Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Kratka Judina poslanica upućuje na nekanonski spis s obzirom na raspravu koja se vodila između Mihaela i đavla oko Mojsijeva tijela:

Mnogi u ranoj Crkvi i današnji stručnjaci vjeruju da je Juda citirao iz djela Uzašašće Mojsijevo (Assumption of Moses). Kako bih čitateljima pomogao steći uvid u to što je ovaj citat i odakle dolazi, navodim ulomak iz najsveobuhvatnijeg stručnog djela napisanog o ovom pseudepigrafskom djelu:

“No čak ni Mihael, vođa anđela, se nije usudio reći ove stvari. Čak nije rekao ove stvari ni kad se prepirao s đavlom oko Mojsijeva tijela. Mihael se nije usudio suditi đavlu. Nije rekao da je đavao kriv što govori zle stvari. Umjesto toga, Mihael je rekao: ‘Neka ti Gospodin sudi!’” Jd 1,9Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: “Spriječio te Gospodin!” New International Reader’s Version (NIRV)

Latinski tekst jedinog sačuvanog rukopisa spisa *As. Mos.* je nepotpun. Posebno na kraju nedostaje poveći dio teksta. Nekoliko stručnjaka, uključujući Charlesa, Jamesa, Loewenstamma i Bauckhama1, pokušalo je rekonstruirati izgubljeni završetak djela. Svi ti stručnjaci prepoznaju spekulativni karakter takvih rekonstrukcija, ali ih taj stav ne sprečava da daju detaljne rekonstrukcije izgubljenog završetka. Bauckham čak rekonstruira dva zaključka, pripisujući jedan Mojsijevoj oporuci, a drugi Uzašašću Mojsijevom. U ovom će se poglavlju, međutim, pokazati da je pouzdanih tragova spisa *As. Mos.* u crkvenoj književnosti malo te da oni dopuštaju samo vrlo skromne zaključke s obzirom na završetak ovog djela2.

(1) Postojeći tekst spisa *As. Mos.* pokazuje sva obilježja oblika oporuke. Prema tome, nastavak dijaloga između Jošue i Mojsija (poglavlja 11–12) morao je sadržavati određen prikaz načina na koji je Mojsije okončao svoj zemaljski život.

(2) U odlomcima *As. Mos.* 1,15 i 10,14 navodi se da je sam Mojsije očekivao svoju neposrednu smrt. Ti ulomci također upućuju na to da je spis *As. Mos.* uključivao prikaz Mojsijeve smrti. Možda izraz et palam omnem plebem u 1,15 ima za cilj naglasiti da su mnogi ljudi svjedočili Mojsijevoj smrti te da stoga ne može biti sumnje u taj događaj.

(3) U spisu *As. Mos.* 11,7 Jošua pita kako bi se ljudsko biće usudilo pokopati Mojsijevo tijelo. To bi mogla biti aluzija na dobro utvrđenu tradiciju o Mojsijevu pokopu koji je izvršio Bog ili anđeli. U ulomcima izgubljenog zaključka, Mojsijevo tijelo (soma) spominje se kao predmet spora između Mihaela i đavla (vidi dolje, odjeljak b). Posljedično tomu, prisutnost Mihaela vjerojatno znači da je arkanđeo poslan kako bi pokopao Mojsijevo tijelo.

(4) Međutim, uopće nije nevjerojatno da je Mihael došao i u svojoj ulozi psihopompa, to jest nekoga tko je trebao prenijeti Mojsijevu dušu u nebo1. Postojeći ulomci ne podupiru striktno ovu mogućnost, ali je ni ne isključuju. Štoviše, tradicija prema kojoj je Mojsiju nakon smrti dana nebeska opstojnost dobro je dokumentirana u židovskoj književnosti tog razdoblja.

a. Grčki ulomci

Kasniji grčki autori koji citiraju spis *As. Mos.* ili aludiraju na nj, rasvjetljavaju sadržaj izgubljenog završetka. Istraživači spisa *As. Mos.* detaljno su obradili mnoge takve ulomke iz crkvene književnosti, a njih je prikladno uredio A.-M. Denis u svom djelu Fragments Pseudepigraphorum Graecorum iz 1970. godine. Međutim, kao što će se niže pokazati, postoje samo četiri ulomka koja sa sigurnošću potječu iz spisa *As. Mos.*, od kojih se tri nalaze u Gelasijevoj Crkvenoj povijesti (Ecclesiastical History), a jedan u Judinoj poslanici.

