Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sljedeći je tekst preuzet s foruma Biblical Criticism & History Forum.

Justin Mučenik i apostol Pavao.

Objava od Ben C. Smith » nedjelja, 22. listopada 2017. u 16:54

Na temi o povijesti prijema knjiga Novoga zavjeta postavilo se pitanje je li Justin Mučenik poznavao poslanice apostola Pavla ili nije.

Već sam imao pripremljenu datoteku s nekoliko bilježaka o ovoj temi, pa sam pomislio da bih mogao dovršiti misao i objaviti je na forumu.

S jedne strane, ako su naše informacije o Justinu, Marcionu i Pavlu i najmanje točne, čini se nemogućim da Justin barem nije znao za pavlovske poslanice, budući da Justin piše o Marcionu (a Irenej navodi da je napisao djelo usmjereno protiv njega), dok različiti oci svjedoče da je Marcion objavio verziju pavlovskoga korpusa s 10 pisama:

Justin Mučenik, 1. Apologija 26,1-7:

1 I treće, zato što su nakon Kristova usaša na nebo zli dusi isturili neke ljude koji su govorili da su oni sami bogovi; i vi ih niste samo propustili progoniti, nego ste ih štoviše smatrali dostojnima počasti. 2 Bijaše ondje neki Samarijanac imenom Šimun, rodom iz sela zvanog Gito, koji je u vrijeme cara Klaudia i u vašem kraljevskom gradu Rimu činio silna čajna djela snagom umjetnosti zlih duhova koji su djelovali u njemu. Smatraše ga bogom, te su ga kao boga častili kipom, koji je kip bio postavljen na rijeci Tibru, između dvaju mostova, i nosio je ovaj natpis na rimskom jeziku: “Simoni Deo Sancto” “Šimunu svetom bogu.” 3 I gotovo svi Samarijanci, a malo tko i iz drugih naroda, štuju ga i priznaju ga prvim bogom; a za ženu Helenu, koja je u ono vrijeme išla s njime, a prije toga bila bludnica, govore da je prva misao koju je on proizveo. 4 A čovjeka Menandra, također Samarijanca iz gradića Kaporeteje, Šimunova učenika nadahnutog zlim dusima, znamo da je prevario mnoge dok je bio u Antiohiji svojom čarobnom vještinom. Nagovorio je one koji su prianjali uz njega da nikada neće umrijeti, i još i sada ima živih koji zastupaju to njegovo mišljenje. 5 I tu je Marcion, čovjek iz Ponta, koji je čak i danas živ i uči svoje učenike da vjeruju u nekog drugog boga, većeg od Stvoritelja. I on je, uz pomoć zlih duhova, učinio da mnogi iz svakog naroda izgovaraju hule i niječu da je Bog stvoritelj ovoga svemira te tvrde da je neko drugo biće, veće od Njega, učinilo veća djela. 6 Svi koji svoja mišljenja preuzimaju od ovih ljudi, kao što smo prije rekli, nazivaju se kršćanima; baš kao što se i oni koji se ne slažu s filozofima u njihovim naucima, ipak s njima zajednički nazivaju filozofima. 7 Čine li oni one bazične i sramotne čine, prevrtanje svjetiljke, sablažnjivo općenito općenje i blagovanje ljudskoga mesa, mi ne znamo; ali znamo da ih vi ne progonite niti pogubljujete, barem ne zbog njihovih mišljenja. No ja već imam sastavljenu raspravu protiv svih heretika koji su postojali, koju ću vam, ako je želite čitati, dati.

Justin Mučenik, 1. Apologija 58,1-2:

1 I, kao što smo prije rekli, zli dusi isturili su Marciona iz Ponta, koji i sada uči ljude da niječu da je Bog stvoritelj svega na nebu i na zemlji, i da Krist kojega su prorekli proroci jest Njegov Sin, te propovijeda drugoga boga mimo Stvoritelja svega, a isto tako i drugoga sina. 2 I u ovoga su mnogi povjerovali, kao da jedini zna istinu, te nam se rugaju, iako nemaju nikakva dokaza za ono što govore, nego su odneseni iracionalno poput janjadi od vuka, te postaju plijenom ateističkih nauka i zlih duhova.

Irenej, Protiv heretika 4,6,2:

2 …. U svojoj knjizi protiv Marciona, Justin lijepo kaže: „Ne bih vjerovao ni samomu Gospodinu, da je navijestio ikoga drugoga osim Onoga koji je naš tvorac, stvoritelj i hranitelj. Ali budući da je jedinorođeni Sin došao k nama od jedinoga Boga, koji je i stvorio ovaj svijet i oblikovao nas, te sve drži i upravlja, sažimajući u sebi svoje vlastito djelo ruku, moja je vjera prema Njemu postojana, a moja ljubav prema Ocu nepokolebljiva, jer Bog oboje daruje nama.“

Ali, naravno, to što je Justin gotovo morao znati za pavlovske poslanice (ili znati za njih) ne znači nužno da ih je smatrao autoritativnima.

