Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Dijelim majstorsku egzegezu svetog Augustina o 45. psalmu, budući da ovaj genijalni teolog objašnjava kako svaki stih upućuje na dolazak našega slavnoga Gospodina i Spasitelja Isusa Krista te pokazuje da ovaj specifični psalam prorokuje kako je Mesija Bogočovjek kojega Otac pomazuje da vlada uvijeke. Sva isticanja moja su.

Tumačenje 45. psalma

1. Ovaj psalam, kao što smo i sami s radošću pjevali zajedno s vama, molimo vas da i vi na isti način razmotrite s pažnjom zajedno s nama. Jer pjeva se o svetoj svadbenoj gozbi; o Zaručniku i Zaručnici; o Kralju i Njegovu narodu; o Spasitelju i onima koji trebaju biti spašeni... Njegovi smo sinovi u tome što smo djeca Zaručnika; i upravo se nama obraća ovaj psalam, čiji naslov sadrži riječi: Sinovima Korahovim. Za promjenu.

2. Zašto bih trebao objašnjavati što se podrazumijeva pod riječima za promjenu? Svatko tko je i sam promijenjen, prepoznaje značenje ovoga. Neka onaj tko ovo sluša, za promjenu, razmotri što je bilo prije, a što je sada. I ponajprije neka vidi kako se sam svijet promijenio, donedavno časteći idole, a sada časteći Boga; donedavno služeći stvarima koje su sami načinili, a sada služeći Njemu od kojega su i sami načinjeni. Promatrajte u koje su vrijeme izrečene riječi za promjenu. Već sada preostali pogani strahuju od promijenjenog stanja stvari: i oni koji si ne dopuštaju da budu promijenjeni vide pune crkve, hramove napuštene; vide mnoštvo ovdje, a ondje samoću! Oni se čude tako promijenjenim stvarima; neka pročitaju da su bile prorečene; neka prignu svoje uši Onome koji je to obećao; neka vjeruju Njemu koji ispunjava to obećanje. Ali svatko od nas, braćo, također prolazi kroz promjenu od staroga k novome čovjeku: od nevjernika do vjernika: od lopova do djelitelja milostinje: od preljubnika do čestita čovjeka; od zlotvora do tvorca dobra. Neka se dakle nama pjevaju riječi: za promjenu; i tako neka započne opis Onoga po kom su one promijenjene.

3. Jer nastavlja se: Za promjenu. Sinovima Korahovim. Poučna. Pjesma o ljubimcu. Jer toga ljubimca vidješe njegovi progonitelji, ali ipak ne za razumijevanje. Jer da su ga upoznali, ne bi nikada raspeli Gospodina slave. 1 Korinćanima 2,8 Za ovo razumijevanje bile su mu potrebne druge oči kad reče: Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Ivan 14,9 Neka psalam dakle sada zvuči o Njemu, radujmo se u svadbenoj gozbi, i bit ćemo s onima od kojih je svadba načinjena, koji su pozvani na svadbu; a same su pozvane osobe sama Zaručnica. Jer Crkva je Zaručnica, Krist je Zaručnik. Pjevači obično kazuju određene stihove Zaručnicima i Zaručnicama, zvane epitalamiji. Što god se tamo pjeva, pjeva se u čast Zaručnice i Zaručnika. Zar nema dakle bračne ložnice u toj svadbenoj gozbi na koju smo pozvani? Odakle onda drugi psalam kaže: U Sunce postavi šator svoj; i On je poput zaručnika koji izlazi iz svoje odaje. Bračna je zajednica ona Riječi i tijela. Bračna ložnica ove zajednice djevicanska je utroba. Jer samo tijelo sjedinilo se s Riječju: odakle se također govori: Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Crkva je bila uznesena k Njemu iz ljudskoga roda: tako da samo Tijelo, budući sjedinjeno s Riječju, može biti Glava Crkve; a ostali koji vjeruju, udovi te Glave....

4. Srcem mi vrca riječ dobra Psalam 45,1. Tko je govornik? Otac ili Prorok? Jer neki razumijevaju da je to Osoba Oca, koja govori Srcem mi vrca riječ dobra, nagovješćujući nam neko neizrecivo rađanje. Da slučajno ne pomisliš da je Bog iz nečega uzeo nešto odakle bi začet Sin (baš kao što čovjek uzima nešto sebi iz čega rađa djecu, to jest bračnu zajednicu, bez koje čovjek ne može začeti potomstvo), da ne bi dakle pomislio kako je Bogu bila potrebna ikakva bračna zajednica da bi začeo Sina, on kaže: Srcem mi vrca riječ dobra. Upravo danas tvoje srce, čovječe, rađa savjet i ne traži ženu: po savjetu, tako rođenu iz tvoga srca, gradiš ovo ili ono, i prije nego što ta građevina postoji, nacrt postoji; i ono što ćeš proizvesti već postoji u onome čime ćeš to proizvesti; i ti hvališ građevinu koja još ne postoji, još nije u vidljivom obliku građevine, nego u nacrtu dizajna: niti itko drugi hvali tvoj nacrt osim ako mu ga ti ne pokažeš ili ako on vidi što si učinio. Ako su dakle po Riječi sve stvari stvorene, Ivan 1,3 a Riječ je od Boga, razmotri građevinu podignutu po Riječi i nauči iz te građevine diviti se Njegovim savjetima! Kakva li je to Riječ po kojoj su stvoreni nebo i zemlja; Hebrejima 11,3 i sva raskoš nebesa; sva plodnost zemlje; prostranstvo mora; široko rasprostranjen zrak; sjaj zviježđa; svjetlost sunca i mjeseca? To su vidljive stvari; uzdigni se i iznad njih; pomisli na Anđele, Vlastčanstva, Prijestolja, Gospodstva i Moći. Kološanima 1,16 Sve je stvoreno po Njemu. Kako su onda te dobre stvari stvorene? Zato što je bila izrečena ‘dobra Riječ’, po kojoj su trebale biti stvorene....

