְּנִי שָׁם.

„Treći dan Abraham podiže oči i ugleda mjesto izdaleka“ (Postanak 22,4Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka.).

„Treći dan Abraham podiže oči“pisano je: „Oživjet će nas nakon dva dana; treći dan podignut će nas i živjet ćemo pred njim“ (Hošea 6,2poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim.). Misao izražena u ovom stihu, da spasenje dolazi treći dan, nakon dva dana nevolje ili lišavanja, sada je prikazana s nekoliko primjera. „Treći dan“ plemena, Jakovljevih dvanaest sinova često se naziva „plemenima“kako je pisano: „Josip im reče treći dan, [učinite to i živjet ćete]“ (Postanak 42,18Treći im dan reče Josip: “Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan.). „Treći dan“ uhoda [koje posla Jošua], kako je navedeno: „Sakrijte se ondje tri dana, [...a onda nastavite svojim putem]“ (Jošua 2,16Još im reče: “Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.”). „Treći dan“ davanja Töre, kako je navedeno: „Bilo je to trećeg dana“ (Izlazak 19,16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.). „Treći dan“ Jone, kako je pisano: „Jona bijaše u utrobi ribe tri dana i tri noći“ (Jona 2,1Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.). „Treći dan“ onih koji su uzašli [u zemlju Izrael] iz dijaspore [s Ezrom], kako je pisano: „Ondje ostadosmo tri dana“ (Ezra 8,32Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.). „Treći dan“ uskrsnuća mrtvih, kako je pisano: „Oživjet će nas nakon dva dana; treći dan podignut će nas“ (Hošea 6,2poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim.). Stih prorokuje da će se uskrsnuće dogoditi nakon dvodnevnog razdoblja čekanja. „Treći dan“ Estere: „Bilo je to trećeg dana; Estera obuče kraljevsko ruho [i stade u dvorište kraljevske kuće]“ (Estera 5,1Trećega dana, pošto presta moliti, svuče molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. Tako čarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala…). Nosila je kraljevsko ruho doma svojega pretka. Estera je bila potomak kralja Šaula. Kojom zaslugom [je Estera uspjela u svojoj misiji treći dan]? Rabini i rabin Levi, rabini kažu: Bilo je to zaslugom trećeg dana na koji je data Tora, kako je navedeno: „Bilo je to trećeg dana, kad bijaše jutro“ (Izlazak 19,16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.). Rabin Levi reče: Bilo je to zaslugom trećeg dana našega oca Abrahama, kako je navedeno: „Treći dan, [Abraham podiže oči]“.

„I ugleda mjesto izdaleka“što je vidio? Ugleda oblak privezan uz goru. Reče: „Čini se da je to mjesto za koje mi je Sveti, blagoslovljen bio, rekao da ondje žrtvujem svoga sina.“…

„Ja i dječak ići ćemo ondje [ko]“rabin Jehošua ben Levi reče: [Nagovještavao je:] Ići ćemo vidjeti kakav će biti konačni status za ko. *„Tako [ko] će biti tvoji potomci“ (Postanak 15,5Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”). Budući da mu je bilo zapovjeđeno da žrtvuje Izaka, sada su išli saznati kako će Bog ispuniti svoje obećanje dato Abrahamu da će imati mnoštvo potomaka.

„Poklonit ćemo se i vratit ćemo se k vama“[njegova usta] obavijestila su ga da će se u miru vratiti s brda Morije. *Svojim izborom riječi, „vratit ćemo se“on je nesvjesno izricao proroštvo da će se i on i Izak obojica vratiti.