Možda su se smatrali čistim marcionitskim vlasništvom, ili su pak bili previše okaljani Marcionom da bi ih se dotaklo. Kako god bilo, u svojim sačuvanim spisima Justin nikada izričito ne spominje apostol Pavla. (Ipak, valja imati na umu da nemamo njegovu knjigu protiv Marciona, na koju se Irenej poziva.)

Justin ipak citira hebrejske Spise (na grčkom) na načine koji podsjećaju na ono što nalazimo u poslanicama apostola Pavla, posebno Rimljanima i Galaćanima. Prilično mnogo puta citiraju iste stihove od riječi do riječi.

Različiti su učenjaci koristili ovo preklapanje kako bi dokazali da je Justin u različitim prilikama zapravo citirao pavlovske poslanice umjesto da je citirao izravno iz Spisa (pretpostavljeno LXX). Jedan je takav učenjak Seth Ehorn u svojoj disertaciji, The Citation of Psalm 68[67].19 in Ephesians 4.8 Within the Context of Early Christian Uses of the Psalms. Sljedeće primjere preuzimam sa stranica 80-104.

1.

Justin Mučenik, Dijalog 27,3:

3 καὶ γὰρ αἱ θυγατέρες Σιὼν ἐπορεύθησαν ἐν ὑψηλῷ τραχήλῳ, καὶ ἐν νεύμασιν ὀφθαλμῶν ἅμα παίζουσαι καὶ σύρουσαι τοὺς χιτῶνας. καὶ πάντες γὰρ ἐξέκλιναν, βοᾷ, πάντες ἄρα ἠχρειώθησαν· οὐκ ἔστιν ὁ συνίων, οὐκ ἔστιν ἕως ἑνός. ταῖς γλώσσαις αὐτῶν ἐδολιοῦσαν, τάφος ἀνεῳγμένος ὁ λάρυγξ αὐτῶν, ἰὸς ἀσπίδων ὑπὸ τὰ χείλη αὐτῶν, σύντριμμα καὶ ταλαιπωρία ἐν ταῖς ὁδοῖς αὐτῶν, καὶ ὁδὸν εἰρήνης οὐκ ἔγνωσαν. / 3 „Jer kćeri sionske hodahu uzdignuta vrata, namigujući očima i igrajući te vukući svoje haljine. Jer svi su zalutali“ kliče, „svi su dakle postali nekorisni. Nema tko razumije, nema ni jednoga jedinog. Jezikom svojim lukavi bijahu, grlo im je otvoren grob, otrov je aspida pod usnama njihovim, propast i jad na putovima su njihovim, a put mira ne upoznaše.“

Rim 3,10-18kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga,:

10 Kao što je pisano:
„Nema pravednika, ni jednoga;
11 Nema tko razumije,
Nema tko traži Boga;
12 Svi su skrenuli s puta, zajedno su postali nekorisni;
Nema tko čini dobro,
Nema ni jednoga jedinoga.
13 Grlo im je otvoren grob,
Jezikom svojim varaju,
Zmijski je otrov pod usnama njihovim;
14 Usta su im puna kletve i gorčine;
15 Noge su im brze da proliju krv,
16 Propast i bijeda na putovima su njihovim,
17 I put mira nisu upoznali;
18 Nema straha Božjega pred očima njihovim.“

Ktena u Poslanici Rimljanima oslanja se na priličan broj mjesta iz Svetoga pisma, a isto čini i Justin.

Samo Justin citira sljedeće:

Iz 3,16-17I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?:

16 Štoviše, Gospodin reče: „Budući da su kćeri sionske ohole
i hodaju uzdignute glave i zavodljivih očiju,
te koračaju sitnim korakom
i zveckaju nakitom na nogama,
17 stoga će Gospodin udariti krastama tjemena kćeri sionskih
i Gospodin će otkriti njihova čela.“

Međutim, i Pavao i Justin citiraju sljedeće:

Ps 14,1-3Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga.” Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. (LXX 13,1-3):

1 Bezumnik reče u srcu svome: „Nema Boga.“
Iskvareni su, gadna djela čine;
nitko ne čini dobro.
2 Gospodin je s neba pogledao na sinove ljudske
da vidi ima li tko razuman,
bilo tko da traži Boga.
3 Svi su stranputicom pošli, svi se zajedno pokvarili;
nitko ne čini dobro, ni jednoga nema.

Verzija LXX!

Ovo očito uključuje Rim 3,10-18kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga,: 1 Bezumnik reče u srcu svome: „Nema Boga.“ Iskvarili su se i postali gadni u svojim namjerama; nema nikoga tko čini dobro, nema ni jednoga jedinog. 2 Gospodin je s neba pogledao na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman ili da traži Boga. 3 Svi su stranputicom pošli, svi su zajedno nekorisni postali, nema nikoga tko čini dobro, ni jednoga jedinoga. Grlo im je otvoren grob; laži su jezici njihovi; pod usnama im je otrov aspidin; usta su im puna prokletstva i gorčine; noge im brze da krv prolijevaju; propast i nevolja na putovima su njihovim; i put mira upoznali nisu: straha Božjega nema pred očima njihovim.

