U ovoj kratkoj objavi navest ću nekoliko komentara na Dn 8,11-14Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. kako bih pokazao njegovu važnost za Hanuku. Sva isticanja su moja.
af. Daniel 8:11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. sn Knez vojske može se odnositi na Boga (usp. „čije je svetište” kasnije u stihu) ili na arkanđela Mihaela (usp. 12,1).
ag. Daniel 8:11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. tn Ili možda „i po njemu”, što se odnosi na Antioha radije nego na Boga.
ah. Daniel 8:11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. sn Ovdje se svetište odnosi na Božji hram u Jeruzalemu.
ai. Daniel 8:12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. tc Sadašnji prijevod donosi וּצְבָאָהּ נִתַּן (utsevaʾah nittan, „i njegova vojska bijaše dana”) umjesto MT וְצָבָא תִּנָּתֵן (vetsavaʾ tinnaten, „i vojska se davala / bit će dana”). Kontekst upućuje na svršen, a nesvršen glagol.
aj. Daniel 8:12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. tn Heb. „u (tijeku) pobune”. Značenje ovog izraza teško je utvrditi. Moglo bi značiti „zbog pobune”, što se odnosi na propuste Židova, ali to nije vjerojatno budući da to nije naglašeno nigdje drugdje u knjizi. Izraz se vjerojatnije odnosi na pobunu protiv Boga i zločine počinjene nad Židovima koje je utjelovio Antioh.
ak. Daniel 8:12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. tc Dva srednjovjekovna hebrejska rukopisa i LXX ovdje imaju trpni glagol: „istina je bačena na zemlju” (usp. NIV, NCV, TEV).
al. Daniel 8:12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. sn Istina se ovdje vjerojatno odnosi na Toru. Prema 1 Mak 1,56A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru., Antioh je započeo uništavanje židovskih svetih knjiga.
am. Daniel 8:12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. tn Heb. „djelovao je i napredovao”.
an. Daniel 8:13Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: “Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?” sn Svetac koji se ovdje spominje vjerojatno je anđeo (usp. 4,13 [10AT], 23 [20AT]).
ao. Daniel 8:14Odgovori: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.” sn Izraz večeri i jutra podsjeća na izvještaj o stvaranju u Postanku 1. Budući da je „večer i jutro” ekvivalent jednom danu, ovdje bi se radilo o 2300 dana. Međutim, neki tumači smatraju da se to odnosi na večernju i jutarnju žrtvu, u kojem bi se slučaju radilo o samo 1150 dana. Kako god bilo, događaj kojim je započelo ovo razdoblje nije jasan. Događaj koji je označio završetak tog razdoblja bila je ponovna posveta hrama u Jeruzalemu nakon strašnih i svetogrdnih čina koje je proveo Antioh. To se dogodilo 25. prosinca 165. godine prije Krista. Židovska proslava Hanuke svake godine spominje se ove pobjede.
ap. Daniel 8:14Odgovori: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.” tn Heb. „bit će opravdano” ili „bit će očišćeno”. Ovo je jedino pojavljivanje ovoga glagola u Nifalu u Starom zavjetu. Engleski prijevodi ga tumače kao „očišćeno” (KJV, ASV), „obnovljeno” (NASB, TEV, NLT) ili „ponovno posvećeno” (NIV).
(NET Bible)
11. Uzdigao se sve do Kneza vojske. Primijetite napredovanje: „uzdigao se” (4), „uzdigao se prekomjerno” (8), sve dok oholost nije pokazala svoj krajnji cilj u prkošenju Knezu i zvijezda i kraljeva, njihovu Stvoritelju i Bogu. Ovo prkošenje poprimilo je oblik svetogrdnog napada na hram, kakav se već jednom dogodio pod Nabukodonosorom. Svagdašnja žrtva paljenica (heb. tāmîd): „svagdašnja” je tehnički izraz koji se odnosi na svakodnevne žrtve, jutarnju i večernju, propisane u Izl 29,38–42“A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida.. Jednom se riječju podrazumijeva cijeli žrtveni sustav. Mjesto njegova svetišta bi oboreno predstavlja vjeran prijevod piščeva zagonetnog stila, s dvosmislenim zamjenicama i prijedlozima. Riječ „mjesto” (mākôn) rezervirana je za Božje boravište (usp. 1 Kr 8,30I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti., „nebo, mjesto tvojega prebivanja”; 2 Ljet 6,2a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek.”, hram). Napad na mjesto određeno za štovanje Boga ravan je napadu na samoga Boga.
