Nastavljam tamo gdje sam prethodno stao.
BOŽJI NEPREKIDNI „DANAS”
U ovom dijelu usredotočit ću se na izraz korišten u Psalmu 2,7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih., naime „danas” (semeron):
„Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,” Heb 5,5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,
Moja je svrha vidjeti može li ova riječ nositi značenje koje joj pridaje rani kršćanski pisac koji je to protumačio u odnosu na vječno rađanje Sina od Oca.
Pokušat ću dokazati da se čak i unutar konteksta Biblije, a posebno nadahnute Poslaniz Hebrejima, riječi „danas”, „dan” itd., ne koriste samo za 24-satni solarni dan, već za neodređeno vremensko razdoblje koje može sezati natrag u vječnost i protezati se u budućnost.
Na primjer, Poslanica Hebrejima citira Psalam 95 [94 u Septuaginti] gdje Bog poziva vjernike da uđu u njegov vječni počinak koji naziva „danas”:
„Zato, kao što veli Duh Sveti: DANAS (semeron) ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas (semeron) da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo kad je rečeno: DANAS (semeron) ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. … Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas (semeron), u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu! Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.” Heb 3,7–19Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete,; 4,1–11
Evo dotičnog Psalma:
„Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate: ‘Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.' Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'’” Ps 95,6–11Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
Poslanica Hebrejima povezuje ovaj specifični dan s Božjim vlastitim subotnjim danom počinka koji je započeo nakon šest dana stvaranja, a ipak ovaj dan još uvijek traje:
„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti. … Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” Post 1,31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.; 2,1–3
Božja subota postaje uzor za izraelsko obdržavanje subote:
„Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” Izl 20,8–11Sjeti se da svetkuješ dan subotni.
„Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.'” Izl 31,12–17Jahve opet reče Mojsiju:
Stoga, „danas” na koje se Poslanica Hebrejima poziva nije specifičan dan u tjednu. Umjesto toga, ovaj se dan odnosi na svaki dan u koji se Evanđelje propovijeda i u koji se vjeruje, baš kao što pokazuje sljedeći navod:
„Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa (hemera) pomogoh ti. Evo SAD je vrijeme milosno, evo SAD je VRIJEME (hemera) spasa.” 2 Kor 6,1–2Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.
Drugim riječima, dan počinka i vječnog spasenja jest dan koji neprekidno traje. Odnosi se na neodređeno vremensko razdoblje koje je, prema Poslanici Hebrejima, započelo na Božji sedmi dan počinka i proteže se u vječnost.
Riječ „dan” također se koristi u vezi s početkom stvaranja:
„Ta PRIJE NEGO JE DANA (miyom) bilo, ja sam taj; i nitko ne može izbaviti iz moje ruke; ja radim, i tko će to osporiti?” Iz 43,13od vječnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može?
Modern English Version savršeno hvata značenje hebrejskog izvornika:
„Doista, OD VJEČNOSTI ja sam On; nitko ne može izbaviti iz moje ruke; ja djelujem, i tko to može preinačiti?“
Kao i aramejski Targum:
אַף מַעַלְמָא אֲנָא הוּא וְלֵית דְמִן יְדִי מְשֵׁיזֵיב אַעַבְדִינָהּ וְלָא אֲתֵיבִינָהּ:
Da, od vječnosti ja sam On; i nitko ne može izbaviti iz moje ruke: ja ću to učiniti, i tko će to vratiti? (Targum Jonathan on Isaiah 43:13)
To jest, Jahve Bog već je postojao prije stvaranja budući da je po naravi vječan:
„Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: ‘U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.“ Iz 57,15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: “U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
„Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi.“ Ps 90,1-2Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
„Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati. Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti!“ Ps 93,1-2Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.
Stoga dan u Izaiji 43,13 ne upućuje na određeni trenutak, nego na vječnost, na to da YHWH jest postojao i da će zauvijek postojati, budući da je bio ondje od početka stvaranja:
„Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!’” Iz 41,4Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!”
„Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze.” Iz 48,12-13Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji.
Zapravo, grčki prijevod čak donosi hebrejski tekst Izaijin tako da upućuje na to da je YHWH već od samog početka bio Gospodin Bog, npr. prije početka stvaranja:
„vi ste moji svjedoci, i ja sam Gospodin Bog, štoviše od početka (kai ego Kyrios ho Theos, eti ap’ arches); i nitko iz mojih ruku ne može izbaviti: ja ću raditi, i tko će to natjerati natrag?” Iz 43,12-13Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog Brentonov LXX
S tim u vezi, Poslanica Hebrejima izričito potvrđuje nepromjenjiv karakter Isusov:
„Isus Krist jučer i danas (semeron) isti je - i uvijeke.” Heb 13,8Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke.