Ps 53,1-3Zborovođi. Prema napjevu “Bolest”. Poučna pjesma. Davidova. (LXX 52,1-3):

1 Bezumnik reče u svom srcu: „Nema Boga“!
Pokvareni su i čine odvratnu nepravdu;
Nema nikoga tko čini dobro.
2 Bog je s neba pogledao na sinove ljudske
Da vidi ima li tko tko razumije,
Tko traži Boga.
3 Svi su oni stranputicom pošli, zajedno se pokvarili;
Nema nikoga tko čini dobro, ni jednoga.

Psalam 5,9U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima. (LXX 5,10):

9 Nema ništa pouzdano u onome što govore;
Unutrašnjost im je sama propast.
Grlo im je otvoren grob;
Jezikom svojim laskaju.

Psalam 140,3od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge. (LXX 139,4):

3 Jezik im je oštar kao u zmije;
Pod usnama im je otrov ljutice.

Psalam 10,7(Pe) Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. (LXX 9,28):

7 Usta su mu puna prokletstva, prijevare i tlapnje;
Pod jezikom su mu nevolja i zloća.

Izaija 59,7-8Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima.:

7 Noge im trče na zlo,
I hite da proliju nevinu krv;
Misli su im misli bezakonja,
Pustoš i razaranje na njihovim su stazama.
8 Put mira ne poznaju,
I pravednosti nema na njihovim tragovima;
Staze su svoje učinili krivudavima,
Tko god njima kroči ne poznaje mir.

Samo Pavao citira iz sljedećeg:

Psalam 36,1Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida. (LXX 35,1):

1 Bezakonje zbori bezbožniku u srcu njegovu;
Nema straha Božjega pred očima njegovim.

Rimljanima 3,10-18kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, nije posvjedočeno ni kao prisutno ni kao odsutno u Marcionovoj verziji poslanice. No odabir skripturalnih tekstova ovdje čini se prevelikim da bi se pripisao slučajnosti.

2.

Justin Mučenik, Razgovor 42,1-2:

1 Ἀλλὰ καὶ τὸ δώδεκα κώδωνας ἐξῆφθαι τοῦ ποδήρους τοῦ ἀρχιερέως παραδεδόσθαι τῶν δώδεκα ἀποστόλων τῶν ἐξαφθέντων ἀπὸ τῆς δυνάμεως τοῦ αἰωνίου ἱερέως Χριστοῦ, δι’ ὧν τῆς φωνῆς ἡ πᾶσα γῆ τῆς δόξης καὶ χάριτος τοῦ θεοῦ καὶ τοῦ Χριστοῦ αὐτοῦ ἐπληρώθη, σύμβολον ἦν. διὸ καὶ ὁ Δαυεὶδ λέγει· Εἰς πᾶσαν τὴν γῆν ἐξῆλθεν ὁ φθόγγος αὐτῶν καὶ εἰς τὰ πέρατα τῆς οἰκουμένης τὰ ῥήματα αὐτῶν. 2 καὶ ὁ Ἠσαίας ὡς ἀπὸ προσώπου τῶν ἀποστόλων, λεγόντων τῷ Χριστῷ ὅτι οὐχὶ τῇ ἀκοῇ αὐτῶν πιστεύουσιν ἀλλὰ τῇ αὐτοῦ τοῦ πέμψαντος αὐτοὺς δυνάμει, διὸ λέγει οὕτως· Κύριε, τίς ἐπίστευσε τῇ ἀκοῇ ἡμῶν; καὶ ὁ βραχίων κυρίου τίνι ἀπεκαλύφθη; ἀνηγγείλαμεν ἐνώπιον αὐτοῦ ὡς παιδίον, ὡς ῥίζα ἐν γῇ διψώσῃ, καὶ τὰ ἑξῆς τῆς προφητείας προλελεγμένα. / 1 „Nadalje, odredba da dvanaest zvončića bude pričvršćeno na [haljinu] velikog svećenika, koja je sezala do stopala, bila je simbol dvanaest apostola koji ovise o moći Krista, vječnog Svećenika; i po njihovu glasu sva se zemlja ispunila slavom i milošću Boga i Njegova Krista. Zato i David kaže: ‚Glas njihov iziđe po svoj zemlji, i riječi njihove do na kraj svijeta.‘ 2 I Izaija govori kao da predstavlja apostole kada govore Kristu da ne vjeruju u vlastito izvješće, nego u moć Onoga koji ih je poslao. I zato kaže: ‚Gospode, tko je povjerovao našem izvješću? i kome je mišica Gospodnja otkrivena? Propovijedali smo pred Njim kao [da je] dijete, kao korijen u suhoj zemlji.‘ (I ono što slijedi po redu već citiranog proroštva.)

