U ovom ću tekstu navoditi ulomke iz Crkvene povijesti Euzebija, crkvenog povjesničara iz 4. stoljeća po Kristu, o vrlo kontroverznom apologetu i teologu Origenu. Euzebije spominje priču o Origenovoj samokastraciji te također nastoji opovrgnuti optužbu da je Origen bio heretik. Sva isticanja u tekstu moja su.
1. poglavlje: Progon pod Severom
Kada je Sever počeo progoniti crkve, posvuda su slavna svjedočanstva davali borci za vjeru. To je osobito bio slučaj u Aleksandriji, u koji su grad, kao u najistaknutije kazalište, borci Božji bili dovođeni iz Egipta i cijele Tebaide prema svojim zaslugama, te su od Boga primili vijence kroz svoju veliku postojanost u mnogim mučenjima i svakom obliku smrti. Među njima bijaše Leonida, koji je bio nazvan Origenovim ocem, a odsječena mu je glava dok mu je sin još bio mlad. Koliko je bila iznimna privrženost ovoga sina Božjoj Riječi, kao posljedica poučavanja njegovoga oca, neće biti zgorega ukratko iznijeti, budući da je njegova slava bila naveliko slavljena od mnogih.
2. poglavlje: Origenov odgoj od djetinjstva
1. Mnogo bi se toga moglo reći u pokušaju da se opiše život ovoga čovjeka dok je bio u školi; no samo bi taj predmet zahtijevao zasebnu raspravu. Ipak, za sada, sažimajući većinu stvari, iznijet ćemo nekoliko činjenica o njemu što je kraće moguće, skupljajući ih iz određenih pisama i iz izjava osoba koje su još živjele i koje su ga poznavale.
2. Ono što izvještavaju o Origenu čini mi se vrijednim spomena, da tako kažem, već od njegovih povojnih vrpci.
Bila je deseta godina Severove vladavine, dok je Let bio upravitelj Aleksandrije i ostatka Egipta, a Demetriju je nedavno bilo povjereno biskupstvo tamošnjih župa, kao Julijevu nasljedniku.
3. Kako se plamen progona snažno razbuktao i mnoštvo zadobilo vijenac mučeništva, tako je želja za mučeništvom obuzela dušu Origenovu, iako još dječaka, da se približio opasnosti, iskačući naprijed i hrleći u sukob sa žarom.
4. I uistinu, kraj njegovu životu bio je vrlo blizu da Božanska i nebeska Providnost, za dobrobit mnogih, nije spriječila njegovu želju posredstvom njegove majke.
5. Jer, najprije ga zaklinjući, molila ga je da se smiluje njezinim majčinskim osjećajima prema njemu; no shvativši, kada je saznao da mu je otac uhićen i utamničen, da je još odlučniji i potpuno ponesen svojim žarom za mučeništvom, sakrila je svu njegovu odjeću i tako ga prisilila da ostane kod kuće.
6. No, budući da nije bilo ničeg drugog što je mogao učiniti, a njegov ga žar, veći nego što je primjereno njegovim godinama, nije dopuštao mirovati, poslao je ocu ohrabrujuće pismo o mučeništvu u kojem ga je poticao, govoreći: Pazi da ne promijeniš mišljenje poradi nas. To se može zabilježiti kao prvi dokaz Origenove dječačke mudrosti i njegove istinske ljubavi prema pobožnosti.
7. Jer već je tada bio prikupio ne mala sredstva u riječima vjere, budući da je od djetinjstva bio poučavan u Svetom pismu. I nije ih proučavao površno, jer mu je otac, osim uobičajenog slobodnog obrazovanja, od toga učinio pitanje od prvorazrednog značenja.
8. Prije svega, prije nego što ga je uvela u grčke znanosti, uputio ga je u svete studije, tražeći od njega da svaki dan uči i recitira.
9. Niti je to dječaku bilo dosadno, već je bio revan i marljiv u tim studijima. I nije bio zadovoljan učenjem onoga što je jednostavno i očito u svetim riječima, nego je tražio nešto više, te se već u toj dobi bavio dubljim razmatranjima. Tako da je zbunjivao oca svojim upitima o pravom značenju nadahnutoga Pisma.
10. A otac ga je ukorio, naizgled u lice, govoreći mu da ne traži preko svojih godina, niti dalje od očitog značenja. Ali u sebi se silno radovao i zahvaljivao Bogu, začetniku svakog dobra, što ga je udostojao biti ocem takvoga djeteta.
