Matej 28,19, Krštenje u čije ime?
James E. Snapp

Mt 28,19-20a u Kodeksu F, uz dio popisa poglavlja za Marka.
„Ovo je možda slučaj kasne interpolacije.” To je bilo mišljenje liberalnog znanstvenika Rudolpha Bultmanna o riječima „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” u Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Ranije, 1902. godine, Frederick C. Conybeare, kojega bi se moglo smatrati Bartom Ehrmanom njegova vremena, ustvrdio je u detaljnom eseju objavljenom u časopisu The Hibbert Journal (te 1901. u Zeitschrift fur Neutestamentlich Wissenschaft, str. 275-288) da je pronašao patrističke dokaze protiv autentičnosti ovoga izraza „koji su toliko težini da će se u [budućnosti] i najkonzervativniji teolozi suzdržati od toga da na njemu grade ikakvu dogmatsku građevinu.”
U ovom trenutku, u pentekostnoj denominaciji „Samo Isus” (engl. Oneness Pentecostals) postoje neki koji trostruku formulu „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” na sličan način smatraju ranim pisarskim iskrivljenjem. Teološki poticaj za ovaj stav nije teško pronaći: u cijelim Djelima apostolskim Luka izvještava da su rani kršćani krštavali „u ime Isusa Krista” (2,38) ili „u ime Gospodina Isusa” (8,16) ili „u ime Gospodina” (10,48); Luka nikada ne spominje korištenje trostruke izjave pri krštenju.
Neki pentekostci pokreta „Samo Isus” pokušali su riješiti ovu očitu nedosljednost poduzevši teološki korak koji nije daleko, a možda se i ne razlikuje, od rane krivovjernosti modalizma: oni krštavaju bez takve trostruke formule i inzistiraju na tome da je ime „Isus” ujedno i ime Oca, i ime Sina, i ime Duha Svetoga. Drugi, iako se teološki uvelike razlikuju od Bultmanna i Conybearea, dijele s njima odbacivanje autoriteta Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga s obrazloženjem da izraz „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” nije autentičan. Neke islamske skupine na sličan način odbacuju vjerodostojnost ovoga izraza.
Obično, kada neko čitanje ima potporu svakog postojećeg grčkog rukopisa u kojem je neki odlomak sačuvan, kao što je ovdje slučaj na kraju Matejeva evanđelja, nema nikakvog tekstualno-kritičkog problema i ono se, sasvim prirodno, prihvaća kao autentično. Čak je i Bart Ehrman, koji je predložio (poput Gordona Feeja prije njega) da Prva Korinćanima 14,34-35Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori., unatoč ogromnoj potpori u rukopisima, sadrži dulju interpolaciju, nedavno napisao: „Obično se smatra da Mt 28,19-20 upućuje na praksu u Matejvoj vlastitoj zajednici, nekih 50 godina nakon Isusove smrti, a ne na riječi koje je sâm Isus doista izrekao.” (Čitatelji takvih komentara trebaju razumjeti da kad Ehrman koristi izraze poput „Obično se smatra”, on zapravo misli: „Obično se smatra među mojim kolegama koji općenito niječu nadnaravne događaje”.) Što se tiče onih koji umjesto toga tvrde da odbacuju ovaj izraz iz tekstualno-kritičkih razloga: koji su njihovi razlozi?
Njihov glavni izvor jest Euzebije Cezarejski, utjecajni i ne u potpunosti pravovjerni povjesničar s početka 300-ih godina, najpoznatiji po svom djelu Crkvena povijest. Kao što je Conybeare dokumentirao, Euzebije je koristio Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga sedamnaest puta na načine koji upućuju na to da je njegov tekst ovoga retka glasio πορευθέντες μαθητεύσατε πάντα τὰ ἔθνη ἐν τῷ ὀνόματί μου, to jest: „Pođite, učinite učenicima sve narode u moje ime.” Dio Conybeareove argumentacije da se ovom čitanju treba dati iznimna važnost jest činjenica da je Euzebije bio smješten u Cezareji, gdje je u prethodnoj generaciji Origen proširio knjižnicu vlastitim rukopisima; stoga se može s pravom smatrati da su među rukopisima dostupnima Euzebiju početkom 300-ih godina bili neki prijepisi s početka 200-ih, koji su stariji od bilo kojeg postojećeg prijepisa Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Conybeareovi citati iz Euzebija možda su se u početku činili kao potvrda njegovih samouvjerenih tvrdnji, ali mu je brzo odgovorio J. R. Wilkinson u časopisu The Hibbert Journal 1902. godine, u drugom dijelu članka pod naslovom Tekstualne teorije gospodina Conybearea (koji počinje na str. 96 časopisa izdanog u listopadu 1902. i na str. 571 digitalno arhiviranog primjerka). Wilkinson je priznao da je Euzebije koristio tekst u kojem se izraz „u moje ime” nalazio u prvom dijelu Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, govoreći o stvaranju učenika, ali je zaključio kako to ne implicira da izraz „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” nije postojao u drugom dijelu retka, onom koji govori o krštenju. Tekstualni kritičar Frederick Chase također je napisao odgovor na Conybeareov pristup 1905. godine u časopisu Journal of Theological Studies (počevši od str. 481).