Rimljanima 10,16-18Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?:

16 Međutim, nisu svi poslušali Radosnu vijest; jer Izaija kaže: „Gospode, tko je povjerovao našem izvješću?“ 17 Tako vjera dolazi od slušanja, a slušanje riječju Kristovom. 18 No ja kažem: zar oni nikada nisu čuli? Doista jesu; „Glas njihov iziđe po svoj zemlji, i riječi njihove do na kraj svijeta.“

I Justin i Pavao kombiniraju tekstove iz Izaije i psalama na sličan način:

Izaija 53,1“Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?”:

1 Tko je povjerovao našoj poruci?
I kome je mišica Gospodnja otkrivena?

Psalam 19,4Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,:

4 Njihova je linija izišla po svoj zemlji,
I njihovi iskazi do kraja svijeta.
U njima je postavio šator za sunce….

Rimljanima 10,16-18Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? posvjedočeno je kao odsutno iz marcionitske verzije.

3.

Justin Mučenik, Razgovor 39,1:

1 Καὶ οὐδὲν θαυμαστόν, ἐπεῖπον, εἰ καὶ ἡμᾶς μισεῖτε, τοὺς ταῦτα νοοῦντας καὶ ἐλέγχοντας ὑμῶν τὴν ἀεὶ σκληροκάρδιον γνώμην. καὶ γὰρ Ἠλίας περὶ ὑμῶν πρὸς τὸν θεὸν ἐντυγχάνων οὕτως λέγει· Κύριε, τοὺς προφήτας σου ἀπέκτειναν καὶ τὰ θυσιαστήριά σου κατέσκαψαν· κἀγὼ ὑπελείφθην μόνος, καὶ ζητοῦσι τὴν ψυχήν μου. καὶ ἀποκρίνεται αὐτῷ· Ἔτι εἰσί μοι ἑπτακισχίλιοι ἄνδρες, οἳ οὐκ ἔκαμψαν γόνυ τῇ Βάαλ. / 1 „Nije nimalo iznenađujuće“nastavio sam, „što mrzite nas koji zastupamo ova mišljenja i prekoravamo vas zbog vaše neprestano okorjele naravi srca. Ta doista Ilija, razgovarajući s Bogom o vama, ovako govori: ‚Gospode, proroke tvoje ubiše i žrtvenike tvoje srušiše, i ja ostadoh sam, te traže dušu moju.‘ I On mu odgovara: ‚Još imam sedam tisuća ljudi koji ne sagiboše koljena Baalovih.‘“

Rimljanima 11,3-4Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.:

3 „Gospode, proroke su tvoje ubili, žrtvenike tvoje srušili, i ja sam jedini ostao, te traže moju dušu.“ 4 No kakav je božanski odgovor njemu? „Sačuvao sam sebi sedam tisuća ljudi koji nisu sagnijeli koljena pred Baalom.“ / 3 κύριε, τοὺς προφήτας σου ἀπέκτειναν, τὰ θυσιαστήριά σου κατέσκαψαν, κἀγὼ ὑπελείφθην μόνος καὶ ζητοῦσιν τὴν ψυχήν μου. 4 ἀλλὰ τί λέγει αὐτῷ ὁ χρηματισμός; κατέλιπον ἐμαυτῷ ἑπτακισχιλίους ἄνδρας, οἵτινες οὐκ ἔκαμψαν γόνυ τῇ Βάαλ.

I Justin i Pavao se oslanjaju na iste stihove o Iliji:

1. Kraljevima 19,10On odgovori: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.”. 14:

10 On reče: „Revno sam revnovao za Gospodina, Boga nad vojskama; jer su sinovi Izraelovi ostavili tvoj savez, srušili tvoje žrtvenike i tvoje proroke mačem pobili. I ja sam sam ostao; i traže dušu moju da mi je uzmu.“ …. 14 Tada on reče: „Revno sam revnovao za Gospodina, Boga nad vojskama; jer su sinovi Izraelovi ostavili tvoj savez, srušili tvoje žrtvenike i tvoje proroke mačem pobili. I ja sam sam ostao; i traže dušu moju da mi je uzmu.“

1. Kraljevima 19,18Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.”:

18 „Još ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sva koljena koja se nisu savila pred Baalom i svaka usta koja ga nisu poljubila.“ / καὶ καταλείψεις ἐν Ισραηλ ἑπτὰ χιλιάδας ἀνδρῶν πάντα γόνατα ἃ οὐκ ὤκλασαν γόνυ τῷ Βααλ καὶ πᾶν στόμα ὃ οὐ προσεκύνησεν αὐτῷ.

Istina, oba su retka iz istoga poglavlja i konteksta 1 o Kraljevima, ali ipak se Justin i Pavao podudaraju u izrazu nasuprot LXX-u.

1 Kings: οὐκ ὤκλασαν γόνυ τῷ Βααλ….
Paul: οὐκ ἔκαμψαν γόνυ τῇ Βάαλ….
Justin: οὐκ ἔκαμψαν γόνυ τῇ Βάαλ….

Za <>Rim 11,3-4Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. svjedoči se da nedostaje u markionskoj inačici.