12. Nejasnoća prvog dijela ovoga stiha zabilježena je na marginama prijevoda rsv, a zbunjivala je prevoditelje još od rani(ji)h vremena. Gramatika je teška, a smisao je teško utvrditi. Vojska mu je bila predana (heb. „vojska”) čini se da znači kako je rog zadobio vojnu potporu4 protiv (a ne zajedno sa) svagdašnjih žrtava zbog prijestupa, zbog prijestupa Božjega naroda. Malom promjenom vokalizacije i ponovnim dijeljenjem suglasnika moguće je prevesti „vojske je predao”, ali tada treba nadodati glagol: [„Ustao je protiv] svagdašnje žrtve paljenice …”
Istina (to jest, Božja istina) bila je bačena na zemlju ili, kako bismo mogli reći, „provučena kroz blato”, pa ipak rog nije samo nastavio sa svojim planovima nego je i napredovao.
13. U viđenju prorok je načuo razgovor dvojice svetaca (vidi bilješku uz 4,10) koji ne pitaju zašto se to događa, što bi dovelo u pitanje Božji moralni poredak događaja, nego dokle (usp. Ps 6,3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje.; Iz 6,11Ja rekoh: “Dokle, o Gospode?” On mi odgovori: “Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš,; Zah 1,12Tada progovori anđeo Jahvin i reče: “Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?”), što pretpostavlja da Bog ograničava trijumf zla. Ostatak stiha sažima ono što je prije rečeno, premda se čini da gaženje vojske kao i svetišta donosi još jedan detalj.
14. I reče mu je logično i slijedi drevne prijevode, ali hebrejsko „meni” možda je izvorno. Vidjelac je postavljao isto pitanje. Odgovor je dan u obliku večernjih i jutarnjih žrtava koje se više neće prikazivati (stih 11: usp. Post 1,5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.) i dijeljenjem tog broja s dva može se doći do broja dana, naime 1150, tijekom kojih će svetište biti oskvrnjeno. To je manje od tri i pol godine (usp. 7,25), relativno kratko vrijeme, nakon kojeg će svetište biti obnovljeno ili „očišćeno” (Montgomery).
(Joyce G. Baldwin, Daniel: An Introduction and Commentary, vol. 23, Tyndale Old Testament Commentaries [Downers Grove, IL: InterVarsity Press, 1978], 175–176)
Seleukovići, 321., 150. pr. Kr.
Seleuk I., makedonski zapovjednik u Aleksandrovoj vojsci, preuzeo je kontrolu nad pokrajinom Babilonom 321. pr. Kr.; njegova je dinastija vladala sve do 60. pr. Kr. Dijagram uključuje one Seleukoviće koji odgovaraju kralju sjevera u 11,5–39.
Ovaj rog je napredovao do te mjere da je dosegnuo nebo, otprilike kao što su utjecaj i moć Nabukodonozora došli do točke u kojoj su svojom velikom ohološću dotaknuli nebo (4,22 [19]). Bog je odlučio u tom trenutku intervenirati i umiješati se. Nebeske vojske, nebeska bića i zvijezde (8,10) označavaju žestoke protivnike uključene u sukob i na zemlji i na nebu. I zemaljska i nebeska domena pate od ruku ovoga „malog roga“. To je genijalnost apokaliptičnoga jezika i pripovijedanja. Ona otkriva i povezuje (zemaljsku) povijest i (nebesku, duhovnu) metapovijest. „Divna zemlja“ nije nitko drugi nego Izrael (usp. 11,16.41), Božje mjesto ljepote koje odražava ljepotu neba. Ovaj mali rog izazvao je Boga, Zapovjednika nebeske vojske (8,11), napadajući zapovjednike i vojske njegova svetog naroda na zemlji te oduzimajući im mjesto bogoštovlja i svakodnevno izražavanje hvale i štovanja njihova Boga. Poraz Božjega naroda na zemlji jest poraz Božjih snaga na nebu. U svemu tome mali rog (8,9) sličan je malom rogu iz 7. poglavlja.