Rabin Jicḥak reče: Sve biva zbog zasluge ničice padanja. Abraham se vratio s brda Morije [s Izakom] samo zbog zasluge ničice padanja, „poklonit ćemo se i vratit ćemo se k vama“. Izrael je bio otkupljen [iz Egipta] samo zbog zasluge ničice padanja, kako je navedeno: „Narod povjerova... te se savijše i padoše ničice“ (Izlazak 4,31Narod je bio uvjeren, i pošto čuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše ničice i pokloniše se.). Tora je bila data samo zbog zasluge ničice padanja, kako je navedeno: „Poklonit ćete se izdaleka“ (Izlazak 24,1Potom reče Mojsiju: “Uzađi k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega!). Ana je bila spomenuta [od Boga] kada joj je udijelio začeće, samo zbog zasluge ničice padanja, kako je navedeno: „Padoše ničice pred Gospodinom“ (1 Samuelova 1,19Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu.). Prognanici će biti sakupljeni samo zbog zasluge ničice padanja, kako je navedeno: „Bit će u onaj dan, zatrubit će se u veliki rog... i poklonit će se Gospodinu na svetoj gori u Jeruzalemu“ (Izaija 27,13U onaj dan zatrubit će velika trublja, i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit će se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.). Hram će biti sagrađen samo zbog zasluge ničice padanja, kako je navedeno: „Uzdignite Gospodina, Boga našega, i poklonite se na njegovoj svetoj gori“ (Psalmi 99,9Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.). Mrtvi će oživjeti samo zbog zasluge ničice padanja, kako je navedeno: „Dođite, poklonimo se i padoše ničice; kleknimo pred Gospodinom, stvoriteljem našim [oseinu]“ (Psalmi 95,6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!). Oseinu je aluzija na činjenicu da ćemo biti nanovo stvoreni u uskrsnuću mrtvih.

וַיִּקַּח אַבְרָהָם אֶת עֲצֵי הָעֹלָה (בראשית כב, ו), כָּזֶה שֶׁהוּא טוֹעֵן צְלוּבוֹ בִּכְתֵפוֹ. (בראשית כב, ו): וַיִּקַּח בְּיָדוֹ אֶת הָאֵשׁ וְאֶת הַמַאֲכֶלֶת, אָמַר רַבִּי חֲנִינָא לָמָּה נִקְרֵאת סַכִּין מַאֲכֶלֶת, לְפִי שֶׁמְּכַשֵּׁר אוֹכְלִים. וְרַבָּנָן אָמְרֵי כָּל אֲכִילוֹת שֶׁיִּשְׂרָאֵל אוֹכְלִים בָּעוֹלָם הַזֶּה אֵינָם אוֹכְלִים אֶלָּא בִּזְכוּת אוֹתָהּ הַמַּאֲכֶלֶת. (בראשית כב, ו): וַיֵּלְכוּ שְׁנֵיהֶם יַחְדָּו, זֶה לַעֲקֹד וְזֶה לֵעָקֵד, זֶה לִשְׁחֹט וְזֶה לִשָּׁחֵט.

„Abraham uze drva za žrtvu paljenicu i stavi ih na Izaka, sina svoga; uze u ruku oganj i nož, i obojica pođoše zajedno“ (Post 22,6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.).

„Abraham uze drva za žrtvu paljenicu“poput nekoga tko nosi vlastiti križ na ramenu. *Poput osuđenika koji je prisiljen nositi spravu za mučenje na kojoj će biti obješen…