11. I kažu da bi često, stojeći kraj dječaka dok je spavao, otkrio njegova prsa kao da je Božji Duh nastanjen u njima, te ih s poštovanjem poljubio, smatrajući se blaženim zbog svog vrsnog potomstva. Ove i druge slične stvari pripovijedaju se o Origenu kada je bio dječak.
12. Ali kada je njegov otac završio svoj život mučeništvom, ostao je s majkom i šestorice mlađe braće kad mu nije bilo punih sedamnaest godina.
13. I kako je očeva imovina bila zaplijenjena u kraljevsku rizicu, on i njegova obitelj bili su u potrebi za životnim potrepštinama. Ali on se udostojao Božje skrbi. I našao je dobrodošlicu i počivalište kod žene velike imućnosti, istaknute po svom načinu života i u drugim pogledima. Ona je s velikim poštovanjem postupala prema jednom poznatom heretiku koji je tada bio u Aleksandriji; koji je, međutim, bio rođen u Antiohiji. Bio je s njom kao posvojeni sin i ona se s njim ophodila s najvećom ljubaznošću.
14. No premda je Origen bio primoran družiti se s njim, on je ipak od toga vremena nadalje davao snažne dokaze svoje pravovjernosti u vjeri. Jer kada je, zbog prividne vještine u raspravljanju Pavla, jer to bijaše ime toga čovjeka, veliko mnoštvo dolazilo k njemu, ne samo heretika nego i naših ljudi, Origen se nikada nije dao nagovoriti da s njim sudjeluje u molitvi; jer je držao, iako dječak, pravilo Crkve i gnušao se, kako negdje izražava, heretičkih nauka. Budući da su ga otac poučio grčkim znanostima, nakon njegove smrti posvetio ga je revnije i isključivo proučavanju književnosti, tako da je stekao znatnu pripremu u filologiji i mogao je, ne dugo nakon očeve smrti, posvetivši se toj temi, zaraditi naknadu sasvim dovoljnu za svoje potrebe u toj dobi…
4. poglavlje: Origenovi učenici koji su postali mučenici
- Prvi od njih bijaše Plutarh, koji je spomenut malo iznad. Dok su ga vodili u smrt, čovjek o kojem govorimo, budući da je bio s njim na kraju njegova života, umalo je bio ubijen od svojih sugrađana, kao da je on uzrok njegove smrti. Ali Božja ga je providnost sačuvala i ovaj put.
- Nakon Plutarha, drugi mučenik među Origenovim učenicima bijaše Seren, koji je kroz oganj dao dokaz vjere koju je primio.
- Treći mučenik iz iste škole bijaše Heraklid, a nakon njega četvrti bijaše Hero. Prvi od njih još bijaše katehumen, a potonji bijaše tek nedavno kršten. Obojici je bila odsječena glava. Nakon njih, peti iz iste škole, naviješten kao borac za pobožnost, bijaše drugi Seren, za kojega se izvještava da mu je, nakon dugotrajnog podnošenja mučenja, odsječena glava. Od žena, Herais je umrla još kao katehumen, primivši krštenje ognjem, kako sam Origen negdje kaže…
6. poglavlje: Klement Aleksandrijski
Klement je, naslijedivši Pantenja, u to vrijeme vodio katehetsku pouku u Aleksandriji, tako da je i Origen, dok je još bio dječak, bio jedan od njegovih učenika. U prvoj knjizi djela zvanog Stromate, koje je Klement napisao, on donosi kronološku tablicu, dovodeći događaje do Komodove smrti. Stoga je očito da je to djelo napisano za vrijeme vladavine Severa, čija vremena sada bilježimo.
7. poglavlje: Pisac Juda
U to vrijeme drugi pisac, Juda, raspravljajući o sedamdeset tjedana u Danielu, dovodi kronologiju do desete godine vladavine Severa. Smatrao je da je dolazak Antikrista, o kojem se mnogo govorilo, tada bio blizu. Toliko su nemiri uzrokovani progonom našega naroda u to vrijeme uznemirili umove mnogih.
Poglavlje 8. Origenovo odvažno djelo.