Hram nije bio uništen nego oboren, to jest, njegova je funkcija bila prekinuta (8,11) na određeno vrijeme. Antioh IV. učinio je sve to (prema 1 Mak 1,41–64I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje.; 2 Mak 6,1–17Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima;; 9,1–10,9) kako bi pokušao ujediniti svoje kraljevstvo u jedan narod, s jednom religijom, helenističkim kultom. Vidio je priliku da sjedini seleukidsko (Sirija) i ptolemejsko (Egipat) kraljevstvo; drugi u četvrtom Danielovu carstvu imat će još grandioznije planove (Green 2007:128). Postupci Antioha IV. u mnogočemu su paralelni s temama 3. poglavlja Danielove knjige, jer ondje je kralj postavio odvratni kumir i svatko je bio prisiljen klanjati mu se. Teško je dešifrirati redak 8,12; NLT nudi izvediv prijevod (vidi bilješku). Prihvaćajući taj prijevod, vojska koja je bila sputana treba se shvatiti i kao zemaljske snage svetog naroda Izraela i njihova potpora na nebu. Grijeh malog roga jest specifično uklanjanje svakodnevne žrtve (8,11). Budući da je mali rog uspio, istina Božjega zakona, istinsko štovanje i ispravno izražavanje hvale Bogu bili su pod žestokim napadom, do te mjere da su sveti spisi bili raskomadani i spaljeni kad bi ih se moglo pronaći (1 Mak 1,56–57A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.).
Drugi mogući prijevod retka 8,12 (vidi bilješku) pokazuje da je „vojska bila predana“to jest, dopušteno joj je da bude poražena privremeno tijekom ove pobune. Pobuna, koja se ne sastoji samo od postupaka malog roga, tada bi također ukazivala na neuspjeh nekih od Božjih vlastitih ljudi u održavanju njegova Saveza. Posljedično, njegova se srdžba izlijeva na njih (usp. Longman 1999:204; Collins 1993:335).
Retci 13–14 otkrivaju da Bog vlada nad svime. Odgovor na pitanje iz retka 8,13 pretvara se u 1.115 dana. Činjenica da dva nebeska bića vrše računanje čini odgovor sigurnim. Za to vrijeme Židovi, sveti narod, bili su prisiljeni „odstupiti od zakona svojih otaca i prestati živjeti po Božjim zakonima“pa čak i oskvrnuti Hram (2 Mak 6,1–6Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima;). Ovi događaji na zemlji izazvali su radnje u nebeskom carstvu i obratno, jer su Božje sveto mjesto i sveti narod na zemlji bili ugroženi i oskvrnuti. Ovo vremensko razdoblje iznosi oko tri godine ili nešto više (vidi bilješku uz 8,14), ovisno o tome ima li se na umu godina od 360 dana ili godina od 365 dana.
Apokaliptično računanje vremena daje vremenske parametre koje ne treba razrađivati s matematičkom preciznošću. Vremena koja je Bog odredio da ostvari svoje ciljeve stvarna su, ali nisu namijenjena da budu detaljno razrađena kako bi njegov narod mogao oholo predviđati vrijeme i događaje povijesti. Ona su znakovi sigurnosti i treba ih promatrati iz perspektive vjere. Božja suverenost usklađuje njegove planove u skladu s njegovim namjerama. Sukladno tomu, povijest bilježi da je Antioh oskvrnuo Hram u prosincu (15. kisleva) 167. pr. Kr., prinoseći na njemu nečiste žrtve 25. kisleva. Očišćen je i ponovno posvećen u prosincu (25. kisleva) tri godine kasnije (usp. 1 Mak 1,54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.; 4,52–53; 2 Mak 10,5Čišćenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva.). (Hanuka nastavlja komemorirati ovaj događaj; usp. Iv 10,22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima..) Bog je odredio vrijeme kada će spasiti i stati na kraj opakim spletkama Antioha IV. Riječ korištena za opisivanje obnove Hrama u Danielovoj knjizi ne označava da ga treba ponovno izgraditi, nego „ispraviti“tj. ponovno učiniti funkcionalnim. (Točno zašto ga treba ispraviti bit će otkriveno u 11,31; usp. 9,27.) Stoga Hram nije bio fizički uništen (vidi bilješku uz 8,11). Također je važno napomenuti da Božji narod nije bio izbavljen en masse iz ovog razdoblja tlačenja sve do svršetka; to jest, svršetka koji seže daleko izvan vremena Antioha IV.