Sveobuhvatan i odlučan odgovor na Conybeareov prijedlog pojavio se 1923. godine u objavljenoj disertaciji Bernarda Henryja Cunea, Gospodinova zapovijed o krštenju: Povijesno-kritičko istraživanje s posebnim osvrtom na djela Euzebija Cezarejskog (engl. The Lord’s Command to Baptise: An Historico-Critical Investigation With Special Reference to the Works of Eusebius of Caesarea). Cuneo je sustavno preispitao Conybeareove citate iz Euzebija, jedan po jedan, zajedno s drugim citatima, i pokazao da je Euzebije, poput nekih drugih patrističkih pisaca, imao običaj ograničavati svoje citate na one dijelove Svetoga pisma koji su bili relevantni za temu o kojoj je raspravljao u određenom trenutku.
Primjerice, Cuneo navodi Euzebijevu izjavu u Crkvenoj povijesti 3,5 i razmatra razvoj Euzebijeve argumentacije u kojoj se citat pojavljuje: Euzebije je citirao Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetogaa ne da bi rekao nešto o krštenju, nego da bi potvrdio usputnu tvrdnju; opisujući rimsku opsadu Jeruzalema, on piše:
„...budući da su Židovi nastavili progoniti Njegove učenike, kamenujući Stjepana, odsijecajući glavu Jakovu, bratu Ivanovu, i pogubivši Jakova, biskupa Jeruzalema; i budući da su tako teško tlačili ostale apostole da su pobjegli iz Palestine i počeli propovijedati Evanđelje svim narodima, prožeti snagom Krista koji im bijaše rekao: 'Pođite, učinite učenicima sve narode u moje ime', i kada su svi kršćani napustili Jeruzalem i pobjegli u Pelu, tada je božanska osveta poharala Jeruzalem zbog zločina koje je taj grad počinio protiv Krista i njegovih učenika.”
U djelu Demonstration of the Gospel 1:6, Euzebije je napisao: „Naš Gospodin i Spasitelj, Isus Sin Božji, rekao je svojim učenicima nakon svoga uskrsnuća: 'Pođite i učinite mojim učenicima sve narode', te pridodao: 'Učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio.'“ Ovdje ne vidimo središnji dio 19. retka jer nije relevantan za Euzebijev aktualni predmet rasprave, dok su početak i kraj relevantni.
Iako se ova štedljivost danas može činiti neobičnom, to jest, suvremeni čitatelji mogu posve razumljivo upitati: „Zašto jednostavno nisu citirali cijeli redak?“trebamo imati na umu da nitko nije citirao iz Novoga zavjeta služeći se podjelom na poglavlja i retke kakvu poznajemo sve do sredine 16. stoljeća. Citiranje samo onoga što je bilo nužno citirati radi podupiranja određenog argumenta bilo je uobičajeno u antičko doba; Euzebije pokazuje istu sklonost sažetosti u svojim citatima iz Mt 11,27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.”, 16,18, itd.
Cuneov je kumulativni argument toliko djelotvoran da ga preporučujem svakomu tko bi mogao naići na odjeke Conybeareova argumenta; djelo The Lord’s Command to Baptise dostupno je na internetu kao besplatno preuzimanje na Google Knjigama. Archive.org također ima primjerak. Cuneo podsjeća čitatelje na druge patrističke dokaze u prilog uključivanju riječi „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Na primjer:
- Didahi, 7. poglavlje (početak 2. stoljeća): „Što se tiče krštenja, krstite ovako: nakon što ste prije toga poučili o svemu ovome, krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, u tekućoj vodi. Ako li nemaš tekuće vode, krsti u drugoj vodi; ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj. Ako li nemaš ni jedne ni druge, polij glavu vodom tri puta ‘u ime Oca, Sina i Duha Svetoga’”.
- Irenej, Protiv heretika, 3. knjiga, 17. dio (oko 180.): zaključujući niz tekstova dokaza koji podupiru njegovu tvrdnju da na Isusa nije sišla Kristova osoba, nego Duh Sveti: „Reče im: Pođite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”
- Tertulijan, O krštenju, 13. pogl. (oko 200.): „Zakon krštenja je naložen i njegov obred propisan. ‘Pođite’, kaže, ‘poučavajte narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ Dodatak ovom zakonu u odredbi: ‘Osim ako se tko ne rodi iz vode i Duha, neće ući u kraljevstvo nebesko,’ svezao je vjeru s nužnošću krštenja. Posljedično su od toga vremena svi vjernici bili kršteni.”
