Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Psalmist prikazuje Boga kako jezdi na krilima vjetra i opisuje anđele kao vjetrove i ognjene plamenove:

„Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! O Jahve, Bože moj, silno si velik; odjeven si veličanstvom i sjajem, zaogrnut svjetlošću kao plaštem, razapetih nebesa kao šatorskih zavjesa. On postavlja grede svojih gornjih odaja u vodama; oblake postavlja za svoja kola; hodi na krilima vjetra (ruach); anđele svoje čini vjetrovima (ruchot), svoje sluge ognjem plamenim.“ Psalam 104,1-4Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,, Usp. Hebrejima 1,7Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,

Pojedini prijevodi hebrejsku riječ ruchot prevode kao duhovi, što znači da su anđeli duhovi koji se pojavljuju kao ognjena bića:

„Koji čini anđele svoje duhovima, sluge svoje plamenom ognjenim.“ Psalam 104,4Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. New Kings James Version (NKJV)

Slično tome, pojam ruach u r. 3 također se može prevesti kao duh.(1)

To znači da bi krila duha, po kojima Jahve hodi, bila anđeoska vojska koja prati Jahvu kad god On silazi suditi i/ili spasiti, budući da se za ta duhovna bića s kojima se Bog pojavljuje kaže da imaju krila:

„Tridesete godine, petoga dana četvrtoga mjeseca, dok bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja vidjeh Božja viđenja. (Petoga dana u mjesecu, bila je to peta godina izgnanstva kralja Jojakina, dođe riječ Jahvina Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj na rijeci Kebaru; i ondje se spusti na nj ruka Jahvina.) Pogledah, i gle: oluja se dizala sa sjevera, velik oblak s ognjem što je neprestano sijevao i sjajnim svjetlom unaokolo, a usred njega nešto poput sjaja užarene kovine usred ognja. I usred toga bijahu obličja četiriju živih bića. I ovakav im bijaše izgled: imahu obličje čovječje. Svako je imalo četiri lica i četiri krila. Noge im bijahu ravne, a stopala im kao u teleta, i sjala su poput sjaja uglađene bronce. Ispod krila na njihove četiri strane bijahu ruke čovječje. Što se tiče lica i krila njih četiriju, krila su im se doticala; lica im se nisu okretala dok su išla; svako je išlo ravno naprijed. A što se tiče obličja njihovih lica, svako je imalo lice čovjeka; sva četiri imala su lice lava s desne strane i lice bika s lijeve strane, a sva četiri imala su lice orla. Takva su im bila lica. Krila su im bila raširena gore; svako je imalo dva koja su se doticala s drugim bićem, i dva koja su im pokrivala tijela. I svako je išlo ravno naprijed; kamo god je duh (ha ruach) htio ići, onamo su išla, ne okrećući se dok su išla. A što se tiče obličja živih bića, izgled im bijaše poput ugljevlja što gori u ognju, poput izgleda baklji što su se kretale amo-tamo među živim bićima. Oganj bijaše sjajan i munje su sijevale iz ognja. I živa su bića trčala amo-tamo poput munje.

Pogledah živa bića, i gle, bijaše po jedan kotač na zemlji pokraj živih bića, za svako od njih četiri. Izgled kotača i njihova izrada bijahu poput sjaja krizolita, i sva četiri imala su isti izgled, a izgled i izrada bijahu im kao da je kotač u kotaču. Kada su se kretali, išli su u bilo kojem od svoja četiri smjera, ne okrećući se u hodu. A naplatci im bijahu visoki i strašni, i naplatci svih četiriju bijahu puni očiju unaokolo. Kada su živa bića išla, kotači su išli pokraj njih. I kada su se živa bića podizala sa zemlje, kotači su se također podizali. Kamo god je duh (ha ruach) htio ići, išla su u tom smjeru, kamo god je duh (ha ruach) htio ići. A kotači su se podizali uz njih; jer duh (ruach) živih bića bijaše u kotačima. Kada su ona išla, išli su i ovi; i kada su ona stajala, stajali su i ovi. A kada su se ona podizala sa zemlje, kotači su se podizali tik uz njih; jer duh (ruach) živih bića bijaše u kotačima.