(Eugene Carpenter“Daniel”, u Cornerstone Biblical Commentary: Ezekiel & Daniel, ur. Philip W. Comfort, sv. 9 [Carol Stream, IL: Tyndale House Publishers, 2010], 413–414)
8,11 Iako su „Kneza“ neki identificirali kao velikog svećenika Oniju III., koji je ubijen 170. pr. Kr., st. 25 ovu osobu naziva „Knezom knezova“naslovom koji se odnosi na Boga. Montgomery s pravom tvrdi, zajedno s većinom stručnjaka, da „Knez“ u st. 11 „ne može biti nitko drugi nego Bog“. Štoviše, jezik ovoga stiha pokazuje da Knez nije običan čovjek.
Ne samo da bi „rog“ sebe smatrao jednakim Knezu; on bi se također postavio „protiv“ Kneza (alternativni prijevod hebrejskog). Osjećao je da su on i njegovi grčki bogovi iznad Jahve, te je očito napao Jahvu i njegove štovatelje. Na primjer, Antioh je inzistirao na tome da se Židovi suzdrže od obdržavanja židovskih vjerskih zakona (prehrana, obrezanje, subote i blagdani); oskvrnuo je Jahvin hram; zahtijevao je odanost sebi i grčkim bogovima radije nego Jahvi; i pokazao je nepoštovanje prema Jahvi proganjajući njegove sljedbenike (usp. 1 Mak 1,41–50I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje.). To su bile teške uvrede ne samo protiv svetaca nego protiv njihova Boga, „Kneza vojske“.
„Svagdašnja žrtva“ (hebr. tāmîd, „neprekidnost“prinosi koji se prinose neprekidno) odnosi se na jutarnje i večernje žrtve koje su svećenici prinosili svaki dan u ime naroda (usp. Izl 29,38–41“A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida.; Br 28,3–8Reci im: Ovo su žrtve paljene koje ćete prinositi Jahvi: Svaki dan dva jednogodišnja janjca bez mane kao trajnu paljenicu.). Young tvrdi da se tāmîd ne ograničava samo na svagdašnje žrtve, nego označava „sve ono što je od stalne, tj. trajne, neprekidne uporabe u hramskim službama“. No taj je izraz samo skraćeni oblik od ʿōlat tāmîd, „neprekidna paljenica“ (Izl 29,42Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim.), što specifično označava svagdašnje žrtve. U svakom slučaju, poanta je u tome da bi hramsko bogoštovlje prestalo. Godine 167. pr. Kr. Antioh je izdao zapovijed da su redoviti obredni čini upućeni Jahvi zabranjeni, te su stoga žrtve prestale biti mu prinošene (usp. 1 Mak 1,44–45A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji,).
„Mjesto njegova svetišta“ moglo bi se odnositi na Jeruzalem, ali je vjerojatnije da se radi o samom hramu. „Sravnjen sa zemljom“ ne znači da je hram bio uništen, nego da bi bio oskvrnjen (usp. 1 Mak 1,20–23.47.54A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom.; 2 Mak 6,2–5pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta.).
8,12 „Zbog pobune“ (hebr. pešaʿ, također „otpad“„prijestup“) može aludirati na grijehe samoga židovskog naroda koji su prouzročili božanski sud u obliku Antiohovih progonstava, na konkretne grijehe koje je Antioh počinio nad Izraelom,31 ili na oboje. Vjerojatno je točna prva alternativa jer knjige 1. i 2. Makabejske izvješćuju da mnogi u Izraelu nisu bili vjerni svom Bogu te su čak prigrlili idolopokloničku grčku religiju (usp. 1 Mak 1,11–15.43U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: “Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.”). Ti bi grijesi prouzročili Božje stege s ciljem pročišćenja naroda.
Tijekom tri užasne godine koje su posebno u središtu pozornosti (167., 164. pr. Kr.), židovski narod („vojska svetaca“) bio je „predan“ Antiohu (malom rogu) u smislu da je sirijsko-grčki tiranin vladao Palestinom i mogao progoniti njezine građane. „Svagdašnja žrtva“ bit će dokinuta po Antiohu (usp. st. 11).
