Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

U ovoj ću objavi citirati engleski prijevod Oikumenijevog tumačenja Otkrivenja. Reference su preuzete iz djela Commentary on the Apocalypse (Fathers of the Church Patristic Series): A New Translation, u prijevodu Johna N. Suggeta, u izdanju The Catholic University of America Press iz 2006. godine, svezak 112. Činim to budući da je to najstariji sačuvani komentar na knjigu Otkrivenja.

Navedene reference bavit će se Oikumenijevim razumijevanjem Presvetoga Trojstva, utjelovljenja, hipostatskog jedinstva, Kristove tisućugodišnje vladavine, novog neba i nove zemlje itd. Sva isticanja moja su.

3. U uvodu je dobro naznačiti da je blaženi Ivan u svim svojim spisima rado rabio izraze primjerene božanstvu našega Spasitelja, Isusa Krista. U ovome djelu međutim on rabi izraze primjerene njegovu čovještvu, da se ne bi činilo kako ga se upoznaje samo po njegovim božanskim svojstvima, nego i po njegovim čovještvanskim svojstvima. (2) Jer je znak istinske teologije vjerovati da je Bog Riječ rođen od Boga i Oca prije svake vjekovječnosti i vremenskog intervala, budući suvječan i istobitan s Ocem i Duhom, te sustvorac vjekova i svega duhovnog i osjetilnog stvorenja, prema riječi premudroga Pavla u poslanici Kološanima, da su „u njemu sva stvorenja stvorena: na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je po njemu i za njega stvoreno, i on je glava tijela, Crkve”.14 „On je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu on bude prvak.”15

(3) Ali znak je istinske teologije vjerovati i to da je u posljednje dane postao čovjekom radi nas i radi našega spasenja, ne lišivši se svojega božanstva, nego uzzevši ljudsko tijelo, oživljeno dumom. Na taj se način onaj koji jest Emanuel razumijeva kao stvoren u jednoj osobi iz dviju naravi, božanske i ljudske, od kojih je svaka potpuna sukladno prebivajućoj Riječi i sukladno različitim specifičnim obilježjima svake naravi, a da se njihovo sjedinjenje u jedno nije pomutilo ili promijenilo, niti su ostale odvojene nakon neizrecivog i istinskog sjedinjenja. Jer i Nestorije i Eutih podjednako su odvratni, dvije dijametralno suprotne zablude.

(4) Stoga, kako bi Ivan mogao točno i precizno iznijeti nauku o našemu Spasitelju, zadržavši se u svojim ostalim spisima na božanskim vidovima Gospodina, kako sam rekao, ovdje se poslužio njegovim ljudskim riječima i mislima. Ipak, ni u onima prvima nije iznio ono što je božansko odvojeno od onoga što je ljudsko, ni u ovima potonjima ono što je ljudsko odvojeno od onoga što je božansko. Radije se u svojim spisima služio većim ili manjim naglaskom. (5) Zato on govori: Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog, kao da govori: „Iako je sadašnje Otkrivenje Otac dao Sinu, Sin ga je sada predao nama”, svojim slugama. Nazivajući svece Kristovim slugama, zaštitio je njegovu božansku narav. Jer kome bi ljudska bića pripadala, ako ne stvoritelju i graditelju čovječanstva? A tko je graditelj čovječanstva i svega stvorenja? Nitko drugi doli jedina Riječ i Sin Božji. Jer „sve je po njemu postalo”, kaže sadašnji pisac u evanđelju.16

14. Kol 1,18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.. Ekumenije pridodaje riječ „i” (kai) uobičajenom tekstu Novoga zavjeta.

15. Kol 1,16.18Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno:.

16. Iv 1,3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade. (Str. 21-22)

6. On govori: Ivan sedam crkava koje su u Aziji: Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi (Otk 1,4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim).

7. To isto je kao da se kaže: „Milost vam od Boga sviju nas.” Jer Otac sebe naziva „Onim koji jest” kada se obraća premudrom Mojsiju kod grma, govoreći: „Ja sam Onaj koji jesam”,19 (2) a sadašnji blaženi evanđelist rekao je „bijaše” za Sina, govoreći: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog”,20 i ponovno u prvoj od općih poslanica: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli svojim očima, što razmotrismo i što ruke naše opipaše, o Riječi života.”21 (3) A s izrazom koji dolazi on misli na Duha Svetoga. Jer Duh nije bio prisutan samo na dan Pedesetnice, prema izvještaju u Djelima, nego je uvijek prisutan i u dušama koje su dostojne da ga prime.

8. I od sedam duhova, kaže on, koji su pred njegovim prijestoljem (Otk 1,4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim).

9. Sedam duhova jesu sedam anđela; ali nisu ubrojeni zajedno s Presvetim Trojstvom kao da bi bili jednako čašćeni ili suvječni, daleko od toga, nego kao istinski službenici i vjerni sluge. Jer prorok govori Bogu: „Jer su sve stvari tvoji sluge.”22 U sve stvari uključeni su i anđeli. I opet isti prorok govori o njima: „Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, službenici njegovi koji vršite volju njegovu.”23 Na isti se način i apostol obratio Timoteju pišući prvu poslanicu: „Zaklinjem te”, kaže, „pred Bogom i Isusom Kristom i izabranim anđelima.”24 (2) Nadalje, rekavši koji su pred njegovim prijestoljem, Ivan je dodatno posvjedočio o njihovu rangu kao slugu i službenika, a zasigurno ne kao o onima koji imaju jednako dostojanstvo.

10. I od Isusa Krista, kaže on, svjedoka vjernog, prvorođenca od mrtvih i vladara kraljeva zemlje (Otk 1,5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha).

11. Ranije je pisao o preegzistentnoj Riječi Božjoj, opisujući ga kao Onoga koji bijaše; sada govori o njemu kao o utjelovljenom, govoreći: i od Isusa Krista. Ne dijeli ga na dvoje, nego svjedoči o oba njegova vida istodobno, i o tome da je Riječ Očeva i o tome da je postao tijelom. On je vjerni svjedok; (2) jer prema apostolu „on je posvjedočio pred Poncijem Pilatom lijepim priznanjem.”25 Ali kaže da bijaše zato što je Bog i Gospodar svega premda je utjelovljen. Takvo je svjedočanstvo zasigurno istina. Jer on onoga koji je istinit naziva vjernim i pouzdanim. (3) Prvorođenac od mrtvih: tomu i Pavao svjedoči, govoreći: „On je početak, prvorođenac od mrtvih.”26 Nazivaju ga prvorođencem od mrtvih jer je onaj koji je započeo sveopće uskrsnuće i koji nam je „otvorio novi i živi put”, uskrsnuće od mrtvih, „kroz zastor, to jest tijelo svoje” prema Svetome pismu.27 Jer svi oni koji su uskrsnuli od mrtvih prije dolaska Gospodnjega ponovno su predani smrti; jer to nije bilo pravo uskrsnuće, nego privremeno otpuštanje smrti. Zato nitko od njih nije nazvan prvorođencem od mrtvih. Ali Gospodin se tako naziva, budući da je bio i početak i uzrok pravoga uskrsnuća. I kao što je on neka vrsta prvina uskrsnuća ljudskih bića, tako je, kada je postao čovjekom, poveo put, takoreći iz trijema, iz smrti u život. Jer o samom Gospodinu blaženi je Pavao napisao u svojoj poslanici Rimljanima, govoreći: „Znamo da Krist, uskrsnuo od mrtvih, više ne umire: smrt njime više ne gospodari. Jer što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.”28

(4) On govori: vladar kraljeva zemlje: i Daniel je to rekao babilonskom kralju, „dok ne spoznaš da Svevišnji vlada nad kraljevstvom čovječjim i da ga daje komu hoće.”29 Tako je Krist ujedno i kralj svih onih na nebu. Ali sada u međuvremenu govori o onima na zemlji. Kako nastavlja dalje, pokazuje ga kraljem svetih četa i na nebesima…

14. Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, pa i oni koji su ga proboli; i naricat će za njim sva plemena zemaljska. Da, Amen (Otk 1,7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.).

15. O svom dolasku na oblacima nebeskim Gospodin je zapravo govorio o sebi u evanđelju po Marku, govoreći: „I sile će se na nebu uzdrmati, i tada će vidjeti Sina čovječjega kako dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.“34 Jer, mislim, baš kao što je pisano u Djelima da ga je, kad se uzdizao na nebo na dan uzašašća, „oblak oteo njihovim očima“tako će ponovno doći s oblakom.35 (2) Mislim da Sveto pismo preneseno zove svete anđele oblacima zbog njihove lakoće, uzdignutosti iznad svijeta i kretanja zrakom, kao da govori: „Gospodin će doći uzjahavši Božje anđele kao svoju tjelesnu stražu.“ Jer tako ga predstavlja i prorok, govoreći: „I uzjahao je kerubine i poletio; poletio je na krilima vjetrova.“36

(3) I svako će ga oko, kaže, vidjeti, pa i oni koji su ga probunili: jer se njegov slavni drugi dolazak neće dogoditi u kutu, niti tajno kao prvi put, kada je posjetio svijet u tijelu. Prorok je jasno navijestio njegov prvi dolazak govoreći: „Sići će kao kiša na runo i kao pljusak što kapa na zemlju.“37 Ali njegov će dolazak biti otvoren i jasan tako da ga vidi svako oko, čak i same grješne i bezbožne, među koje se moraju ubrojiti oni koji su ga pijančevanjem vrijeđali ili probunili.

(4) I proplakat će nad njim, kaže, sva plemena zemaljska, to jest oni koji su ustrajali u nevjeri i nisu htjeli sagnuti svoje vratove pod njegov spasenjski jaram. Ali riječi nad njim razumjet ćete da se odnose na njegovu pojavu i dolazak. (5) Zatim, da objavi sigurnost onoga što se ima dogoditi, dometnuo je: Da, amen, rekavši gotovo točno i nedvosmisleno da će se te stvari dogoditi. Jer kao što među Grcima Da [nai] izražava pristanak na ono što će se dogoditi, tako isto i Amen među Hebrejima.

16. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog, Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar, i Gospodin stvorenja (Otk 1,8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.).

17. Alfa znači početak, a Omega svršetak. Zato govori: Ja sam prvi i posljednji (Otk 1,17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,), objavljujući prvim da Bog nema početka, a posljednjim da nema svršetka. Budući da kod ljudskih bića nema ničega što je bez početka i svršetka, poslužio se onim što je za nas početak i svršetak, umjesto da kaže: „bez početka i bez svršetka.“ To je također ono što je Bog rekao preko Izaije: „Ja, Bog, prvi sam, i ja ću biti za vjekove koji dolaze.“38 (2) Bog naziva Svevladarom i Gospodinom stvorenja, kako duhovnog tako i osjetnog stvorenja.

19. Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.”.

20. Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog..

21. 1 Iv 1,1Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu -.

22. Ps 118,91.

23. Ps 102,21da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,.

24. 1 Tim 5,21Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne činiš po naklonosti..

25. 1 Tim 6,13Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo:.

26. Kol 1,18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak..

27. Heb 10,20put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;.

28. Rim 6,9–10Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje..

29. Dn 5,21Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i……

34. Mk 13,25–26a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati..

35. Dj 1,9Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima..

36. Ps 17,11Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;.

37. Ps 71,6Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.. (Str. 23-25)

(5) I u sredini sedam svijećnjaka, kaže, nekoga sličnog Sinu Čovječjemu: jer budući da sam Gospodin obećava prebivati u dušama onih koji su ga primili i hoditi usred njih, kako ne bi bio viđen u sredini svijećnjaka? (6) Krista naziva sinom čovječjim kao Onoga koji se radi nas ponizio sve do “uzimanja lika sluge”,46 koji je postao “plod utrobe”, prema božanskom hvalospjevu,47 utrobe Marije, zaručene i vazda djevice. Budući da je Marija bila ljudsko biće i naša sestra, posve je prirodno da se onaj koji je rođen od nje bez sjemenja kao ljudsko biće naziva Bog Riječ i sin čovječji. Pažljivo ga nije nazvao sinom čovječjim, nego nekim sličnim sinu čovječjemu; ali Onaj koji je Emanuel ujedno je Bog i Gospodin svemira. (7) Viđenje pokazuje njegov raznoliki izgled kroz njegove djelatnosti i moći, dok opisuje njegov lik. Najprije ga odijeva u svećeničku odjeću, jer duga haljina i pojas jesu svećenička odjeća. Bog i Otac obratio mu se riječima: “Ti si svećenik uvijeke po redu Melkisedekovom”48 ali i apostol naziva Krista “velikim svećenikom i apostolom naše vjeroispovijesti”49 kao onoga koji je u svećeničkoj službi i vodi nas da vršimo svoju ispovijest vjere u njega, Oca i Duha. (8) Stavlja mu oko pasa zlatni pojas, dok su svećenici prema [Mojsijevu] Zakonu imali pojas od izvezenog platna. Trebalo je istaknuti razliku između slugu i gospodara, to jest razliku između sjene zakona i istine očitovane novim pojasom.

(9) Glava njegova, kaže, i kosa bijahu bijele kao vuna, kao snijeg: jer Božji tajni naum u Kristu nov je po svom obličju, ali je po svojoj namjeri prije svih vjekova. Jer blaženi je apostol pisao o tome kao o “tajnom naumu koji je bio skriven u svim proteklim vjekovima i od naraštaja, a sada je očitovan svetima njegovim kojima je htio.”50 Stoga je pradavna namjera nauma očitovana u Božjoj dobroj volji predstavljena bjelinom glave i njenom usporedbom s vunom i snijegom.

(10) Kaže: i oči mu bijahu kao plamen ognjen: to ili znači da plamen ognja ima oblik svjetlosti, budući da je Krist i svjetlost i sam sebe naziva svjetlošću, govoreći “Ja sam svjetlost i istina”51, ili pak izlaže opasnost i prijetnju upućenu sedam crkava kojima se prenose činjenice Otkrivenja, zbog toga što nisu u potpunosti slijedile njegove zakone.

46. Fil 2,7nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,.

47. Ps 126,3Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni!.

48. Heb 5,6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.; Ps 109,4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim..

49. Heb 3,1Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:.

50. Kol 1,26–27otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim..

51. Iv 8,12Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.”; 14,6. (Str. 29-30)

29. Običaj je svetih proroka kada vide viđenje da budu obuzeti zaprepaštenjem i da očituju ljudsku slabost. Božanske stvari uvelike nadilaze ljudske poslove i nadmašuju ih na načine kojimi svaka usporedba prestaje. Znamo da je to osjetio i Jošua, sin Nunov, kada je ugledao vrhovnog zapovjednika bojnog reda Gospodnjeg, kao i Daniel“čovjek miljenik”, u viđenjima koja je vidio.66 (2) I padoh k nogama njegovim kao mrtav, kaže evanđelist, obuzet zaprepaštenjem od prizora. A on stavi desnicu svoju na me govoreći: Ne boj se. Sveti Ivan ne bi mogao ostati na životu nakon što ga je pogodilo viđenje da ga nije dotaknula spasenjska desnica Sina Božjega, koja je jednim dodirom mogla učiniti tolika čuda.

(3) I reče mi: Ja sam prvi i posljednji, kao da je rekao: „Ja sam Onaj koji je došao biti s vama u tijelu za spasenje svih vas na svršetku vijeka, iako sam ja prvi i ‘prvorođenac svakog stvorenja’.67 Pa kako možeš pretrpjeti ikakvo zlo od moje pojave? Jer ako sam živeći i bivajući vrelom života za vas umro i ponovno oživio nakon što sam satrnuo smrt, kako ti koji imaš život zbog mene i moga viđenja možeš ikada postati mrtav? (4) I ako ja također imam ključeve Smrti i Podzemlja, tako da one koje hoću mogu usmrtiti ili održati na životu, i ako bih ih mogao srušiti u Podzemlje i izvesti u skladu s onim što je pisano o meni, a moji su, kako prorok kaže“izlazi iz smrti”68 ne bih otpravio svoje štovatelje i učenike u prijevremenu smrt.“ (5) Budući da, dakle, neće umrijeti, govori: Napiši što si vidio: ono što jest i ono što se ima dogoditi poslije. Time što kaže ono što jest, misli i na prošle i na sadašnje događaje, a govoreći ono što se ima dogoditi poslije, misli na buduće događaje. Od stvari koje je sveti vidio u viđenju, neke su se već bile dogodile. Čak i da se vratio unatrag koliko god je mogao, ti događaji ne bi prethodili početku. Stoga je spomenuo ono što jest; ali rasprava će se nastaviti prikazujući neke događaje koji su bili prošli i neke koji su se tek imali dogoditi.

30. Govori o ot tajni sedam zvijezda koje si vidio na mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: Sedam zvijezda anđeli su crkava, a sedam svijećnjaka jesu sedam crkava (Otk 1,20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.”).

31. Budući da mu je sada razjasnio što su zvijezde, a što svijećnjaci, nastavlja govoriti o dokazima protiv svake pojedine crkve. Blaženom evanđelistu objašnjava kako treba podići optužbu protiv crkve koja je daleko zalutala od božanskog promisla, i kako treba pohvaliti revnost onih obdržavatelja dijela evanđeoskog zakona, dok u drugim slučajevima treba ispraviti one koji posrću. Krist, „koji hoće da se svi ljudi spase“69 i želi da postanu baštinici i dionici njegove vlastite darežljivosti, odredio je svoju riječ i naučavanje kao prikladan lijek za svaku crkvu pojedinačno te naložio evanđelistu da širi evanđelje i njegov nauk. (2) Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.

66. Još 1,9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.”; Dn 10,11On mi reče: “Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.” To reče, a ja ustadoh dršćući. i 8,17.

67. Kol 1,15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja..

68. Ps 67,21.

69. 1 Tim 2,4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.. (Str. 32-34)

… (10) Zatim nakon božanske opomene evanđelist pridodaje svoje riječi, govoreći: Tko ima uho, to jest tko je poslušan i podložan božanskim zakonima, nek posluša što Duh govori crkvama. Rekao je Duh bilo zato što su se događaji Otkrivenja odvijali u Duhu, ili naziva Krista Duhom, kao što on to uistinu jest i kao što se shvaća da je Bog, baš kao što se naravno naziva i Sinom Čovječjim, budući da jest i da se doživljava kao čovjek. Jer Božanstvo se u cjelini naziva Duhom, kako sam Gospodin govori Samarijanki razgovarajući s njom: „Bog je duh, i koji mu se klanjaju, u duhu i istini moraju se klanjati.“10… (Str. 37)

(4) Ali ovo imam protiv tebe, kako bi pokazao da potpuno bezgrešno pripada samo Bogu. Što imam protiv tebe? Što podnosiš ženu Jezabelu i ne izgoniš je, koja sebe naziva prorokom: on opisuje opačinu ove crkve povezujući je s Jezabelom, Ahabovom ženom. Ona, veli, koja sebe naziva prorokom, poučava i zavodi mnoge da bludniče i jedu žrtvovano idolima: pod tim misli ili na doslovni blud ili na otpad od Boga, sukladno onome što je rečeno: „I bludničahu djelima svojim”,27 i ponovno: „s drvetom preljub činiše”.28 (5) Ali Gospodin, koji ne želi smrt grešnika, nego njegovo obraćenje i život, govori: „Dao sam joj vremena za obraćenje. Ali ako se ne želi obratiti, učinit ću joj isto kao i onima koji bludniče s njom, da bi svi saznali”, kaže, „da sam ja Bog, jer je Božji posao istraživati um i srca. Jer Pismo kaže: ‘Bog, koji istražuje srca i umove.’”29