וַיֹּאמֶר יִצְחָק אֶל אַבְרָהָם אָבִיו וַיֹּאמֶר אָבִי (בראשית כב, ז), בָּא לוֹ סמא"ל אֵצֶל אָבִינוּ אַבְרָהָם אֲמַר לֵיהּ סָבָא סָבָא אוֹבַדְתְּ לִבֶּךָ, בֵּן שֶׁנִּתַּן לְךָ לְמֵאָה שָׁנָה אַתָּה הוֹלֵךְ לְשָׁחֲטוֹ, אָמַר לוֹ עַל מְנָת כֵּן. אָמַר לוֹ וְאִם מְנַסֶּה אוֹתְךָ יוֹתֵר מִכֵּן אַתְּ יָכוֹל לַעֲמֹד, (איוב ד, ב): הֲנִסָּה דָבָר אֵלֶיךָ תִלְאֶה, אָמַר לוֹ וְיָתֵר עַל דֵּין. אָמַר לוֹ לְמָחָר אוֹמֵר לְךָ שׁוֹפֵךְ דָּם אַתְּ חַיָּב שֶׁשָּׁפַכְתָּ דָּמוֹ שֶׁל בִּנְךָ, אָמַר לוֹ, עַל מְנָת כֵּן. וְכֵיוָן שֶׁלֹא הוֹעִיל מִמֶּנּוּ כְּלוּם בָּא לוֹ אֵצֶל יִצְחָק, אָמַר לוֹ בְּרָא דַּעֲלוּבְתָּא, הוֹלֵךְ הוּא לְשָׁחָטֶךָ, אָמַר לוֹ עַל מְנָת כֵּן. אָמַר לוֹ אִם כֵּן כָּל אוֹתָן הַפָּרְגָזִיּוֹת שֶׁעָשָׂת אִמְּךָ לְיִשְׁמָעֵאל שְׂנָאֵיהּ דְּבֵיתָה יְרוּתָא, וְאַתָּה אֵינְךָ מַכְנִיס בְּלִבֶּךָ. כַּד לָא תֵיעוּל מִילָא תֵיעוּל פַּלְגָא, הֲדָא הוּא דִכְתִיב: וַיֹּאמֶר יִצְחָק אֶל אַבְרָהָם אָבִיו אָבִי, לָמָּה אָבִי אָבִי שְׁתֵּי פְּעָמִים, כְּדֵי שֶׁיִּתְמַלֵּא עָלָיו רַחֲמִים. (בראשית כב, ז): וַיֹּאמֶר הִנֵּה הָאֵֵשׁ וְהָעֵצִים, אָמַר לוֹ יְצֵף לְהַהוּא גַּבְרָא דְּיִגְעַר בֵּיהּ, מִכָּל מָקוֹם אֱלֹהִים יִרְאֶה לוֹ הַשֶֹּׂה בְּנִי, וְאִם לָאו אַתָּה הַשֶֹּׂה לְעֹלָה בְּנִי, (בראשית כב, ח): וַיֵּלְכוּ שְׁנֵיהֶם יַחְדָּו, זֶה לַעֲקֹד וְזֶה לִעָקֵד, זֶה לִשְׁחֹט וְזֶה לִשָּׁחֵט.

„Izak reče Abrahamu, ocu svome: ‚Oče moj!‘ On odgovori: ‚Evo me, sine moj!‘ Gle, evo vatre i drva, a gdje je janje za žrtvu paljenicu?“ (Post 22,7Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” “Evo me, sine!” - javi se on. “Evo kremena i drva,” opet će sin, “ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”).

„Izak reče Abrahamu, ocu svome; reče: Oče moj“Samael (ovo je drugo ime za Sotonu) dođe k našem ocu Abrahamu. Reče mu: „Starče, starče, jesi li izgubio pamet? Ideš zaklati sina koji ti je darovan u tvojoj stotoj godini?“ On [Abraham] mu reče: „S tim shvaćanjem [odlazim].“ On [Samael] mu reče: „Kada bi te Bog iskušao još i više od toga, bi li mogao podnijeti, ‚Ako se riječ uputi tebi, hoćeš li se umoriti?‘“ (Job 4,2“Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!). On [Abraham] mu reče: „[Izvršit ću to] čak i ako je preko toga.“ On mu reče: „Sutra će ti reći da si ubojica jer si prolio krv svoga sina.“ On reče: „S tim shvaćanjem [odlazim].“ Budući da [Samael vidje] da mu to nimalo ne koristi, okrenu se Izaku. Reče mu: „Sine nesretne žene, zamisli samo kako će se tvoja majka osjećati ako te ubiju. On te ide zaklati.“ On [Izak] mu reče: „S tim shvaćanjem [odlazim].“ On [Samael] mu reče: „Ako je tako, sva ona raskoš koju je tvoja majka izradila [za tebe] pripast će kao baština Izmaelu, onome kojega mrze u njezinu domu, a ti sve to ne uzimaš k srcu?“ Ako riječ ne uđe u cijelosti, uđe dopola. Ovo je izraz. Kada netko širi klevetu, čak i ako onaj tko sluša ne vjeruje njegovim riječima, u njemu se ipak počinju rađati sumnje. U ovom slučaju, iako Samael nije uvjerio Izaka, uspio je posijati nesigurnost u njemu. To je ono što je napisano: „Izak reče Abrahamu, ocu svome... Oče moj“zašto „oče, oče“dvaput? Zato da se ispuni sućuti prema njemu.

„Reče: Evo vatre i drva“reče mu: „Neka [Bog] donese nevolju na onog čovjeka koji je predmet Njegova prijekora.“ Sotona, za kojega je rečeno: „Gospodin te ukorio, Sotona“ (Zah 3,2Anđeo Jahvin reče Satanu: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?”). Abraham je govorio Izaku da zanemari Samaelove riječi. U svakom slučaju, „Bog će se sam pobrinuti za janje, sine moj“ (Post 22,8“Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” - odgovori Abraham. I nastave put.). [Time je htio reći:] A ako ne, [ako Bog ne osigura janje], ti ćeš sam biti janje za žrtvu paljenicu...