5. Nastavlja se: Djela svoja kazujem Kralju. Govori li Otac još uvijek? Ako Otac još uvijek govori, zapitajmo se kako i ovo možemo razumjeti, u skladu s pravom katoličkom vjerom, Djela svoja kazujem Kralju. Jer ako Otac govori svome Sinu, našemu Kralju, o vlastitim djelima, o kojim će to djelima Otac govoriti Sinu, kada su sva Očeva djela stvorena posredstvom Sina? Ili, znače li riječi Svoja djela kazujem Kralju, sama riječ kazujem, da je to rađanje Sina? Bojim se hoće li se to ikada moći učiniti razumljivim onima sporijeg shvaćanja: ipak ću to reći. Neka me slijede oni koji mogu: da se, ako ostane neizrečeno, ne dogodi da ni oni koji mogu ne budu mogli. Čitali smo gdje se u drugom psalmu kaže: Jednom je Bog rekao. Zar je tako često govorio po prorocima, tako često po apostolima, a u ove dane po svojim svetima, i zar On govori: Jednom je Bog rekao? Kako je mogao reći bilo što drugo osim jednom, nego s obzirom na svoju Riječ? Hebrejima 1,1-2Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; No, budući da smo u onom drugom retku Moje srce ispi Riječ dobru, razumjeli rađanje Sina, čini se da se u sljedećoj rečenici ponavlja neka vrsta ponavljanja, tako da se ono što je već rečeno u Moje srce ispi Riječ dobru, ponavlja u onome što sada govori: Kazujem. Jer što znači kazujem? Izričam Riječ. A odakle, ako ne iz svoga srca, iz same svoje nutrine, Bog izriče Riječ? Ni ti sam ne govoriš ništa drugo nego ono što iznosiš iz svoga srca; ova tvoja riječ koja jednom odjekne i prođe, ne iznosi se niotkud drugdje: i čudiš se što Bog na taj način govori?

Ali Božje govorenje je vječno. Ti sada nešto govoriš, zato što si prije toga šutio; ili, gle, još nisi izrekao svoju riječ; ali kad ju počneš izricati, ti takoreći prekidaš šutnju; i u postojanje dozivaš riječ koja prije nije postojala. Bog nije tako začeo Riječ. Božje govorenje nema početka ni kraja: pa ipak Riječ koju izgovara jest samo Jedna. Neka izgovori drugu, ako je ono što je izgovorio već prošlo. Ali budući da onaj po kojemu se ona izgovara ostaje, i ono što se izgovara ostaje; i izgovorena je samo jednom te nema kraja, i sama ta jednom rečena je bez početka, i nema drugog govorenja, zato što ono što je jednom rečeno ne prolazi. Riječi Moje srce istače dobru Riječ, dakle, isto su što i Svoja djela jau Kralju pjevam. Zašto onda Svoja djela jau Kralju pjevam? Zato što su u samoj Riječi sva djela Božja. Jer štogod je Bog naumio učiniti u stvaranju, već je postojalo u Riječi; i ne bi postojalo u stvarnosti da nije postojalo u Riječi, baš kao što ni tebi neka stvar ne bi postojala u građevini da nije postojala u tvom nacrtu: baš kao što se u Evanđelju kaže: Sve je postalo po njoj i bez nje ništa nije postalo što je postalo. Iv 1,3-4Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade Ono što je tada postojalo, postojalo je; ali postojanje je imalo u Riječi: i sva djela Božja postojala su ondje, a ipak još nisu bila djela. Riječ je međutim već bila, budući da je ta Riječ bila Bog, i bila kod Boga: i bila je Sin Božji, i jedan Bog s Ocem. Svoja djela jau Kralju pjevam. Neka Onoga koji govori sluša onaj koji shvaća Riječ: i neka zajedno s Ocem vidi Vječnu Riječ; u kojoj postoje čak i one stvari koje tek trebaju doći: u kojoj čak ni one stvari koje su prošle nisu prošle. Ta Božja djela nalaze se u Riječi, kao u Riječi, kao u Jedinorođencu, kao u Riječi Božjoj.

6. Što onda slijedi? Jezik mi je trska vješta pisara. Kakvu sličnost, moja braćo, kakvu sličnost, pitam, ima Božji jezik s pisarovom trskom? Kakvu sličnost stijena ima s Kristom? 1 Kor 10,4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Kakvu sličnost jaganjac nosi našemu Spasitelju, Iv 1,29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” ili kakvu lav snazi Jedinorođenca? Otk 5,5A jedan od starješina reče: “Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih. Pa ipak, takve su usporedbe učinjene; i da nisu učinjene, ne bismo po ovim vidljivim stvarima bili na određeni način oblikovani za spoznaju Nevidljivoga. Pa tako, s ovom malenom usporedbom trske: nemojmo je uspoređivati s Njegovom uzvišenom veličinom, ali je nemojmo ni s prezirom odbaciti. Jer pitam se, zašto Svoj jezik uspoređuje s trskom vješta pisara? No ma kako brzo pisar pisao, to se ipak ne može usporediti s onom brzinom o kojoj drugi psalam govori: Brzo trči riječ njegova. Ali meni se čini (ako ljudsko razumijevanje smije toliko uzeti za pravo) da se i ovo može razumjeti kao da je izrečeno u Očevoj osobi: Jezik mi je trska pisara. Budući da ono što se izgovori jezikom, zazvoni jednom i prođe, ono što je zapisano, ostaje; budući dakle da Bog izgovara Riječ, a Riječ koja se izgovara ne zazvoni jednom i prođe, nego se izgovara i i dalje traje, Bog je radije odabrao ovo usporediti s napisanim riječima nego s glasovima. Ali ono što je pridodao, rekavši, vješta pisara, potiče um na razumijevanje. Ipak, neka ne počiva tromo ovdje, razmišljajući o prepisivačima ili o nekoj vrsti brzih stenografa: ako je to ono što vidi u ovom ulomku, ondje će i ostati. Neka brzo promisli što je značenje te riječi vješto. Božje vješto djelovanje takvo je da ga ništa ne nadmašuje u brzini. Jer u spisima se slovo piše za slovom; slog za slogom; riječ za riječju: niti prelazimo na drugu osim kad je prva ispisana. Ali ondje ništa ne može nadmašiti brzinu, ondje nema više riječi; a ipak ništa nije izostavljeno: budući da su u Jednome sadržane sve stvari.