27. Ps 106,39djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima..

28. Jr 3,9I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem..

29. Ps 7,10Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.. (Str. 42)

3. On govori: Ovo govori Amen: to je isto kao Istiniti ovo govori (Otk 3,7I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti:), kao što je ranije objašnjeno. Jer Amen znači „Da”. Jer u njemu je „Da”, i nikako „Ne”, kako se za njega govori.1 A vjerni svjedok već je ranije spomenut. Stoga je bespotrebno opširno dva puta prolaziti kroz iste stvari. (2) On kaže: Početak 2 stvaranja Božjega: možda bi arijanska antikristova radionica ugrabila ovu izreku, kao da se ovim riječima Sin opisuje kao stvorenje. Ali nemojmo obraćati pozornost na njihove nečasne riječi. Moramo ispitati pojavljuje li se bilo kakav takav opis u nekom drugom tekstu, kako bi se mogao donijeti sud usporedbom sličnih pojmova. (3) Mudri apostol, pišući Kološanima, govori o Sinu „koji je prvina” i „prvorođenac svega stvorenja”,3 svakako ne „prvostvoreni”. I prorok kaže: „Iz utrobe prije zvijezde Danice rodih te”4 svakako ne „stvorih te”. Ali i Salomon: „Prije svih bregova on me rađa.”5 Jer „Gospodin me stvori kao početak putova svojih”,6 referirajući se na Gospodinovo tijelo oživljeno njegovim umom. Sveti Grgur7 prihvatio je ovo značenje u svom djelu O Sinu. „On rađa” odnosi se na njegovo božanstvo. (4) Budući da su svi odredili da se u slučaju jedine Riječi i Sina koristi „rađanje”, a ne „stvaranje”, što znači ovaj današnji tekst, početak stvaranja Božjega? Ništa drugo nego vladar stvaranja Božjega, i onaj koji ima vlast8 nad svim stvarima. Jer budući da je Otac sve stvorio po Sinu, slijedi da kao stvoritelj i graditelj svemira, koji dovodi svemir u postojanje iz nepostojanja, on vlada nad onim što je po njemu doneseno u postojanje.

1. 2 Kor 1,19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio “Da!” i “Ne!” nego u njemu bijaše “Da!”..

2. Grčka riječ (arche) znači i „početak” i „vlast”, a Ekumenije istražuje ovo dvostruko značenje.

3. 1 Kor 15,23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;; Kol 1,15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja..

4. Ps 110,3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.”.

5. Izr 8,25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka..

6. Izr 8,22Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;.

7. Usp. Grgur Nazijanski, Orationes 30.2.

8. „Vlast” prevodi grčku riječ arche, koja također znači „početak”. „Vladar” prevodi archon. (Str. 49-50)

5. Nije to da na nebu postoji vrata koja se s vremena na vrijeme zatvaraju i otvaraju, nego je to tako prikazano evangelistu kako bi mogao vidjeti ono što je iznad nebesa. Jer kada se bilo koja vrata otvore, ono što je unutra nužno se promatra. (2) On kaže: I čuh glas koji zvučae poput trublje i reče mi: Uziđi ovamo, veli, da vidiš ono što će se dogoditi. (3) I uziđoh u Duhu, jer uspon nije bio ni tjelesan ni osjetilan, i, kaže, vidim prijestolje, i Boga i Duha na njemu poput jaspisa i sardina. Bog zasigurno nije nalik ovome, niti bilo kojoj osjetilnoj stvari, ili pak tijelu; on je nevidljiv, bestjelesan i bez obličja, čiju nevidljivu narav serafini označavaju dok lica svoja kriju krilima svojim.24 Bog, isto tako, kad je govorio Mojsiju, reče: Nitko neće vidjeti „moga lica i živjeti”.25 Ali i sâm evangelist poriče tu mogućnost, govoreći: „Boga nitko nikada ne vidje.”26 Stoga se nije vidjelo da je Bog nalik nečemu, nego je iz Božjih djela viđenje bilo prikazano u Otkrivenju…

24. Iz 6,2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio..

25. Izl 33,20A ti”, doda, “moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati..

26. Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. (Str. 53)

(7) On govori: koji jest i koji bijaše i koji dolazi: sveta i presveta Trojica ovdje je označena, kao što je rečeno ranije. Ali ne škodi ponoviti to sada, jer „pisati isto meni nije dosadno, a vama je sigurno”,25 izjavio je božanski apostol. Onaj koji jest bilo je ime koje je Mojsije dao Ocu. Jer on mu govori: „Ja sam onaj koji jesam.”57 Onaj koji bijaše govori se o Sinu po samom evangelistu, koji kaže: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.”58 Pod onaj koji dolazi on podrazumijeva Duha Svetoga, jer on uvijek pohađa duše koje su dostojne primiti ga. (Str. 58)

(6) On govori: I vidjeh snažna anđela gdje propovijeda: „Tko je dostojan otvoriti svitak i razvezati pečate njegove?” „Nitko, presveti anđele”, rekao bi mu čovjek; samo utjelovljeni Bog, koji je uzeo grijeh i koji je poništio „zadužnicu koja je bila protiv nas”68 i svojim vlastitim „posluhom” izliječio našu „neposlušnost”.69 (7) On govori: I nitko na nebu ni na zemlji ni pod zemljom nije mogao otvoriti svitak. Jer niti je anđeo to učinio za nas, kako kaže Izaija: „Niti poslanik, ni anđeo, nego on sam ih spasi jer ih je ljubio”,70 niti živi čovjek, pa čak ni netko od mrtvih. „Brat ne može otkupiti čovjeka, čovjek ne može dati Bogu otkupninu za se”, kako negdje piše.71 (8) I zašto kaže: „Kažem ti da otvoriš svitak”, kada nijedno ljudsko biće nije bilo dovoljno snažno da u nj pogleda? Jer kako bi itko od onih ispunjenih maglom grijeha mogao pogledati u nj u prisutnosti božanskog prijestolja na kojem je svitak ležao? „Nedostojnost svih njih potaknula me na tugovanje.” Ali jedan od starješina ohrabri me, pokazujući na onoga koji ga je otvorio. Jer on mi govori: Evo, pobijedi lav iz plemena Judina, korijen Davidov, tako da može otvoriti svitak i njegovih sedam pečata. Onaj, veli, koji je pobijedio našega pobjednika, Đavla, on je taj koji je otvorio svitak i njegove pečate. (9) A tko bijaše lav iz plemena Judina? Svakako Krist, o kojem je patrijarh Jakov rekao: „Užeže se, leže kao lav i kao lavić: tko će ga probuditi?”72 Da je Gospodin prema svojoj čovječnosti proizašao iz Jude, svjedok je božanski apostol kada je rekao: „Ta bjelodano je da je naš Gospodin Isus” Krist „proizašao iz Jude.”73 (10) Moglo bi se iznenaditi što za njega nije rekao: „Mladica iz korijena Jišajeva” ili „Cvijet što izbi iz korijena”, kako reče Izaija,74 nego ga nazva korijenom Davidovim. To govori kako bi pokazao da je po svojoj ljudskoj naravi bio mladica proizašla iz korijena Jišaja i Davida; ali prema svojoj božanskoj naravi, on je sam korijen, ne samo Davida nego svega vidljivoga i nevidljivoga stvorenja, budući da je uzrok svemira, kao što je također rečeno ranije.

(11) Kaže: I vidjeh posred svega onoga oko prijestolja Božjega janje koje stoji kao da je zaklano, sa sedam rogova i sedam očiju, što su sedam duhova Božjih poslanih u svu zemlju, i dođe te uze, to jest, mali svitak, iz desne ruke onoga koji je sjedio na prijestolju. Nazvao je Gospodina janjem zbog njegove bezazlenosti i njegove sposobnosti da se skrbi. Jer baš kao što je janje pružatelj obilja svojom godišnjom proizvodnjom vune, tako i Gospodin „otvara svoju ruku i sitit sve živo po želji.“75 To ga bar tako naziva prorok, govoreći preko Izaije: „Kao janje na klanje odveden bi; k'o ovca nijema pred onima što je strižu, usta ne otvori“76 i preko Jeremije: „A ja bijah kao pitomo janje što ga vode na klanje.“77 (12) Ali janje nije opisano kao zaklano, nego kao da je zaklano. Jer Krist je oživio, zgazivši smrt pod nogama i oplijenivši Had duša koje su bile u njegovu posjedu. Jer smrt Kristova nije bila apsolutna smrt, nego takoreći smrt skraćena uskrsnućem. No budući da je Gospodin nakon uskrsnuća nastavio nositi znakove smrti, otiske čavala,78 imajući svoje životvorno tijelo obojeno u crveno svojom krvlju, kako reče Izaija, govoreći u osobi svetih anđela: „Zašto ti je crvena haljina i odjeća kao u onoga koji gazi u kaci?“79, zbog toga je bio kao netko tko je bio zaklano pred očima viđenja.

(13) Sedam rogova svjedoče o njegovoj velikoj snazi, budući da broj sedam, kao savršeni broj, često to označava, kao što je već ranije rečeno. Rogovi su simbol moći, prema proroku koji reče: „I sve rogove bezbožnika slomit ću, a rogovi se pravednika uzdići će“80 a Habakuk ima: „Ruke su mu prepune rogova.“81 (14) Sedam očiju koje su sedam duhova Božjih poslanih u svu zemlju, tumači nam Izaija, govoreći: „I duh Jahvin počivat će na njemu: duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega. I njegov će miris biti strah Gospodnji.“82 Ti duhovi, to jest duhovni darovi milosti, poslani su svakome od Boga, ali nitko ih nikada nije primio na isti način kao što su počivali na Kristu u njihovom djelovanju među praktički svim ljudima. I jačao je u riječi i razumu.83 Jer duhove koje je on sam kao Bog poslao odozgo, te je iste on primio odozdo kao čovjek. Jer on bijaše i čovjek i Bog. (15) Njemu pripada slava u vijeke vjekova. Amen. (Str. 61-63)

2. I kad uze svitak, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše niice pred Janjem, imajući svaki citru i zlatne posude pune kada, što su molitve svetih; i pjevaju novu pjesmu govoreći: (2) „Dostojan si uzeti svitak i otvoriti pečate njegove, jer si bio zaklan i otkupio si nas Bogu svojom krvlju iz svakog plemena i jezika i puka i naroda, (3) i učinio si ih našem Bogu kraljevima i svećenicima, i kraljevat će na zemlji.“ (4) Onda vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestolja i bića i starješina, i bijaše njihov broj deset tisuća puta deset tisuća, govoreći jakim glasom: (5) „Dostojno je Janje koje je zaklano primiti moć i mudrost i bogatstvo i jakost i čast i slavu i blagoslov“ (Otk 5,8–12A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.).