- Tertulijan, O prigovorima hereticima, 20. pogl. (oko 200.): „Zapovjedio je jedanaestorici drugih, pri svom odlasku k Ocu, da pođu i pouče sve narode, koji su trebali biti kršteni u Oca, i u Sina, i u Duha Svetoga.”
- Hipolit, Protiv Noeta, 14. pogl. (početak 3. stoljeća): „Očeva Riječ dakle, znajući promisao (tj. raspored) i volju Očevu, to jest da Otac želi da ga se časti na nijedan drugi način nego na ovaj, dade ovu zapovijed učenicima nakon što uskrsnu od mrtvih: ‘Pođite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ I time je pokazao da tko god izostavi bilo koje od ovoga, propustio je savršeno proslaviti Boga.”
- Djela Tomaševa 9,4 (početak 3. stoljeća): „A apostol, uzevši ulje i izlivši ga na njihovu glavu te ih pomazavši i posvetivši, poče govoriti: ‘Dođi, sveto ime Kristovo, koje si iznad svakog imena; dođi, silo Svevišnjega... dođi, Duše Sveti, i očisti njihove bubrege i srce, te ih zapečati u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.’”
Sudionici Sedmoga kartaškog sabora (257.), koji je bio usredotočen na temu krštenja, uključivali su
Lucija iz Castra Galbae, koji je navveo Kristove riječi iz Mateja 28,18-19Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!, uključujući: „Pođite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.”
Munula iz Girbe, koji je izjavio: „Naš Gospodin kaže: ‘Pođite i krstite narode, u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.’”
Euhratija iz Thence, koji je rekao da Isus Krist, poučavajući apostole vlastitim ustima, „u potpunosti dovodi do vršutka našu vjeru, i milost krštenja, i pravilo crkvenog zakona, govoreći: ‘Pođite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.’”
Vinkentija iz Thibarisa, koji je, pored aludiranja na Marka 16,15-18I reče im: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju., rekao da je Gospodin na drugom mjestu kazao: „Pođite i naučite narode, krsteći ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.”
Cuneo je također proveo nekoliko stranica pokazujući da je Euzebije Cezarejski doista bio autor djela Protiv Marcela (336./337.) i Pismo Cezarejcima o Nicejskom saboru. U drugom sastavu Euzebije uvodi i ponavlja vlastito vjerovanje, za koje kaže da je bilo pročitano na Nicejskom saboru u prisutnosti cara Konstantina:
„Kao što smo primili od biskupa koji su bili prije nas, i u našim prvim katehezama, i kada smo primili sveto kupatilo [tj. pri krštenju], i kako smo naučili iz božanskih Pisama, i kako smo vjerovali i poučavali u prezbiterijatu i u samom episcopatu, tako vjerujući i u sadašnje vrijeme, iznosimo vam našu vjeru, a ona je ova:
„Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Riječ Božju, Boga od Boga, Svjetlost od Svjetlosti, Život od Života, Sina jedinorođenca, prvorođenca svega stvorenja, prije svih vjekova, rođena od Oca, po kojemu je sve stvoreno; koji je radi našeg spasenja postao tijelom, i živio među ljudima, i trpio, i uskrsnuo treći dan, i uzašao k Ocu, i opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. I vjerujemo također u jednoga Duha Svetoga.”
Nakon ovoga slijedi dodatna potvrda:
„Vjerujući da svako od ovoga jest i postoji, Otac uistinu Otac, i Sin uistinu Sin, i Duh Sveti uistinu Duh Sveti, kao što je i naš Gospodin, šaljući svoje učenike u propovijedanje, rekao: ‘Pođite, naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ O njima pouzdano tvrdimo da tako držimo, i tako mislimo, i tako smo prije držali, i ovu vjeru održavamo do smrti, osuđujući svaku bezbožnu hereniju.”
U drugom sastavu, rijetko citiranoj Sirijskoj teofaniji, Euzebije Cezarejski donosi potpuni citat Mateja 28,17-20Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. u IV. knjizi, 8. poglavlje:
„Nakon njegova uskrsnuća od mrtvih, svi oni [tj. jedanaestorica apostola], budući zajedno kao što im je bilo zapovjeđeno, pođoše u Galileju, kako im bijaše rekao. Ali kad ga ugledaše, neki se pokloniše, a drugi posumnjaše. No on im pristupi, progovori im i reče: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji od mog Oca. Pođite i učinite učenicima sve narode, i krstite ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. I učite ih čuvati sve što vam zapovjedih. I evo! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.’ Uočite sada u ovim stvarima pažnju i oprez što su ih iskazali učenici....”