דָּבָר אַחֵר, אָמַר רַבִּי יִצְחָק בְּשָׁעָה שֶׁבִּקֵּשׁ אַבְרָהָם לַעֲקֹד יִצְחָק בְּנוֹ, אָמַר לוֹ אַבָּא בָּחוּר אֲנִי וְחוֹשֵׁשַׁנִי שֶׁמָּא יִזְדַּעֲזַע גּוּפִי מִפַּחֲדָהּ שֶׁל סַכִּין וַאֲצַעֲרֶךָ, וְשֶׁמָּא תִּפָּסֵל הַשְּׁחִיטָה וְלֹא תַעֲלֶה לְךָ לְקָרְבָּן, אֶלָּא כָּפְתֵנִי יָפֶה יָפֶה, מִיָּד וַיַּעֲקֹד אֶת יִצְחָק, כְּלוּם יָכוֹל אָדָם לִכְפּוֹת בֶּן שְׁלשִׁים וָשֶׁבַע [נסח אחר: בן עשרים ושש שנה] אֶלָּא לְדַעְתּוֹ. מִיָּד וַיִּשְׁלַח אַבְרָהָם אֶת יָדוֹ, הוּא שׁוֹלֵחַ יָד לִטֹּל אֶת הַסַּכִּין וְעֵינָיו מוֹרִידוֹת דְמָעוֹת וְנוֹפְלוֹת דְּמָעוֹת לְעֵינָיו שֶׁל יִצְחָק מֵרַחֲמָנוּתוֹ שֶׁל אַבָּא, וְאַף עַל פִּי כֵן הַלֵּב שָׂמֵחַ לַעֲשׂוֹת רְצוֹן יוֹצְרוֹ, וְהָיוּ הַמַּלְאָכִים מִתְקַבְּצִין כִּתּוֹת כִּתּוֹת מִלְּמַעְלָן, מָה הֲווֹן צָוְחִין (ישעיה לג, ח): נָשַׁמּוּ מְסִלּוֹת שָׁבַת עֹבֵר אֹרַח הֵפֵר בְּרִית מָאַס עָרִים, אֵין רְצוֹנוֹ בִּירוּשָׁלַיִם וּבְבֵית הַמִּקְדָּשׁ שֶׁהָיָה בְּדַעְתּוֹ לְהוֹרִישׁ לְבָנָיו שֶׁל יִצְחָק. (ישעיה לג, ח): לֹא חָשַׁב אֱנוֹשׁ, לֹא עָמְדָה זְכוּת לְאַבְרָהָם לֵית לְכָל בְּרִיָה חֲשִׁיבוּת קֳדָמוֹי. אָמַר רַבִּי אַחָא הִתְחִיל אַבְרָהָם תָּמֵהַּ, אֵין הַדְּבָרִים הַלָּלוּ אֶלָּא דְבָרִים שֶׁל תֵּמַהּ, אֶתְמוֹל אָמַרְתָּ (בראשית כא, יב): כִּי בְיִצְחָק יִקָּרֵא לְךָ זָרַע, חָזַרְתָּ וְאָמַרְתָּ (בראשית כב, ב): קַח נָא אֶת בִּנְךָ, וְעַכְשָׁיו אַתְּ אָמַר לִי (בראשית כב, יב): אַל תִּשְׁלַח יָדְךָ אֶל הַנַּעַר, אֶתְמְהָא. אָמַר לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא אַבְרָהָם (תהלים פט, לה): לֹא אֲחַלֵּל בְּרִיתִי וּמוֹצָא שְׂפָתַי לֹא אֲשַׁנֶּה. כְּשֶׁאָמַרְתִּי לְךָ קַח נָא אֶת בִּנְךָ, לֹא אָמַרְתִּי שְׁחָטֵהוּ, אֶלָּא וְהַעֲלֵהוּ, לְשֵׁם חִבָּה אָמַרְתִּי לָךְ, אֲסִקְתֵּיהּ וְקִיַּמְתָּ דְּבָרַי, וְעַתָּה אַחֲתִינֵיהּ. [נסח אחר: משלו משל למלך שאמר לאוהבו העלה את בנך על שלחני, הביאו אותו אוהבו וסכינו בידו, אמר המלך וכי העלהו לאכלו אמרתי לך, העלהו אמרתי לך מפני חבתו. הדא הוא דכתיב (ירמיה יט, ה): ולא עלתה על לבי, זה יצחק. ]