4.

Justin Mučenik, Dialogue 95.1-96.1:

XCV 1 Καὶ γὰρ πᾶν γένος ἀνθρώπων εὑρεθήσεται ὑπὸ κατάραν ὂν κατὰ τὸν νόμον Μωυσέως· Ἐπικατάρατος γὰρ εἴρηται πᾶς ὃς οὐκ ἐμμένει ἐν τοῖς γεγραμμένοις ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τοῦ ποιῆσαι αὐτά. καὶ οὐδεὶς ἀκριβῶς πάντα ἐποίησεν, οὐδ’ ὑμεῖς τολμήσετε ἀντειπεῖν· ἀλλ’ εἰσὶν οἳ μᾶλλον καὶ ἧττον ἀλλήλων τὰ ἐντεταλμένα ἐφύλαξαν. εἰ δὲ οἱ ὑπὸ τὸν νόμον τοῦτον ὑπὸ κατάραν φαίνονται εἶναι, διὰ τὸ μὴ πάντα φυλάξαι, οὐχὶ πολὺ μᾶλλον πάντα τὰ ἔθνη φανήσονται ὑπὸ κατάραν ὄντα, καὶ εἰδωλολατροῦντα καὶ παιδοφθοροῦντα καὶ τὰ ἄλλα κακὰ ἐργαζόμενα; 2 εἰ οὖν καὶ τὸν ἑαυτοῦ Χριστὸν ὑπὲρ τῶν ἐκ παντὸς γένους ἀνθρώπων ὁ πατὴρ τῶν ὅλων τὰς πάντων κατάρας ἀναδέξασθαι ἐβουλήθη, εἰδὼς ὅτι ἀναστήσει αὐτὸν σταυρωθέντα καὶ ἀποθανόντα, διὰ τί ὡς κεκατηραμένου τοῦ ὑπομείναντος κατὰ τὴν τοῦ πατρὸς βουλὴν ταῦτα παθεῖν τὸν λόγον ποιεῖτε, καὶ οὐχὶ μᾶλλον ἑαυτοὺς θρηνεῖτε; εἰ γὰρ καὶ ὁ πατὴρ αὐτοῦ καὶ αὐτὸς παθεῖν ταῦτα αὐτὸν ὑπὲρ τοῦ ἀνθρωπείου γένους ἐνήργησεν, ὑμεῖς οὐχ ὡς γνώμῃ θεοῦ ὑπηρετοῦντες τοῦτο ἐπράξατε· οὐδὲ γὰρ τοὺς προφήτας ἀναιροῦντες εὐσέβειαν εἰργάσασθε. 3 καὶ μή τις ὑμῶν λεγέτω· Εἰ ὁ πατὴρ αὐτὸν ἠθέλησε ταῦτα παθεῖν, ἵνα τῷ μώλωπι αὐτοῦ ἴασις γένηται τῷ γένει τῶν ἀνθρώπων, ἡμεῖς οὐδὲν ἠδικήσαμεν. εἰ μὲν οὖν μετανοοῦντες ἐπὶ τοῖς ἡμαρτημένοις καὶ ἐπιγνόντες τοῦτον εἶναι τὸν Χριστὸν καὶ φυλάσσοντες αὐτοῦ τὰς ἐντολὰς ταῦτα φήσετε, ἄφεσις ὑμῖν τῶν ἁμαρτιῶν ὅτι ἔσται προεῖπον. 4 εἰ δὲ αὐτοῦ τε ἐκείνου καὶ τῶν εἰς ἐκεῖνον πιστευόντων καταρᾶσθε καί, ὁπόταν ἐξουσίαν ἔχητε, ἀναιρεῖτε, πῶς οὐχὶ καὶ τὸ ἐκείνῳ ἐπιβεβληκέναι τὰς χεῖρας ὑμῶν, ὡς παρὰ ἀδίκων καὶ ἁμαρτωλῶν καὶ μέχρις ὅλου σκληροκαρδίων καὶ ἀσυνέτων, ἐκζητηθήσεται; XCVI 1 Καὶ γὰρ τὸ εἰρημένον ἐν τῷ νόμῳ, ὅτι Ἐπικατάρατος πᾶς ὁ κρεμάμενος ἐπὶ ξύλου, οὐχ ὡς τοῦ θεοῦ καταρωμένου τούτου τοῦ ἐσταυρωμένου ἡμῶν τονοῖ τὴν ἐλπίδα ἐκκρεμαμένην ἀπὸ τοῦ σταυρωθέντος Χριστοῦ, ἀλλ’ ὡς προειπόντος τοῦ θεοῦ τὰ ὑφ’ ὑμῶν πάντων καὶ τῶν ὁμοίων ὑμῖν, μὴ ἐπισταμένων τοῦτον εἶναι τὸν πρὸ πάντων ὄντα καὶ αἰώνιον τοῦ θεοῦ ἱερέα καὶ βασιλέα καὶ Χριστὸν μέλλοντα γίνεσθαι. / 95,1 „Jer cijeli će se ljudski rod naći pod prokletstvom po Mojsijevu Zakonu: ‚Proklet bio svatko tko ne ustraje u svemu što je pisano u knjizi Zakona i ne vrši to.‘ I nitko nije sve točno učinio, niti ćete vi smjeti proturječiti; nego su neki više, a neki manje jedni od drugih obdržavali zapovijedano. Ali ako se oni koji su pod ovim zakonom pokazuju pod prokletstvom zato što nisu sve obdržavali, neće li se mnogo više svi narodi pokazati da su pod prokletstvom, jer idolopoklonstvuju, bludniče i čine druga zla? 2 Ako je dakle Otac svega htio da njegov Krist primi na se sva prokletstva za sve ljude iz svakoga roda, znajući da će ga uskrisiti nakon što bude raspet i umro, zašto govorite o Onome koji je podnio trpjeti ovo po Očevoj volji kao o prokletom, a ne oplakujete radije sami sebe? Jer iako je njegov Otac učinio da on ovo pretrpi za ljudski rod, vi to niste učinili kao služeći se Božjom voljom; ta vršeći umorstvo proroka niste iskazali pobožnost. 3 I neka nitko od vas ne govori: Ako je njegov Otac htio da on to pretrpi kako bi njegovim modricama došlo iscjeljenje ljudskom rodu, mi nismo učinili nikakvu nepravdu. Ako dakle, kajući se za svoje grijehe i spoznavši da je on Krist te čuvajući njegove zapovijedi, budete ovo tvrdili, unaprijed vam rekoh da ćete imati otpuštenje grijeha. 4 Ali ako proklinjete njega i one koji u nj vjeruju, i kad imate moć, ubijate ih, kako se neće tražiti račun od vas za to što ste položili ruke na nj, kao od nepravednih i grešnih ljudi, u svemu okorjelih srdaca i nerazumnih? 96,1 Jer i ono što je rečeno u Zakonu: ‚Proklet je svatko tko visi na drvetu‘ne stavlja našu nadu – koja visi o raspetom Kristu – u to kao da je Bog prokleo ovoga Raspetoga, nego zato što je Bog unaprijed navijestio ono što ćete učiniti svi vi i vama slični, koji ne znate da je Onaj koji jest prije svih, vječni Božji svećenik, kralj i Krist koji će doći.“