„U svemu što je poduzimao bio je uspješan“ doslovno glasi: „I djelovaše i napredovaše.“ Prijevod u NIV-u je moguć, ali ove klauzule mogu značiti i to da će Antioh „činiti što mu je volja i napredovati“ (usp. NASB). Potonje razumijevanje ovoga odlomka dobro opisuje Antiohove postupke. Neko je vrijeme imao apsolutnu vlast nad Palestinom i bio je uspješan u svojim vojnim i političkim pothvatima.
Zli je diktator bacio „istinu … na zemlju“ (usp. Iz 19,12Ta gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom.) potiskujući istinita učenja (vjeru) Jahvinu i pokušavajući uništiti hebrejske Spise, koji su utjelovljivali pravu vjeru. Prema 1 Mak 1,56A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru., 57: „Knjige Zakona koje bi našli razderali bi i ognjem spalili. Ako bi se kod koga našla knjiga Saveza ili tko pristao uz Zakon, kraljeva bi ga presuda osudila na smrt.“ Sotonski nadahnuti kralj nastojao je očistiti svijet od Riječi Božje, kao što su tirani pokušavali učiniti mnogo puta od tada. No, kao što je Jojakim otkrio, tko god pokuša uništiti Božju istinu, otkrit će da je uništio samo samoga sebe (Jr 36,20–31I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.; usp. Dn 8,25Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će - ne rukom - biti skršen.).
8,13 Bez ikakva uvoda, dva nebeska bića iznenada su se pojavila na sceni. Daniel je „čuo“ anđela („svetca“) kako „govori“ (drugom anđelu). Drugi anđeo („svetac“) reče onomu koji je govorio: „Koliko će trajati ovo viđenje?“
Anđelovo pitanje glasi: Koliko će dugo prestati hramsko bogoštovlje i potrajati progonstvo svetaca opisano u Danielovu viđenju? Nikakve se službe neće održavati u hramu jer će ga Antioh oskvrniti, a u hramskom krugu bit će postavljeni idoli. „Pobuna koja pustoši“ vjerojatno aludira na Zeusov kip (ili žrtvenik) koji je Antioh postavio u hramu, a u 11,31 označen je kao „grozota pustoši.“ Anđeo je želio saznati trajanje ovoga razdoblja pustošenja. Ovdje se pokazuje da su anđeli duboko zainteresirani za poslove Božjega naroda.
8,14 Pitanje je također postavljeno radi Daniela, budući da je odgovor dan Danielu, a ne anđelu. Danielu je rečeno da će pustošenje trajati „dvije tisuće i tristo večeri i jutara“. Većina stručnjaka smatra da 2300 večeri i jutara uključuje ukupno samo 1150 dana, budući da 1150 večernjih i 1150 jutarnjih žrtava (koje se ne bi prinosile) daju ukupno 2300.33 Ova metoda računanja rezultira razdobljem koje je bilo nešto duže od tri godine. U prosincu 167. Antioh je u hramu postavio žrtvenik (i vjerojatno kip) Zeusu (1 Mak 1,54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.), a Juda Makabejac ponovno je posvetio hram 14. prosinca 164. pr. Kr. (1 Mak 4,52Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro). Prema gledištu o tri godine, početni datum bio bi negdje blizu postavljanja ovog Zeusova žrtvenika, a završni datum bila bi ponovna posveta hrama; 1150 dana prije 14. prosinca 164. pr. Kr. palo bi u rujan/listopad (Tishri) 167. pr. Kr., dok je žrtvenik Zeusu postavljen mjesec i pet dana kasnije, u prosincu 167. Ili datum treba uzeti kao približnu vrijednost ili, kako sugerira Archer, svagdašnja žrtva mogla je biti ukinuta čak i prije nego što je žrtvenik bio podignut, što je plauzibilna pretpostavka.