7. Gle! sada dakle ta Riječ, tako izgovorena, Vječna, Suvječni Potomak Vječnoga, doći će kao Zaručnik; Najljepši si od svih sinova ljudskih Ps 45,3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.. Od sinova ljudskih. Pitam, zašto ne i od anđela? Zašto je rekao, od sinova ljudskih, osim zato što je bio Čovjek? Da ne biste pomislili da je čovjek Krist 1 Tim 2,5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, bilo koji običan čovjek, on kaže: Najljepši si od svih sinova ljudskih. Premda i sam Čovjek, On je ljepši od sinova ljudskih; iako je među sinovima ljudskim, ljepši je od sinova ljudskih: iako je od sinova ljudskih, ljepši je od sinova ljudskih. Milost je livena na tvojim usnama. Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nastala je po Isusu Kristu. Iv 1,17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. …

8. Nije nedostajalo onih koji su radije razumjeli cijeli prethodni odlomak također u smislu same Prorokove osobe; i htjeli bi da se čak i ovaj stih, Moje srce istače dobru riječ, razumije kao da ga je izrekao Prorok, za kojega se pretpostavlja da izriče hvalospjev. Jer tko god izriče hvalospjev Bogu, njegovo srce takoreći istače dobru riječ, baš kao što srce onoga tko huli na Boga istače zlu riječ. Tako da je čak i po onome što slijedi, Svoja djela jau Kralju pjevam, htio izraziti da je čovjekovo glavno djelo tek hvaliti Boga. Njemu pripada da vas zadovolji svojom ljepotom; vama da ga hvalite sa zahvalnošću….

9. Jezik mi je trska brzopisca. Bilo je ljudi koji su razumjeli da je Prorok na taj način opisivao ono što je pisao; i stoga su njegov jezik usporedili s trskom brzopisca: ali da je izabrao izraziti se riječima brzopisca, kako bi označio da piše o stvarima koje će se dogoditi brzo; da brzopisac treba biti shvaćen kao ekvivalent pisanju onoga što je brzo; tj. pisanju stvari koje neće dugo oklijevati. Jer Bog nije dugo oklijevao očitovati Krista. Kako se brzo čini da je prošlo ono za što se priznaje da je već prošlo! Dozovite u sjećanje naraštaje prije vas; vidjet ćete da je stvaranje Adama tek stvar od jučer. Tako i čitamo da su sve stvari išle od samoga početka: 2 Pt 3,4i pitati: “Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.” stoga su učinjene brzo. I Dan suda bit će ovdje brzo. Ti preduhitri njegov brzi dolazak. On treba doći brzo; ti se obrati još brže. Pojavit će se lice Sučevo: ali promatraj ti što Prorok kaže: Stupimo pred lice njegovo (požurimo) s hvalom.

10. Pripasuj mač svoj uz bedro, Svesilni! Ps 45,4Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!. Što se podrazumijeva pod mačem svojim, nego riječ svoju? Tim je mačem on raspršio svoje neprijatelje; tim je mačem razdvojio sina od oca, kćer od majke, snahu od svekrve. Čitamo ove riječi u Evanđelju: Nisam došao poslati mir, nego mač. Mt 10,34“Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. I još: Bit će njih petero u jednoj kući razdijeljeni: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice; Lk 12,52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - to jest: otac protiv sina, sin protiv oca, mati protiv kćeri, kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve. Kojim mačem, nego onim koji je Krist donio, provedena je ta dioba? I doista, braćo moja, vidimo to svakodnevno na djelu. Neki mladić nakanio se posvetiti Božjoj službi; njegov se otac tomu protivi; oni su razdijeljeni jedan protiv drugoga: jedan obećava zemaljsku baštinu, drugi ljubi nebesku; jedno obećava jedno, drugo više cijeni ono drugo. Otac ne bi trebao smatrati da mu je učinjena nepravda: Bog mu je jedini pretpostavljen. Pa ipak, on je u sukobu sa sinom koji bi se rado posvetio Božjoj službi. Ali duhovni je mač snažniji da ih razdvoji, nego li spone tjelesne naravi da ih drže svezanima. To se događa također u slučaju majke protiv kćeri; još više i u slučaju snahe protiv svekrve. Jer ponekad se u jednoj kući nađu svekrva i snaha, jedna pravovjerna, a druga heretična. I ondje gdje se taj mač snažno osjeća, mi se ne plašimo ponavljanja krštenja. Mogla se kći razdvojiti od majke, a zar se snaha nije mogla razdvojiti od svekrve?…

