Sljedeći ulomak preuzet je iz monumentalnog djela pod naslovom The Incarnate Christ and His Critics: A Biblical Defense, čiji su autori Robert M. Bowman Jr. i J. Ed Komoszewski, u izdanju Kregel Academic, Grand Rapids, MI, 2024., 2. dio: Kakav Otac, takav Sin: Isusovi božanski atributi, 13. poglavlje: Je li Krist bio prvo stvorenje?, str. 247–250.
Po mojoj procjeni, ovo je NAJBOLJE i najsveobuhvatnije izlaganje i obrana biblijskog temelja Kristova božanstva. Svaki ozbiljan trinitarni kršćanski student Svetog pisma, apologet i/ili teolog mora imati ovu knjigu u svojoj knjižnici.
ŽIVOT OD OCA (IV 5,26 I 6,57)
Započinjemo s dvjema Isusovim izrekama u Evanđelju po Ivanu za koje kritičari nauke o utjelovljenju obično tvrde da dokazuju kako Isus nije vječno božanstvo:
»Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;)
»Kao što je mene poslao živući Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.« (Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.)
Možda se čini iznenađujućim da bi netko tvrdio kako u Evanđelju po Ivanu pronalazi tekstove koji služe kao dokaz protiv vječne predbivstvenosti Krista, u knjizi koja to najodlučnije naučava (kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju).
Neki Jehovini svjedoci citiraju ova dva teksta kako bi dokazali da je predegzistentni Krist stvoreno biće.1
Muslimanski apologet Shabir Ally, koji odbacuje Kristovu predegzistenciju, citira ove tekstove kako bi pokazao da je Ivan smatrao Krista predegzistentnim, ali ipak stvorenim bićem.2 Unitarijanski autor Kegan Chandler, koji tvrdi da je Kristovo postojanje započelo njegovim ljudskim začećem i rođenjem, citira ove tekstove kako bi dokazao da Krist »nije postojao sve dok Otac nije tako rekao«.
Kršćanski su učenjaci ponudili dva ponešto različita tumačenja retka Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;. Klasično gledište, koje seže unatrag do crkvenih otaca, jest da je Otac »dao Sinu da ima život u sebi« u smislu da Sin ima život od včne prošlosti ovisno o Ocu.
Otac ima »život u sebi« i od vječnosti je dao Sinu da također ima »život u sebi«. Prema ovom tumačenju, Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; potvrđuje i Sinovu vječnost i njegovu ovisnost o Ocu. Prijevod Edgara Goodspeeda prilično izričito hvata ovo tumačenje: »Jer baš kao što je Otac samopostojeć, dao je samopostojanje Sinu.«4
Ovi učenjaci tvrde da se Očev »život u sebi« najprirodnije razumijeva kao njegov vječni, samopostojeći život, te stoga trebamo shvatiti da je i Sinov »život u sebi« ovdje isto vrsta božanskog života. Međutim, taj je život Otac dao Sinu, što znači da Sin vječno ovisi o Ocu za svoj život. Ako je ovo gledište točno, Sin je u potpunosti Bog po naravi (specifično, posjedujući vječni, samopostojeći život), a ipak je u nekom smislu funkcionalno »podređen« Ocu u smislu vječne ovisnosti o njemu. Mnogi suvremeni tumači slažu se s ovim klasičnim gledištem.5
Drugo gledište, koje seže barem do reformatora iz šesnaestog stoljeća Ivana Kalvina6, jest da se Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; odnosi na Sinovu ovisnost o Ocu u pogledu njegovog života u utjelovljenju.
Ideja je ovdje da Sin postoji vječno s božanskim životom, ali se utjelovljenjem u čovjeka učinio posebno ovisnim o Ocu za svoj život. Odnosno, Otac je dao ili udijelio Sinu ulogu da bude božanski, vječni život u tijelu (inkarniran) sa svrhom da daruje vječni život onima koji vjeruju u njega.
Tehnički gledano, Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; ne kaže da je Otac dao Sinu život u sebi, nego da je dao Sinu »da ima« život u sebi, što sugerira da se radilo o pitanju Sinove uloge. Glagol preveden kao »dade« (ili »udijeli«) (ESV, NRSV i drugi), odnosno »dao je« (NABRE, NASB), edōken, koristi se u Ivanovu evanđelju dvadesetak puta u Isusovim izjavama da mu je Otac dao različite vidove njegove uloge u otkupljenju. U neposrednom kontekstu te stvari uključuju »vlast« za »sud« (5,22.27). Drugdje kod Ivana Isus govori da mu je Otac »dao« djela ili posao koji treba dovršiti (5,36; 17,4), ono što je trebao govoriti (12,49; 17,8), svoj narod ili »ovce« (6,37.39; 10,29; 17,2b.6.9.22b.24b; 18,9), vlast da dijeli vječni život (17,2a), Očevo »ime« da ga objavi (17,11.12)»slavu« koja će se dati njegovu narodu (17,22a.24b)»čašu« njegove smrti (18,11) i uistinu »sve« (3,35; 17,7; usp. 13,3).
Jedna je od snaga ovoga inkarnacijskog tumačenja, kao što je upravo istaknuto, to što se iznimno dobro uklapa u neposredni kontekst. Tema u cijelom ovom odlomku jest Očevo prepuštanje Sinu vlasti da uskrisuje mrtve, sudi svim ljudima i daje vječni život komu hoće (Iv 5,21–29Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.).
Retci 21 i 26 jasno su paralelne izjave:
»Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Iv 5,21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.)
»Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;)
Može se zastupati ovo tumačenje retka Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;, a u isto vrijeme zadržati klasično razumijevanje Sina kao na neki način vječno ovisnoga o Ocu. Isto tako je istina da su u Evanđelju po Ivanu mnoge stvari koje je Otac »dao« svojem Sinu bile prikladne da ih on posjeduje zbog svog vječnog odnosa s Ocem.
Ono što ovo tumačenje čini, posve specifično, jest to što objašnjava Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; kao izraz Očeve uloge u slanju Sina da postane Život utjelovljeni. Ovo gledište također ima neke istaknute suvremene učenjake među svojim zagovornicima.7
Kojem god od ovih dvaju gledišta čovjek bio skloni, Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; ne naučava da je Sin bio stvoreno biće. Naprotiv, taj redak potvrđuje da on ima »život u sebi«isti život koji ima i Otac, te da mu upravo posjedovanje tog samopostojećeg života omogućuje da drugima daje vječni život.
Iste se dvije temeljne interpretativne mogućnosti pojavljuju u retku Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.. Isusova izjava »Ja živim po Ocu« može se razumjeti kao osvrt na njegov predinkarnacijski život8 ili na njegov život u tijelu.9 Mormonski (LDS) autor Charles Pyle, želeći iskoristiti Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. kako bi dokazao da je Kristovo postojanje imalo početak u iskonskoj prošlosti, navodi standardni grčko-engleski leksikon koji kaže da prijedlog dia praćen imenicom u akuzativu izražava »djelotvorni uzrok« (efficient cause).10
On zaključuje: »A ako je Isus imao djelotvorni uzrok, morao je imati nekakav početak kao inteligentan entitet. Prema mišljenju ovog autora, tu nema nikakvog drugog izlaza.«11 (Podsjetimo se da u mormonskoj nauci sva ljudska bića, uključujući Isusa, predbivstvuju na nebu kao duhovi sinovi i kćeri nebeskog Oca i nebeske Majke.)
Međutim, bez obzira na to je li Isus govorio o svom životu prije dolaska na zemlju ili ne, njegova izjava jednostavno ne može značiti ono što Pyle tvrdi. Nakon što je rekao: »Ja živim po Ocu«Isus kaže: »tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni« (di’ eme, to jest dia praćen akuzativom, 6,57b). Ako izjava »Ja živim po Ocu« mora značiti da je Otac uzrokovao Isusovo postojanje, onda »živjet će po meni« mora značiti da će Isus uzrokovati postojanje osobe koja njega »blaguje«. Ali nitko ne misli da je Isus to govorio, budući da oni koji vjeruju u Isusa moraju najprije postojati prije nego što ga mogu »blagovati«!
Korištenje prijedloga dia praćenog akuzativom može, ali nužno ne mora, izražavati djelotvornu uzročnost. Na primjer, to bi moglo značiti da Sin živi »po Ocu« u smislu da je Otac izvor ili temelj Sinova vječnog božanskog života.12
Isto tako, vjernici u Krista živjet će „zbog” Krista u smislu da njegovo utjelovljenje vječnoga života postaje temelj za darivanje vječnoga života njima. Samo ako se (a) ustraje na tumačenju prijedloga dia kao djelotvornog uzroka, (b) pretpostavi da se kontekst odnosi na Sinov predutjelovljeni život, i (c) pretpostavi da se djelotvorni uzrok mora tumačiti u vremenskim kategorijama, može se iz Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. zaključiti da je Sin bio zvan u postojanje u nekom trenutku u dalekoj prošlosti. Takav se zaključak, međutim, može braniti samo uz cijenu dovođenja Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. u sukob s ostatkom Evanđelja, koje Sina prikazuje kao vječnoga (Iv 1,1–3U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.; 8,58; 17,5).
S druge strane, Isusova izjava u Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. može značiti da je on živio kao utjelovljeni Sin poradi Oca. To tumačenje, poput utjelovljenjskog tumačenja Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;, dobro odgovara neposrednom kontekstu. Ono što Isus govori jest ovo: „Kao što je mene poslao živući Otac i ja živim poradi Oca, tako i onaj koji blaguje mene, i on će živjeti poradi mene“ (Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.). To jest, Otac je poslao Isusa Sina da bude ljudsko biće na zemlji kako bi za naše dobro bio utjelovljeni vječni život (usp. Iv 6,35Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.; 48; 11,25–26; 14,6). Još jednom, ovo tumačenje ne niječe da je Sin preegzistirao s božanskim životom. Umjesto toga, ono Iv 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. tumači u smislu da je Očeva volja bila da se taj život utjelovi u ljudskom obliku.
Ukratko, Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i 6,57 nisu u suprotnosti s Ivanovim vlastitim naukom da je Isus Sin bio s Ocem prije svijeta i da je po njemu sve stvoreno postalo.
1. Npr. „The Trinity, Should You Believe It?” Watchtower, 1. veljače 1984., 5; Stafford, Jehovah’s Witnesses Defended, 3. izd., 291, 337, 340, 362 itd. Stafford ovo tumačenje tretira kao samo po sebi razumljivo te stoga ne nudi nikakav argument ili egzegezu kao potkrepu.
2. Ally, Is Jesus God? The Bible Says No, 27, usp. 11.
3. Chandler, The God of Jesus, 363 bilj. 1191.
4. Edgar J. Goodspeed, The New Testament: An American Translation (Chicago: University of Chicago Press, 1923), Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;.
5. Npr. Morris, Gospel according to John, 282–83; Carson, Gospel according to John, 256–57; Kruse, John, 175; i vidi osobito Randy Rheaume“John’s Jesus on Life Support: His Filial Relationship in John 5:26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; and 6:57” TrinJ 33 ns (2012): 49–75.
6. Ivan Kalvin, Commentary on the Gospel according to John, preveo William Pringle (Edinburgh: Calvin Translation Society, 1847 [izv. 1553]), 1:206–7.
7. Npr. Barclay M. Newman i Eugene A. Nida, A Translator’s Handbook on the Gospel of John, UBS Handbook (New York: United Bible Societies, 1980), 159; Raymond E. Brown, The Gospel according to John (I, XII): Introduction, Translation, and Notes, AYBC 29 (New Haven, CT: Yale University Press, 2008), 215.
8. Npr. Carson, Gospel according to John, 299; Rheaume“John’s Jesus on Life Support.”
9. Npr. Newman i Nida, Handbook on the Gospel of John, 209.
10. BDAG, s.v. “dia” B.2.(d)β.
11. D. Charles Pyle, I Have Said Ye Are Gods: Concepts Conducive to the Early Christian Doctrine of Deification in Patristic Literature and the Underlying Strata of the Greek New Testament Text, rev. izd. (od autora; North Charleston, SC: CreateSpace, 2018), 356.
12. Tako, na primjer, grčki gramatičar A. T. Robertson, Word Pictures in the New Testament (Nashville: Broadman Press, 1932), 5:112–13; slično tomu, Murray J. Harris, John, EGGNT (Nashville: B&H Academic, 2015), 142. Valja primijetiti da BDAG, kojeg Pyle citira, navodi Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; kao mogući primjer ove uporabe, „zbog, radi“s.v. “dia” B.2.(a), kao i mogućnost izražavanja djelotvornog uzroka.
Kako bih potvrdio egzegezu autora i opovrgavanje antitrinitarne zloporabe Iv 5,26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i 6,57, navodim tekstove u kojima se Krista opisuje kao sam Izvor života, onoga koji sve održava i stvorenjima daruje besmrtnost. To su funkcije i obilježja koja su jedinstveno božanska, te stoga pripadaju samo Bogu:
„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;“ Iv 1,1-4U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
„Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. … Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. … Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.“ Iv 5,21.25.28-29Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
„Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.’ Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: ‘Ja sam kruh koji je sišao s neba.’ Govorahu: ‘Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'’ Isus im odvrati: ‘Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. … Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Iv 6,37-44.54Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;
„Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.’ Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: ‘Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?’ Odgovoriše mu Židovi: ‘Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš.’“ Iv 10,27-33Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
„Kaza joj Isus: ‘Uskrsnut će brat tvoj!’ A Marta mu odgovori: ‘Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.’ Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’“ Iv 11,23-27Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
„Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ Iv 14,6Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
„To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: ‘Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.“ Iv 17,1-2To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: “Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe
„Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.” 1 Iv 1,1-3Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu -
„Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.” Kol 1,16-17Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno:
„Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.” Kol 3,3-4Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!
„konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; … I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.” Heb 1,2-3.10-12konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
DALJNJE ČITANJE
KOLIKO JE THEOIA U NOVOM ZAVJETU?