Galatima 3,10-13Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.:

10 Uistinu, svi koji se oslanjaju na djela Zakona pod prokletstvom su. Jer pisano je: »Proklet bio tko god ne ustraje u svemu što je pisano u knjizi Zakona da to vrši.« 11 A da se po Zakonu nitko ne opravdava pred Bogom, očito je, jer: »Pravednik će od vjere živjeti.« 12 Zakon pak nije od vjere, nego: »Tko ih vrši, živjet će od njih.« 13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postalši za nas prokletstvom, jer pisano je: »Proklet je tko god visi na drvetu«14 da u Kristu Isusu blagoslov Abrahamov dođe na pogane, kako bismo obećanje Duha primili po vjeri.

I Justin i Pavao se oslanjaju na dva glavna svetačka odlomka:

Ponovljeni zakon 27,26'Proklet bio koji ne bude držao riječi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reče: 'Amen!':

26 »Proklet tko ne potvrdi riječi ovoga Zakona vršeći ih!« I sav će narod reći: »Amen.«

Ponovljeni zakon 21,22-23Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo,:

22 »Ako čovjek počini grijeh dostojan smrti pa bude pogubljen i objesiš ga na drvo, 23 njegovo truplo neka ne ostane preko noći na drvetu, nego ga svakako pokopaj istog dana (jer je obješeni prokletstvo od Boga), da ne oskvrneš svoju zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.«

Pavao tomu pridodaje sljedeće:

Habakuk 2,4Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.:

4 »Gle, naduti,
nije pravedna duša njegova u njemu;
a pravednik će živjeti od svoje vjere.«

Levitski zakonik 18,5Zato držite moje zakone i moje naredbe; tko ih vrši - u njima će naći život. Ja sam Jahve!:

5 Zato držite moje uredbe i moje sudove; čovjek koji ih izvrši, živjet će po njima. Ja sam Jahve.

Ali opet, Pavao i Justin se slažu međusobno u svojem izričaju nasuprot Septuaginti:

Ponovljeni zakon: Ἐπικατάρατος πᾶς ἄνθρωπος ὃς οὐκ ἐμμενεῖ ἐν πᾶσιν τοῖς λόγοις τοῦ νόμου τούτου τοῦ ποιῆσαι αὐτούς.
Pavao: Ἐπικατάρατος πᾶς ὃς οὐκ ἐμμένει πᾶσιν τοῖς γεγραμμένοις ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τοῦ ποιῆσαι αὐτά.
Justin: Ἐπικατάρατος… πᾶς ὃς οὐκ ἐμμένει ἐν πᾶσιν τοῖς γεγραμμένοις ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τοῦ ποιῆσαι αὐτά.