11. Što želi izraziti bedrom? Tijelo. Odakle one riječi: Knez se neće odvojiti od Jude ni zakonodavac od bedara njegovih? Zar sam Abraham (kojemu je bilo obećano potomstvo u kojem će biti blagoslovljeni svi narodi zemlje), kad je poslao svoga slugu da potraži i dovede ženu za njegova sina, budući da je vjerom bio potpuno uvjeren da se u tome, tako reći, prezrenom potomstvu nalazi veliko Ime, to jest da će Sin Božji doći od Abrahamova potomstva, izabravaši ga između svih sinova ljudskih, zar nije, velim, zakleo svoga slugu na ovaj način govoreći: Stavi ruku svoju pod moje bedro Postanak 24,2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: “Stavi svoju ruku pod moje stegno i tako se zakleo; kao da je rekao: Stavi ruku na žrtvenik, ili na Evanđelje, ili na Proroka, ili na bilo koju svetu stvar. Stavi (kaže) svoju ruku pod moje bedro; imajući puno pouzdanje, ne stideći se toga kao nepriličnog, nego u tome shvaćajući istinu. U ljepoti svojoj i sjaju svome. Uzmi tu pravednost u kojoj si u svako doba lijep i slavan. I kreni naprijed, i sretno napreduj, i kraljuj Psalam 45,4Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!. Zar to ne vidimo? Zar se to već nije zbilo? Krenuo je naprijed, sretno je napredovao i kraljuje; svi su mu narodi podloženi. Kolika je to stvar bila vidjeti to u Duhu, o čemu nam je sada dano iskusiti u stvarnosti! U vrijeme kad su te riječi izrečene, Krist još nije tako kraljevao; još nije bio krenuo naprijed, niti je sretno napredovao. Tada su se propovijedale, sada su se ispunile: u mnogim nam je stvarima Božje obećanje već ispunjeno; u nekim malobrojnima tek trebamo tražiti njegovo ispunjenje.

12. Zbog istine, krotkosti i pravednosti. Istina nam je vraćena kad je istina niknula iz zemlje, a pravednost pogledala s neba. Krist je bio postavljen pred očekivanje čovječanstva, da u Abrahamovu potomstvu budu blagoslovljeni svi narodi. Evanđelje je propovijedano. To je Istina. Što se podrazumijeva pod krotkošću? Mučenici su trpjeli; i kraljevstvo je Božje otuda ostvarilo veliki napredak i uzdiglo se po svim narodima; jer su mučenici trpjeti, i nisu otpali, niti su pružali otpor; sve ispovijedajući, ništa ne skrivajući; spremni na sve, ne uzmičući ni pred čim. Predivna krotkost! To je učinilo tijelo Kristovo, od svoje je Glave to naučilo. On je najprije bio doveden kao janje na klanje; i kao što je ovca nijema pred onima koji je strižu, tako ni On nije otvorio usta svoja Izaija 53,7Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. bio je toliko krotak da je viseći na križu rekao: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Luka 23,34A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Zašto zbog pravednosti? Doći će također suditi i uzvratiti svakome prema njegovim djelima. Govorio je istinu; strpljivo je podnosio nepravdu: On će ubuduće donijeti pravednost.

13. Iudesna će te desnica tvoja voditi. Bit ćemo vođeni Njegovom desnicom: On svojom vlastitom. Jer On je Bog, a mi smrtni ljudi. Bio je vođen vlastitom desnicom; tj. vlastitom snagom. Jer snagu koju ima Otac, ima i On; Očevu besmrtnost također ima; ima Očevo Božanstvo, Očevu Vječnost, Očevu Snagu. Njegova će ga desnica čudesno voditi, vršeći djela Božja; podnoseći ljudske patnje, uništavajući zle ljudske volje vlastitom dobrotom. Čak i sada, On biva vođen čak i do mjesta gdje još nije prisutan; i Njegova ga vlastita desnica vodi. Jer ondje ga vodi ono što je On sam darovao svojim Svecima. Čudesna će te desnica tvoja voditi.

14. Strijele su tvoje oštre, najmoćnije su Psalam 45,5Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!; riječi koje probadaju srce, koje raspaljuju ljubav. Zato se u Pjesmi nad pjesmama govori: Ranjena sam ljubavlju. Pjesma nad pjesmama 2,5Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. Jer ona govori da je ranjena ljubavlju; to jest, da je zaljubljena, da je zapaljena žarom, da uzdiše za Zaručnikom, od kojega je primila strijelu Riječi. Strijele su tvoje oštre, najmoćnije su; i probadajuće i djelotvorne; oštre, najmoćnije. Narodi će pasti pod tobom. Tko je pao? Oni koji su bili ranjeni također su pali. Vidimo narode podložene Kristu; ne vidimo ih kako padaju. On objašnjava gdje padaju, naime u srcu. Tamo su se uzdigli protiv Krista, tu padaju pred Kristom. Pavao bijaše hulitelj na Krista: tada je bio uzdignut, moli se Kristu, pao je, prostrt je pred Njim: neprijatelj Kristov je ubijen, da bi učenik Kristov mogao živjeti! Bačenom strijelom s neba, Pavao (još ne kao Pavao, nego još uvijek kao Savao), još uvijek uzdignut, još uvijek neprostrt, ranjen je u srce: primio je strijelu, pao je u srcu. Jer premda je pao ničice na lice, nije tamo pao u srcu; nego je tamo povikao: Gospodine, što hoćeš da učinim? Djela apostolska 9,6Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” A maloprije si htio okovati kršćane i predati ih kazni: a sada govoriš Kristu: Što hoćeš da učinim? O strijelo oštra i silna, čijim je udarcem Savao pao tako da je postao Pavao. Kakav je bio s njim, takav je bio i s narodima; promotrite narode, promatrajte njihovu podložnost Kristu. Narodi će (tada) pasti pod tobom u srcu neprijatelja Kraljevih; to jest, u srcu vaših neprijatelja. Jer Njega naziva Kraljem, Njega prepoznaje kao Kralja. Narodi će pasti pod tobom u srcu neprijatelja Kraljevih. Bili su neprijatelji prije; pogođeni su tvojim strijelama: pali su pred Tobom. Od neprijatelja su postali prijatelji: neprijatelji su mrtvi, prijatelji preživljavaju. To je značenje riječi: za one koji će se promijeniti. Nastojimo razumjeti svaku pojedinu riječ i svaki zasebni stih; ipak, samo do te mjere trebamo tražiti njihovo razumijevanje da nikoga ne ostavimo u sumnji da se govore o Kristu.

15. Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova Psalam 45,7Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!. Jer Bog te ‘blagoslovio’ u vijeke, poradi milosti izlivene na tvoje usne. Sada, prijestolje židovskoga Kraljevstva bijaše vremenito; pripadalo je onima koji bijahu pod Zakonom, a ne onima koji bijahu pod milošću: on dođe otkupiti one koji bijahu pod Zakonom i staviti ih pod milost. Njegovo je prijestolje u vijeke vjekova. Zašto? Jer ono prvo prijestolje Kraljevstva bijaše tek vremenito: otkuda nam onda prijestolje u vijeke vjekova? Jer to je Božje prijestolje. O božansko svojstvo vječnosti! Jer Bog ne može imati vremenito prijestolje. Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, žezao je pravde žezao tvoga Kraljevstva. Žezao pravde jest ono što usmjerava čovječanstvo: oni bijahu prije iskrivljeni, izopačeni; nastojahu kraljevati sami za sebe: ljubljahu sebe, ljubljahu svoja vlastita zla djela; ne podložiše svoju vlastitu volju Bogu; nego bi najradije savinuli Božju volju da bude sukladna njihovim vlastitim požudama. Jer griješnik i nepravednik obično se srdi na Boga jer ne pada kiša! a ipak bi htio da se Bog ne srdi na njega zato što je razvudan. I upravo otprilike iz toga razloga ljudi svakodnevno sjedaju raspravljati protiv Boga: Ovo je ono što je trebao učiniti: ovo nije dobro učinio. Ti doista vidiš što činiš. On ne zna što čini! Ti si taj koji si iskrivljen! Njegovi su putovi pravi. Kada ćeš ti učiniti da se iskrivljeno podudara s ravnim? Ono se ne može učiniti da se s njime podudara. Baš kao kad bi stavio iskrivljen štap na ravan pločnik; on se ne spaja s njime; on ne proniče; on se ne uklapa u pločnik. Pločnik je ravan u svakom dijelu: ali ono je iskrivljeno; ono se ne uklapa u ono što je ravno. Volja Božja jest dakle jednaka, tvoja je vlastita iskrivljena: zato što se ne možeš suobličiti njoj, ona ti se čini iskrivljenom; ravnaj se ti sam njome; ne traži da ju saviješ prema svojoj vlastitoj volji; jer to ne možeš postići; ona je u svako doba ravna! Želiš li prebivati u njemu? Ispravi sam sebe; tako će žezao onoga koji tobom vlada biti za tebe pravilom usmjeravanja. Odande se on također naziva Kraljem, od vladanja. Jer nema vladara koji ne ispravlja. Zato je naš Kralj kralj pravednih. Baš kao što je on svećenik (Sacerdos) posvećujući nas, tako je on naš Kralj, naš Vladar, vladajući nad nama….

16. Ti si ljubio pravednost, a mrzio bezakonje Ps 44,7U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.. Vidi kako je ondje opisan štap ravnanja. Ti si ljubio pravednost, a mrzio bezakonje. Približi se tomu štapu; neka Krist bude tvoj Kralj: neka te upravlja tim štapom, a neka te njime ne satre. Jer taj je štap željezni štap; nepopustljiv štap. Upravljat ćeš ih željeznom palicom i razbiti ih kao lončarski sud. Jednima upravlja; druge razbija: upravlja onima koji su duhovni: razbija one koji su tjelesni... Bi li tako glasno navješćivao da te kani udariti, kad bi te doista htio udariti? On tada susreže svoju ruku od kazne za tvoje prijestupe; ali ti nemoj susprezati svoju. Obrati se sam na kažnjavanje svojih prijestupa: jer nekanjenih prijestupa ne može biti: kaznu dakle moraš izvršiti ili ti sam, ili On: ti se dakle proglasi krivim, da te može pomilovati. Razmotri primjer u onom pokorničkom psalmu: Sakrij lice svoje od mojih grijeha. Je li mislio od mene? Ne: jer na drugom mjestu jasno kaže: Ne sakrivaj lica svoga od mene. Okreni dakle svoje lice od mojih grijeha. Želim da ne vidiš moje grijehe. Jer Božje viđenje jest prekoravanje. Stoga se i za suca kaže da prekorava ono što kažnjava; tj. da obrće svoj um na to, da se svija nad tim, čak i do kažnjavanja toga, budući da je sudac. Tako je i Bog sudac. Odvrti lice svoje od mojih grijeha. Ali ti sam, ako želiš da Bog odvrti svoje lice od njih, nemoj odvrtati vlastitoga lica od njih. Promatraj kako to iznosi pred Boga u tom istom psalmu: Priznajem, veli, svoju bezakonje, i moj je grijeh svagda preda mnom. On rado želi da ono što želi imati svagda pred vlastitim očima, ne bude pred Božjim očima. Neka se nitko ne laska ispraznim nadama u Božje milosrđe. Njegovo je žezlo pravedno žezlo. Govorimo li da Bog nije milosrdan? Što može nadmašiti njegovo milosrđe, koji pokazuje toliku strpljivost prema grešnicima; koji ne uračunava prošlost u svima koji se obraćaju k Njemu? Tako ljubi Njega radi njegova milosrđa, da opet želiš da On bude istinit. Jer milosrđe ga ne može svući s atributa pravde: niti pravda s atributa milosrđa. U međuvremenu, dok On odgađa tvoju kaznu, nemoj je ti odgađati.