Druga stvar, rabin Isaac reče: Kada je Abraham nastojao svezati Izaka, sina svoga, reče mu: „Oče, mladić sam i bojim se da mi se tijelo ne zatrese od straha pred nožem te da tebe ne uznemirim, ili da se možda klanje ne proglasi nevažećim i da ti se ne ubroji kao valjana žrtva. Nego, sveži me čvrsto i dobro.“ Odmah „sveza Izaka, sina svoga“. Je li čovjek sposoban svezati tridesetsedmogodišnjaka [varijantni navod: dvadesestogodišnjaka] bez njegova pristanka? *Mora biti da je Izak pristao biti svezan.

Odmah „Abraham pruži ruku svoju“. Dok je pružao ruku da uzme nož, oči su mu lile suze i suze su padale Izaku u oči zbog očeva milosrđa [prema sinu]. Ipak, srce mu bijaše radosno u vršenju volje Stvoritelja njegova. Anđeli se okupiše u skupinama gore u visinama. Što su vapili? „Pustinje su opustjele, putnici su prestali prolaziti, prekršio je savez, prezreo je gradove“ (Iz 33,8Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.) *Vidi odjeljak 5, gdje je objašnjena važnost ovoga retka., zar On zapravo ne želi Jeruzalem i Hram koji je namjeravao ostaviti u baštinu Izakovim potomcima? „Nije mario za čovjeka“ (Iz 33,8Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.), ako Abrahamova zasluga nije dostatna, nijedna osoba nema nikakve važnosti pred Njim.

Rabin Aha reče: Abraham poče izražavati svoje zaprepaštenje, [govoreći Bogu]: „Ovi događaji nisu ništa manje nego zapanjujući. Jučer si rekao: „Jer će se po Izaku prozvati tvoje potomstvo“ (Post 21,12Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.), potom si rekao: „Uzmi svoga sina [... i prinesi ga]“ (Post 22,2Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.”), a sada mi kažeš: „Ne pružaj ruku na momka“? Ovo je zapanjujuće.“ Sveti, blagoslovljen neka je On, reče Abrahamu: „Neću pogaziti saveza svoga niti promijeniti ono što su usne moje izrekle“ (Ps 89,35Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.), kada ti rekoh: „Uzmi svoga sina“ne rekoh: „Zakolji ga“nego štoviše: „Izvedi ga.“ Rekoh ti to iz naklonosti. Izveo si ga i ispunio moje riječi, a sada ga spusti.’ <Varijantni navod: Iskazali su prispodobu; ovo je slično kralju koji reče svom prijatelju: „Dovedi svoga sina gore za moj stol [da jede].“ Prijatelj ga dovede, s nožem u ruci. Kralj reče: „Jesam li rekao da ga dovedeš gore da ga pojedem? Rekao sam: Dovedi ga gore iz naklonosti prema njemu.“ To je ono što je napisano: „[Podigoše žrtvenike kako bi palili svoje sinove i kćeri u ognju, ono što nikada nisam zapovjedio] niti mi je ikada na um palo“ (Jr 19,5i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo.), to se odnosi na Izaka.>…

„Abraham ode, uze ovna i prinese ga kao žrtvovanicu paljenicu mjesto [taḥat] sina svoga“rabin Banai reče: Reče Onome pred kojim stoji: „Gospodaru svemira, smatraj krv ovoga ovna kao da je krv Izaka, sina mojega, a njegova pretilina [spaljena na žrtveniku] kao da je pretilina Izaka, sina mojega,’ poput onoga što naučismo: [Ako netko kaže:] Ova [životinja] je mjesto [taḥat] one, u smislu životinje koja je posvećena za žrtvu. ova je zamjena za onu, ili je ova u zamjeni za onu, smatra se zamjenom. Druga životinja poprima svetost prve (prva životinja ipak ostaje sveta. Vidi Lev 27,10Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinčeta za drugo, onda će i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posvećena stvar..) Rabin Pinhas reče: Reče Onome pred kojim stoji: „Gospodaru svemira, smatraj to kao da sam najprije žrtvovao Izaka, sina mojega, a potom žrtvovao ovoga ovna pored [taḥat] njega“baš kao što piše: „Jotam, sin njegov, zavlada nakon njega [taḥtav]“ (2 Kr 15,7Azarja je počinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.). *Kada Jotam zavlada nakon [taḥat] svoga oca, nije potisnuo očevu vladavinu; radije, i on i njegov otac bijahu kraljevi, premda ne istodobno. I ovdje je Abraham molio da Bog to smatra kao da je prineo i ovna i Izaka…