Gelazije Kizički (oko 476.), čiji citat iz *As. Mos.* 1,14 jamči identifikaciju našeg teksta kao *‘Analepsis Moseos* (vidi Uvod, odjeljak V, a), donosi još dva citata koja se odnose na raspravu između arkanđela Mihaela i đavla, a potječu iz onoga što je moralo biti kraj spisa *As. Mos.* Budući da usporedba Gelasijevih obilnih citata iz biblijskih knjiga s tekstom Septuaginte pokazuje da se oni s velikom točnošću poklapaju s potonjom, možemo također pretpostaviti da su ova dva citata iz Uzašašća Mojsijevog pouzdana.

Oni se odnose na raspravu između arkanđela Mihaela i đavla. Budući da Jd 9 sadrži ulomak koji gotovo od riječi do riječi odgovara Gelasijevu citatu o svađi između Mihaela i đavla, sa sigurnošću se može pretpostaviti da i Jd 9 seže unatrag do izgubljenog završetka spisa *As. Mos.*

Citat iz spisa *As. Mos.* u Judinoj poslanici omogućuje zaključak da se rasprava ticala Mojsijeva tijela.

Ovdje možemo biti razumno sigurni da su sljedeće rečenice preuzete iz spisa *As. Mos.*

(1) Moses proskalesamenos ‘Iesoun hyion Naue kai dialegomenos pros auton ephe … kai proetheasato me ho theos pro kataboles kosmou einai me tes diathekes autou mesiten.

(2) apo gar pneumatos hagiou autou ektisthemen.

(3) apo prosopou tou theou exelthe to pneuma autou, kai ho kosmos egeneto.

(4) epitimesai soi kyrios.

Ulomci (2) i (3) pojavljuju se u jednom jedinom ulomku u Gelasijevoj Crkvenoj povijesti (Ecclesiastical History):

en Biblo de analepseos Moseos Michael ho archangelos dialegomenos to diablo legei ‘apo gar pneumatos hagiou autou ektisthemen’, kai palin legei ‘apo prosopou tou theou exelthe to pneuma autou, kai ho kosmos egeneto’.1

U knjizi Uzašašće Mojsijevo, arkanđeo Mihael, u raspravi s đavlom, kaže: “Jer po njegovu Svetom Duhu svi smo mi stvoreni”, i dalje kaže: “Božji duh iziđe iz lica njegova, i svijet postade.” (Johannes Tromp, The Assumption of Moses: A Critical Edition With Commentary (Studia in Veteris Testamenti Pseudepigrapha, Vol 10) [Brill Academic Pub, 1992], str. 270–272; podebljani istaknuti tekst moj)

1 Ecclesiastical History II, 21, 7, ur. Loeschcke & Heinemann, GCS 28, str. 86. U Gelasijevoj Crkvenoj povijesti nalazi se citat iz spisa Biblos logon mustikon Moseos (vidi Denis, Fragments, str. 64–64), ali nema veze sa spisom *As. Mos.* Slično tomu, Klement Aleksandrijski dvaput upućuje na mišljenja *mustai* (Denis, Fragments, str. 64), ali u tim slučajevima nije ni siguran je li Klement uputio na neku knjigu. (Isto, str. 272)

Unatoč pseudepigrafskoj naravi ovog djela, njegove izjave o Božjem Svetom Duhu koji stvara svijet i čovječanstvo uistinu su izvanredne. One nam pružaju uvid u ono što su Židovi toga vremena vjerovali o Svetom Duhu, što je pogled koji je u potpunosti biblijski (Usp. Post 1,1-2U početku stvori Bog nebo i zemlju.; 2,4-7; Job 26,13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.; 27,3; 32,8; 34,14-15; 33,4; Ps 104,29-30Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.).

DALJNJE ČITANJE

JUDINA POSLANICA PROTIV ARIJANIZMA

JUDINA POSLANICA OPORAVLJA / POBIJA ARIJANIZAM