- U to je vrijeme, dok je Origen u Aleksandriji vodio katehetsku pouku, učinio je djelo koje je svjedočilo o nezrelom i mladenačkom umu, ali istovremeno pružilo najveći dokaz vjere i uzdržljivosti. Primio je na um riječi: Ima egzarha koji se sami uškopiše radi kraljevstva nebeskoga, Mt 19,12Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.” shvativši ih previše doslovno i krajnje. I kako bi ispunio Spasiteljevu riječ, a ujedno nevjernicima oduzeo svaku priliku za sablazan, jer se, iako mlad, sastajao radi proučavanja božanskih stvari i sa ženama i s muškarcima, provede u djelo Spasiteljevu riječ.
- Mislio je da to mnogi od njegovih poznanika neće saznati. No, premda je to želio, bilo mu je nemoguće sakriti takav čin.
- Kada je Dimitrije, koji je upravljao tom župom, napokon saznao za to, silno se divio odvažnosti toga čina, te vidjevši njegov revnosni žar i iskrenost njegove vjere, odmah ga je potaknuo na hrabrost i još više ga nagovorio da nastavi svoj rad na katehetskoj pouci.
- Takav je bio u ono vrijeme. No ubrzo potom, videći da napreduje te da postaje velik i ugledan među svim ljudima, isti taj Dimitrije, svladan ljudskom slabošću, pismeno je iznio njegov postupak kao krajnje nerazuman biskupima diljem svijeta. Ali biskupi Cezareje i Jeruzalema, koji su bili osobito istaknuti i znameniti među palestinskim biskupima, držeći Origena u najvećoj mjeri dostojnim te časti, zaredili su ga za prezbitera.
- Tada mu je slava silno porasla, ime mu se posvuda pročulo, a stečeni ugled za krepost i mudrost nije bio malen. Ali Dimitrije, nemajući mu što drugo prigovoriti osim ovoga djela iz njegove mladosti, žestoko ga je optuživao i usudio se u te optužbe uključiti i one koji su ga uzdigli na prezbitersku službu.
- Te su se stvari, međutim, dogodile nešto kasnije. No u to je vrijeme Origen neustrašivo nastavio poučavanje u božanskim stvarima u Aleksandriji, danju i noću, svima koji su mu dolazili, posvećujući cijelo svoje slobodno vrijeme bez prestanka božanskim studijima i svojim učenicima.
7. Severu, koji je vladao osamnaest godina, naslijedio je njegov sin Antonin. Među onima koji su hrabro podnijeli tadašnji progon i koje je Božja Providnost sačuvala kroz borbe ispovijedanja bio je Aleksandar, o kojemu smo već govorili kao o biskupu jeruzalemske crkve. Zbog njegova prvenstva u ispovijedanju Krista smatraše ga dostojnim te biskupske stolice, dok je Narcis, njegov prethodnik, još bio živ…
Poglavlje 16. Origenovo revno proučavanje Božjih pisama.
1. Origenovo istraživanje božanskih riječi bilo je toliko revno i ustrajno da je naučio hebrejski jezik i pribavio sebi izvorna hebrejska Pisma koja su bila u rukama Židova. Istraživao je također djela drugih prevoditelja Svetoga pisma osim Sedamdesetorice. I uz dobro poznate prijevode Akile, Simmaha i Teodotiona, otkrio je neke druge koji su bili skriveni od davnih vremena, u kakvim zabačenim kutovima, ne znam, te ih svojim istraživanjem iznio na svjetlo dana.
2. Budući da nije poznavao autore, jednostavno je naveo da je ovoga našao u Nikopolju blizu Akcija, a onoga na nekom drugom mjestu.
3. U Psalmu Hexapla, nakon četiriju istaknutih prijevoda, dodaje ne samo peti, nego i šesti i sedmi. Za jednoga od njih navodi da ga je pronašao u vrču u Jerihonu u vrijeme Antonina, sina Severova.
4. Sakupivši sve te prijevode, podijelio ih je u odsjeke i stavio ih jedne nasuprot drugima, zajedno sa samim hebrejskim tekstom. Tako nam je ostavio primjerke takozvane Hexaple. Također je zasebno priredio izdanje Akile, Simmaha i Teodotiona sa Septuagintom u Tetrapli.
Poglavlje 17. Prevoditelj Simmah.