17. Stoga te, Bože, tvoj Bog pomazao. Iz tog te je razloga pomazao, da bi mogao ljubiti pravednost, a mrziti bezakonje. I promatraj na koji se način izražava. Stoga te, Bože, tvoj Bog pomazao: tj. Bog te je pomazao, o Bože. Bog je pomazan od Boga. Jer se u latinskom misli da je to isti padež ponovljene imenice: u grčkom međutim postoji najočitija razlika; jedno je ime Osobe kojoj se govori, a drugo Onoga koji govori, govoreći: Bog te je pomazao. O Bože, tvoj te je Bog pomazao, baš kao da govori: Stoga te je tvoj Bog, o Bože, pomazao. Primi to u tom smislu, shvati to u tom smislu; da je to takav smisao najbjelodanije u grčkom. Tko je dakle Bog koji je pomazan od Boga? Neka nam Židovi kažu; ova su nam Pisma zajednička s njima. To bijaše Bog, koji bijaše pomazan od Boga: čuješ za Pomazanika; shvati da to znači Krist. Jer ime Krista dolazi od krizme; ovo ime kojim se naziva Krist izražava pomazanje: niti su kraljevi i proroci bili pomazani ni u kakvom kraljevstvu, ni na kojem drugom mjestu, osim u onom kraljevstvu gdje se proricahu o Kristu, gdje bijaše pomazan, i odakle je ime Krista imalo doći. To se ne nalazi nigdje drugdje uopće: ni u jednom narodu ili kraljevstvu. Bog je dakle bio pomazan od Boga; kojom je uljem bio pomazan, nego duhovnim? Jer vidljivo je ulje u znaku, nevidljivo je ulje u otajstvu; duhovno je ulje iznutra. Bog je dakle bio pomazan za nas, i poslan k nama; i sam je Bog bio čovjek, kako bi mogao biti pomazan: ali bio je čovjek tako da je i dalje bio Bog. Bio je Bog tako da nije prezreo biti čovjekom. Pravi čovjek i pravi Bog; u ničemu privjestan, u ničemu lažan, budući da je posvuda istinit, posvuda sama Istina. Bog je dakle čovjek; i iz toga je razloga Bog bio pomazan, zato što je Bog bio Čovjek, i postao Kristom.

18. To bijaše predoznačeno u Jakovljevu postavljanju kamena pod glavu, i tako spavanju. Post 28,11-18Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. Patrijarh Jakov bijaše postavio kamen pod svoju glavu: spavajući s tim kamenom pod glavom, vidje otvoreno nebo, i ljestve od neba do zemlje, i anđele gdje uzlaze i silaze; nakon toga viđenja probudi se, pomaza kamen, i otide. U tom kamenu prepoznao je Krista; iz tog ga je razloga pomazao. Primi na znanje što je to čime se Krist propovijeda. Što znači to pomazanje kamena, osobito u slučaju patrijarhâ koji su častili samo Jednoga Boga? To se ipak učini kao slikoviti čin: i on otide. Jer nije pomazao kamen, i došao tamo stalno častiti, i tamo obavljati žrtvu. Bijaše to izraz otajstva; a ne početak svetogrđa. I primijeti značenje kamena. Kamen koji odbaciše graditelji, postade zaglavni kamen. Primijeti ovdje veliko otajstvo. Kamen je Krist. Petar ga naziva živi Kamen, od ljudi doduše odbačen, ali od Boga izabran. 1 Pt 2,4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, I kamen je postavljen za glavu, jer je Krist glava čovjeku. 1 Kor 11,3Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. I kamen je bio pomazan, zato što se Krist tako nazivao od toga što je bio pomazan. I u objavi Krista, vidi se ljestva od zemlje do neba, ili od neba do zemlje, i anđeli kako uzlaze i silaze. Što to znači, vidjet ćemo jasnije, kad navedemo svjedočanstvo od samoga Gospodina u Evanđelju. Ti znaš da je Jakov isto što i Izrael. Jer kad se rvao s Anđelom, i nadvladao, te bio blagoslovljen od Onoga koga je nadvladao, ime mu se promijeni, tako da se prozva Izrael; baš kao što je narod Izraela nadvladao Lk 23,23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. protiv Krista, tako da ga razapne, i unatoč tomu bi (u onima koji su povjerovali u Krista) blagoslovljen od Onoga koga nadvlada. Ali mnogi ne povjerovaše; stoga Jakovljevo šepanje. Ovdje imamo odmah, blagoslov i šepanje. Blagoslov onima koji postaše vjernici; jer znamo da su poslije mnogi iz toga naroda doista povjerovali: Šepanje s druge strane u onima koji ne povjerovaše. I budući da veći dio ne povijerova, a samo malo njih povijerova, stoga da se prouzroči šepanje, dotaknu širinu njegova boka. Post 32,25Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Što se podrazumijeva pod širinom boka? Veliko mnoštvo njegovih potomaka…

19. Bog, tvoj Bog, pomazao te je. Govorili smo o Bogu, koji bijaše pomazan; tj. o Kristu. Ime Krista nije se moglo jasnije izraziti nego time što se nazva Bogom Pomazanikom. Na isti način na koji je bio lijep ljepotom pred sinovima ljudskim, tako je ovdje pomazan uljem radosti nad svoje drugove. Tko su onda njegovi drugovi? Sinovi ljudski; jer je On sam (kao Sin Čovječji) postao sudionikom njihove smrtnosti kako bi njih učinio sudionicima svoje Besmrtnosti…

21. Iz tvojih dvorova bjelokosnih, kćeri kraljevske tebe vesele. Izaberi što god hoćeš, bjelokosne dvore, ili veličanstvene ili kraljevske dvore, upravo iz njih su kćeri kraljevske razveselile Krista. Želiš li razumjeti duhovni smisao bjelokosnih dvorova? Pod njima razumijeli veličanstvene kuće i šatore Božje, srca svetih; a po tim istim kraljevima one koji vladaju svojim tijelom; koji si podlažu buntovno mnoštvo ljudskih požuda, koji pokoravaju tijelo i vode ga u sužanjstvo: jer upravo iz njih su kćeri kraljevske razveselile Njega. Jer sve duše koje su rođene po njihovom propovijedanju i naviještanju evanđelja jesu kćeri kraljevske: i Crkve, kao kćeri apostola, jesu kćeri kraljevske. Jer On je Kralj nad kraljevima; oni sami kraljevi, za koje je rečeno: Sjedit ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. Mt 19,28Reče im Isus: “Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. Propovijedali su Riječ istine; i rađali Crkve ne za sebe, nego za Njega... Stoga kao oni koji podižu potomstvo svome bratu, svima koje su rodili dadoše ime ne pavljevaca ili petrovaca, nego kršćana. Promotri drži li se taj smisao budno u ovim stihovima. Jer kad reče: iz bjelokosnih dvorova, progovori o dvorovima kraljevskim, prostranim, časnim, miroljubivim, poput srca svetih; dometnu: Kćeri kraljevske tebe vesele u tvojoj časti. One su uistinu kćeri kraljevske, kćeri vaših apostola, ali ipak u tvojoj časti: jer podigoše potomstvo svome bratu. Odakle Pavao, kad vidje one koje podiže svome Bratu kako trče za njegovim vlastitim imenom, zaiskri: Zar je Pavao raspet za vas? 1 Kor 1,13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? …Nije; jer veli: Ili ste li u ime Pavlovo kršteni?