S druge strane, Keil sasvim uvjerljivo tvrdi da 2300 večeri i jutara predstavljaju ukupno 2300 dana, i mnogi učenjaci slijede ovo gledište.36 Prvo, Keil ističe da u hebrejskom tekstu fraza doslovno glasi „do večeri jutra, 2300“. Zatim dokazuje da u starozavjetnoj uporabi večer i jutro označavaju dan (npr. Post 1). Drugo, pokazuje da su onda kada su Hebreji željeli načiniti razliku između dvaju dijelova dana, navodili broj oba dijela, na primjer: „četrdeset dana i četrdeset noći“ (Post 7,4.12Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio.”). Treće, Keil s pravom primjećuje da pozivanje na Dn 7,25On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. i 9,27 kao potporu razdoblju od tri i pol godine ovdje nije valjano jer ti odlomci ne opisuju djelovanje Antioha IV. Niti Dn 12,11–12Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. govori o Antiohu (vidi raspravu uz 12,11–12).
S. J. Schwantes iznosi dodatne probleme s gledištem o 1.150 dana. (1) „Svagdašnja žrtva” (tāmîd) uopće se ne pojavljuje u 14. retku. Nalazi se u 8,13 i jednostavno se pretpostavlja da je to značenje „večeri i jutara” u ovome retku. (2) Taj je izraz obuhvaćao obje žrtve prinošene ujutro i navečer (usp. Izl 29,38–42“A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida.). Riječ tāmîd stoga predstavlja jednu cjelinu, a ne dvije. Prema tome, „2.300 večeri i jutara” označava 2.300 dana s jutarnjim i večernjim prinosom. (3) Kada su u Starome zavjetu naznačene dvije dnevne žrtve tāmîd-a, redoslijed je uvijek jutro i večer, nikada večer i jutro. Stoga Schwantes zajedno s Keilom zaključuje da izraz odražava uporabu iz Post 1 i da mora predstavljati 2.300 punih dana.
Argumentacija za gledište o 2.300 dana čini se uvjerljivom, pokazujući da je promatrano razdoblje obuhvaćalo šest godina i gotovo četiri mjeseca. Prosinac 164. pr. Kr. (ponovna posveta svetišta) datum je završetka naveden u tekstu, stoga je 2.300 dana započelo u jesen 170. pr. Kr. Nešto značajno moralo se dogoditi u to vrijeme što je označilo početak progonstva, a takav se događaj zaista i dogodio. Godine 170. pr. Kr. Onija III. (bivši veliki svećenik) ubijen je na poticaj opakoga velikog svećenika Menelaja, kojega je Antioh postavio na tu dužnost za mito. Od ove točke počele su se mutiti vode i stvarati nevolje između Antiohove uprave i Židova (usp. 2 Mak 4,7–5,50Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se dočepa velikog svećeništva.). Godine 169. pr. Kr. Antioh je opljačkao hram i pobio dio židovskoga naroda (usp. 1 Mak 1,20–28A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom.). Žrtvenik Zeusu nije bio postavljen sve do 167. pr. Kr., no progonstvo je trajalo puno prije toga događaja. Prema gledištu o 2.300 dana, dakle, u to je bilo uključeno čitavo razdoblje progonstva (vrijeme u kojemu će svetišta „biti izgažena”), a ne samo raspon od prestanka žrtve i oskvrnuća svetišta do ponovne posvete hrama.41
14. redak zaključuje navodom da će nakon ovoga razdoblja progonstva hram biti „ponovno posvećen”. Nešto više od tri godine nakon što je postavljen žrtvenik Zeusu, Juda Makabejac očistio je i ponovno posvetio hram 14. prosinca 164. pr. Kr. (usp. 1 Mak 4,52Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro). Danas Židovi slave Blagdan posvećenja (Hanuku, „posveta”) u spomen na ovaj prijelomni događaj (usp. Iv 10,22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.).
(Stephen R. Miller, Daniel, vol. 18, The New American Commentary (Nashville: Broadman & Holman Publishers, 1994), 226–230)
DALJNJE ČITANJE
Opravdanje prijevoda Dn 9,24-27 u KJV-u
Vrijeme Mesijina dolaska, 1. dio
Vrijeme Mesijina dolaska, 2. dio
VIŠE O DANIELOVU MESIJANSKOM VREMENSKOM SLIJEDU
PONOVNI OSVRT NA DANIELOV MESIJANSKI VREMENSKI SLIJED
Ponovni osvrt na Isusa kao Boga nad bogovima