3. Svi su štovali Gospodina nakon što je uzeo svitak, budući da su već poznavali spasenje koje je namjeravao ostvariti za ljudska bića i kaznu koju je namjeravao donijeti na uprljane demone. (2) To što starješine drže citre označava sklad i slogu njihova ispovijedanja Boga, prema Pismu: „Pjevajte hvalospjeve našem Bogu, pjevajte hvalospjeve.“2 (3) Kad simblizira prinos svih naroda, jer Malahija, govoreći u Božjoj osobi, govori nepokornom Izraelu: „Ne primam dar iz vaše ruke, jer od istoka sunca do zalaza velika je moja ime među narodima, i na svakom se mjestu prinosi kad i čista žrtva“3 navješćujući tim [riječima] vjeru naroda i njihovo dolaženje s darovima. (4) I pjevaju novu pjesmu: jer pjesma spjevana utjelovljenom Bogu jest nova, budući da nikada prije utjelovljenja nije bila izmišljena. (5) Koja je to bila pjesma? Dostojan si, kaže, ostvariti ovo spasenje za ljudska bića, ti koji si za nas bio zaklan, i svojom si krvlju zadobio mnoge među onima pod nebom. (6) Sasvim ispravno reče iz svakog plemena i jezika i puka i naroda: jer nije zadobio svakoga (jer mnogi su umrli u nevjeri), nego samo one koji bijahu dostojni spasenja. I prorok reče nešto slično: „Ustani, Bože, sudi zemlju, jer ćeš ti“ naslijediti „sve narode“4 gdje ne kaže jednostavno „sve narode“.

(7) I učini ih našem Bogu kraljevima i svećenicima, i kraljevat će na zemlji. To doista možete shvatiti doslovno, jer kraljevi i predstojnici crkava jesu [Božji] vjerni narod i službenici Kristovi. Ali kraljevima možete shvatiti i one koji vladaju svojim strastima, a njima ne vladaju. A svećenicima možete shvatiti one koji prikazuju vlastite osobe „za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu“kako kaže Pismo.5 (8) I kaže da ne samo starješine nego i bestjelesne sile anđela pjevaju pobjedničku pjesmu Kristu. I Daniel je prorekao njihov broj kako je sada spomenuto. Anđeoska pjesma pripisuje sedam različitih časti Kristu, budući da brojem sedam pokazuju kako je dolikovalo da Krist bude okrunjen s deset tisuća hvala.

4. I svako stvorenje na nebu i na zemlji i pod zemljom i na moru, i sve što je u njima, čuh gdje govore: „Onomu koji sjedi na prijestolju i Janjetu blagoslov i čast i slava i moć u vijeke vjekova.“ (2) I četiri bića govorahu: „Amen“i starješine padoše niice i pokloniše se (Otk 5,13–14I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: “Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!”).

5. Sadašnje riječi pokazuju složan hvalospjev sve stvoreve na nebu i na zemlji Bogu, i Ocu i Riječi utjelovljenoj u ljudskom obličju,6 uz Duha Svetoga, naravno, koji sudjeluje u njihovoj hvali. (Str. 64-66)

(7) Tako bi onaj koji se spremao krenuti protiv prijašnje neposlušnosti narušio milosrđe koje im je Bog trebao iskazati i duhovnu radost koja bi došla s vjerom. I zašto kažem samo „duhovnu“? Jer nauci Gospodnji također su pružali zamjetljivu milost. I prorok je svjedok kada reče Gospodinu: „Milost je izlivena na tvojim usnama.“26 I Josip Flavije Židov, pritešnjen istinom, napisa o njemu sljedeće u svojoj osamnaestoj knjizi Starina:27 (8) „U to je vrijeme bio Isus, mudar čovjek, ako ga uopće valja zvati čovjekom. On je bio činitelj čudesnih djela, učitelj ljudi koji s radošću primaju istinu. Pridobio je mnoge Židove i mnoge Grke. On bijaše Krist. Kada ga je Pilat, na optužbu prvaka među nama, osudio na križanje, oni koji su ga od početka zavoljeli nisu prestali to činiti. Trećeg im se dana ukazao živ, jer su sveti proroci o njemu i o bezbrojnim drugim čudesnim stvarima to prorekli. I pleme kršćana, nazvano tako po njemu, ni do danas nije iščezlo.“

26. Ps 45,3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka..

27. Josip Flavije, Antiquitates Judaicae 18.63–64. (Str. 70)

7. Oltar naziva kadionicom jer prima kad17. Kada se Krist pojavi, molitve svetih, poput nekih prvina i počašćenoga prvog prinosa, naši anđeli čuvari donose k njemu, molitve koje su po naravi ugodna mirisa, ali koje postaju još ugodnijega mirisa uz suradnju svetih anđela. Zato se i kaže: Dan mu je mnogo kada. Bio je to očito Božji dar anđelima da štite ljudska bića i da njihove molitve učine prihvatljivima. Oni koji su primili kad daju ugodan miris za molitve svetih.

(2) Kaže: I dim kadova uzađe s molitvama svetih iz ruke anđela. Vidiš da je po anđelu molitve svetih postadoše mirisavije i dostojne da budu prinesene pred Boga. (3) Zatim kaže da božanski anđeo uze kadionicu, napuni je božanskom vatrom i baci na zemlju; i nastadoše glasovi, gromovi, munje i potres. Možda je neki od anđela bacio dio te božanske vatre na goru Sinaj, „i bijahu gromovi i glasovi i trube i munje, i gora se sva u dimu povijala“ kada ju je Bog pohodio.18 Baš kao što su tada išli naprijed gromovi i strahote, tako su sada ove stvari prethodile slavnom dolasku Gospodnjem. (4) Tada su i anđeli zasvirali u svoje trube, označavajući dolazak Božji. Jer i u ono vrijeme trube su glasno odjekivale.

17. Riječ (libanotos) znači i „kadionicaj“ i „tamjan“. Čini se da Ekumenije miješa ova dva značenja. U Otk 8,3I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. riječ za tamjan jest (thumamata), ali u svom komentaru Ekumenije rabi (libanos).

18. Izl 19,16–19A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.. (Str. 83-84)

11. Evanđelist je u viđenju sve oblikovao u vezi s naumom Gospodnjim u njegovu utjelovljenju, njegovim rođenjem, njegovom kušnjom, njegovim naukom, uvrredama nanesenim mu, štoviše križem i uskrsnućem, i drugim dolaskom, a uz to i nagradama i kaznama svetih i grešnika. No ništa nije bilo rečeno o izvještajima vjesnika njegova drugog dolaska, pa se sada, kao nekakvim zaokretom, te stvari razjašnjavaju. (2) Svima je jasno da je božansko Pismo proreklo kako će doći Ilija Tišebijac, jer Malahija kaže: „Evo, poslat ću vam proroku Iliju prije nego dođe dan Gospodnji, dan veliki i strašan, da obrati srce otaca k sinovima i srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.“19 A u Matejevu evanđelju Gospodin kaže za Krstitelja: „i ako hoćete primiti: on je Ilija koji ima doći.“20 (3) Nismo čuli ništa sasvim jasno ni o jednom drugom vjesniku, osim što Knjiga Postanka kaže za Enoha: „jer je bio ugodan Bogu, bio je uznesen“21 a mudri apostol reče o njemu: „Po vjeri je Enoh bio prenesen tako da ne vidi smrti; i ne nađoše ga jer ga Bog prenose.“22 (4) Stara predaja prevladava u Crkvi: zajedno s Ilijom Tišebijcem doći će i Enoh kao preteča drugog dolaska Kristova, spremajući se stupiti u boj protiv Antikrista; jer govore da su oni došli prvi i svjedočili da su znakovi koje će Antikrist činiti obmana i da se ne treba vjerovati tom bijedniku. (5) Upravo o njima viđenje sada kaže da će prorokovati toliko i toliko dana, misleći pritom ili na neki mističan broj ili na onaj koji će doista biti istinit. (6) Činit će to, kaže, odjeveni u kostrijet. Jer naricat će nad neposluhom ljudskog roda u ono vrijeme. (Str. 101-102)

… (2) I kaže da kada je sedmi anđeo zatrubio, zaoriše glasovi na nebu govoreći: Kraljevstvo svijeta sada posta Kraljevstvo Boga našega i Krista njegova.28 Bog uvijek kraljuje; on niti je započeo, niti će ikada prestati kraljevati nad nebom i zemljom i svim vidljivim i duhovnim u njima; on je bez početka i također bez svršetka, bivajući gospodar i kralj svega. No budući da ljudska bića na zemlji govore o kraljevima, i Bog je na neki način obuhvatio one koji su kraljevali s njim, kada se zemaljsko kraljevstvo ljudi dokine na svršetku ovoga vijeka, Bog će sam kraljevati kao kralj. Zato se i kaže da kraljevstvo svijeta sada pripada Bogu i njegovu Kristu, budući da su zemaljski kraljevi i demonski tiranini bili uništeni i dokinuti. (3) Kada je glas odjeknuo, veli, starješine se pokloniše Bogu, i sami iskazaše svoju zahvalu, govoreći: „Zahvaljujemo ti, Gospodine Bože, Svemladaru, koji jesi i koji bijaše.“ A on uzima da se Ti koji jesi odnosi na Presveto Trojstvo, kao i Ti koji bijaše, premda se Ti koji jesi ponajprije govori o Ocu, a Ti koji bijaše o Sinu; jer bit (Ti koji jesi) odnosi se na Oca, Sina i Duha Svetoga. I mi s pravom govorimo „Ti koji bijaše“ za Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako se zahvalnost starješina uzdiže Presvetom Trojstvu. (Str. 105-106)

13. Nakon što je nadmudrio Izraela, oni koji bijahu od njega uhvaćeni smisliše mu lijep govor, govoreći: Tko je kao Zvijer i tko može ratovati protiv nje? (2) Kada su svi bili pobijeđeni i pali pod njegove noge, veli: I dana su mu usta koja govore oholosti i hule. Tko ih je dao? Oni ljudi koji su bili potpuno obmanuti i poklonili mu se; jer hvalisav govor znak je oholosti. Jer što je oholije od izjave: „U nebesa ću se uspeti, povrh zvijezda Božjih uzdići svoj prijestol“?33 A malo kasnije kaže: „Bit ću jednak Višnjemu“34 kako ga Izaija ismijava. To su očito hule na Boga.