Kćeri kraljevske vesele te u tvojoj časti.Drži, čvrsto drži ovo u tvojoj časti. To znači imati svadbenu haljinu; tražiti Njegovu čast, Njegovu slavu. Razumi štoviše pod kćerima kraljevskim gradove koje su utemeljili kraljevi i koji primiše vjeru: i iz bjelokosnih dvorova (bogatih dvorova, oholih, uznemirenih). Kćeri kraljevske vesele te u tvojoj časti; po tome što nisu tražile čast svojih utemeljitelja, nego su tražile Tvoju čast. Pokaži mi u Rimu hram Romulov koji se časti toliko koliko vam ja mogu pokazati Spomenik Petrov. Tko se u Petru časti osim Onoga koji je za nas umro? Jer mi smo sljedbenici Kristovi, a ne sljedbenici Petrovi. Pa čak i da smo rođeni od brata onoga koji je mrtav, ipak nosimo ime po imenu Onoga koji je mrtav. Pnz 25,26 Od jednoga bijasmo rođeni, ali rođeni za drugoga. Gle, Rim, Kartaga i nekoliko drugih gradova kćeri su kraljevske, i ipak razveseliše Kralja u Njegovoj časti: i svi oni čine jednu jedinu Kraljicu.

22. Kakva li svadbena pjesma! Gle, usred pjesama punih radosti, izlazi sama Zaručnica. Jer Zaručnik je dolazio. On bijaše taj koji se opisivao: na Njega bijaše usmjerena sva naša pažnja.

Zdesna ti je kraljicaPs 44,9Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.. Ona koja stoji zdesna nije Kraljica. Jer stajat će netko i slijeva, onaj komu će se reći: Idite u oganj vječni. Mt 25,41“Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Ali ona će stajati zdesna, ona komu će se reći: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, baštinite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta. Mt 25,34“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Zdesna ti je kraljica, u zlatnu odjeću okićena, izvezena šarenilom. Kakva je odjeća ove Kraljice? Ona je i dragocjena i izvezena šarenilom: to su otajstva nauka u svim različitim jezicima: jedan afrički, jedan sirijski, jedan grčki, jedan hebrejski, ovaj onakav, a onaj drukčiji; ti jezici proizvode različito šarenilo ove odjeće. No baš kao što se sva raznovrsna šarenila odjeće stapaju u jednu odjeću, tako se i svi jezici stapaju u jednoj te istoj vjeri. U toj odjeći neka bude raznolikosti, ali neka ne bude raskola. Vidi, razumjeli smo različita šarenila raznolikosti jezika; a odjeća se odnosi na jedinstvo: ali u toj samoj raznolikosti, što znači zlato? sama Mudrost. Neka je bilo kakve raznolikosti jezika, ali postoji samo jedno zlato koje se propovijeda: ne drugačije zlato, nego drugačiji oblik toga zlata. Jer to je ista Mudrost, isto učenje i disciplina koju svaki jezik propovijeda. U jezicima je raznolikost; zlato je u mislima...

I prigni uho svoje. Nije dovoljno slušati; slušajte s poniznošću: prignite uho svoje. Zaboravi i svoj narod i dom oca svoga. Bijaše neki narod i neki dom oca tvojega u kojemu si se rodio, narod babilonski, imajući vraga za svoga kralja. Otkud god pogani došli, došli su od oca svojega vraga; ali oni su se odrekli sinovstva prema vragu. Zaboravi i svoj narod i dom oca svoga. On te je, učinivši te griješnikom, rodio gadnim; Onaj Drugi, budući da opravdava bezbožnika, Rim 4,5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, nanovo te rađa u ljepoti.

24. Jer kralj žudi za ljepotom tvojom Ps 44,11Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.. Koja je to ljepota osim ona koja je djelo Njegovih ruku? Žudi za ljepotom, Čijom? Ona griješnice, nepravednice, bezbožnice, kakva bijaše sa svojim ocem vragom i među svojim vlastitim narodom? Ne, nego onom za koju se govori: Tko je ova što dolazi bijela? Nije bila bijela tada na početku, nego je bila učinjena bijelom poslije. Jer ako grijesi vaši budu kao grimiz, učinit ću ih bijelima kao snijeg. Iz 1,18“Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Kralj žudi za ljepotom tvojom. Koji je ovo Kralj? Jer On je Gospodin Bog tvoj. Razmotri sada ne bi li trebala ostaviti onog svoga oca i svoj vlastiti narod, te doći k ovom Kralju koji je tvoj Bog? Bog je tvoj tvoj Kralj, tvoj Kralj ujedno je i tvoj Zaručnik. Udaješ se za svoga Kralja koji je tvoj Bog: obdarena od Njega, urešena od Njega; otkupljena od Njega i izliječena od Njega. Štogod imaš da bi Mu bila ugodna, imaš od Njega.