Što se tiče ovih prevoditelja, valja reći da je Simmah bio ebionit. Ali krivovjerje ebionita, kako ga nazivaju, tvrdi da je Krist bio sin Josipa i Marije, držeći ga običnim čovjekom, i snažno ustraje u obdržavanju Zakona na židovski način, kao što smo već vidjeli u ovoj povijesti. Još uvijek postoje Simmahovi komentari u kojima se čini da on podupire ovo krivovjerje napadajući Evanđelje po Mateju. Origen navodi da je ove i druge Simmahove komentare o Pismima dobio od neke Julijane, za koju kaže da je te knjige primila u nasljedstvo od samoga Simmaha.
Poglavlje 18. Ambrozije.
1. Otprilike u to vrijeme Ambrozije, koji je držao Valentinovu jeres, bio je uvjeren Origenovim izlaganjem istine, te kao da mu je um bio obasjan svjetlom, prihvatio je pravovjerni nauk Crkve.
2. Mnogi su drugi također, privučeni slavom Origenove učenosti, koja je odjekivala posvuda, dolazili k njemu kako bi iskušali njegovu vještinu u svetoj književnosti. I jako su mnogi heretici, i ne mali broj najistaknutijih filozofa, marljivo učili kod njega, primajući od njega pouku ne samo o božanskim stvarima, nego i o svjetovnoj filozofiji.
3. Jer kada bi primijetio da netko posjeduje izvanrednu inteligenciju, poučavao bi ga i u filozofskim granama, u geometriji, aritmetici i drugim pripremnim studijima, te bi potom prelazio na sustave filozofa i tumačio njihove spise. I iznosio je svoja opažanja i komentare o svakomu od njih, tako da je postao slavan kao veliki filozof čak i među samim Grcima.
4. A mnoge od manje učenih poučavao je u običnim školskim predmetima, govoreći im da će im to biti od ne male pomoći u proučavanju i razumijevanju Svetoga pisma. Zbog toga je smatrao posebno potrebnim da sam bude vješt u svjetovnoj i filozofskoj pouci…
Poglavlje 19. Okolnosti povezane s Origenom.
1. Grčki filozofi njegova vremena svjedoci su njegove vještine u ovim predmetima. Često nalazimo spomen na njega u njihovim spisima. Ponekad su mu posvećivali svoja vlastita djela; drugi put su mu podnosili svoje radove kao učitelju na ocjenu.
2. Zašto bismo to govorili kada čak i Porfirije, koji je živio na Siciliji u naše vlastito vrijeme i pisao knjige protiv nas, pokušavajući njima ocrniti Sveto pismo, spominje one koji su ga tumačili; i budući da ni na koji način ne može pronaći valjanu optužbu protiv nauka, zbog nedostatka argumenata prelazi na vrijeđanje i klevetanje njihovih tumača, pokušavajući posebno ocrniti Origena, za kojega kaže da ga je poznavao u mladosti.
3. Ali doista, a da toga nije svjestan, on hvali toga čovjeka; govoreći istinu o njemu u nekim slučajevima gdje nije mogao učiniti drukčije; ali izričući laži ondje gdje misli da neće biti otkriven. Ponekad ga optužuje kao kršćanina; drugi put opisuje njegovu vještinu u filozofskoj učenosti. Ali poslušajte njegove vlastite riječi:
4. Neki ljudi, koji su radije željeli pronaći rješenje za prizemnost židovskih Spisa negoli ih napustiti, pribjegli su tumačenjima koja su nedosljedna i neskladna s napisanom riječi; ta tumačenja, umjesto da pruže obranu tuđinaca, sadrže prije odobravanje i hvalospjev samima sebi. Jer hvale se da su Mojsijeve jasne riječi zagonetke i drže ih proročanstvima punima skrivenih otajstava; te pošto su ludošću zbunili mentalnu prosudbu, iznose svoja tumačenja. Dalje kaže:
5. Kao primjer ove apsurdnosti uzmi čovjeka kojega sam sreo kad sam bio mlad, a koji je tada bio vrlo slavan i još uvijek jest, zbog spisâ koje je ostavio. Govorim o Origenu, kojega učitelji ovih nauka izuzetno cijene.
6. Jer ovaj je čovjek, budući da je bio učenik Amonijev, koji je dosegnuo najveću stručnost u filozofiji od svih u naše vrijeme, primio veliku korist od svoga učitelja u poznavanju znanosti; ali što se tiče ispravnog izbora života, slijedio je put suprotan njegovu.