33. Iz 14,13U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru..

34. Iz 14,14Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.'. (Str. 120)

9. Kada su kerubini riječima božanskog proroka Izaije9 tri puta rekli „svet“pripisali su trostruku hvalnicu jednom gospodstvu, označavajući s jedne strane da su trojica proslavljena u himnima po svojim osobitim svojstvima ili osobama10 (ako je prikladno tako reći), ali jedni u biću11 Božanstva. Također i ovdje, nakon što su blaženi anđeli prethodno tri puta izrekli Aleluja, i iskazali štovanje svakomu od triju svetih bića,12 sada nastavljaju pjevati Aleluja Presvetom Trojstvu, nagovješćujući da sveto i proslavljeno Trojstvo postoji u jedinstvenom biću i Božanstvu.13

(2) Kaže: Jer Gospodin Bog naš poče kraljevati: naš Gospodin Isus Krist, još prije svoga spasenjskog utjelovljenja, kraljevao je s Ocem i presvetim Duhom nad onima na nebu i na zemlji, kao jedini Sin i Riječ Očeva te kao graditelj svemira. A nakon utjelovljenja on je isto tako gospodar i kralj svega, budući da ni na koji način nije bio ograničen svojim utjelovljenjem što se tiče njegove vrhovne vlasti i kraljevanja. (3) No budući da po presavršenom apostolu14 još ne vidimo da mu je sve podloženo, u budućem vijeku sve će mu biti podloženo, uključujući i one koji su mu se do sada oholo protivili, tako da će i sama smrt biti podložena njemu, jer „posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt“15, stoga blaženi anđeli s pravom govore: Gospodin Bog naš poče kraljevati. Time svoju hvalnicu usmjeravaju na budući vijek, jer će tada podloženošću svega Krist postići u svojoj najvećoj savršenosti kraljevanje nad svima. Neki će iskazati svoju podložnost tako što će biti kažnjeni, drugi tako što će doći do punoga spoznanja licem u lice, a ne više kao što sada vide „u zrcalu ili u zagonetki“.16

9. Iz 6,3I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!”.

10. Grčki, prosopa.

11. Grčki, ousia.

12. Grčki, hypostaseis.

13. Grčki, monadike ousia kai theotes.

14. 1 Kor 15,27–28jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio..

15. 1 Kor 15,26Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt.

16. 1 Kor 13,12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!. Ekumenije ovdje čita di esoptou he ainigmati. (Str. 158-159)

11. Prokleti i od Boga napušteni Grci shvaćaju da mi imamo božanski nauk koji kaže da sveti anđeli, uz Božje odobrenje, jesu čuvari naroda i crkava i svakoga od nas.23 Daniel u svojoj velikoj mudrosti pisaše o narodima: „A došao sam radi tvojih riječi. Knez kraljevstva Perzijskoga protivio mi se“;24 i opet: „Ali se sada vraćam da se borim protiv kneza Perzijskoga; i izađoh, i dođe knez Grka“;25 i opet: „Nitko se ne bori sa mnom za ovo osim Mihajla, kneza vašega“;26 i opet: „U ono vrijeme ustat će Mihajlo, veliki knez, koji se brine za sinove tvoga naroda.“27 (2) Sadašnje Otkrivenje govori prije o čuvarima crkava, s čime se slaže sveti Grgur kada piše o svetim anđelima: „Vjerujem da je anđeo čuvar svake crkve, kako me Ivan poučava preko Otkrivenja.“28 Prorok je govorio o anđelima kao čuvarima svakoga pojedinog: „Anđeo Gospodnji tabor podiže oko onih koji ga se boje i izbavit će ih“29 a apostol također piše o svetim anđelima: „Nisu li svi oni službeni duhovi što se šalju da služe radi onih koji imaju baštiniti spasenje?“30 (3) Pa kada [Grci] čuju da se te stvari naučavaju kao naše vjerovanje, govore nam: „Zašto vi, ljudi, budući da imate isto vjerovanje kao i mi, uzimate za zlo naše vjerovanje koje postavlja bogove za vladare nad narodima? One koje vi zovete anđelima, mi zovemo bogovima: neslažemo se samo oko imena, a više ne oko činjenica; i budući da i vi kažete da se redovi anđela nazivaju bogovima, razlika nije čak ni o imenima.“ (4) Njima moramo odgovoriti: „Prokleti ste: i u štovanju djela svojih ruku, i u tome što ste jučer ili prekjučer postavili za bogove one za koje ste znali da su umiješani u svakovrsno sramotno ponašanje, opljačkali ste većinu naših božanskih nauka; uzeli ste ih i pomiješali sa svojim smrtonosnim naukom, ali, budući da ste za vodiča uzeli svoj razum, a ne Boga, niste mogli sačuvati svestranu izvrsnost naših nauka, nego ste nakon što ste malo pošli za njima doživjeli brodolom negdje blizu početka. Zbog toga mi i vi nemamo ništa zajedničko, baš kao što Pismo govori: ‘Što ima svjetlost zajedničko s tminom ili Krist s Belijarom?’“31 (5) Jer kada mislite na narodne bogove (iako su zapravo nečisti dusi), pokazujete da im iskazujete počast i želite ih štovati kao bogove; i kada ste ih obožestvili, oni ne mare za Boga, koji se pobrinuo za skrb o čovječanstvu, nego vladaju narodima po svojoj vlastitoj volji upravo kako žele. (6) Tako ste dodijelili Aresu žestoke i krvoločne Skite i Nijemce, koji su to postali pod vlašću ubojitoga Aresa, pošasti ljudskih bića; i dodjeljujete Grke zbog njihove inteligencije Ateni, budući da su svoju inteligenciju zadobili od nje;32 i postupate slično s drugima, dodjeljujući bogove narodima, svakoga prema njihovoj vlastitoj prirodnoj sklonosti.“

(7) No shvatit ćete što govorimo iz ovoga teksta. Jer kada je evanđelist htio štovati božanskog anđela, ali ne ga štovati kao Boga (jer tko je bolje od Ivana znao tko je naravno i istinski Bog, a tko su anđeli, da su oni službenici i sluge i stvorenja Božja?), ipak se [anđeo] pokazuje kako odbija prihvatiti čak i štovanje koje dolikuje anđelu, budući da je to doista oblik štovanja, te govori: Nemoj to činiti! Ja sam suživotnik s tobom i tvojom braćom koja drže svjedočanstvo Isusovo. (8) „Nemoj to činiti“ nije samo fraza koja sprječava neku radnju, nego je pozitivna tvrdnja. On govori da je i sam suživotnik sviju koji priznaju sebe slugama Kristovim i koji svjedočanstvom potvrđuju da je Bog postao čovjekom. (9) Što, dakle, moramo činiti, presveti anđele, kada odbijaš da te se štuje? On govori: Bogu se pokloni! Jer svjedočanstvo Isusovo duh je prorokovanja, kao da govori: „Pokušavaš li me štovati zato što sam ti unaprijed navijestio ono što ima doći? Svi koji svjedoče o Kristovoj vlasti i božanstvu puni su proročke milosti, a ne samo ja. Zašto, dakle“ govori, „štuješ onoga komu je dana ista milost kao i mojim suslugama? Mogu li ikada vjerovanja Grka o onima koji vladaju nad narodima biti jednaka onome što kršćani govore o svetim anđelima?“

23. Ćiril Aleksandrijski, Contra Julianum 4.

24. Dn 10,12–13I kaza mi: “Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi..

25. Dn 10,20Tada će on: “Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke..

26. Dn 10,21Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,.

27. Dn 12,1U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi..

28. Grgur Nazijanski, Orationes 42,9.

29. Ps 34,8(Het) Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi..

30. Heb 1,14. 31. 2Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje? Kor 6,14–15.

32. Usp. Homer, Ilijada 5,31; 455; 844; 846. (Str. 160-162)

(7) On govori: Oči su mu kao ognjeni plamen: oganj njegovih očiju pokazuje njegov gnjev protiv neprijatelja. (8) I na glavi mu, govori, mnoge krunice, sasvim onoliko koliko je pukova na nebu i na zemlji nad kojima kraljuje. Ima napisano ime, govori, koje nitko ne poznaje osim njega samoga. (9) U sedmom odsječku Izlaska Bog govori blaženom Mojsiju: „Ja, Gospodin, ukazah se Abrahamu, Izaku i Jakovu, kao Bog njihov, ali im se ne očitovah po imenu svojemu ‘Gospodin’“39 budući da je ono očito veće od svega što ljudski sluh može obuhvatiti. Zato je Gospodin rekao svojim apostolima kako moraju biti kršteni oni koji se obrću na spoznaju Boga, govoreći: „krsteći ih u ime“; a kada je rekao ime, nije upotrijebio naslov „Gospodin.“ Jer nije mogao izgovoriti njihov naslov „Gospodin“nego je umjesto da ih nazove „Gospodin“ dao odnosna i opisna imena, govoreći u odnosnim terminu: „u ime Oca i Sina“a zatim dodajući opisni termin: „i Duha Svetoga“.40 Tako i s velikom preciznošću u Otkrivenju dopušta da ime „Gospodin“ jedinoga Sina ostane nepoznato svima i svakome.