וַיִּקְרָא אַבְרָהָם שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא ה' יִרְאֶה (בראשית כב, יד), רַבִּי יוֹחָנָן אָמַר, אָמַר לְפָנָיו רִבּוֹן הָעוֹלָמִים בְּשָׁעָה שֶׁאָמַרְתָּ לִי (בראשית כב, ב): קַח נָא אֶת בִּנְךָ אֶת יְחִידְךָ, הָיָה לִי מַה לְּהָשִׁיב, אֶתְמוֹל אָמַרְתָּ (בראשית כא, כב): כִּי בְיִצְחָק וגו', וְעַכְשָׁו קַח נָא אֶת בִּנְךָ וגו' וְחַס וְשָׁלוֹם לֹא עָשִׂיתִי כֵן אֶלָּא כָּבַשְׁתִּי רַחֲמַי לַעֲשׂוֹת רְצוֹנְךָ, יְהִי רָצוֹן מִלְּפָנֶיךָ ה' אֱלֹהֵינוּ בְּשָׁעָה שֶׁיִּהְיוּ בָּנָיו שֶׁל יִצְחָק בָּאִים לִידֵי עֲבֵרוֹת וּמַעֲשִׂים רָעִים תְּהֵא נִזְכַּר לָהֶם אוֹתָהּ הָעֲקֵדָה וְתִתְמַלֵּא עֲלֵיהֶם רַחֲמִים. אַבְרָהָם קָרָא אוֹתוֹ יִרְאֶה, שֶׁנֶּאֱמַר: וַיִּקְרָא אַבְרָהָם שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא ה' יִרְאֶה. שֵׁם קָרָא אוֹתוֹ שָׁלֵם, שֶׁנֶּאֱמַר (בראשית יד, יח): וּמַלְכִּי צֶדֶק מֶלֶךְ שָׁלֵם, אָמַר הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא אִם קוֹרֵא אֲנִי אוֹתוֹ יִרְאֶה כְּשֵׁם שֶׁקָּרָא אוֹתוֹ אַבְרָהָם, שֵׁם אָדָם צַדִּיק מִתְרָעֵם, וְאִם קוֹרֵא אֲנִי אוֹתוֹ שָׁלֵם, אַבְרָהָם אָדָם צַדִּיק מִתְרָעֵם, אֶלָּא הֲרֵינִי קוֹרֵא אוֹתוֹ יְרוּשָׁלַיִם כְּמוֹ שֶׁקָּרְאוּ שְׁנֵיהֶם, יִרְאֶה שָׁלֵם, יְרוּשָׁלַיִם. רַבִּי בֶּרֶכְיָה בְּשֵׁם רַבִּי חֶלְבּוֹ אָמַר עַד שֶׁהוּא שָׁלֵם עָשָׂה לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא סֻכָּה וְהָיָה מִתְפַּלֵּל בְּתוֹכָהּ, שֶׁנֶּאֱמַר (תהלים עו, ג): וַיְהִי בְשָׁלֵם סֻכּוֹ וּמְעוֹנָתוֹ בְּצִיּוֹן, וּמָה הָיָה אוֹמֵר יְהִי רָצוֹן שֶׁאֶרְאֶה בְּבִנְיַן בֵּיתִי. דָּבָר אַחֵר, מְלַמֵּד שֶׁהֶרְאָה לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא בֵּית הַמִּקְדָּשׁ חָרֵב וּבָנוּי חָרֵב וּבָנוּי, שֶׁנֶּאֱמַר: שֵׁם הַמָּקוֹם הַהוּא ה' יִרְאֶה, הֲרֵי בָּנוּי, הֵיךְ מָה דְאַתְּ אָמַר (דברים טז, טז): שָׁלוֹשׁ פְּעָמִים בַּשָּׁנָה יֵרָאֶה. אֲשֶׁר יֵאָמֵר הַיּוֹם בְּהַר ה', הֲרֵי חָרֵב, שֶׁנֶּאֱמַר (איכה ה, יח): עַל הַר צִיּוֹן שֶׁשָּׁמֵם. ה' יֵרָאֶה, בָּנוּי וּמְשֻׁכְלָל לֶעָתִיד לָבוֹא, כָּעִנְיָן שֶׁנֶּאֱמַר (תהלים קב, יז): כִּי בָנָה ה' צִיּוֹן נִרְאָה בִּכְבוֹדוֹ.