Slični izrazi u Ponovljenom zakonu (LXX): τὰ γεγραμμένα ἐν τῷ βιβλίῳ τούτω (28.58); τὴν μὴ γεγραμμένην ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τούτου (28.61); αἱ γεγραμμέναι ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τούτου (29.19); τὰς γεγραμμένας ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τούτου (29.20); τὰς γεγραμμένας ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τούτου (29.26); τὰς γεγραμμένας ἐν τῷ βιβλίῳ τοῦ νόμου τούτου (30,10).

Ponovljeni zakon: κεκατηραμένος ὑπὸ θεοῦ πᾶς κρεμάμενος ἐπὶ ξύλου.
Pavao: Ἐπικατάρατος πᾶς ὁ κρεμάμενος ἐπὶ ξύλου.
Justin: Ἐπικατάρατος πᾶς ὁ κρεμάμενος ἐπὶ ξύλου.

Čini se da je tekst iz Galatima 3,10-13Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. posvjedočen kao prisutan u Marcionovoj verziji.

5.

Justin Mučenik, Dijalog 39.4:

4 Κἀγὼ πρὸς αὐτόν· Ἄκουσον, ὦ οὗτος, ἔλεγον, ὅτι οὐ μέμηνα οὐδὲ παραφρονῶ· ἀλλὰ μετὰ τὴν τοῦ Χριστοῦ εἰς τὸν οὐρανὸν ἀνέλευσιν προεφητεύθη αἰχμαλωτεῦσαι αὐτὸν ἡμᾶς ἀπὸ τῆς πλάνης καὶ δοῦναι ἡμῖν δόματα. εἰσὶ δὲ οἱ λόγοι οὗτοι· Ἀνέβη εἰς ὕψος, ᾐχμαλώτευσεν αἰχμαλωσίαν, ἔδωκε δόματα τοῖς ἀνθρώποις. / 4 A ja mu rekoh: „Poslušaj, prijatelju, jer nisam lud niti izvan sebe; nego je bilo prorečeno da će, nakon Kristova uzašašća na nebo, on izbaviti nas od zablude i dati nam darove. Riječi su ove: 'Uzađe u visinu, zarobi sužanjstvo, dade darove ljudima.'“

Justin Mučenik, Dijalog 87.6:

Već sam rekao, i ponovno kažem, da je bilo prorečeno kako će on to učiniti nakon svojega uzašašća na nebo. Shodno tome je rečeno: „Uzađe u visinu, zarobi sužanjstvo, dade darove sinovima ljudskim.“ I ponovno, u drugom proroštvu rečeno je: „I dogodit će se nakon ovoga, izlit ću Duha svojega na svako tijelo, i na svoje sluge i na svoje služavke, i oni će prorokovati.“

Efežanima 4,8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.:

8 Zato se veli: „Uzašavši u visinu, zarobio je sužanjstvo, dao je darove ljudima.“ / 8 διὸ λέγει· Ἀναβὰς εἰς ὕψος ᾐχμαλώτευσεν αἰχμαλωσίαν, ἔδωκεν δόματα τοῖς ἀνθρώποις.

I Justin i Pavao se ovdje oslanjaju na jedan od psalama:

Psalam 68,18Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! (LXX 67,19):

18 Uzašao si u visinu; zarobio si svoje sužnje; primio si darove među ljudima, pa čak i među odmetnicima, da Gospodin Bog može ondje prebivati. / 18 Ἀνέβης εἰς ὕψος ᾐχμαλώτευσας αἰχμαλωσίαν ἔλαβες δόματα ἐν ἀνθρώπῳ καὶ γὰρ ἀπειθοῦντες τοῦ κατασκηνῶσαι κύριος ὁ θεὸς εὐλογητός.

Ali još jednom se Justin i Pavao slažu u izričaju protiv LXX:

Psalms: Ἀνέβης εἰς ὕψος ᾐχμαλώτευσας αἰχμαλωσίαν ἔλαβες δόματα ἐν ἀνθρώπῳ….
Paul: Ἀναβὰς εἰς ὕψος ᾐχμαλώτευσεν αἰχμαλωσίαν, ἔδωκεν δόματα τοῖς ἀνθρώποις.
Justin: Ἀνέβη εἰς ὕψος, ᾐχμαλώτευσεν αἰχμαλωσίαν, ἔδωκε δόματα τοῖς ἀνθρώποις.

Moguće je da je poslanica Ef 4,8Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. posvjedočena kao prisutna kod Marciona.

Ehorn uzima ova preklapanja između Justina i Pavla, nasuprot LXX, kao dokaz da je Justin poznavao i koristio Pavlove poslanice.

On specifično raspravlja protiv ideje da su i Justin i Pavao pristupali biblijskim katenama; njegov glavni argument protiv ove mogućnosti jest taj što se čini da mnoge promjene učinjene na tekstu LXX podupiru Pavlov argument u njegovoj poslanici (poslanicama). Ako su dakle te promjene izrazito pavlovske, Justinovo korištenje Pavlova oblika citata upućivalo bi na njegovu ovisnost o Pavlu, a ne o nekoj neovisnoj kateni biblijskih odlomaka.

Osobno smatram da je njegov argument u ovoj vezi prilično dobar. Međutim, on ne uzima u obzir treću mogućnost.

Od pet gore navedenih odlomaka, jedan nije posvjedočen u marcionitskoj verziji Pavla, dok su druga dva posvjedočena kao odsutna. Što ako je, za te odlomke (barem), nešto nalik Justinovu argumentu iz dostupnih pisama bilo umetnuto u marcionitsku verziju Pavlovih poslanica?

Uz pretpostavku da promjene u tekstu LXX vjerojatno nisu slučajne, što ako neke od njih zapravo potječu od Justina, a tek su kasnije dospjele u Pavla? Nikako se ne obvezujem na ovo rješenje i bio bih zainteresiran za argumente protiv njega; ono naravno ne uspijeva objasniti odlomke posvjedočene kao prisutne u marcionitskoj verziji, pretpostavka je prije nego što se Justin pojavio.

No možda sve veze između Justina i Pavla ne moraju ići u istom smjeru; možda je neke od njih Justin preuzeo iz oskudnijeg (marcionitskog) izdanja poslanica, dok su druge zapravo potekle iz Justinova teksta (tekstova) u Pavlove poslanice. U svakom slučaju, o tome se dade razmišljati.

Sumnjam da je sâm Justin bio odgovoran za umetanja, budući da ponekad usmjerenje ili naglasak nisu posve isti kod Pavla i Justina. No možda je netko drugi, u pokušaju da zaokruži Pavlove poslanice i uskladi ih s nastajućom katoličkom ortodoksijom, iskoristio Justina kako bi to učinio.

Gornji odlomci, usput rečeno, ne namjeravaju iscrpiti moguće veze između Pavla i Justina. Oni su tek početak, premda vjerojatno onaj koji pogađa neke od uočljivijih podudarnosti.

Ben.

ETA:

Rodney Werline “The Transformation of Pauline Arguments in Justin Martyr’s ‘Dialogue with Trypho,’” u: Harvard Theological Review, svezak 92, broj 1 (siječanj 1999., stranice 80-81):

80-81 Justin vjerojatno izbjegava citirati apostola iz dvaju razloga. Prvo, Justinov cilj leži u uvjeravanju Trifona da je Isus Božji Mesija i Sin Božji. Ako Trifon ne prihvaća Isusa kao Mesiju, zasigurno neće prihvatiti Pavlopvu teologiju. Justin bi apostolove argumente mogao smatrati korisnima, ali nema razloga uvoditi njegovo ime u razgovor. Drugo, citiranje Pavla nije primjereno Justinovoj strategiji. Kako bi uvjerio Trifona da je Isus Božji Mesija, Justin se mora pozvati na autoritet koji on i Trifon obostrano poštuju, a to su židovski spisi. On se posebno oslanja na proricanja iz židovskih spisa za svoje argumente da je Isus obećani Mesija. Zapravo, Justin govori Trifonu da će izbjegavati citiranje kršćanskih spisa. Čak pokazuje suzdržanost u korištenju Isusovih *logia*. Drugi važan autoritet koji dvojica sugovornika dijele jest filozofija. Justin nastoji dokazati Trifonu da je kršćanstvo zapravo najbolja filozofija. Za Justina su proroci štoviše filozofi koji svjedoče o istini Isusova identiteta. Pavao, međutim, nije figura autoriteta za Trifona i posljedično je uzaludno citirati ga u tom pogledu.

Justin Mučenik, Dijalog 120,5:

5 „Ali, budući da ono što slijedi pokazuje kako se upućivanje odnosi na Krist, jer glasi: ‚I u nj će se narodi uzdati‘ (= Post 49,10Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.), ne upuštam se s tobom u puku verbalnu raspravu, budući da sam nastojao iznijeti dokaz o Kristu, ne iz onih odsječaka Pisma koje ti ne prihvaćaš, a koje sam naveo iz riječi proroka Jeremije, Ezdre i Davida, nego radije iz onih koje čak i sada ti prihvaćaš, koje bi tvoji učitelji, da su ih shvatili, budi posve uvjeren, izbrisali kao što su učinili s onima o smrti Izaijinoj, kojega ste pilom drvenom pilili. I to je bilo otajstveno predočenje toga da će Krist raspoloviti vaš narod i podići one dostojne časti u vječno kraljevstvo zajedno sa svetim patrijarsima i prorocima; ali On je rekao da će poslati druge na osudu u oganj vječni zajedno s takvim neposlušnim i nepopravljivim ljudima iz svih naroda.“

Dodao bih da, iako Justin doista citira određene evanđeoske tekstove, čini to gotovo isključivo kako bi dokazao da su proroci navijestili Isusa Krista.

Daljnje čitanje

Justinovo poznavanje Pavla, 2. dio

Sveti Justin, Pavao i heretik Marcion