(10) On govori: Ogrnut ogrtačem poškropljenim krvlju: jer je Gospodin i u viđenju nosio biljege svoje muke te pokazivao svoje presveto tijelo gotovo prekriveno dragocjenom krvlju. (11) Ime mu je: Riječ Božja: vidiš li kako je viđenje, nakon što je izbjeglo ime „Gospodin“ gore, sada stavilo opisni naslov umjesto njega, govoreći: Riječ Božja? (12) Vojske nebeske, odjevene u lan i bjelinu čistu, pratile su ga na bijelim konjima: jer on je vrhovni zapovjednik nebeskih sila, i tako je sam sebe nazvao Gospodin, noseći naslov „Isus, sin Nunov“41 govoreći: „Kao zapovjednik vojske Gospodnje ja sam sada došao.“42 (13) Konji su bijeli i za svete anđele; jer oni uživaju u onima koji su čisti među čovječanstvom, budući da su po naravi čisti i neokaljani ikakvom ljagom. Odjeća od čista bijelog lana to pokazuje...

(19) Na ogrtaču i na boku mu piše [ime]: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara: ogrtač je alegorijski opis tijela Gospodnjega, kojemu je njegov um dao život,48 prema riječima svetih anđela koji govore u Izaiji: „Zašto ti je crven ogrtač i haljine kao u onoga koji gazi u kaci?“49 Bok jasno označava njegovo tjelesno rođenje; jer u Postanku je pisano: „Sve duše koje uđoše s Jakovom u Egipat, one koje proizađoše iz njegovih bokova...“50 (20) Simbolika natpisa na njegovu ogrtaču i na boku pokazuje da je „Emanuel“ kralj nad svima.51 Iako je Riječ bila hipostatski sjedinjena s tijelom i podnijela tjelesno rođenje od djevice, ništa manje nije Kralj i Gospodar svega na nebu i na zemlji, budući da se njegova dostojanstvom nije umanjilo njegovim utjelovljenjem; jer on je kao takav bio Bog, i jest Bog, i uvijek će to biti.

39. Izl 6,2–3Još reče Bog Mojsiju: “Ja sam Jahve..

40. Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

41. Još 5,9Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana..

42. Jos 5,14A on odgovori: “Ne, ja sam vođa vojske Jahvine i upravo sam došao ...” Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: “Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?”

48. Grčki, noeros.

49. Iz 63,2–3- Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?.

50. Post 46,26Tako je sve Jakovljeve čeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne uključujući žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba..

51. Iz 7,14Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!. (Str. 164-166)

17. Jer to je ono što dalje govori. Zasigurno nam Otkrivenje ne govori o tisuću godina bezbožnih Grka i preseljenju duša i vodi Lete i tko zna kakvim glupostima i ispraznim razgovorima, kada kaže da će đavao biti svezan na tisuću godina i ponovno pušten te zavarati narode? Zaboravi na takve bezvrijedne nauke koji dolikuju grčkoj izopačenosti! (2) Što onda kaže? Prorok nam govori: „Jer je tisuću godina u tvojim očima, Gospodine, kao jučerašnji dan koji je prošao, i straža u noći.“58

Dakle, tisuću se godina u Božjim očima računa kao jedan dan. Druga poslanica blaženoga Petra govori istu stvar kada piše: „Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.”59 (3) Evo kako stoji stvar: blaženi Izaija naziva cijelo utjelovljenje Gospodinovo „danom”, govoreći: „U vrijeme milosti uslišah te i u dan spasenja pomogoh ti.”60 Ni to nije sve: i psalmist ga naziva danom i jutrom, negdje govoreći: „Ovo je dan što ga stvori Gospodin: kliči i raduj se u njemu”61 s radosti našega spasenja; drugdje pjeva: „Ujutro mi glas slušaš, ujutro ti duh svoj upravljam i iščekujem te”62. Naše su molitve, naime, postale prihvatljive i dostojne viđenja Boga i Oca. Postale su to zagovorom i pomirenjem Gospodinovim. I opet kaže za Jeruzalem: „Bog joj pomaže u ranu zoru.”63 (4) Utjelovljenje Gospodinovo postalo je dan i rano jutro kada nam je zasjalo „sunce pravde” (kako ga naziva Malahija)64 i donijelo nam „svjetlost spoznaje”65. Zaharija je prorekao o toj božanskoj svjetlosti, govoreći: „Uskrsnuće nam mladi sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj”66. U skladu s tim prorok je također rekao: „Bog je Gospodin i obasja nas; u povorci svečanoj vezanoj granjem dođite do rogovâ žrtvenika!”67

Budući da je sve ovo već objašnjeno, moramo prijeći na stvar o kojoj je riječ. (5) Budući da sam već rekao kako Bog dan računa „kao tisuću godina” te opet da se zemaljski boravak Gospodinov naziva „danom”, on govori da je taj dan tisuću godina, kao da kod Boga nema razlike između jednoga dana i tisuću godina. (6) U tom razdoblju Gospodinova utjelovljenja đavao je bio svezan, tako da se nije mogao suprotstavljati božanskim čudesima Spasitelja. Zato su razorni dusi prepoznali ove duhovne verige i zavapili: „Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo mučiti nas prije vremena?”68 I Gospodin je, govoreći o skidanju veriga, rekao: „Ili kako tko može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.”69 (7) Budući da smo, kako je rečeno, utjelovljenje Gospodinovo i njegov zemaljski boravak smatrali i jednim danom i tisuću godina, a Sveto pismo takav broj u mističnom smislu upotrebljava ravnodušno, pogledaj što kaže Otkrivenje:

I vidjeh drugog anđela gdje silazi s neba, s ključem Bezdana i verigama u ruci, i uhvati đavla, sveza ga i baci u bezdan. (8) Kao na kakvu crtežu na platnu, evanđelist zamjećuje Gospodinova duhovna djela protiv đavla. Budući da ljudskom biću poput Ivana nije bilo moguće vidjeti duhovne događaje, oni su mu prikazani u tjelesnim pojmovima, anđeo s verigama koji veže đavla i baca ga u bezdan. Jer tako je i knjiga o Jobu izrazila u tjelesnim pojmovima đavlov pothvat i Božji pristanak: prikazala je đavla kako moli Boga da mu da [Joba], i prikazala je Boga kako daje prikladan odgovor na njegov zahtjev te mu daje Joba, a zatim je nastavila pisati priču. Stoga ćeš s pravom misliti da i ja sada činim isto.

(9) On kaže: Da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina: jer je boravak Gospodnji na zemlji morao pružiti nešto više pomoći i skrbi kako bi se nečistim duhovima onemogućilo da vrše isti utjecaj na ljudska bića kakav su imali u vrijeme prije utjelovljenja. On kaže: (10) Nakon toga ima biti odriješen na malo vremena. Kakvo to malo vremena on misli? Ono između utjelovljenja Gospodnjega i svršetka ovoga vijeka; jer to je kratko, čak i ako se može činiti vrlo dugim kada se računa i uspoređuje s prošlošću i budućnošću. Jer ako se u „posljednji” sat, čak i u „jedanaesti” sat,70 naš Gospodin u tjelesnom obliku ukazao nama, prema vjeri Svetoga pisma, vrijeme do svršetka s pravom se naziva kratkim, nakon čega će [đavao] opet biti svezan vječnim i beskrajnim vezom. (11) Ali i sada kada je pušten, sveži ponovno, Gospodine, njegove spletke protiv nas. Jer ti si naš kralj i tebi dolikuje slava u vijeke. Amen.

58. Ps 89,4“Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:.

59. 2 Pt 3,8Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan..

60. Iz 49,8Ovako govori Jahve: “U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,.

61. Ps 118,24Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!.

62. Ps 5,4Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'.. LXX čita soi . . . epopsomai („pogledat ću na tebe”); Ekumenije čita epopsei me („ti ćeš me vidjeti”).

63. Ps 46,6Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže..

64. Mal 4,2.

65. Hoš 10,12Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom..

66. Lk 1,78–79darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine; usp. Zah 14,6–7U dan onaj neće više biti ni studeni ni leda..

67. Ps 118,27Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika..

68. Mt 8,29I gle, povikaše: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?”.

69. Mt 12,29“Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.”.

70. Mt 20,6.9A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'. (Str. 168-170)

3. Prethodno je poglavlje govorilo da je viđenje, nakon što je jednom spomenulo đavla, radi očuvanja određene povezanosti u pripovijesti, nastavilo opisivati ne samo ono što će đavao pretrpjeti na svršetku ovoga vijeka, nego i njegova duhovna stradanja u vrijeme utjelovljenja Gospodinova. Viđenje nastavlja s tom temom i detaljnije opisuje Gospodinov utjelovljeni posjet nama; to je sada naša trenutna briga. (2) Jer on kaže: I vidjeh prijestolja; one koji su na njima sjedili i kojima je dan sud: on u viđenju vidi svete apostole kako „sjediju na dvanaest prijestolja” i „suze dvanaest plemena Izraelovih”1, prema obećanju danom njima. Iako će se to potpunije ostvariti u budućem vijeku, to se već na neki način dogodilo u vrijeme utjelovljenja. Jer oni koji su stavili svoje povjerenje u Gospodina te tako primili udio u bezbrojnim dobrobitima osudili su one koji su odbili požuriti k vjeri te stoga, iako poučeni milošću danom apostolima, nisu postigli pravo bogoštovlje, nego su mu štoviše namijenili križ i smrt.