7. Jer Amonije, budući kršćanin i odgojen od kršćanskih roditelja, kada se posvetio učenju i filozofiji, odmah se uskladio sa životom koji zahtijevaju zakoni. Ali Origen, budući da je bio odgojen kao Grk u grčkoj književnosti, prešao je u barbarsku bezobzirnost. I noseći sa sobom nauku koju je stekao, preprodavao ju je, u svom se životu ponašajući kao kršćanin i protivno zakonima, ali u svojim mišljenjima o materijalnim stvarima i o Božanstvu bijući nalik Grcu, te miješajući grčka učenja s tuđim basnama.
8. Jer neprekidno je proučavao Platona, i bavio se spisima Numenija i Kronija, Apolofana, Longina, Moderata i Nikomaha, te onih slavnih među pitagorovcima. I koristio se knjigama stoičara Hairemona i Cornutusa. Upoznavši preko njih figurativno tumačenje grčkih misterija, primijenio ga je na židovske Spise.
9. Ove stvari govori Porfirije u trećoj knjizi svoga djela protiv kršćana. Istinito govori o marljivosti i učenosti toga čovjeka, ali očito izgovara neistinu (jer što neće učiniti protivnik kršćana?) kada kaže da je prešao od Grka i da je Amonije pao iz pobožnoga života u poganske običaje.
10. Jer nauku Kristovu poučili su Origena njegovi roditelji, kao što smo gore pokazali. A Amonije je sačuvao božansku filozofiju neokrnjenu i nepatvorenu do kraja svoga života. Djela koja su mu još sačuvana to pokazuju, budući da je slavan među mnogima zbog spisâ koje je ostavio. Na primjer, djelo pod naslovom Sklad Mojsija i Isusa, i druga takva koja su u posjedu učenih.
11. Ove su stvari dovoljne da se dokaže klevetanje lažnog optužitelja, a isto tako i Origenezova stručnost u grčkoj učenosti. On brani svoju marljivost u tom pravcu protiv nekih koji su ga zbog toga korili, u određenoj poslanici, gdje piše ovako:
12. Kada sam se posvetio riječi, i glas o mojoj stručnosti se proširio, i kada su heretici i osobe upućene u grčku učenost, a posebno u filozofiju, dolazili k meni, činilo se potrebnim da proučim nauke heretika i ono što filozofi govore o istini.
13. I u tome smo slijedili Pantena, koji je mnogima koristio prije našega vremena svojim temeljitim pripremama u takvim stvarima, a isto tako i Heraklu, koji je sada član prezbiterija u Aleksandriji. Našao sam ga kod učitelja filozofske pouke, s kojim je već bio proveo pet godina prije nego što sam ja počeo slušati predavanja o tim predmetima.
14. I premda je prije nosio običnu odjeću, skinuo ju je i preuzeo te još uvijek nosi filozofsku haljinu; i nastavlja marljivo istraživati grčka djela. Ove stvari govori braneći se zbog svog proučavanja grčke književnosti.
15. Otprilike u to vrijeme, dok je još bio u Aleksandriji, došao je vojnik i predao pismo namjesnika Arabije Demetriju, biskupu toga mjesta, i prefektu Egipta koji je u to vrijeme bio na dužnosti, tražeći da sa svom žurbom pošalju Origena k njemu na razgovor. Poslan od njih, otišao je u Arabiju. I pošto je u kratkom vremenu ostvario cilj svoga posjeta, vratio se u Aleksandriju…
Poglavlje 23. Origenova revnost i njegov izbor u prezbiterij.
1. U to vrijeme Origen je započeo svoje komentare na Sveto pismo, na što ga je poticao Ambrozije, koji se služio nebrojenim poticajima, ne samo hrabreći ga riječju, nego i osiguravajući obilna sredstva.
2. Jer diktirao je na više od sedam tajnika, koji su se izmjenjivali u određeno vrijeme. I zaposlio je ništa manje prepisivača, uz djevojke koje su bile vješte u elegantnom pisanju. Za sve njih Ambrozije je u izobilju pribavljao potrebne troškove, očitujući neizrecivu revnost u marljivosti i žaru za božanska proročanstva, čime ga je posebno gonio na pripremu svojih komentara.