25. I kćeri Tirske darovima će se nakloniti Psalam 45,12Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.. Upravo taj Kralj koji je tvoj Bog, jest onaj kojemu će se kćeri Tirske nakloniti darovima. Kćeri Tirske jesu kćeri pogana; dio stoji umjesto cjeline. Tir, grad koji graniči s ovom zemljom, gdje je proroštvo izrečeno, nagovještavao je narode koji će povjerovati u Krista. Odande je došla ona Kanaanovka, koja je u početku bila nazvana psom; jer, da bi se znalo da je odande, Evanđelje govori ovako. Otiđe odande i povuče se u krajeve Tirske i Sidonske. I gle: žena Kanaanovka iziđe iz onih krajeva, uz sve ostalo što se ondje pripovijeda. Ona koja je u početku, u kući svoga oca i među svojim narodom, bila tek pas, koja je dolazeći i vapijući za tim Kraljem bila učinjena lijepom vjerujući u Njega, što je zadobila čuti? Ženo, velika je tvoja vjera. Matej 15,21-28Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 

Kralj žudi za tvojom ljepotom. I kćeri Tirske darovima će se nakloniti. S kojim darovima? Upravo tako se želi pristupiti ovom Kralju i ispuniti Njegove riznice: i On sam nam je dao ono čime se one mogu napuniti, i to da ih napunite vi. Neka dođu (kaže) i naklone se darovima. Što se podrazumijeva pod darovima?…Dajte milostinju, i gle, sve vam je čisto. Dođite s darovima Onome koji kaže: Milosrđe hoću, a ne žrtvu. U onaj Hram koji je nekada postojao kao sjena onoga što će doći, dolazili su s bikovima, ovnovima i jarcima, sa svakojakim životinjama za žrtvu: da se jednom krvlju nešto učini, a drugom nagovijesti. Sada je došla sama ona krv koju su sve te stvari predočavale: došao je sâm Kralj, i On sâm želi vaše darove. Koji darovi? Milostinja. Jer On sâm će ubuduće suditi i sâm će ubuduće uračunati darove određenim ljudima. Dođite (kaže), blagoslovljeni Oca mojega. Zašto? Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti, Matej 25,34-35“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! itd. To su darovi kojima kćeri Tirske časte Kralja; jer kad su rekle: Kada te vidjehosmo? Onaj koji je ujedno gore i dolje (odakle se govori o onima koji uzlaze i silaze ), reče: Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Matej 25,40A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'”

28. Uz veselje i radost oni se donose i uvode u Hram Kraljev Psalam 44,15Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.. Hram Kraljev jest sama Crkva: sama Crkva jest ta koja ulazi u Hram Kraljev. Od čega je taj Hram sagrađen? Od ljudi koji ulaze u Hram? Tko su njegovi živi kamenovi ako ne Božji vjernici? 1 Pt 2,4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, Bit će uvedeni u Hram Kraljev. Jer ima djevica izvan Hrama Kraljeva, redovnica među hereticima: one jesu djevice, istina je; ali što će im to koristiti, ako nisu uvedene u Hram Kraljev? Hram Kraljev je u jedinstvu: Hram Kraljev nije ruševan, nije razdijeljen, nije podijeljen. Vezivo tih živih kamenova jest ljubav.

29. Umjesto tvojih očeva, djeca se rađaju tebi Psalam 44,16Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva. Ništa ne može biti očiglednije. Sada promatraj sam Hram Kraljev, jer se u njegovo ime govori, zbog jedinstva tijela koje je rašireno po čitavom svijetu: jer upravo one osobe koje su izabrale biti djevice, ne mogu zadobiti naklonost Kralja osim ako nisu uvedene u Hram Kraljev. Umjesto tvojih očeva, djeca su ti rođena. Apostoli su te rodili: oni bijahu poslani: oni bijahu propovjednici: oni su očevi. No, je li njima bilo moguće ostati s nama u tijelu zauvijek? Iako je jedan od njih rekao: Želim otići i biti s Kristom, što je mnogo bolje: ali ostati u tijelu potrebno je radi vas. Istina je da je to rekao, ali koliko dugo mu je bilo moguće ostati ovdje? Je li to moglo biti do sadašnjeg vremena, je li to moglo biti u svu vječnost? Je li Crkva onda ostavljena napuštena njihovim odlaskom? Daleko od toga. Umjesto tvojih očeva, djeca su ti rođena. Što je to? Apostoli su vam poslani kao očevi, umjesto apostola sinovi su vam rođeni: postavljeni su biskupi. Jer u današnje vrijeme, odakle biskupi, po čitavom svijetu, vuku svoje porijeklo? Sama ih Crkva naziva ocima; sama ih je Crkva rodila i postavila na prijestolja očeva. Nemoj se dakle smatrati napuštenim zato što ne vidiš Petra niti vidiš Pavla: ne vidiš one po kojima si rođen. Iz tvog vlastitog potomstva podignuto ti je tijelo očeva. Umjesto tvojih očeva, djeca su ti rođena. Promatraj koliko je naširoko rasprostranjen Hram Kraljev, da djevice koje nisu uvedene u Hram Kraljev mogu znati da nemaju ništa s tim vjenčanjem. Učinit ćeš ih knezovima po svoj zemlji. Ovo je Katolička Crkva: njezina su djeca učinjena knezovima po svoj zemlji: njezina su djeca postavljena umjesto očeva. Neka oni koji su odijeljeni priznaju istinu ovoga, neka dođu u Jedno Tijelo: neka budu uvedeni u Hram Kraljev. Bog je posvuda uspostavio svoj Hram: posvuda je položio temelje proroka i apostola. Ef 2,20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. Crkva je rodila sinove; učinila ih je da umjesto njezinih očeva budu knezovi po svoj zemlji.

Daljnje čitanje

PSALM 45: THE FATHER’S PRAISE OF HIS DIVINE SON

THE FATHER GLORIFIES THE SON

The Hebrew Bible Testifies that the Messiah is Adonay Elohim!

DAVID’S MULTI-PERSONAL LORD PT. 1, PT. 2

APPEARANCE OF THE TRINITY TO ABRAHAM AND DAVID PT. 3

ISRAEL’S MULTIPERSONAL GOD

MESSIAH IN THE ARAMAIC PSALMS

MESSIAH OF THE MIDRASHICH PSALMS