(3) On kaže: I duše odsječenih glava za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božju: glagol vidjeh iz izraza „one koji sjede na prijestoljima i sude ostatku čovječanstva” valja i ovdje razumjeti. Pod onima kojima su odsječene glave on podrazumijeva one koji su ubijeni sjekirom.2 On govori u slikama o onima koji su umrtvili vlastita tijela zbog svoje vjere u Krista i koji su zbog toga mnogo podnijeli. Jer izgonili su ih iz sinagoga, napadali bezbrojnim uvredama i plijenili im osobnu imovinu kada su u potpunosti položili svoju vjeru u Krista, kako svjedoči mudri apostol.3 I Gospodin je govorio o njima: „Blago vama kad vas pogrde i prognaju i slažu sve zli protiv vas zbog mene!”4 (4) Ako slijediš tijek argumentacije i podložiš svaku misao u poslušnost Svetomu pismu, shvatit ćeš da su oni koji se nisu poklonili Zvijeri i nisu primili njezin žig ni njezinu sliku oni koji se nisu složili s ostalim Židovima u njihovim spletkama protiv Gospodina i koji su odbili poslušati prijedloge odvratnoga i bogohulnoga đavla. Jer to znači klanjati se njemu i njegovoj slici. Jer riječju slika on podrazumijeva otisak [đavlove] volje u srcima Židova. On također podrazumijeva da ovaj žig obuhvaća i vlast i djelovanje. Jer glava, čiji je dio čelo, označava vlast, a ruka označava djelovanje.

(5) Oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina: kao što je rečeno ranije, on ponovno naziva Gospodinovo boravište na zemlji tisuću godina, za koje su oni živjeli svojim duhovnim životom i kraljevali zajedno s Kristom, dok su zapovijedali demonima, liječili bolesti i činili bezbrojna čudesa. Jer čovjek ne kraljuje zajedno s Kristom, kraljem slave, samo po tome što je prisutan s njime.5 Zato prorok reče za njih: „Kad Nebeski zapovjedi, kraljevi se zabijele na Salmonu.“6

(6) Ostali mrtvi nisu oživjeli, kaže, dok se ne navrši tisuću godina: mrtvima naziva one koji su ustrajali u nevjeri, o kojima je Gospodin također rekao: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.“7 Tako nevjernici nisu došli do duhovnog života sve dok nije završilo vrijeme utjelovljenja, što predstavlja tisuću godina; jer su oživjeli tek nakon toga. Kako? Dolaskom i prisutnošću Duha Svetoga. Jer do tada je većina Židova prigrlila vjeru u Krista, iako nisu vjerovali u njega dok je tjelesno prebivao i kretao se među njima. (7) Taj je događaj bio božanski uređen, iznad nade bilo kojega ljudskog uma. Jer dok je Sin8 bio naviješten i obznanjen u Starom zavjetu, kao i svojim utjelovljenjem te svojim bezbrojnim božanskim znakovima i čudesima, Duh Sveti ljudskim bićima još nije bio jasno objavljen. U Starom zavjetu postojalo je samo izvješće o Duhu, ali nije bilo očitog i zamjetljivog djela kakvo posebno privlači ljude k vjeri, kakvo je postojalo za Sina, premda se Duh davao upoznati onima koji su dostigli dubinu viđenja, budući da je sve što je učinjeno i ostvareno izvršilo Presveto Trojstvo. (8) Gospodin to jasno dokazuje kada negdje kaže: „Otac mi je zapovjedio što ću reći i što ću govoriti“9 te ponovno: „Ja ne mogu učiniti ništa od samoga sebe“10 pripisujući događaje Trojstvu; i opet kod Ivana: „Sin čovječji ne može učiniti ništa od samoga sebe, nego samo ono što vidi da čini Otac“;11 a drugdje tvrdi: „Ako ja po Duhu Božjem izgonim zloduhe.“12 (9) No budući da, kao što sam rekao, ljudskim bićima nije bilo dostupno nikakvo zamjetljivo djelo Duha Svetoga, bilo je određeno da gotovo svi ljudi prime vjeru u Krista dolaskom i snagom Branitelja i Boga Oca, kako bi svima moglo biti jasno da je Duh iste naravi13 kao Otac i Sin te da posjeduje istu moć. (10) Svakako, u cijelom razdoblju utjelovljenja zabilježeno je da nije bilo više od „sto i dvadeset“ vjernika.14 To je bio broj koji Djela apostolska navode za one okupljene u gornjoj sobi. Čak i ako je snaga Kristova nauka doprla do mnogih drugih, njihova se vjera održala dolaskom Duha. (11) Tako se može otkriti da se, baš kao što kad je sjeme posijano, kiša pada i sunce sja na sve sjeme koje je do tog vremena bilo skriveno i neprimijećeno u zemlji, te ono tada nikne i postane vidljivo jer je u potpunosti bilo pohranjeno u zemlji, isto događa i pri dolasku Duha Svetoga. Svi oni u koje je bio posijan Gospodnji nauk iznikli su u vjeri. Stoga Otkrivenje točno kaže da ostali mrtvi nisu oživjeli dok se ne navrše tisuću godina.

1. Mt 19,28Reče im Isus: “Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih..

2. „Oni koji su bili obezglavljeni“ prevodi hoi pepelekismenoi, doslovno, oni koji su bili „odsječeni sjekirom“ (pelekus).

3. Usp. Heb 10,34I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed..

4. Mt 5,11“Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!.

5. Usp. 2 Tim 2,10–12Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom..

6. Ps 68,15ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu..

7. Mt 8,22Isus mu kaže: “Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.”.

8. Neki rukopisi čitaju „Otac“ (ho Pater).

9. Iv 12,49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim..

10. Iv 8,28Isus im nato reče: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac..

11. Iv 5,19Isus nato odvrati: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini..

12. Mt 12,28Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.”.

13. Grčki, omoousios. (Str. 171-174)

12. Nisam li bio u pravu kada sam ranije rekao da viđenje u prenesenom značenju naziva udio svetaca i njihovo boravište ondje duhovnim Jeruzalemom? Gle, sada je otkrilo simboliku govoreći: Gle, šator je Božji s ljudima! On će prebivati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima, njihov Bog. Apostol je to učinio jasnijim kad je rekao: „Zatim ćemo mi živi, preživjeli, biti zajedno s njima uneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.“41

41. 1 Sol 4,17a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.. (Str. 184)

(5) Kaže: Njegov sjaj, to jest Krist, „sunce pravde“52 poput je jaspa: jaspas je, kako je također rečeno ranije, zelen, i tako prikazuje životvorni i oživljavajući dar Krista koji „otvara svoju ruku i siti sve živo po želji.“53 Jer zelena boja je podrijetlo svake zemaljske hrane. No jaspas bijaše i bistar kao kristal, pokazujući čistotu i svetost Krista, „jer grijeha ne učini niti se nađe prijevara u ustima njegovim“54 prema Izaijinu proroštvu. (6) Nadalje, Krist je sam zid svetaca, to jest Crkve, budući da je on naša obrana, utočište i pomoć.

(7) Kaže da ima dvanaestero vrata, što simbolizira božanske apostole koji su nam navijestili ulazak u vjeru u Krista. (8) A na vratima dvanaest anđela: uvjeren sam da su božanski anđeli surađivali sa svetim apostolima kako bi privukli svijet k vjeri; jer ako se Mojsijev zakon propovijedao po anđelima, kako apostol kaže: „Jer ako je riječ prenesena po anđelima bila valjana“55, zar se naviještanje evanđelja ne bi još više oslanjalo na suradnju anđela?

(9) Kaže: I na njima su bila napisana imena dvanaest izraelskih plemena: u povijesnom smislu Izrael su oni koji su rođeni od patrijarha Jakova, ali u duhovnom to znači oni koji hodaju u vjeri našega oca Abrahama. Apostol tomu svjedoči kad kaže: „I otac obrezanja, ne samo onima koji su od obrezanja nego i onima koji hode stopama vjere oca nam Abrahama.“56 Izrael se tumači kao „um koji vidi Boga“ ili kao bistar pogled.57 Tko je, ako ne vjernici, zadobio viđenje Boga u svom umu ili postao bistra uma obilnim djelovanjem Duha? Stoga su imena ovih bila urezana na vratima grada. (10) Dvanaest plemena označava puno zborište vjernika. Jer nakon što je vjernike nazvao Izraelom, spomenuo je i broj njihovog punog zbora rekavši dvanaest plemena, te kaže da su došli s četiriju strana svijeta kroz troja vrata [sa svake strane]. Jer blaženi su apostoli navijestili cijelo Trojstvo, navješćujući narodima [osobe Božanstva] kao iste naravi,58 i „krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.59

(11) I gradski je zid, kaže, imao dvanaest temelja: jer Krist, za kojega smo smatrali da je zid, oslanja se na propovijedanje apostola i stoji na njima poput „dragocjenog kamena zaglavnog“60 prema Svetom pismu. (12) I na njima, to jest na temeljima, nalazi se dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih: napokon je otkrio simboliku jasno rekavši da misli kako su apostoli vrata i temelji svoga grada, Crkve. (13) Neka svi mi čvrsto stojimo u njihovom nauku i „izbjegavamo svetogrđeno brbljanje lažno nazvanog znanja“61 heretika, milošću „Krista našeg učitelja“62 i „vrhovnog pastira“63 komu slava u vijeke vjekova. Amen.

52. Mal 3,20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu..

53. Ps 145,16(Pe) Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo..

54. Iz 53,9Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila..

55. Heb 2,2Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću,.

56. Rim 4,12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama..

57. Vidi bilješku 15 uz 2.5.5. 58. Grčki, homoousios.

59. Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

60. 1 Pt 2,6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti.; Iz 28,16Stog ovako govori Jahve Gospod: “Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.; Ef 2,20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus..

61. 1 Tim 6,20Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovispoznanja,.