3. Dok su se ove stvari odvijale, Urbanu, koji je osam godina bio biskup rimske crkve, naslijedio je Poncijan, a Zebinus je naslijedio Fileta u Antiohiji.
4. U to vrijeme Origen je poslan u Grčku zbog prešeće nužnosti u vezi s crkvenim poslovima, te je prošao kroz Palestinu, te je bio zaređen za prezbitera u Cezareji od strane tamošnjih biskupa. Stvari koje su se zbog toga uzburkale oko njega, i odluke o tim stvarima koje su donijeli oni koji su predsjedali crkvama, pored drugih djela o Božjoj riječi koja je objavio dok je bio u naponu snage, zahtijevaju zasebnu raspravu. Pisali smo o njimadonekle u drugoj knjizi Obrane koju smo sastavili u njegovu čast…
Poglavlje 27. Kako su biskupi gledali na Origena.
Bio je toliko gorljivo naklonjen prema Origenu da ga je poticao da dođe u tu zemlju radi dobrobiti crkava, štoviše, posjetio ga je u Judeji, ostajući s njime neko vrijeme radi napredovanja u božanskim stvarima. A Aleksandar, biskup Jeruzalema, i Teoktist, biskup Cezareje, neprekidno su ga pratili kao svoga jedina učitelja, dopuštajući mu da tumači Sveto pismo i da obavlja druge dužnosti koje pripadaju crkvenom govoru…
Poglavlje 32. Komentari koje je Origen sastavio u Cezareji u Palestini.
1. Otprilike u to vrijeme Origen je pripremio svoje komentare na Izaiju i na Ezekiel. Od prvih je do nas došlo trideset knjiga, sve do trećeg dijela Izaije, do viđenja o zvijerima u pustinji; na Ezekiel dvadeset i pet knjiga, što je sve što je napisao o cijelom proroku.
2. Budući da je u to vrijeme bio u Ateni, dovršio je svoje djelo o Ezekielu i započeo svoje komentare na Pjesmu nad pjesmama, koje je doveo do pete knjige. Nakon povratka u Cezareju, dovršio je i ove, u broju od deset knjiga.
3. Ali zašto bismo u ovoj povijesti donosili točan popis djela ovoga čovjeka, što bi zahtijevalo zasebnu raspravu? Mi smo to već pružili u našem prikazu života Pamphiliusa, sveta mučenika našega vremena. Nakon što smo pokazali kolika je bila marljivost Pamphiliusa u božanskim stvarima, u tome donosimo popis knjižnice koju je sakupio od djela Origena i drugih crkvenih pisaca. Tko god želi, može iz toga spremno saznati koja su Origenova djela došla do nas. Ali sada moramo nastaviti s našom poviješću…
Poglavlje 36. Ostala Origenova djela.
1. U to vrijeme, kako se vjera širila i naš nauk se hrabro navješćivao pred svima, Origen je, imajući, kako se kaže, preko šezdeset godina i stečenu veliku vještinu dugom praksom, sasvim opravdano dopustio da brzi pisači bilježe njegove javne govore, što prije nikada nije dopuštao.
2. Također je u ovo vrijeme sastavio djelo u osam knjiga kao odgovor na onaj naslovljen Istiniti govor, koji je protiv nas napisao epikurejac Celzo, te dvadeset pet knjiga o Evanđelju po Mateju, uz one o Dvanaestorici proroka, od kojih smo pronašli samo dvadeset pet.
3. Sačuvano je i njegovo pisma caru Filipu, te drugo njegovoj ženi Severi, uz nekoliko drugih upućenih različitim osobama. U zasebne smo knjige, njih sto, složili onoliko njih koliko smo ih uspjeli sakupiti, a koje su se ovdje-ondje sačuvale kod različitih osoba, kako više ne bi bile rasute.
4. Pisao je također Fabijanu, rimskom biskupu, i mnogim drugim crkvenim poglavarima o svojoj pravovjernosti. Primjere za to imate u osmoj knjizi Apologije koju smo napisali u njegovu obranu. (Church History, Book VI)
Dodatna literatura
Athanasius on Origen’s Christology (https://answeringislam.blog/athanasius-on-origens-christology/)
Origen on God’s Uncreated Firstborn Son (https://answeringislam.blog/origen-on-gods-uncreated-firstborn-son/)
Origen’s Trinitarianism Summarized (https://answeringislam.blog/origens-trinitarianism-summarized/)