A nad glavama živih bića bijaše nešto s obličjem svoda, poput strašnoga sjaja kristala, razapeto gore nad njihovim glavama. Ispod svoda krila su im bila ispružena ravno, jedno prema drugome; svako je također imalo dva krila kojima je pokrivalo svoje tijelo s jedne i s druge strane. Čuh i šum njihovih krila poput šuma velikih voda dok su išla, poput glasa Svemogućega, šum meteža poput zvuka vojnoga tabora; kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila. I dopre glas odozgo sa svoda koji bijaše nad njihovim glavama; kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila. A nad svodom koji bijaše nad njihovim glavama bijaše nešto s obličjem prijestolja, po izgledu kao kamen safir; a na tom obličju prijestolja, gore na visini, bijaše obličje nekoga s izgledom čovjeka. Tada vidjeh od izgleda njegovih bokova naviše nešto poput sjaja užarene kovine s izgledom ognja unaokolo u njemu, a od izgleda njegovih bokova naniže vidjeh nešto s izgledom ognja; i sjaj bijaše svuda oko njega. Kao izgled duge na oblaku u kišni dan, takav bijaše izgled sjaja unaokolo. Takav bijaše izgled obličja slave Jahvine. Vidjevši to, padoh na lice svoje i začuh glas nekoga koji govoraše.“ Ezekiel 1,1-28Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja., Usp. 10,1-22; Izlazak 25,18-22Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta.; Otkrivenje 4,1-11Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: “Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!”; Izaija 6,1-7One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.

Sveto pismo također spominje Božja kola, i navodi da se ta kola broje u mirijadama i tisućama tisuća:

„Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.“ Psalam 68,17-18Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!

Božja kola nadalje se opisuju kao sačinjena od ognja:

„I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.“ 2 Kraljevima 2,11I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.

„I Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori mu oči da vidi!’ I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!“ 2 Kraljevima 6,17I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oči da vidi!” I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!

Drugdje u bogonadahnutim spisima rečeno nam je da se izrazi„mirijade“ („na mirijade“) i/ili„tisuće tisuća“ odnose na Božje anđeoske vojske:

„Gledah dok se ne postaviše prijestolja i Pradavni sjede; odjeća mu bijaše bijela kao snijeg, a kosa na glavi kao čista vuna. Prijestolje mu bijaše plamen ognjeni, kotači mu oganj što gori. Rijeka ognjena tecijaše i izlažaše ispred njega; tisuće tisuća služahu mu i mirijade mirijada stajahu pred njim; sud sjede i knjige se otvoriše.“

„Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.“ Hebrejima 12,22-24Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu,

„A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu: ‘Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.’ I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: ‘Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!’“ Otkrivenje 5,8-12A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.

To pokazuje da su Božja ognjena kola nebeska vojska koja prati Boga kada On dolazi suditi i/ili spasiti.

Ta se nebeska bića također mogu pojaviti u ljudskom obliku:

„Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: ‘Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'’ … A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.’“ Luka 24,1-7.22-24Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.

„Gostoljublja ne zaboravljajte prema strancima, jer po njemu neki i ne znajući ugostiše anđele.“ Hebrejima 13,2Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!

Ovo ukazuje na to da su Božje anđeoske vojske duhovna stvorenja koja imaju sposobnost očitovati se u različitim oblicima, bivajući kadra mijenjati svoje likove i pojave.

Biblijski citati navode se prema prijevodu Ivana Šarića.

BILJEŠKE

(1) Spominjanje krila duha zapravo može biti opis Duha Svetoga, budući da bogonadahnuto Pismo potvrđuje da se Duh vidljivo pojavio u obličju goluba:

„i Duh Sveti siđe na nj u tjelesnom obličju poput goluba, a s neba se začu glas: 'Ti si Sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina.'“ Luka 3,22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”, Usp. Matej 3,16-17Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.; Marko 1,10-11I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,; Ivan 1,32-33I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.

Ono što Psalam možda nagovještava jest da Jahve ne samo da dolazi sa svojim mirijadama anđela, nego se također pojavljuje sa svojim Duhom Svetim s kojim uvijek djeluje jer su savršeno i nerazdvojno sjedinjeni. Čini se da to potvrđuje ono što nadahnuti pisac navodi malo dalje u ovom istom Psalmu:

„Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.“ Psalam 104,29-30Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

Bog ponovno stvara zemlju i uskrisuje mrtve svojim Duhom, ističući njihovo savršeno, nerazdvojno jedinstvo.