Božanski odmor?
Umoriti se Bog ikada?
James Patrick Holding
Iz 40,28Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Bog vječni, Jahve, stvoritelj krajeva zemlje, ne malakše, ne umara se.
Dovoljno jasno, ali skeptici imaju nekoliko protuargumenata. Najprije zabilježimo riječi: „malakše” jest ya’aph, dok je „umara se” yaga. E sad:
Izl 31,17Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” To je znak između mene i Sinova izraelskih dovijeka. Jer za šest dana Jahve je stvorio nebo i zemlju, a sedmoga je dana otpoinuo i udahnuo dušu.
Potreba za odmorom? Ne, „otpoinuo” jednostavno znači „prestao s naporom”, tj. stao s onim što se činilo.
Hebrejska riječ za „odmor” (shabath) upotrebljava se u kontekstu nečega što prestaje ili čega nedostaje, ili u smislu slavlja (vidi Lev 2,13Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol.; 23,32; grčki izraz u Heb 4,4Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. ima slično značenje). „Udahnuti dušu” (u izvorniku: osvježiti se) doslovno znači „disati”, ova se riječ u Starom zavjetu koristi samo 3 puta, jednom u vezi s ljudima na subotnji dan (Izl 23,12Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpočine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica.) i jednom u 2 Sam 16,14Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše.: „Tada kralj i sav narod što bijaše s njim dođoše umorni i ondje se okrijepi[še].”
Znači li to da je nekom potreban san? Samo ako kontekst to zahtijeva, kao u potonjem slučaju.
Riječ zapravo više upućuje na osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz rashlađujućeg zraka, što dolikuje sedmome danu (Post 1,31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.: „I vidje Bog sve što je učinio, i gle, bijaše itekako dobro”, ocjena onoga što je bilo pred njim). Da je umor bio u pitanju, bolja bi riječ bila ravach ili „slobodno disati”.
Iz 1,14Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! Mlade mi mjesece i blagdane vaše mrzi duša moja, postadoše mi teret, dodijala mi je muka.
Čak i sama za sebe, teško je vidjeti kako bi ova rečenica mogla pobuditi pomisao da se Bog tjelesno umorio, a i sama riječ to potvrđuje: to je la’ah, što znači osjećati gađenje ili gnušanje. (Ova se riječ koristi i u Jr 15,6Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam!.) Teža je ova:
Iz 43,24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. Nisi mi kupovao trske mirisne za novac, nisi me sitio pretlinom žrtava svojih. Nego si me mučio grijesima svojim, morio me bezakonjima svojim.
Ovaj put riječ je o yaga, no ovdje postoji pjesnička poanta koju valja istaknuti, premda nije ono što bi skeptici mogli očekivati.
Ovo je rečeno kao protuteža retku Iz 43,23Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me častio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištući kada.: „Nisi mi donosio sitne žrtve paljenice, nisi me častio žrtvama svojim. Nisam te dražio prinosima, niti te morio tamjanom.” Redak 43,24 retorička je hiperbola kojom se ističe kako nijedan od Božjih zahtjeva upućenih narodu nije bio takve naravi da bi ih mogao iscrpiti, a Bog, uz tešku sarkastičnu ironiju, uzvraća: „Ne, nego ste vi mene umorili svojim grijesima.”
To je snažna optužba u svjetlu činjenice da je Bog u 40,28 rekao kako se ne umara.