(U istome sastavu, koji je njegov prevoditelj, Samuel Lee, preveo iz sirijskoga rukopisa što ga je pribavio Henry Tattam u samostanu Blažene Djevice u Nitrijskoj pustinji, rukopis koji Lee smješta u razdoblje najkasnije do 5. stoljeća, Euzebije izričito citira Mateja 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetogaa s „u moje ime” kao dijelom teksta, govoreći u 5. knjizi, 46. poglavlje: „Nije im zapovjedio jednostavno i neselektivno da pođu i učine učenicima sve narode, nego s ovim izvrsnim dodatkom koji je izrekao, specifično: ‘u moje ime.’”)
Pored obaranja Conybeareova slučaja protiv izraza „u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga”, Cuneo je ponudio objašnjenje za prisutnost riječi „u moje ime” u Euzebijevu tekstu Mateja 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetogaa: to je jednostavno usklađivanje preuzeto iz Luke 24,47i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'.
Ovo uvodi novu temu: obilje izmjena, harmonističkih ili drukčijih, koje su nagomilane u evanđeoskim izvještajima o Isusovim ukazanjima nakon uskrsnuća. Ti su odlomci bili među najčešće korištenim dijelovima evanđelja u bogoslužju rane Crkve te su stoga bili posebno podložni ranom liturgijskom utjecaju. Evo nekoliko primjera:
- U pešiti Matejeva evanđelja, Mt 28,18Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! donosi umetak preuzet iz Iv 20,21Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”; nakon uobičajenih riječi retka, pešita dodaje: „Kao što Otac posla mene, i ja šaljem vas.” (Codex Θ također ima ovo obilježje.)
● U aleksandrijskom tekstu Lk 24,42Oni mu pruže komad pečene ribe. nema spomena saća. Riječi και απο μελσσίου κηριου možda su slučajno preskočene zbog rane prepisivačke nepažnje; και dolazi nakon κηριου u sljedećoj rečenici. No druga je mogućnost da su te riječi, koje podupiru Tertulijan, velika većina grčkih rukopisa, Vulgata, armenska verzija, itd., namjerno uklonjene kako bi se izbjeglo uvođenje meda u godišnje uskrsne bogoslužne obrede.

Dodatne riječi pojavljuju se u tekstu
Lk 24,43On uzme i pred njima pojede. u kodeksu K.
● U Lk 24,43On uzme i pred njima pojede., nakon uobičajene izjave da je Isus „uzeo i jeo pred njima”, nekoliko značajnih rukopisa, uključujući K, Θ, Π*, i članove obitelji f13, kao i Vulgatu te, prema Tregellesu, kuretonsku sirsku, armensku i etiopsku verziju, također kaže: „i dade ostatak njima.” (Θ ne uključuje riječ „i”.) Ova je fraza možda bila dodana kada se i gdje taj odlomak tumačio na neki način mistično, pri čemu se riba u pripovijesti smatrala sukladnom prisutnosti Kristovoj, ΙΧΘΥΣ, te kada bi se u čitanju Svetog pisma na bogoslužju stiglo do te točke, započinjalo bi slavljenje Gospodnje večere.
● U Lk 24,36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: “Mir vama!”, nakon Isusova ukazanja usred učenika, on im govori: „Mir vama!” U malom broju grčkih rukopisa (uključujući uncijale G i P) i u Vulgati, Isus govori nešto više; nastavlja riječima: „Ja sam; ne bojte se.” Te dodatne riječi, preuzete iz Iv 6,20a on će njima: “Ja sam! Ne bojte se!”, podupiru, prema aparatu UBS-a, Vulgata, pešita, harklejska sirska verzija, armenska verzija te Ambrozije i Augustin (u djelu Contra Felicem Manichaeum). Osim toga, u kodeksu W, riječi „Ja sam; ne bojte se” pojavljuju se prije riječi „Mir vama.”
Svi ovi svjedoci mogu odražavati rane uskrsne liturgijske rasporede sjedinjenih evanđeoskih izvještaja. Čini se da je rani pokušaj uklanjanja riječi koje su upale otišao predaleko; u nekoliko starolatinskih rukopisa i u Bezinu kodeksu, cijela je fraza, „i reče im: „Mir vama”, odsutna. (Ovo je jedna od „zapadnih neinpolacija” koje se pojavljuju u Lk 24.) Druga je mogućnost da je fraza bila preskočena slučajno.
Bogoslužja ranih crkava imala su primjetan utjecaj na tekst Novoga zavjeta. No utjecaj teksta Novoga zavjeta na rane crkve bio je daleko veći. Što se tiče korištenja riječi „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, postojao je jedan razlog zašto su rani kršćani koristili ove riječi: one su bile pripisane Kristu u svakom primjerku Matejeva evanđelja.