62. Mt 23,10I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist..

63. 1 Pt 5,4Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.. (Str. 187-188)

(15) Kaže: I ulica je grada bila od čistog zlata, kao prozirno staklo: već je rečeno da zlato te čistoća i prozirnost stakla upućuju na vrijednost i čistoću života svetih. (16) Kaže: I hrama u njemu ne vidjeh: ta Gospodin Bog, Svemrazitelj, hram je njegov, i Janje: čemu je potreban hram kad je Bog prisutan sa svetima i na neki način dijeli svoj život s njima, te ga oni gledaju lice u lice, onoliko koliko mu se može pristupiti? Jer božanski je apostol spoznaju Boga u sadašnjem životu nazvao onom „u ogledalu“ i „u zagonetki“dok će u budućemu biti „lice u lice“.13 (17) Moglo bi se s pravom upitati: „Zašto je spomenuo Gospodina Boga, Svemrazitelja, i Oca, Gospodina, i Janje, Sina Božjega, a da nije spomenuo Duha Svetoga?“ (18) Takvomu pitatelju valja odgovoriti: „Dragi čovječe, rekavši Gospodin i Bog imenovao je Oca i Sina i Duha Svetoga, jer to je Bog14, te rekavši dalje: Gospodin Bog, Svemrazitelj, označio je Sveto Trojstvo trima nazivima.“ (19) No netko bi mogao nastaviti pitati: „Zašto se, dakle, nakon spomena časti dostojnoga Trojstva riječima Gospodin Bog, Svemrazitelj, koje mu je hram, odvojeno navodi za nas Janje, a to je Krist, tako da više ne mislimo na Trojstvo?“ (20) „To je besmislica“rekao bih mu. To nije ono čemu se poučavamo. Spominjući zajedno i Sveto Trojstvo i Janje, izvještaj pokazuje i to da je utjelovljeni Sin jedna osoba Svetoga Trojstva, i da Sin dovršava Sveto Trojstvo u svome čovještvu te nije sada odvojen od svoga čovještva na nebu. Donekle je nejasno označio utjelovljenoga Sina riječju Bog, koji je Sin, a pod Janjem je ponovno mislio na istoga Krista, utjelovljenog i istobitnog nama, oživljenog razumnom dušom, u tijelu s kojim je Riječ hipostatski sjedinjena.15

13. 1 Kor 13,12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!.

14. Greek tau`ta ovdje se odnosi na tri opisa (onomasiai) Gospodina Boga Svemrazitelja.

15. Greek, hemin homoousio („istobitan nama“). Riječ (Logos) sjedinjena je hipostatski ili osobno (Greek, kath hypostasin). (Str. 192-193)

(4) Kaže: S jedne i druge strane rijeke stablo života koje rađa rodom svakog mjeseca: Gospodin je stablo života prema onome što pisac Izreka kaže o mudrosti; kaže: „Stablo je ona života onima koji je se drže“21 a mudri nam Pavao reče: „Krist, Božja snaga i Božja mudrost.“22 Time želi reći da sveti nisu obogaćeni samo milosnim darovima Kristovim, nego također imaju njega koji prebiva u njima i s njima, što je kruna najvećeg blaženstva. Krist, stablo života, donosi svetima neprekidan i neometan rod i darove, tako da se čast nadovezuje na čast i oni nikada nisu bez božanskog toka darova. (5) Kaže: I lišće stabla bijaše za zdravlje narodima: lišće života jesu oni koji ovise o Kristu i drže ga se blizu, patrijarzi, proroci, apostoli, evanđelisti, mučenici i ispovjednici, oni koji u pravo vrijeme vrše svećeničku službu evanđelja,23 pastiri crkve i svaka pravedna duša; svi oni sada su pronašli ozdravljenje za svoje duše, i sve će se dobro pridodati svetima.

21. Izr 3,18Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži..

22. 1 Kor 1,24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost..

23. Usp. Rim 15,16da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.. (Str. 195)

(5) Kaže: Ja sam korijen i potomak Davidov, ali činilo bi se primjerenijim reći: „Ja sam izdanak koji je izrastao iz korijena Davidova.“ No, naprotiv, on je sada sebe nazvao korijenom Davidovim, i ne samo korijenom nego i potomkom, kao što je rečeno ranije. Korijen je ujedno i izvor svega, uključujući i Davida, tako da on jest, i drži se da jest, Bog; ali on je ujedno i potomak Davidov, iznikao iz njega po tijelu, ukoliko jest, i drži se da jest, čovjek. To je on tko jest. „Govoriti iste stvari više puta nije mi dosadno, nego je sigurno“ za one koji čitaju, kao što božanski apostol negdje kaže o svojim riječima.33 (6) Tako je dakle on „Emanuel“34 u svojoj božanskoj i u svojoj ljudskoj naravi, pri čemu je svaka od dviju naravi potpuna prema svojim pripadajućim svojstvima, bez miješanja, bez promjene, nepromjenjiv, nepojmljiv.35 Vjerujemo da nakon neizrecivog sjedinjenja postoji jedna osoba, jedan hipostas i jedno djelovanje,36 „čak i ako se razlika naravi, iz kojih kažemo da se neizrecivo sjedinjenje ostvarilo, ne smije previdjeti“kao ni osobitost svake naravi, prema riječima našega blaženog oca Ćirila.37

33. Fil 3,1Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije..

34. Iz 7,14Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!.

35. Četiri priloga odražavaju četiri priloga Kalcedonske definicije vjere, ali posljednja dva razlikuju se od onih u Definiciji.

36. Greek: prosopon, hypostasis, energeia.

37. Ćiril Aleksandrijski, Ep. ad Iohannem Antioch. 8. (Str. 199-200)

20. Što se tiče ove božanske Otkrivenja, neki kažu, drsko i neuki vrteći jezicima, da ga nije sastavio božanski Ivan evanđelist i teolog. Slušaju ovu predaju kao da su je tajno primili. (2) Ali mislim da oni to ne govore iz neznanja niti iz nekakve tajne objave, nego samo iz jednostavnosti i, ako se usudi tako reći, iz kukavičluka i strastvene ljubavi prema zemaljskim stvarima, pokazujući svojim poricanjima strah pred onim što je potpuno neoborivo. Jer pred izričitim svjedočanstvom blaženih i svetih otaca, tko je sposoban protusloviti njihovom svjedočanstvu ili nekako zaključiti da to zasigurno nije tako? (3) Jer velika Bazilije u svojim spisima protiv Eunomija opovrgava njegova bezbožna bogohuljenja i besmislice.46 Božanski teolog se na njih osvrnuo u svojoj četvrtoj knjizi, „u kojoj na temelju božanski nadahnutih Pisama spominje i probleme i rješenja za polemike o Sinu“ koristeći Stari i Novi zavjet. Započinje riječima: „Ako je Sin Bog po naravi, a Otac je također Bog po naravi, Sin nije jedan Bog, a Otac drugi, nego su isti.“47 I kasnije,48 „Mojsije reče o Sinu: ’Ja jesam posla me’,49 a Ivan evanđelist reče: ’U početku bijaše Riječ’,50 i reče ’bijaše’ ne samo jednom, nego četiri puta, i opet negdje drugdje reče: ’onaj koji je od Boga’51 i ’onaj koji je u krilu Očevu’,52 i negdje drugdje: ’onaj koji je na nebu’,53 i u Otkrivenju: ’Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi’.“54 Nije pravio razliku između autora, nego je slijedio svjedočanstvo Pavlovo i ponovio ga. (4) Ako je dakle ovo Otkrivenje sastavio neki drugi Ivan, kako glasi besmislica većine, veliki bi Bazilije također napisao svoje knjige o Otkrivenju s imenom njegovog autora. No nakon što je najprije naveo Mojsijeve knjige, a zatim one apostola i teologa, kao i one apostola Pavla, nije imao potrebu pozivati se ni na koga drugoga osim na njih. Ovo su dakle neoborive riječi velikoga i svetog Bazilija. (5) Veliki Grgur, prozvan „Teolog“kojega nazivaju „Ustrojiteljem“kada se branio pred sto pedeset biskupa,55 jasno je i istinito napisao: „Kada ćeš naslijediti moju svetu goru?“i nastavio je rekavši: „Uvjeren sam da drugi promiču druge crkve, kao što me Ivan uči u Otkrivenju.“56 (6) I Euzebije Pamphyli, u trećoj knjizi svoje Crkvene povijesti, negdje kaže:57 „Takvo je tada bilo stanje Židova“te nastavlja: „Bilježi se da je u to vrijeme apostol i evanđelist Ivan još uvijek bio živ, te da ga je Domicijan, sin Vespazijanov, osudio na progonstvo na otoku Patmosu zbog svjedočanstva za božansku riječ. Doista, Irenej, pišući o broju imena Antikristova kako je dan u Ivanovoj knjizi zvanoj Otkrivenje, koristi upravo ove riječi u petoj knjizi svoga djela Protiv heretika, govoreći o Ivanu: ’Kad bi se u ovo vrijeme činilo ispravnim da ovo ime bude javno naviješteno, spomenuo bi ga onaj koji je osobno vidio Otkrivenje’.“

52. Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani..

53. Iv 3,13Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji..

54. Otk 1,8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar..

55. Na Carigradskom saboru, 381. godine po Kr.

56. Grgur Nazijanski, Orationes 42,8–9.

57. Euzebije, Crkvena povijest 3.1.1 i 3.18.1–3. (Str. 202-203)

Daljnje čitanje

Oecumenius, Otk 12 i Marija kao kraljica

JUSTIN, USKRSNUĆE I TISUĆGODIŠNJE KRALJEVSTVO

Euzebije, Isusova proročanstva, Josip Flavije i kanon

RANA CRKVA O KRISTOVOM TISUĆGODIŠNJEM KRALJEVSTVU

RANA CRKVA O KRISTOVOM DRUGOM DOLASKU

Naučava li Otkrivenje 3,14 da je Isus prvo Božje stvorenje? 1. dio, 2. dio

Otkrivenje 3,14: Isus, počelo stvaranja

Ponovno o Otkrivenju 3,14: Isus kao počelo Božjega stvaranja

OTKRIVENJE 3,14 PONOVNO… JOŠ JEDNOM!