„Abraham nazva ono mjesto Gospodin vidi, kako se danas veli: Na gori gdje se Gospodin ukazuje“ (Post 22,14Onome mjestu Abraham dade ime “Jahve proviđa”. Zato se danas veli: “Na brdu Jahvina proviđanja.”).

„Abraham nazva ono mjesto Gospodin vidi“Rabi Johanan reče: Reče pred Njim: „Gospodaru svijeta, kada si mi rekao: ‚Uzmi svoga sina, jedinca svoga‘, imao sam što odgovoriti: Jučer si rekao: ‚Tiskom će se u Izaku [potomstvo na te primjenjivati]‘... a sada kažeš: ‚Uzmi svoga sina... [i prinesi ga kao žrtvu]‘?“ (Post 22,2Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.”). Ali, sačuvaj Bože, nisam to učinio. Nego sam svladao svoje milosrđe kako bih izvršio tvoju volju. Neka bude tvoja volja, Gospodine, Bože naš, kada Izakovi potomci zapadnu u prijestupe i zla djela, da im se spomene ono vezivanje [Izaka], te da se ispuniš milosrđem prema njima.'

Abraham ga je nazvao [Jeruzalem] Jireh, kako je navedeno: „Abraham nazva ono mjesto Gospodin vidi [jireh]“. Šem ga je nazvao Šalem, kako je navedeno: „Melkisedek *On se poistovjećuje sa Šemom. kralj Šalema“ (Post 14,18A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.). Sveti, blagoslovljen bio, reče: „Ako ga nazovem Jireh, kako ga je Abraham nazvao, Šem, pravedan čovjek, imat će prigovor. Ako ga nazovem Šalem, Abraham, pravedan čovjek, imat će prigovor. Nego ću ga nazvati Jeruzalem, kako su ga obojica nazvali, Jireh, Šalem, Jeruzalem.“

Rabi Berehja reče u ime rabi Helbowa: Dok se još zvalo Šalem, Sveti, blagoslovljen bio, načini sebi privremenu sjenicu [sukka] i u njoj moljaše, kako je navedeno: „U Šalemu je sjenica [sukko] njegova, a prebivalište mu na Sionu“ (Ps 76,3U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište.). Što je govorio [u svojim molitvama]? Neka bude moja volja da ugledam gradnju svoga [trajnog] doma [ovdje]. Drugo tumačenje, ovo uči da mu je Sveti, blagoslovljen bio, pokazao [Abrahamu] [budući] Hram izgrađen, *Hebrejski tekst u većini izdanja ima „razoren, pa izgrađen, pa razoren, pa izgrađen“ali to je tekstualna pogreška i suvišne riječi treba izbrisati (Jefeh Toar). pa razoren i potom izgrađen, kako je navedeno: „Ime onoga mjesta Gospodin vidi [jireh]“to se odnosi na izgrađeni Hram, baš kao što piše: „Triput na godinu [svi muški vaši] neka se pokažu [yeraeh]“ (Pnz 16,16Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne dođe pred Jahvu praznih ruku,). „Kako se danas veli: Na gori gdje se Gospodin“to se odnosi na razoreni Hram, kako je navedeno: „Na gori Sionskoj koja je pusta“ (Tužaljke 5,18zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.). „Gospodin se ukazuje“[to se odnosi na Hram] izgrađen i usavršen u budućnosti, prema onome što je navedeno: „Jer Gospodin ponovo sagradi Sion i pojavi se u svojoj slavi“ (Ps 102,17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,). (Bereshit Rabbah 56, The Sefaria Midrash Rabbah, 2022)

Daljnje čitanje

Akedah: Što bi to moglo značiti?