Primijetite kako se ovdje izraz „danas” rabi kako bi označio nepromjenjivu narav Osobe Sina.
Nešto ranije, nadahnuti pisac navodi Oca kako primjenjuje sljedeći psalam, koji opisuje vječno, neraspadljivo biće YHWH-a u suprotnosti s nebesima i zemljom koje je on stvorio i održava
„Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! … A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka, i tvoje ime kroza sva koljena. … U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.” Ps 102,1. 12. 25-27Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
I rabi ga kako bi proslavio i uzvisio Sina!
„Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje… Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.” Heb 1,2konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.b-3a. 10-12
Drugim riječima, Isus se identificira kao nepromjenjivi, neraspadljivi Stvoritelj i Održavatelj stvaranja.
Očito je da se ovo odnosi na nestvorenu, božansku narav i Osobu Krista, a ne na ljudsku narav koju je uzeo i sjedinio sa sobom u određenom vremenskom trenutku (Usp. Heb 2,9-15ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.).
Iz ovoga se stoga s pravom može zaključiti da je Sinovo božansko rađanje nepromjenjiv bezvremenski čin, bez početka i kraja. To me dovodi do mojega sljedećeg argumenta.
PREDKREACIJSKO RAĐANJE DAVIDOVA GOSPODINA
Knjiga Hebrejima sjedinjuje Psalme 2 i 110 (109 u grčkom), i to s dobrim razlogom. Oba Psalma opisuju davidovskoga Kralja i njegovu vlast nad kraljevima i narodima. Oba upozoravaju narode i njihove vođe na gnjev ovoga dolazičkoga Vladara koji će se sručiti na bilo koga tko se odbije podložiti njegovoj vlasti. Jasno je, stoga, da ovi specifični Psalmi imaju pred očima istu Osobu i iste teme.
Ono što sve ovo čini još relevantnijim jest to da drevni prijevodi i mnogi hebrejski rukopisi sadrže varijantno čitanje u 3. retku Psalma 110, koje doslovno opisuje Boga kako rađa Davidova Gospodina prije praskozorja stvaranja:
„Reče Gospodin mome gospodinu: ’Sjedi mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.’ Žezlo tvoje sile poslat će Gospodin sa Siona. I vladaj usred svojih neprijatelja! U tebe je vlast u dan tvoje sile među sjajima svetih. Iz utrobe, prije Danice, rodih te (egennesa se).” Ps 109,1-3Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! (Psalms (and Prayer of Manasses)”, preveo Albert Pietersma, A New English Translation of the Septuagint, objavio Oxford University Press 2009., uključujući ispravke i preinake učinjene u drugom tiskanju (2009.) te ispravke i preinake učinjene u lipnju 2014., str. 603)
„Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi meni zdesna: Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogu tvojih. Gospodin će poslati žezlo moći tvoje sa Siona: vladaj usred neprijatelja svojih. S tobom je vrhovništvo u dan snage tvoje: u sjaju svetih: iz utrobe, prije svitanja rodih te (ex utero, ante luciferum, genui te.).” Ps 109,1-3Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! Douay-Rheims 1899. američko izdanje (DRA https://drbo.org/cgi-bin/d?b=drl&bk=21&ch=109&l=3-#x)
„GOSPODIN JEHOVA reče mom Gospodinu: ’Sjedi mi zdesna dok ne stavim tvoje neprijatelje kao stolicu za tvoje noge.’ GOSPODIN JEHOVA poslat će ti žezlo moći sa Siona i on će vladati nad tvojim neprijateljima. Tvoj je narod slavan u dan moći; u slavama svetosti iz utrobe, od početka, rodih te, Sine.” Ps 110,1-3Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: “Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! Peshitta Holy Bible Translation (PHBT https://biblehub.com/hpbt/psalms/110.htm)
„GOSPODIN reče mom Gospodinu, sjedi mi zdesna dok ne učinim tvoje neprijatelje tvojim podnožjem. GOSPODIN će odaslati žezlo svoje moći iz Siona, i on će vladati nad tvojim neprijateljima. Tvoj će narod biti slavan u dan tvoje moći; urešen u ljepoti svetosti iz utrobe, rodio sam te kao dijete od vječnosti.” George Lamsa Bible (LAMSA https://biblehub.com/lamsa/psalms/110.htm)
Utreba i danica očita su upućivanja na stvaranje, kao što ovi sljedeći tekstovi potvrđuju:
„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. I reče Bog: ‘Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!’ I bi tako. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. I reče Bog: ‘Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!’ I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. I reče Bog: ‘Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan treći. I reče Bog: ‘Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!’ I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.” Post 1,1-19U početku stvori Bog nebo i zemlju.
„Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?” Job 38,4-7Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Dakle, budući da je Kralj već bio rođen ili začet prije nego što je zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda bila stvorena, te budući da su zvijezde i anđeoski sinovi Božji postojali prije stvaranja zemlje, ovo pokazuje da je Davidov Gospodin već postojao kao jedino rođeni Sin Božji prije svega stvorenja.
Nadalje, sljedeći biblijski struč ഹljčani tvrde da hebrejski rukopisi koji sadrže riječ „rodio sam te” (yelidtika) trebaju biti preferirani prijevod suglasničkog teksta Ps 110,3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.” te navode da ovo čitanje prihvaćaju mnogi komentatori. Ovi stručnjaci također napominju da je to isti glagol koji se koristi u Psalmu 2,7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.!
Za naše trenutne potrebe, glavni predmet zanimanja u Psalmu 110 jest ozloglašeno iskvareni redak 3b:
bahadre qodesh merechem mishchar laka tal yalduteka
Odgovarajući grčki tekst (Ps 109,3riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.) glasi:
en tais lamprostesin ton hagion
ek gastros pro heosphorou exegennesa se.
MT označava posljednju riječ kao yaldutheka, „tvoja mladost.” NRSV prevodi sukladno tomu:
Iz krila zore
poput rose, doći će ti tvoja mladost.
MNOGI masoretski rukopisi, međutim, čitaju yelidtika, što je čitanje koje pretpostavlja grčki tekst, a podupire ga i sirijski. S obzirom na suglasnički pravopis u MT-u, i paralelu u Psalmu 2, ovo čitanje treba imati prednost i prihvaćaju ga mnogi komentatori.84
Promjenom vokalizacije masoretskog teksta, ali bez ikakvih promjena na suglasnicima, čitamo:
U svetom sjaju, iz krila, od zore
imaš rosu kojom sam te rodio.85
(Adela Yarbro Collins i John J. Collins, King and Messiah as Son of God: Divine, Human, and Angelic Messianic Figures in Biblical and Related Literature [William. B. Eerdmans Publishing Co., First Edition, First Printing, 2008], 1. The King as Son of God, str. 16-17; isticanja masnim slovima i velikim slovima moja su)
Budući da su ovi rani kršćanski teolozi, biskupi, apologeti itd. imali ovo konkretno čitanje u svojim verzijama Psalma 110,3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.”, i s obzirom na to da je ovaj specifični psalam izravno povezan i spojen s Psalmom 2, uopće ne čudi što su onda rođenje Sina tumačili u svjetlu oba ova nadahnuta teksta. I budući da Ps 110,3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.” govori o tome kako Bog rađa svoga Sina od zore stvaranja, njima je imalo savršenog smisla tumačiti „danas” iz Ps 2,7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih. kao bezvremenski čin, koji nema početka ni kraja.
Drugim riječima, za ove briljantne kršćanske muževe „danas” iz Ps 2,7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih. odnosilo bi se na Božji Dan u kojemu su prošlost, sadašnjost i budućnost sve prisutna stvarnost s njegove točke gledišta, budući da bi ti trenuci u vremenu za nas za njega svi bili „danas”.
Osim ako nije drukčije naznačeno, biblijski citati preuzeti su iz engleskog prijevoda Modern English Version (MEV) Svetoga pisma.
DALJNJE ČITANJE
PSALAM 110 U RANOKRŠĆANSKIM IZVORIMA
DAVIDOV VIŠEOSOBNI GOSPODIN, 2. DIO
UKAZANJE PRESVETOG TROJSTVA ABRAHAMU I DAVIDU, 3. DIO
KRISTOVO VJEČNO RAĐANJE: JE LI RAĐANJE ISTO ŠTO I BITI STVOREN?
RANA CRKVA O VJEČNOM RAĐANJU SINA
BOŽJA VJEČNA RIJEČ I NESTVORENA MUDROST POSTAJU TIJELOM!
Kako teologija psalama dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok