Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Navodim pismo sv. Jeroma prezbiteru Ripariju u kojem prekorava zabranu štovanja relikvija. Sva isticanja moja su.

PISMO 109 

Ripariju

Riparije, prezbiter iz Akvitanije, napisao je pismo kako bi izvijestio Jeroma da Vigilancije (o kojem se govori u Pismu LXI.) propovijeda u južnoj Galiji protiv štovanja relikvija i održavanja noćnih bdjenja; i to navodno uz pristanak svoga biskupa. Jerom sada odgovara u pismu koje je više zapaženo po svojoj gorčini nego po svojoj logici.

Ipak, nudi se napisati potpunu opovrgnutost Vigilancija ako mu Riparij pošalje knjigu koja sadrži njegove heretičke stavove. Riparij je to naknadno učinio, a zatim je Jerom napisao svoju raspravu Protiv Vigilancija, najekstremnije i najmanje uvjerljivo od svih njegovih djela. Datum pisma je 404. godina po. Kr.

1. Sada kada sam primio tvoje pismo, ako ne odgovorim na nj, bit ću kriv za oholost, a ako odgovorim, bit ću kriv za nepromišljenost. Jer stvari o kojima tražiš moje mišljenje takve su da se o njima ne može ni govoriti ni slušati bez bezbožnosti.

Javljaš mi da je Vigilancije (čije je samo ime Budni u suprotnosti sa stvarnošću: radije bi ga trebalo opisati kao Uspavanoga) ponovno otvorio svoje smrdljive usne i izlijeva bujicu prljava otrova na moći svetih mučenika; te da nas koji ih častimo naziva skupljačima pepela i idolopoklonicima koji odaju počast kostima mrtvih ljudi. Jadni stvore!

Za kojim bi trebali plakati svi kršćanski ljudi, tko ne vidi da time što tako govori on sebe izjednačuje sa Samaritancima i Židovima koji mrtva tijela drže nečistima i smatraju skvrnutima čak i posude koje su se nalaze u istoj kući s njima, slijedeći slovo koje ubija, a duh koji oživljuje. 2 Korinćanima 3,6On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

Mi, doista, odbijam(o) štovati ili klanjati se, ne kažem moćima mučenika, nego čak ni suncu ni mjesecu, anđelima i arkanđelima, kerubimima i serafimima i svakom imenu koje se imenuje, ne samo na ovome svijetu nego i u onome koji će doći. Efežanima 1,21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Jer nama nije dopušteno služiti stvorenju nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen u vijeke. Rimljanima 1,25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

Ipak, mi častimo moći mučenika, da bismo se klanjali Njemu čiji su oni mučenici. Mi častimo sluge da bi se njihova čast odrazila na njihova Gospodina koji sam kaže:tko prima vas, prima mene. Matej 10,40“Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.

Pitam Vigilancija: Jesu li moći Petra i Pavla nečiste? Je li Mojsijev tijelo bilo nečisto, za koje nam se govori (prema ispravnome hebrejskom tekstu) da ga je zakopao sam Gospodin? Ponovljeni zakon 34,6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob.

I odajemo li mi, svaki put kad uđemo u bazilike apostola, proroka i mučenika, počast svetištima idola? Jesu li svijeće koje gore pred njihovim grobovima samo znakovi idolopoklonstva?

Ići ću još dalje i postaviti pitanje koje će tu teoriju svaliti natrag na glavu njezina izumitelja i koje će ili ubiti ili izliječiti njegov pomahnitala mozga, tako da jednostavne duše više ne budu zavođene njegovim svetogrdnim rasuđivanjima. Neka mi odgovori na ovo: Je li Gospodinovo tijelo bilo nečisto kad je položeno u grob? I jesu li anđeli odjeveni u bijele haljine samo bdjeli nad mrtvim i skvrnutim lešem, da bi stoljećima kasnije ovaj uspavani tip mogao uživati u snovima i izbljuvati svoje prljavo prežderavanje, tako da, poput progonitelja Julijana, ili uništi bazilike svetaca ili ih pretvori u poganske hramove?

2. Iznenađen sam što časni biskup u čijoj je dijecezama on navodno prezviter pristaje na ovo njegovo ludo propovijedanje, i što radije apostolskim štapom, štoviše gvozdenim štapom, ne razbije ovu beskorisnu posudu i preda ga propasti tijela da se duh spasi. 1 Korinćanima 5,5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.

Trebao bi se sjetiti riječi koje su rečene: Kad si vidio lopova, s njime si pristao; i dio si svoj s preljubnicima imao; i na drugome mjestu: U zoru ću uništiti sve bezbožnike zemlje; da iskorijenim sve zlotvore iz grada Gospodnjega; i opet: Zar da ne mrzim, o Gospodine, one koji te mrze? I zar da se ne gnušam onih koji se dižu protiv tebe? Mrzim ih savršenom mržnjom.

Ako moći mučenika nisu dostojne časti, kako to da čitamo: Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih? Ako kosti mrtvih ljudi skvrne one koji ih dotiču, kako to da je mrtvi Elisha uskrisio drugoga mrtvog čovjeka, i da je život došao potonjemu iz tijela proroka koje je, prema Vigilanciju, moralo biti nečisto?

U tom slučaju svaki je tabor izraelske vojske i Božjega naroda bio nečist; jer su nosili tijela Josipa i patrijarha sa sobom u pustinji, i nosili su njihove nečiste pepeo čak u svetu zemlju. U tom slučaju Josip, koji je bio tip našega Gospodina i Spasitelja, bio je zao čovjek; jer je s velikom pompom donio Jakovljeve kosti u Hebron samo da bi položio svoga nečistog oca pored njegova nečistog djeda i pradjeda, to jest, jedno mrtvo tijelo zajedno s drugima.

Jadnikov jezik trebalo bi odsjeći, ili ga podvrgnuti liječenju od ludila. Budući da ne zna govoriti, trebao bi naučiti šutjeti. I ja sam osobno prije ovoga vidio toga čudovišta, i dao sam sve od sebe da bolesnika svežem tekstovima Pisma, kao što Hipokrat veže svoje pacijente lancima; ali on je pobjegao, otišao je, izmaknuo, provalio, i našavši utočište između Jadrana i Kotijevih Alpa, zauzvrat je deklamirao protiv mene. Jer se sve što budala kaže mora smatrati samo bukom i mumljanjem.

3. Možda ćeš u svojim skrivenim mislima prigovoriti meni što ovako napadam čovjeka iza njegovih leđa. Otvoreno ću priznati da me moja srdžba svladava; ne mogu sa strpljenjem slušati takva svetogrdna mišljenja. Čitao sam o Pinhasovu koplju, Brojevi 25,7-8Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku o Ilijinoj oštrini, 1 o Kraljevima 18,40 o revnoj srdžbi Šimuna Zelota, o Petrovu rigorozitetu u pogubljenju Ananije i Safire, Djela apostolska 5,1-10Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje i o čvrstoći Pavla koji je, kada se vračar Elim protivio putovima Gospodnjim, osudio ga na doživotno sljepilo. Djela apostolska 13,8-11ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere.

Nema okrutnosti u poštovanju Božje časti. Zato se i u Zakonu kaže: Ako te brat tvoj ili prijatelj tvoj ili žena u krilu tvojem odvrati od istine, ruka tvoja neka je na njima i ti ćeš proliti njihovu krv, Ponovljeni zakon 13,6-9A onaj prorok ili sanjač neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako… i tako ćeš ukloniti zlo iz sredine Izraela.

Još jednom pitam: Jesu li moći mučenika nečiste? Ako jesu, zašto su apostoli dopustili sebi koračati u onoj pogrebnoj povorci pred tijelom, nečistim tijelom, Stjepanovim? Zašto su nad njim napravili veliku žalost, Djela apostolska 8,2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. da bi se njihova tuga mogla pretvoriti u našu radost?

Javljaš mi nadalje da Vigilancije proklinje bdijenja. Time uistinu ide u suprotnost sa svojim imenom. Budni želi spavati i ne želi slušati Spasiteljeve riječi: Zar niste mogli jedan sat bdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast: duh je doduše voljan, ali je tijelo slabo. Matej 26,40-41I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

I na drugom mjestu prorok pjeva: U ponoć ustajem da te hvalim zbog tvojih pravednih sudova. Čitamo također u evanđelju kako je Gospodin provodio cijele noći u molitvi Lk 6,12Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. i kako su apostoli, kad su bili zatvoreni u tamnici, bdjeli svu noć pjevajući psalme sve dok se zemlja nije potresla, i tamničar povjerovao, a glavari i građani se silno prestrašili. Dj 16,25-38Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

Pavao kaže: u molitvi ustrajte, i u njoj bdijte u zahvaljivanju, Kol 4,2U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! a na drugom mjestu govori o sebi kako je često bio u bdijenjima. 2 Kor 11,27u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!

Vigilancije neka spava ako ga je volja i neka se uguši u snu, uništen od uništitelja Egipta i Egipćana. Ali mi recimo s Davidom: Gle, ne drijema niti spava onaj koji čuva Izraela. Tako će Svetac i Stražar doći k nama. I ako On ikad zbog naših grijeha usne, recite mu: Probudi se, zašto spavaš, Gospodine; a kad našu lađu valovi uzburkaju, probudimo Ga i recite: Učitelju, spasi nas, ginemo.

4. Diktirao bih još više da mi granice pisma ne nameću skromnu šutnju. Mogao bih nastaviti da ste mi poslali knjige koje sadrže rapsodije ovoga čovjeka, jer bih u tom slučaju znao koje točke moram opovrgnuti.

Ovako samo mlatim vjetar 1 Kor 9,26Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, i otkrivam ne toliko njegovu nevjeru, jer ona je svima očita, koliko vlastitu vjeru. Ali ako želite da pišem protiv njega opširnije, pošaljite mi te jadne njegove naklapanja i u mom odgovoru čut će odjek riječi Ivana Krstitelja: Sjekira je već položena na korijen stabalâ. Svako se stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe i u oganj baca. Mt 3,10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.”

Nadalje, evo što ovaj blaženi svetac piše s obzirom na zagovor onih koji su prešli u slavu. Sva isticanja moja:

5. Luđače, tko je na svijetu ikada obožavao mučenike? Tko je ikada mislio da je čovjek Bog? Nisu li Dj 14,11Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: “Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!” Pavao i Barnaba, kada su ih stanovnici Likaonije smatrali Jupiterom i Merkurom te im htjeli prinijeti žrtve, razderali svoje haljine i izjavili da su ljudi? Ne zato što nisu bili bolji od Jupitera i Merkura, koji bijahu samo ljudi davno umrli, nego zato što se njima, pod pogrešnim predodžbama pogana, odavala čast koja pripada Bogu.

I čitamo isto glede Petra, koji je, kada mu se Kornelije želio pokloniti, podigao ga za ruku i rekao: Dj 10,26Petar ga pridigne govoreći: “Ustani! I ja sam čovjek.” Ustani, i ja sam čovjek. A ti imaš drskosti govoriti o nečemu tajanstvenom što nosiš u maloj posudi i častiš? Želim znati što je to što nazivaš nečim. Reci nam jasnije (da ne bude nikakvih zapreka tvojoj huli) što podrazumijevaš pod izrazom komadić praha umotan u skupocjenu tkaninu u sićušnoj posudi.

Nije to ništa drugo nego relikvije mučenika koje ga ljuti vidjeti pokrivene skupocjenim velom, a ne svezane u krpe ili kostrijet, ili bačene na smetlište, tako da se sam Vigilancije u svom pijanom snu može častiti. Jesmo li, dakle, krivi za sakrilegij kada ulazimo u bazilike apostola? Je li car Konstancije I. bio kriv za sakrilegij kada je prenio svete relikvije Andrije, Luke i Timoteja u Carigrad? U njihovoj prisutnosti demoni viču, a đavli koji borave u Vigilanciju priznaju da osjećaju utjecaj svetaca.

I je li u današnje vrijeme car Arkadije kriv za sakrilegij, koji je nakon toliko vremena prenio kosti blaženog Samuela iz Judeje u Trakiju? Treba li sve biskupe smatrati ne samo sakrilegičnima, nego k tomu još i budalastima, jer su nosili tu najbezvrijedniju stvar, prah i pepeo, umotane u svilu u zlatnoj posudi? Jesu li ljudi svih Crkava budale jer su izašli ususret svetim relikvijama i pozdravili ih s toliko radosti kao da vide živoga proroka usred sebe, tako da je postojao jedan veliki roj ljudi od Palestine do Halkedona koji su jednim glasom ponavljali hvale Kristu?

Oni su, zaboga, častili Samuela, a ne Krista, čiji je Samuel bio levit i prorok. Ti pokazuješ sumnjičavost jer misliš samo na mrtvo tijelo, i zato huliš. Čitaj Evanđelje, Mt 22,32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!” Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev: nije on Bog mrtvih, nego živih. Ako su dakle živi, ​​nisu, da se poslužim tvojim izrazom, držani u časnom zatočeništvu.

6. Jer ti kažeš da duše apostola i mučenika prebivaju ili u Abrahamovom krilu, ili na mjestu okrepe, ili pod Božjim žrtvenikom, te da ne mogu napustiti svoje grobove i biti prisutne gdje god žele. One su, čini se, senatorskog ranga i nisu podvrgnute najgoroj vrsti zatvora i društvu ubojica, već se drže odvojeno u slobodnom i časnom pritvoru na otocima blaženih i u Elizijskim poljima. Hoćeš li ti propisivati ​​zakon Bogu? Hoćeš li apostole okovati u lance? Tako da se do sudnjega dana moraju držati u zatvoru i nisu sa svojim Gospodinom, iako je pisano o njima: Otk 14,4Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; Oni prate Janje kamo god ono pođe. Ako je Janje prisutno posvuda, isto se mora vjerovati i u odnosu na one koji su s Janjetom.

A dok đavao i demoni lutaju cijelim svijetom i s prevelikom se brzinom pojavljuju posvuda; treba li mučenike, nakon prolijevanja njihove krvi, držati izvan vidokruga zatvorene u lijesu, odakle ne mogu pobjeći? Ti kažeš u svom pamfletu, da sve dok smo živi možemo moliti jedni za druge; ali jednom kada umremo, ničija se molitva za nekog drugog ne može čuti, a još manje zato što mučenici, iako Otk 6,10Vikahu iza glasa: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?” vape za osvetom svoje krvi, nikada nisu uspjeli dobiti ono što traže. Ako apostoli i mučenici dok su još u tijelu mogu moliti za druge, kada bi još uvijek trebali brinuti za sebe, koliko li će više to činiti jednom kada osvoje svoje krunidbene vijence, pobijede i trijumfiraju?

Jedan jedini čovjek, Mojsije, često zadobiva oprost od Boga za šest stotina tisuća naoružanih ljudi; i Dj 7,59-60I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” Stjepan, sljedbenik svojega Gospodina i prvi kršćanski mučenik, izmolio je oprost za svoje progonitelje; i jednom kada stupe u svoj život s Kristom, hoće li imati manju moć nego prije?

Apostol Pavao Dj 27,37A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. kaže da su mu u brodu darovane dvjesto sedamdeset i šest duša; i kada je, nakon svog odlaska s ovoga svijeta, začet biti s Kristom, mora li zatvoriti usta i ne moći reći ni riječi za one koji su diljem cijeloga svijeta povjerovali u njegovo Evanđelje? Hoće li Vigilancije, živi pas, biti bolji od Pavla, mrtvog lava?

S pravom bih to rekao nakon Propovjednika, kada bih priznao da je Pavao mrtav u duhu. Istina je da se sveci ne nazivaju mrtvima, nego se govori da spavaju. Zbog toga se za Iv 11,11To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.” Lazara, koji je trebao uskrsnuti, govorilo da je zaspao. A apostol 1 Sol 4,13Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. zabranjuje Solunjanima da žaluju za onima koji su usnuli.

Što se tebe tiče, ti širom otvorenih očiju spavaš, a spavaš dok pišeš, i preda me donosiš apokrifnu knjigu koju pod imenom Ezre čitaš ti i tebi slični, i u toj knjizi piše da nakon smrti nitko ne se usuđuje moliti za druge. Nikada nisam pročitao tu knjigu: jer kakva je potreba prihvaćati ono što Crkva ne prima?

Teško da namjeravaš suprotstaviti mi Balsama, i Barbelua, i Manihejski tezaur, i smiješno ime Leusibora; iako možda zato što živiš u podnožju Pirineja i graničiš s Iberijom, slijediš nevjerojatna čuda drevnog heretika Bazilida i njegovo takozvano znanje, koje je čista ignorancija, te iznosiš ono što je osuđeno autoritetom cijeloga svijeta. Ovo govorim zato što u svom kratkom traktatu citiraš Solomona kao da je na tvojoj strani, iako Solomon nikada nije uopće napisao te riječi; tako da, kao što imaš drugog Ezru, možeš imati i drugog Solomona. I, ako želiš, možeš čitati umišljena otkrivenja svih patrijarha i proroka, i kad ih naučiš, možeš ih pjevati među ženama u njihovim tkalačkim radionicama, ili radije narediti da se čitaju u vašim krčmama, kako bi lakše ovim tužnim napjevima potaknuo neuki puk da napuni svoje čaše. (Protiv Vigilancija)

DALJNJE ČITANJE

Veneration of Icons: An Unbiblical Tradition or Biblical Truth?

VENERATION OF THE SAINTS: A BIBLICAL OUTLINE PT. 1, PT. 2

DID THE ROMAN CATHOLIC CHURCH REMOVE THE “SECOND COMMANDMENT”?